2. Socijalna psihologija i pravna pitanja Flashcards
(92 cards)
1
Q
Koja su glavna područja proučavanja psihologije i prava?
A
Istraživanja u ovom području su, očekivano, primjena psihologijske metodologije i spoznaja na područje prava.
Glavna područja proučavanja
- Teorija i filozofija prava (jurisprudencija)
- Substantivno pravo – odnosi se na skup zakona i zakonskih propisa, kao i propisanih posljedica kršenja tih propisa
- Sudski procesi
- Kršenje zakona
2
Q
Koja su tri područja primjene psihologije u pravu prema Kapardis?
A
Kapardis (1997) razlikuje tri područja primjene psihologije u pravu
- Psihologija u pravu – specifične primjene psihologije u pravu (npr. policijska psihologija, psihologija svjedočenja)
- Psihologija i pravo – interdisciplinarna istraživanja ove dvije znanosti o ljudima koji krše zakon, odvjetnicima, sucima i porotnicima (npr. istraživanja kako porota odlučuje, tretman prekršitelja zakona i sl.)
- Psihologija prava – istraživanja koja proučavaju zašto ljudi krše zakon, koji su efekti zakona, primjena zakona na ponašanje ljudi
3
Q
Što je psihologiju u pravu?
A
- Psihologija u pravu – specifične primjene psihologije u pravu (npr. policijska psihologija, psihologija svjedočenja)
- Neprimjereno je govoriti samo o primjeni socijalne psihologije u ovom području, a i vrlo teško je napraviti distinkciju
- Primjenjuje se u poboljšavanju tehnika intervjuiranja svjedoka, postupaka identifikacije osumnjičenih i slično
4
Q
Što je psihologija i pravo?
A
Psihologija i pravo – interdisciplinarna istraživanja ove dvije znanosti o ljudima koji krše zakon, odvjetnicima, sucima i porotnicima (npr. istraživanja kako porota odlučuje, tretman prekršitelja zakona i sl.)
5
Q
Što je psihologija prava?
A
Psihologija prava – istraživanja koja proučavaju zašto ljudi krše zakon, koji su efekti zakona, primjena zakona na ponašanje ljudi
6
Q
Na što se odnosi forenzična psihologija?
A
Tradicionalni naziv “forenzična psihologija” odnosi se na primjenu psihologije na sudovima.
7
Q
Koliko je točno svjedočenje očevidaca?
A
- Kao najčešći uzrok osuđivanja nevine osobe pokazala se pogreška očevidaca.
- Rattner, 1988 – od 205 slučajeva krivo osuđenih osoba, 52% osuda je donešeno na temelju netočnog prepoznavanja
- Wells, Small, Penrod, Malpass, Fulero i Brimacombe (1998) – revizije 40 presuda zbog razvoja mogućnosti DNK analize – 36 netočnih presuda se zasnivalo na prepoznavanju svjedoka
- Lindsay i sur. (1981)
- što je više informacija o kradljivcu bilo dostupno, veći ga je postotak studenata točno prepoznao.
- porotnici su precijenili točnost svjedoka, osobito u situaciji u kojoj je kradljivca bilo teško prepoznati
8
Q
Kakvo je prepoznavanje počinitelja?
A
- Pogreške pri prepoznavanju vrlo su učestale jer svjedoci pri prepoznavanju često izabiru osobu koja najviše sliči osumnjičenom.
- Unatoč tome, sudovi to doživljavaju kao vrlo važan dokaz
9
Q
Zašto očevici griješe, koje su varijable kao izvore grešaka?
A
- Wells (1978) razlikuje “procijenjene varijable” i “varijable sustava” kao izvore grešaka
- Procjenjene varijable su vezane uz pamćenje očevica i mogu samo biti naknadno procjenjene
- Varijable sustava se odnose na pristran način provođenja postupka koji pogoduje da se određena osoba prepozna kao počinitelj
10
Q
Koje tri faze obrade osoba mora izvršiti da bi bila dobar očevidac?
A
- Da bi osoba bila vjerodostojan očevidac, mora uspješno završiti tri faze obrade u pamćenju: zapažanje, pohranjivanje i dosjećanje svjedočenog događaja.
11
Q
Što je zapažanje?
A
- Proces zamjećivanja i poklanjanja pažnje informacijama u okolini
- Čimbenici koji ograničavaju količinu informacija o zločinu koje ljudi zamjećuju: trajanje opažanja događaja, uvjeti opažanja, strah, očekivanja, teorije koje imamo o svijetu
- Pristranost prema vlastitoj rasi
12
Q
Što je pohranjivanje?
A
- Proces pohranjivanja informacija zapaženih iz okoline u pamćenje.
- Informacije koje dobijemo nakon svjedočenja nekom događaju mogu promijeniti naše pamćenje tog događaj.
- Sugestivna pitanja
13
Q
Što je dosjećanje?
A
Proces prizivanja informacija pohranjenih u pamćenju.
14
Q
Kakva je točnost procjenjivanja, varijable?
A
- Meta-analiza koju su proveli Shapiro i Penrod (1986) pokazala je da postoji samo slaba povezanost inteligencije, spola i osobina ličnosti (npr. samomotrenje) s točnošću prepoznavanja
- Nadalje, samoprocjenjena točnost prepoznavanja je nepovezana sa stvarnom točnošću prepoznavanja
Nema niti konzistentnosti u točnosti prepoznavanja kroz vrijeme
15
Q
Tko je manje točan u procjenjivanju?
