7.pred Flashcards
(24 cards)
pokrivenost genomske banke
odnos ukupne količine klonirane DNA (pb) sadržane u banci gena i veličine cjelokupnog genoma (pb) određenog organizma
broj klonova koji genomska banka treba sadržavati da bi u njoj s određenom vjerojatnošću bili zastupljeni svi dijelovi genoma
n=ln(1-P)/ln1-F)
F-prosječan udio genoma u jednom klonu
F=(prosječna duljina inserta u vektoru)/(duljina genom)
pokrivenost kako se računa?
N*F
čemu služe benke gena?
-da ih možemo pretraživati, naći određenu sekvencu, gen, dio gena
-često izrađujemo banku gena prije sekvencioniranja
-kod izrade meta genoma, organizme koje ne možemo uzgojiti, ali možemo izolirati DNA i spremiti u banku gena, pa možemo pretraživati tu banku gena i onda u nekom uzorku zaključiti da se najvj nalazi ta bakterija
subkloniranje
prekloniravanje inserata u drugi pogodni vektor
pretraživanje banke gena strategije
1.komplementacija mutacije
2.umnažanje željene DNA PCR-om
3.imunološka detekcija
4.hibridizacijske metode
pretraživanje komplementacijom
–kloniranje gena LEU2 kvasca S.cerevisiae potrebnog za biosintezu leucina
-genom kvasca pocijepan sa HindIII i BamHI
degenerirani primeri kod pretraživanja banke gena pomoću PCRa
dodamo jedan odnosno drugi primer, ali to nisu identične molekule nego su oni mješavina primera, jedan će imati ATC, a drigi ATG
ako znamo sekvenciju proteina onda možemo sintetizirati sve primere kojima bi mogli umnožiti DNA koja kodira za taj protein
pretraživanje banke gena pomoću PCRa
kao kalup za PCR se koriste skupine združenih klonova
koriste se mikrotitarske pločice sa 96 polja
problemo kod pretraživanja banke gena PCRom
-lažni negativni rezultati-iz bilo kojeg razloga nije došlo do umnažanja, treba napraviti barem tri paralele
-lažni pozitivni rezultati (parazitski bandovi)- to ne bi trebao pretstavljati veliki problem jer znamo veličinu bando koji trebamo dobiti i rijetko se dogodi da se parazitski band poklapa sa našim bandom, ako se to ipak dogodi onda možemo analizirati tako da pocijepamo restrikcijskim enzimom, naš band bi se trebao pocijepat, a parazitski band ne)
imunološko pretraživanje
-traženi gen se mora eksprimirat, pa je često potrebno prekloniranje u pogodniji vektor
dva osnovna pristupa imunološkog pretraživanja
1.specifična protutijela označena su radioaktivitetom ili fluorescencijom
2.specifična protutijela imaju vezan enzim koji provodi određenu kolornu reakciju
ELISA
temelji se na vezanju antitijela i antigena iz uzorka te spektrofotometarskom mjerenju nastale reakcije, do koje dolazi zbog promjene boje
-ponovi postupak
obilježena proba (sonda)
-nukleinska kiselina (najčešće DNA) koja sadrži modificirane nukleotide koji omogućavaju njenu vizualizaciju
-nukleotidi su onda fluorescenti, radioaktivni ili kemijski modificirani
-prilikom sinteze sonde ugrađuju se takvi nukleotidi
pretraživanje hibridizacijom kolonija- colony hybridization
1.klonove iz banke gena nacijepimo na hranjivu podlogu (imamo puno klonova pa je proces automatiziran)
2.otisnemo membranu na kolonije da ih preselimo na tu nitroceluloznu membranu, prvu petrijevu zdjelicu
3.membranu stavimo na novu hranjivu podlogu tako da je ona strana membrane na kojoj su kolonije okrenuta prema gore
4.hranjive tvari difundiraju iz podloge tako da na membrani narastu kolonije
5.liziramo stanice i uklonimo sve osim DNA, DNA denaturiramo i onda se fiksira na membranu
6.inkubiramo u otopini koja sadrži radioaktivnu probu kako bi došlo do hibridizacije
7.detekcija autoradiografijom i usporedba sa prvobitnom petrijevom zdjelicom
8.uzgoj pozitive kolonije
analiziramo kolonije tako da analiziramo izolirani plazmid
MORAMO IMATI POZITIVNU I NEGATIVNU KONTROLU kod detekcije hibridizacije
radioaktivno obilježavanje DNA i RNA
-nukleinske kiseline obilježavaju se ugradnjom P u fosfat ili S u tiofosfat
radioaktivni nukleotidi koriste se
-kao prekursori za sintezu polinukleotidnog lanca (alfa fosfat)
-kao donori fosfatne skupine tijekom fosforilacije (gama fosfat od ATPa)
jednoliko obilježavanje molekula nukleinskih kiselina-metode
pomak zareza, nasumično započinjanje, PCR, transkripcija in vitro
pomak zareza šta je važno za uspješnost
optimizirat polimeraznu aktivnost
nasumično započinjanje
-kalup za sintezu je jednolančana DNA najčešće kružna, možemo dobiti izolacijom pomoću jednolančanih filamentoznih DNA virusa ili denaturacija dvolančane molekule
-početnice su smjesa svih kombinacija heksa/heptanukleotida
-koristi se Klenow fragment, u reakcijskoj otopini jedan nukleotid je radioaktivan
-nastaje dvolančana DNA u kojoj je jedan lanac obilježen
označavanje DNA tijekom PCRa
-istovremeno umnažanje ciljane sekvence i ugradnja radioaktivnog nukleotida
-gotovo svim molekulama označena su oba lanca
označavanje transkripcijom in vitro
-sinteza radioaktivne RNA
-imamo kalup koja je DNA i pomoću RNA polimeraze sintetizira se RNA uz prisustvo radioaktivnih ribonukleotida
-nakon transkripcije uklonimo DNA pomoću DNaze I
-korištenje ekspresijskih vektora, promotori se nalaze za obje strane MCSa i onda možemo birati transkripciju jednog ili drugog lanca
detekcija neradioaktivne probe
neposredno (fluorescentno)
posredno
posredna detekcija neradioaktivne probe
-proba ima kemijsku detekciju (antigen)
-na antigen se veže specifično antitijelo koje ima na sebi vezan enzim koji provodi kolornu reakciju, osim enzima može na sebi imati fluorescentnu jedinicu
-proba se vizualizira dodatkom odgovarajućeg supstrata zahvaljujući fluorescentnoj, kolornoj ili fotokemijskoj reakciji