A
- Djeca i stariji nešto manje točni nego odrasli
16
Q
Koja je najvažnija procijenjena varijabla?
A
- Istaknutost lica se pokazala najvažnijom varijablom – bolje prepoznajemo jako atraktivna i jako neatraktivna lica nego prosječna
- Ako je počinitelj nosio masku ili se prerušio, to dosta smanjuje točnost prepoznavanja
17
Q
Koje su još neke procijenjene varijable koje su se pokazale značajnima (6)?
A
Još neke varijable koje su se pokazale značajnima u istraživanjima su (smanjuju točnost):
- Manja istaknutost počinitelja
- Kratko vrijeme izlaganja
- Manje ozbiljan zločin
- Prisutnost oružja
- Intoksiniranost svjedoka
- Protek vremena
18
Q
Kakve su varijable sustava, odnosno greške?
A
Wells, 1978 – razlikuje slučajne i sistematske pogreške
19
Q
Što su slučajne greške?
A
Slučajne greške nastaju zato što svjedok zauzima poziciju “dobrog ispitanika” – pretpostavlja da je netko od poredanih počinitelj i pogađa iako nema jasnu sliku.
20
Q
Što su sistematske greške?
A
- Kod sistematskih pogrešaka su moguće sljedeće greške
- Sastav osoba koje čine “liniju” za prepoznavanje nisu uravnotežene na način da se osumnjičeni ističe (strukturalne greške)
- Lindsay i Wells (1980) pokazali da će nevina osoba biti izabrana kao počinitelj ukoliko se jako razlikuje od drugih osoba u liniji i to kod 70% svjedoka
- Napravi se propust koji svjedoku omogući da prepozna na koga policija sumnja (npr. vidi koga privode) – proceduralna greška
21
Q
Koje su preporuke policiji kod prepoznavanje počinitelja (7)?
A
- osigurajte da svatko u liniji za prepoznavanje sliči svjedokovu opisu osumnjičenog
- recite svjedocima da osoba osumnjičena za zločin može, ali i ne mora biti u liniji za prepoznavanje
- ne uključujte uvijek osumnjičenog na početnu liniju za prepoznavanje
- osigurajte da osoba koja provodi prepoznavanje ne zna koja osoba u liniji je osumnjičeni
- pitajte svjedoke koliko su sigurni u to da mogu prepoznati osumnjičenog prije nego što prime bilo kakvu povratnu informaciju o uspjehu prepoznavanja
- fotografije osoba prikažite jednu za drugom, a ne istovremeno
- svjedocima prezentirajte i fotografije osoba i zvučne snimke njihovih glasova
22
Q
Intervjuiranje svjedoka?
A
- Kebbel i Milne (1998); Rand Corporation (1975) – policajci intervjuiranje svjedoka doživljavaju ključnim u istragama
- Policajci provode 85% svog radnog vremena razgovarajući s ljudima
- Ipak, rijetko kad dobiju u tim razgovorima onoliko informacija koliko trebaju za svoje istrage (Kebbel i Milne,1998)
23
Q
Koja su dva pokušaja poboljšanja iskaza u intervjuiranju svjedoka?
A
Pokušaji poboljšanja iskaza
- Forenzična hipnoza
- Kognitivni intervju
24
Q
Je li forenzična hipnoza uspješna, koliko se informacija producira?
A
- Patry, Stinson i Smith (2009). – unatoč pokazateljima ranih empirijskih studija da se radi o nepouzdanoj metodi, a u skladu s anegdotalnim dokazima o njenoj uspješnosti, ona i dalje perzistira u policiji
- Neka istraživanja pokazuju da se pod hipnozom producira više, neka da se producira manje informacija, ali dosta usuglašeni u nalazu da nastaju greške u reprodukciji
25
Kakvu su ljudi podložni hipnozi?
Drivdahl i Zaragoza, (2001);Farvolden i Woody, (2004) – utvrdili da su ljudi koji su podložniji hipnozi, ujedno i sugestibilniji.
26
Kako se može smanjiti lažno sjećanje pri hipnozi?
- Murrey, Cross, & Whipple, (1992) – utvrdili da se sklonost lažnom sjećanju pri hipnozi može smanjiti ako se hipnotiziranim osobama naknadno ponudi novac za razlikovanje točnih od sugeriranih informacija!
- Sheehan, Green, & Truesdale, (1992) – slični efekti kad se smanji kontakt hipnotizirane osobe i osobe koja hipnotizira, kao i podvrgavanje unakrsnom ispitivanju (Spanos, Quigley, Gwynn, Glatt, & Perlini,1991)
- Ipak, Green, Lynn, & Malinoski (1998) su utvrdili da je teško poništiti jednom “usađena” lažna sjećanja
27
Kakav je efekt vjerovanja hipnotizranog i hipnotizera?
Dodatni problem su efekti vjerovanja hipnotiziranog i hipnotizera – ukoliko vjeruju (a hipnotizeri u pravilu vjeruju) da će hipnoza dovesti do boljeg dosjećanja – hipnotizirani doživljavaju da trebaju dati više informacija, a hipnotizeri su manje kritični prema tako dobivenim informacijama.
28
Kako suci procjenjuju efekte hipnoze?
Knight (2005) je utvrdio da suci rado precjenjuju efekte hipnoze, kao što općenito precjenjuju točnost svjedočenja (Coleman,Stevens i Reeder, 2001).
29
Koje su preporuke za određivanje svjedočenja nakon hipnoze kao sudu prihvatljivog (8)?
Preporuke za određivanje svjedočenja nakon hipnoze kao sudu prihvatljivog
(a) hipnozu provodi kvalificirani stručnjak s edukacijom i iz hipnoze i iz psihijatrije ili psihologije
(b) intervju pod hipnozom treba provoditi nezavisni stručnjak – da ne radi za policiju
(c) hipnotizer treba imati samo minimum potrebnih informacija unaprijed
(d) intervju pod hipnozom treba snimati
(e) tijekom intervjua trebaju biti prisutni samo hipnotizer i hipnotizirana osoba
(f) treba obaviti intervju i prije hipnoze
(g) treba imati opis činjenica prikupljen prije hipnoze i sve novo otkriveno tijekom hipnoze treba dodatno potvrditi
(h) hipnotizer treba pažljivo postavljati pitanja kako bi izbjegao sugestibilna pitanja, sugestivni govor tijela ili druge potencijalno pristrane tehnike intervjuiranja
30
Koje kriterije procjenjuju vrhovni suci o dokazima i svjedođenjima (2 načina; 4,4)?
Neki od kriterija koje su suci vrhovnog suda procjenjivali
Mohan kriteriji:
(a) važnost (je li dokaz povezan s utvrđivanjem činjenica)
b) potrebitost (hoće li dokaz doprinijeti utvrđivanju činjenica)
(c) nepostojanje pravila koji isključuje takav dokaz
(d) kvalifikacije eksperta
J.-L.J kriteriji:
(a) može li se tehnika testirati (provjeravati)
(b) je li tehnika podložna procjeni drugih stručnjaka (peer–review) i objavljivanju
(c) koje su poznate ili potencijalne greške tehnike?
(d) je li tehnika/teorija općeprihvaćena
31
Je li hipnoza valjani dokaz?
- Procjenjivali na temelju psihologijskih istraživanja je li primijenjiva “psihologijska” tehnika koja je korištena u jednom suđenju!
- Zaključili da se hipnoza ne može smatrati valjanim dokazom!
32
Na koja tri osnovna psihološka procesa se zasniva kognitivni intervju?
Zasniva se na tri osnovna psihološka procesa:
- Pamćenje i opća kognicija
- Socijalna dinamika
- Komunikacija
33
Kognitivni intervju - Pamćenje i opća kognicija?
- Zločini se obično događaju iznenada i bez da smo se unaprijed “pripremili” za zapamćivanje događaja
- Kako istraživanja pokazuju da je dosjećanje najbolje kad se rekonstruira situacija usvajanja – to treba napraviti i u situaciji svjedočenja
34
Ograničenost radnog pamćenja - kognitivni intervju (pamćenje i opća kognicija)?
- Imati na umu ograničenost radnog pamćenja – opterećuje se ukoliko svjedok sluša pitanja i pretražuje svoje dugoročno pamćenje kako bi pronašao odgovor ili ukoliko ispitivač pokušava zapamtiti što je svjedok rekao i istovremeno smisliti novi set pitanja – stoga, manje pitanja, pustiti svjedoka da govori, snimati iskaz
- Prilagoditi pitanja svjedokovom načinu kognitivnog funkcioniranja – ne koristiti standardni set (osim kod standardiziranih intervjua)
- Ljudi se događaja mogu dosjetiti na različite načine, stoga svjedoke treba potaći da to čine (npr. da se sjete događaja od kraja prema početku ili očima neke druge osobe i slično)
Iskoristiti senzorne informacije koje su svjedoku dostupne – npr. zatvarajući oči
35
Kognitivni intervju - Socijalna dinamika?
- Svjedočenje je interakcija koja se odvija u dijadi s članovima različite moći – nadmoć policajaca može biti korisna kada se ispituje nesuradljiv svjedok, ali je kontraproduktivna sa suradnim svjedocima
- Svjedok je taj koji više zna o događaju, a često je pasiviziran (Fisher i sur., 1987) – treba osigurati veću aktivnost svjedoka – postavljajući otvorena pitanja, stvarajući atmosferu (osobito s djecom) u kojoj svjedok sebe doživljava kao “eksperta”
- Imati na umu da svjedok često mora iznositi vrlo intimne informacije potpunim strancima – osigurati dovoljno vremena da se razvije odnos
36
Kognitivni intervju - Komunikacija?
- Kod svjedočenja je važno da je iskaz što detaljniji te se po tome ova komunikacija razlikuje od uobičajene
- Stoga je važno da ispitivač prenese ovaj cilj svjedoku, napominjući mu da iznese sve čega se sjeti, neovisno koliko to trivijalno bilo ili “pobrkanog” redoslijeda – inače se svjedok autocenzurira
- U idealnim okolnostima, svjedok bi trebao što manje prebacivati informacije iz jednog modaliteta u drugi – npr. ako je nešto doživio taktilno, bolje je da opipava razne slične materijale, nego da opisuje materijal…
37
Koji su koraci kognitivnog intervjua (7)?
1. Uvod
2. Pojašnjenje svrhe ispitivanja
3. Slobodno dosjećanje
4. Istraživanje
5. Pregled
6. Sažetak
7. Završetak
38
Kognitivni intervju - 1. korak - uvod (čemu služi, koji je cilj
1. korak - uvod
- Služi uspostavljanju odnosa i “uvođenju” u psihološko stanje – tu se ostvaruju preduvjeti da svjedok govori pred ispitivačem o intimnim informacijama,
- Npr. Počinje se s jednostavnim pitanjima “Imate li djece” – naravno, to neće biti početno pitanje ukoliko je osoba svjedok u KD-u u kojem je stradalo dijete te osobe, “Jeste li vidjeli kako je prošla naša missica na izboru za miss svijeta?” ili “Kako ste proveli vikend”
- Cilj – da se osoba osjeća ugodno, s ovom fazom završavamo kad smo sigurni da se svjedok uspio opustiti
- Trebamo biti sigurni da će se razgovor odvijati u prostoru bez distrakcija
- Tu nam je prilika da pokažemo da ćemo zainteresirano slušati osobu
39
Kognitivni intervju - 2. korak - pojašnjenje svrhe ispitivanja?
2. korak – pojašnjenje svrhe ispitivanja
- Obavještava se svjedoka da trebamo što opširniju informaciju te ga se potiče na aktivnu ulogu
- Ispitivač je samo posrednik!
- Naglasiti važnost koncentracije svjedoka i da se radi u zadatku koji nije lak
40
Kognitivni intervju - 3. korak - slobodno dosjećanje (što je, što se bilježi, kakva pitanja)?
3. korak – slobodno dosjećanje
- Svjedok treba svojim riječima ispričati što se dogodilo uz što manju interferenciju
- Za to vrijeme ispitivač bilježi koje “mentalne slike” o počinitelju ili okolnostima događaja svjedok ima te razvija vlastitu strategiju kako provjeravati i poticati pamćenje
- Koriste se otvorena, a po potrebi zatvorena pitanja
- Voditi računa o potrebi svjedoka da si uzme stanku prije nego odgovori na pitanje, da odredi vlastitu brzinu iznošenja događaja
- Pitanja postavljamo osobito kad želimo svjedoka “vratiti” da opširnije opiše neki dio događaja (“Recite mi što se dogodilo? Što ste radili, mirisali, osjetili?” ili vraćanjem na neki dio: “Vratite se nazad na mjesto događaja. Gdje ste billi? Što ste vidjeli? Kako je to mirisalo? Kako ste se osjećali? Kad budete spremni, želim čuti priču od početka. Želim čuti sve detalje, čak i one koji vam se čine nevažnim i a koje niste potpuno sigurni. Imate vremena”)
- Aktivno slušati!
- Poslati pozitivnu povratnu informaciju
41
Kognitivni intervju - 4. korak - istraživanje (što je, što je važno naglasiti)?
4. korak – istraživanje
- Ispitivač potiče svjedoka da se usmjeri na najbogatije izvore znanja o događaju (npr. na trenutak kad je najbolje vidio počinitelja i slično “Želim da se sjetite i u svoj um dozovete sliku kako je to izgledalo pet minuta prije (kritičnog događaja) Što ste vidjeli? Kakav je bio miris? Što je radila Vaša kolegica? Kad budete imali jasnu sliku događaja u svom umu, opišite mi ga.”) i da iz te pozicije što bolje opiše situaciju
- Važno naglasiti da ne trebaju nagađati, već da kažu ukoliko nešto ne znaju (“Ukoliko ne znate odgovor na pitanje, kažite mi da to ne znate”) ili ako ne razumiju (“Slobodno mi recite ukoliko ne razumijete pitanje”)
- Moguća i zatvorena pitanja, ali oprezno, da svjedok ne bi pomislio da mu nešto insinuiramo
42
Kognitivni intervju - 5. korak - pregled
5. korak - pregled
- Ponovno se prolaze informacije, a pritom se mijenja vremenski redoslijed i perspektiva gledanja (npr. Koja je zadnja stvar koje se sjećate? Što se dogodilo prije toga?)
43
Kognitivni intervju - 6. i 7. korak sažetak i završetak?
6. i 7. korak – sažetak i završetak
- Sumira se sve izrečeno kako bi svjedok još imao priliku dopuniti ukoliko je nešto ispušteno ili ispraviti ukoliko je netočno ispitivač razumio
- Služi za eventualno dopunjavanje administracije
- Služi i za davanje uputa svjedoku kako se u nastavku života bolje nositi sa situacijom koju je preživio
- Završiti intervju u pozitivnom tonu!
44
Kognitivni intervju - istraživanje provjere?
- Dosta provjera radili sami Geiselman i Fisher – uobičajeni postupak da studenti ili pogledaju isječak s odglumljenim zločinom ili opažaju neki neprijeteći događaj te nakon nekoliko dana se individualno dosjećaju, bilo putem kognitivnog intervjua, strukturiranog intervjua (izostavljeni dijelovi koji se pojavljuju i u KI) te uobičajenog policijskog intervjua – snimljen iskaz, transkribiran – pobroji se broj točnih i netočnih informacija koje reproduciraju
- Na temelju serije eksperimenata zaključuju da se ovim intervjuom povećava količina točnih informacija za 25-30% bez povećanja količine netočnih informacija
- Smatraju da je efikasan i u pisanom, kao i u govornom obliku
- Pokazao se efikasnim i sa djecom, osobama s posebnim potrebama, starijima
- Pokazalo se da ova strategija može smanjiti utjecaj naknadnih sugestibilnih informacija
45
Dva izvora razlike između izjave osobe i stvarnih događaja?
Razlike između izjava osobe i stvarnih događaja mogu imati dva izvora
- Nenamjerne greške i izmjene koje nastaju zbog zaboravljanja, nedovoljno dobrih uvjeta opažanja i slično (točnost)
- Namjerne greške koje nastaju jer osoba nastoji namjerno zavarati sud ili policiju (na to se odnosi vjerodostojnost)
46
Procjena vjerodostojnosti svjedočenja - kada je točnije, što je mogući problem?
- Postoji umjerena povezanost između sigurnosti svjedoka i točnosti svjedočenja
- Dunning i Stern (1994) dulje vrijeme i pažljivije razmišljanje o fotografijama bili su povezani s većim brojem pogrešaka.
- Problem može uzrokovati pokušaj pretvaranja slike u riječi.
47
Koja su četiri glavna pristupa procjene točnosti i vjerodostojnosti?
Četiri glavna pristupa:
- Sadržaj izjave (količina i vrsta detalja, logična konzistentnost i slično)
- Govorno ponašanje tj. način na koji je izjava verbalno prezentirana (npr. brzina govora) i “stilo-statistička” obilježja
- Prateće neverbalno ponašanje
- Psihofiziološki fenomeni (EDR, puls, tlak)
48
Procjena točnosti i vjerodostojnosti - meta-analize?
Meta-analize pokazale da od 24 praćena, 14 verbalnih, neverbalnih i govornih ponašanja je povezano s obmanjivanjem
- npr. obmanjivači smanjuju količinu neverbalnog ponašanja (motivirani!)
- Kod govornog ponašanja se primjećuje više ili dugotrajnije govorno zastajkivanje i više grešaka u govoru i gramatičkih te duža latencija – ali slaba veza
49
"Stilo-statističke" karakteristike?
- “stilo-statističke” karakteristike je pristup nastao kad se pokušalo odrediti autorstvo nekih djela
- Ideja je da osoba ima neki uobičajeni broj riječi po rečenici, udjele određene vrste riječi u odnosu na druge, indikatore gramatičke kompleksnosti rečenica i slično
50
Undeutschova (1967) hipoteza?
- Undeutschova (1967) hipoteza – istiniti tj. iskaz zasnovan na iskustvu i lažni iskaz će se razlikovati po strukturi, sadržaju i kvaliteti – samo osoba koja je nešto doživjela može imati neke podatke
51
Što sadrži Undeutschova hipoteza?
Sadrži i motivacijski i socijalni dio – osoba koja obmanjuje će manifestirati cilju usmjereno ponašanje tj. izbjegavati će ona ponašanja koja smatra povezana s laganjem (npr. izbjegavati će spontane ispravke u izjavi) – stereotipi o obmanjujućem ponašanju!
52
Metoda za procjenu valjanosti iskaza?
Metoda za procjenu valjanosti iskaza (Statement Reality Analysis, SVA) – kriteriji:
- Neposrednost, konkretnost, brojnost detalja, originalnost, unutarnja konzistencija, spominjanje detalja specifičnih za kazneno djelo, spominjanje detalja koji su izvan uobičajenog iskustva djeteta, iznošenje neočekivanih komplikacija, iznošenje subjektivnih osjećaja i povremeni spontani ispravci
- Pristup je originalan po tome jer se procjenjuje iskaz, a ne osoba – ideja u pozadini: i najiskrenija osoba može nekad lagati i obratno.
53
Metoda za procjenu valjanosti iskaza - tri glavna dijela?
Steller i Koehnken (1989) doradili
Tri glavna dijela
- Intervju s otvorenim pitanjima
- Primjena kriterija za analizu sadržaja iskaza (Criteria-based content analysis, CBCA) – pregledava se transkript izjave
- Konačna procjena koja uključuje sve dostupne informacije o slučaju, ali i inoformacije o kognitivnim i verbalnim sposobnostima i informaciju o izvoru izjave
54
Metoda za procjenu valjanosti iskaza - sadržaji (5)?
- Opće karakteristike
- Specifični sadržaj
- Posebnosti sadržaja
- Sadržaji povezani s motivacijom
- Specifični elementi kaznenog djela
55
Opće karakteristike (3)?
OPĆE KARAKTERISTIKE
1) Logička struktura
2) Nestrukturirana produkcija
3) Brojnost detalja
56
Specifični sadržaji (4)?
SPECIFIČNI SADRŽAJI
4) Povezanost s kontekstom
5) Opisi interakcija
6) Reprodukcija razgovora
7) Neočekivane komplikacije tijekom kritičkog događaja
57
Posebnosti sadržaja (6)?
POSEBNOSTI SADRŽAJA
8) Neuobičajeni detalji
9) Nepotrebni detalji
10) Točno reproducirani, ali pogrešno shvaćeni detalji
11) Povezanost s izvana pobuđenim asocijacijama
12) znošenje subjektivnog mentalnog stanja
13) Objašnjenja počiniteljevog mentalnog stanja
58
Sadržaji povezani s motivacijom (5)?
SADRŽAJI POVEZANI S MOTIVACIJOM
14) Spontani ispravci
15) Priznanje nedostatka pamćenja
16) Izražavanje sumnje u vlastito svjedočenje
17) Samooptuživanje
18) Pronalaženje isprike za zlostavljača
59
Specifični elementi kaznenog djela (1)?
SPECIFIČNI ELEMENTI KAZNENOG DJELA
| 19) Detalji karakteristični za kazneno djelo
60
Sposobnost točne procjene vjerodostojnosti?
- Dosta istraživanja se usmjerilo na to koliko su ljudi uspješni u procjeni vjerodostojnosti
- Općenito, točnost je između 45-60% - u okviru slučajnog pogađanja
- Stručnjaci ne pokazuju bolje rezultate no laici, ali su uvjereni da su bolji
61
Miranda prava, kada se iznosi?
1966 Miranda v. Arizona
Imate pravo na šutnju i da ne odgovarate na pitanja
Sve što kažete može se upotrijebiti protiv vas na sudu
Imate se pravo konzultirati sa odvjetnikom prije nego što razgovarate sa policijom i imate pravo na nazočnost odvjetnika tijekom ispitivanja sada i u budućnosti.
Ako si ne možete priuštiti odvjetnika, bit će vam dodijeljen od strane države
Ako odlučite odgovarati na pitanja sada bez nazočnost odvjetnika, još uvijek imate pravo zaustaviti se u bilo kojem trenutku i pozovete odvjetnika.
- iznosi se samo kod policijskih uhićenja i onda kada detektivi imaju namjeru upotrijebiti priznanje kao dokaz
- mnoga ispitivanja su dozvoljena i bez upoznavanja sa Mirandom, te i ona mogu dovesti do priznanja
- 1967 prva prilagodba Mirande na adolescente
62
Koji faktori utječu na razumijevanje i tko naj razumije Mirandina prava?
- sposobnost osobe da razumije svoja prava ovisi o brojnim faktorima – dob, inteligencija, obrazovanje, prethodno iskustvo sa policijom i uhićenjima, fizičko stanje i sl.
- Mirandu teško razumije većina opće populacije, čak i neki policajci imaju problema sa razumijevanjem istog
- najteže razumijevanje svojih prava pokazala su djeca ispod 13 godine dok su stariji
- pokazivali veliki varijabilitet
pokazalo se kako je dob dobar prediktor razumijevanja prava ako se u obzir uzme i inteligencija
63
Testovi za ispitivanje razumijevanja prava (4)?
Testovi za ispitivanje razumijevanja prava:
- Comprehension of Miranda Rights (CMR)
- Comprehension of Miranda Rights – Recognition (CMR-R)
- Comprehension of Miranda Vocabulary (CMV)
- Function of Rights in Interrogation (FRI)
64
Kako dob utječe na priznanje krivičnog djela?
- Što je osumnjičenik mlađi to je veća vjerojatnost da će priznati krivično djelo, te ne postoji jasna granica kao ni postizanje vrhunca u otporu, ali se smatra da otpornost na pritisak pri ispitivanju ponovno nakon određene dobi opada (Baldwiri i McConville, 1980) – povezano sa znanjem o pravima
65
Što je sugestibilnost?
Prijemljivost na sugestiju, sklonost prihvaćanju sugeriranih sadržaja, koja varira od osobe do osobe,ali i kod osobe ovisno o situaciji ili stanju u kojem se nalazi.
66
Koja su dva glavna pristupa pri ispitivanju sugestibilnosti?
2 glavna pristupa pri ispitivanju sugestibilnosti:
- Gudjonsson (1984): Pristup individualnih razlika – usko povezano sa strategijama suočavanja
- Schooler i Loftus (1986): Eksperimentalni pristup – naglasak je na uvjetima pod kojima su ljudi podložni efektu sugestibilnosti
67
Sugestibilnost - stanje ili crta ličnosti, a pri ispitivanju?
stabilna sklonost pojedinca da na određeni način reagira u pojedinoj situaciji (Gudjonsson, 2003)
Sugestibilnost pri ispitivanju – raspon u kojemu ljudi prihvaćaju dijelove naknadnih informacija ii uklapaju ih u postojeće sjećanje (Powers, Andriks i Loftus,1979)
Kretch i Crutchfield (1948)- stanje
Prideaux (1919) – crta
68
Gudjonsson suggestibility scale (GSS)?
Psihologijski test za koji je potrebna edukacija iz forenzične psihologije
Sastoji se iz nekoliko dijelova
- Ispitanik sluša priču koju mu čita ispitivač
- Treba ju reproducirati – bilježe se točne reprodukcije i izmjene i dodaci u priči, kao i ispušteno
- Rješava skalu kojom se procjenjuje sugestibilnost kao osobina
- Zatraži se da ponovno reproducira priču (odgođena reprodukcija)
- Od ispitanika se zatraži da odgovori (T/N) na nekoliko pitanja – tu se osobito prate “trik” pitanja koja uključuju i otpornost na sugestibilna pitanja– npr. u originalnom tekstu stoji npr. rečenica “Naletio je auto”; a pita se “Je li auto koji je naletio bio crveni ili žuti”
- Upozori ga se da je imao pogrešaka pa se ponove ista pitanja – prati se koliko će promijeniti – sklonost mijenjanju iskaza u ponavljanim svjedočenjima
69
9 koraka za dobivanje priznanja?
Reidova tehnika ispitivanja:
1. Pozitivna konfrontacija
2. Razvijanje teme
3. Nošenje s negiranjem
4. Savladavanje prigovora
5. Zadržavanje pažnje ispitanika
6. Nošenje s raspoloženjem ispitanika
7. Stvaranje prilike da ispitanik prizna zločin
8. Usmeno priznanje
9. Pretvaranje izrečenog priznanja u pismeno
70
Što je pozitivna konfrontacija?
1) Pozitivna konfrontacija – ispitivač pokaže da je apsolutno siguran da je osumnjičeni počinio zločin – kratka pauza u kojoj se opažaju reakcije osumnjičenog (pasivnost = krivnja) – ponovno ga se optuži i ukazuje mu se na dobrobiti govorenja istine (bez nekih nagodbi); daje mu se “prilika da ispriča svoju stranu priče”
71
Što je razvijanje teme?
2) Razvijanje teme – pokazuje se razumijevanje za osumnjičenog kako bi se zadobilo njegovo povjerenje
- predlažu mu se različite “teme” kojima se smanjuje nemoralnost ponašanja (sadrže okolnosti koje smanjuju krivnju)
- paze da to ne kažu na način koji može ukazivati na nagodbu!
- Inbau i sur. (2001) ukazuju da je to važno za uznemirene osumnjičene kojima ovakve “teme” omogućuju da “sačuvaju svoj obraz” odnosno da se sami pred sobom na neki način opravdaju
72
Pristup za “početnike i emocionalne” u razvijanju teme?
Pristup za “početnike i emocionalne”
a) reći osumnjičenom da bi i drugi ljudi na njegovu mjestu vjerojatno tako postupili
b) smanjivanje ozbiljnosti ponašanja (tj. nemoralnosti) – podsjećajući da postoje ljudi koji su napravili puno gore stvari
c) spomenuti moralno prihvatljive razloge za takvo ponašanje
d) osuđivanje drugih kao razumijevanje osumnjičenog
e) korištenje pohvala i laskanja kako bi se privolilo osumnjičenika
f) isticanje da je osumnjičenikova uloga u zločinu možda prenaglašena
g) uvjeriti osumnjičenika da nije u njegovu interesu da nastavi s kriminalnim aktivnostima
73
Što je nošenje s negiranjem?
3) Nošenje s negiranjem
- nepoželjno – što prije prekinuti osumnjičenika koji negira (“slušaj što ti ja imam reći”...)
- razlikovanje iskrenog i lažnog negiranja
- iskreni – spontaniji, snažniji, više gledaju u oči, nagnuti napred i ukočeni
- lažni – oklijevaju, obrambeno se ponašaju
- u ovoj fazi se koristi “dobri-loši policajac”
74
Što je savladavanje prigovora?
4) Savladavanje prigovora
- nakon negiranja, osumnjičeni može početi iznositi razne prigovore – tu ispitivač koristi razne tehnike kako bi ga doveo do toga da osumnjičeni postupno odustaje od prigovora i umiri se – kad je pasivan – u tom trenutku je psihološki najslabiji
75
Što je zadržavanje pažnje ispitanika?
5) Zadržavanje pažnje ispitanika
- kad je došlo do umirivanja osumnjičenog – ispitivač mu privlači pažnju – nagne se prema njemu, održava kontakt očima, pozove ga imenom, lagano ga dotakne
- osumnjičeni se osjeća poraženim
76
Što je nošenje s raspoloženjem ispitanika?
6) Nošenje s raspoloženjem ispitanika
- kad mu je uspio privući i zadržati pažnju, ispitivač treba potaći osumnjičenika da se osjeća krivim zbog patnje koju nanosi žrtvi ne priznajući zločin
- može se igrati na kartu moralnosti, vjere i slično
77
Što je stvaranje prilike da ispitanik prizna zločin?
7) Stvaranje prilike da ispitanik prizna zločin
- osumnjičenom se ponudi izbor između dvije priče – obje ga optužuju, ali jedna daje objašnjenje zašto je počinio (“čuvanje obraza”) dok je prema drugoj priči osumnjičeni bezosjećajan
- vrlo prisilno i sugestibilno, stoga izuzetno problematično osobito kod ljudi niže inteligencije
78
Što je usmeno priznanje?
8) Usmeno priznanje
| - Kada osumnjičeni prihvati jednu od ponuđenih priča – potiče ga se da ispriča što više detalja
79
Što je pretvaranje izrečenog priznanja u pismeno?
9) Pretvaranje izrečenog priznanja u pismeno
- važno zato što dosta ljudi povuče usmeni iskaz dobiven na ovako sugestibilan način kad se makne iz situacije u kojoj je izložen sugestiji, a puno teže je poništiti iskaz dan u pismenom obliku i potpisan
80
Koje tri tehnike intervjuiranja dovode do lažnog priznanja?
3 tehnike intervjuiranja koje dovode do lažnog priznanja:
- fizička sila
- prijetnje fizičkim ozljeda
- obećanje ispitivača da će osoba, ako prizna, dobiti manju kaznu ili biti oslobođena
81
Koja su tri tipa lažnih priznanja?
Tri tipa lažnih priznanja:
- Dobrovoljno lažno priznanje
- Iznuđeno lažno priznanje
- Iznuđeno internalizirano priznanje
82
Kako prepoznati lažno priznanje?
Moraju se razmotriti neka znanja i informacije koje može imati samo osoba koja je počinila zločin i sama vjerojatnost da je osoba počinila zločin (je li uopće ta osoba tog dana bila u tom gradu i sl.)
83
Prevencija lažnih priznanja?
- Obratiti pažnju na policijske trikove koji se koriste pri ispitivanju
- Smanjiti pritisak kod ispitivanja
- Snimati intervju (audio i video)
- Prisutnost odvjetnika
- Identificirati osobe sklone lažnim priznanjima te utvrditi njihovu ranjivost i osjetljivost (Gudjonson-skala za mjerenje sugestibilnosti na isptivanju)
84
Porote i donošenje odluka, koje su četiri osnovne metode istraživanja?
Razlikovati anglo-saksonsko i kontinentalno pravo – posve različita uloga sudca
U anglo-saksonskom puno važnija porota
4 osnovne metode istraživanja donošenja odluka:
- eksperimentalno istraživanje s lažnom porotom
- studije slučaja i podaci iz arhive
- intervju neposredno nakon rasprave u sobi za porotnike i sa bivšim porotnicima
- terensko istraživanje koje uključuje pravu porotu
85
Osobine porotnika?
- Istraživane spol, dob i rasna pripadnost
- Žene sklonije osumnjičenika proglasiti krivim kada je riječ o ubojstvima, silovanjima ili seksualnom zlostavljanju djece, ali općenito nejednoznačni rezultati istraživanja
- Moran i Comfort (1982) - porotnici koji su skloniji osuđivanju obično su imali niža primanja i veći broj djece
86
Kako dob utječe kod porotnika?
Dob
- što su grupe porotnika mlađe to je češća oslobađajuća presuda (Sealy i Cornish, 1973)
- osuđujuća presuda češća s povećanjem godina, posebice kod slučaja koji uključuju silovanje (Mills i Bohannon, 1980)
87
Kako rasa utječe kod porotnika?
Rasa
- Istraživana teorija socijalnog identiteta i tzv. efekt crne ovce
- Kerr (1995) snaga dokaza određuje jačinu efekta crne ovce
- Taylor i Hosch (2002) - socijalni identitet i efekt crne ovce ne dolaze do izražaja u grupnom donošenju odluka, već da oni utječu na individualno donošenje odluka
- Jedini značajan prediktor osuđujuće presude - snaga dokaza
- Etnička pripadnost povezana s duljinom kazne
88
Raniji dokazi o osobinama osumnjičenog?
- Informacije o prethodnima osudama osumnjičenika ugrožavaju pravednost tekućeg suđenja i utječu na pristranost porotnika
- Lloyd-Bostock (2000) - takve informacije utječu na porotinu percepciju vjerodostojnosti osumnjičenika i naklonost prema njemu
- Ukoliko postoji ranija okrivljavajuća presuda skloniji su u tekućem suđenju donijeti jednaku odluku
- Barnett (1985) - poznavanje ranijih dokaza povećava vjerojatnost donošenja odluke o smrtnoj kazni
89
Kako publicitet utječe na pristranost porotnika?
- Izloženost medijima utječe na pristranost porotnika
- Kramer, Kerr i Carroll (1990) - emocionalni natpisi u medijima izazivaju najveću pristranost porotnika (u većem postotku donosili osuđujuće presude)
- Hope, Memon i McGeorge (2004) - natpisi najviše utječu na one porotnike koji nemaju ranije formirani stav o određenom pitanju (npr. silovanju)
- Samo povezivanje imena i osobe s inkriminirajućim događajem može uzrokovati negativan dojam o toj osobi, čak i ako mediji eksplicitno negiraju bilo kakvu povezanost s događajem
90
Što se može učiniti zbog utjecaja medija na porotnike?
Što se može učiniti?
- Odvjetnici mogu ispitati buduće porotnike prije suđenja o tome jesu li bilo što čuli o slučaju i ako jesu, osjećaju li da mogu biti nepristrani pri presudi
- Suci mogu uputiti porotnike da zanemare ono što su doznali, iako istraživanja upućuju da takve upute zapravo nisu djelotvorne
- Kassin i Studebaker (1998) - teško je potisnuti i ignorirati informacije, te što se više trudimo one su više prisutne u našoj svijesti
- Porotnici se međusobno razlikuju i po tome u kojoj su mjeri spremni poslušati upute suca da izbjegavaju medije (Memon, Vrij i Bull, 2003)
91
Obrađivanje informacija tijekom suđenja?
- Porotnici često odlučuju na osnovi jedne priče koja najbolje objašnjava dokaze i pokušavaju je uskladiti s mogućim presudama
- Ako se jedna od presuda uklapa u preferiranu priču skloni su glasati za nju
- Navedeno je povezano s načinom na koji odvjetnici prezentiraju svoje slučajeve
- Postoje dva moguća načina prezentiranja – redoslijed priče i redoslijed svjedoka
- Istraživanja potvrđuju da je najbolja strategija redoslijed priče
92
Zašto ljudi poštuju zakone?
Teorija odvraćanja
- Ljudi se suzdržavaju od kriminalnih radnji zbog prijetnje zakonskim kažnjavanjem sve dok se kazne doživljavaju kao relativno stroge, vjerojatne i brze.
Razlog zbog kojeg se poštuje zakon
- strah da će biti uhvaćeni i kažnjeni
- moralne vrijednosti o tome što je ispravno ponašanje.
