Mentalno zdrava ličnost i teorije ličnosti Flashcards
(35 cards)
Olportova definicija ličnosti?
ličnost je dinamička organizacija onih psihofizičkih sistema unutar individue koji odredjuje njeno karakteristično ponašanje i njen karakterističan način mišljenja
crta ličnosti?
- crta ličnosti čini da jedinka na različite draži reaguje slično ili isto, te je odgovorna za sistematsko adaptivno i ekspresivno ponašanje
- pojam kojim se neko manifestno vidljivo ponašanje objašnjava unutrašnjim dispozicijama
podjela crta ličnosti?
- crte inteligencije - pokazuju koliko efikasno osoba obavlja aktivnost
- crte temperamenta - odnose se na način na koji individua obavlja neku aktivnost
- dinamičke crte - izraz potreba, motiva, interesovanja, stavova (onoga što osoba voli da radi)
strukturna osnova ličnosti?
čine je klase svojstava - sposobnosti, motivaciono-emocionalne dispozicije, društvene dispozicije i tjelesna konstitucija
dinamika ličnosti?
svodi se na razmatranje unutrašnjih faktora koji ponašanje pokreću, usmjeravaju, kontrolišu i integrišu (dominantno se odnosi na motive)
organizacija ličnosti?
- odredjuje mjesto ličnosti na kontinuumu od normalnosti, preko neurotičnosti i graničnosti, do abnormalnosti
- odnosi se na regulatorne mehanizme, strahove, test realnosti i identitet
crte i organizacija ličnosti?
crte opredjeljuju tip ličnosti, a organizacija ličnosti mentalno zdravlje, jer se klasifikuje ko normalna, neurotična, granična i psihotična
relevantne dimenzije u kontekstu mentalnog zdravlja u bolesti?
- funkcionalnost/disfunkcionalnost
- adaptiranost/neadaptiranost
- biološko/psihološko ili socijalno
- kontrolisanost/nekontrolisanost
- distres/odsustvo psihičke patnje
- socijalno poželjno/socijalno nepoželjno
- statistički većinsko/statistički devijantno
- razvojni kapaciteti/aktuelno stanje
kriterijumi mentalnog zdravlja?
- sposobnost realnog sagledavanja sebe
- ostvarivanje sopstvenih potencijala
- efikasna samokontrola
- autonomija
- odsustvo distorzije u percepciji
- adaptibilnost na problemske situacije
kriterijumi abnormalnog ponašanja?
- osjećanje patnje
- maladaptivnost
- iracionalnost
- ekscesivna nekonvencionalnost
- nesrazmjera odgovora na stresore
- kršenje normi
- statistička rijetkost
kako WHO definiše zdravlje?
zdravlje predstavlja tjelesno, psihičko i socijalno blagostanje
pojam mentalnog poremećaja?
- odstupanje od očekivanih standarda
- svako evidentirano odstupanje u fizičkom, mentalnom ili bihejvioralnom smislu od socijalno očekivanih standarda strukturnog ili funkcionalnog integriteta
- mjera statističkog odstupanja od prosjeka
kako Špicer definiše mentalni poremećaj?
kao klinički značajan bihejvioralni ili psihološki sindrom ili obrazac u individui koji je u vezi sa distresom (simptomom patnje) ili neosposobljenošću
objektivističko shvatanje mentalnog poremećaja?
mentalni poremećaj postoji nezavisno od društveno-istorijskog i vrijednosnog konteksta, kao odraz disfunkcije izvjesnih psiholoških mehanizama koji su sa evolutivnog stanovišta specifični za ljudsku vrstu
normativističko shvatanje mentalnog poremećaja?
kategorije mentalnih poremećaja su uglavnom rezultat socijalne konstrukcije, pretežno vrijednosno određene i stoga kulturno relativne
šta je uradio Vejkfild?
pokušao da integriše objektivističko i normativističko gledište, i mentalni poremećaj definiše kao:
a) stanje koje proizvodi štetne posljedice prema standardima kulture kojoj osoba pripada
b) stanje koje je rezultat nemogućnosti određenih psihičkih mehanizama da osoba obavlja svoje prirodne funkcije
kategorijalni vs dimenzionalni pristup mentalnim poremećajima?
MKB10 i DSM5 određuju mentalne poremećaje kao kategorijalne psihopatološke entitete, koji se kvalitativno razlikuju između sebe i od pojava koje ne pripadaju psihopatologiji
- kategorijalni model: svaki poremećaj ima specifičnu etiologiju i specifične manifestacije
- dimenzionalni model: mentalni poremećaj je oznaka za ekstremniju poziciju na kontinuumu psihološke pojave
instinktivističke teorije ličnosti?
tumače ponašanje kao rezultat postojanja jednog, manje više trajnog i stabilnog, biološki determinisanog pokretača ponašanja - instikata
Tu spadaju:
- klasična psihoanaliza (Frojd)
- analitička teorija (Jung)
klasična psihoanaliza?
- prve godine života imaju odlučujuću ulogu u postavljanju osnovnog sklopa karaktera jedne osobe
- ličnost se razvija kao odgovor na 4 glavna izvora napetosti: fiziološki procesi rasta, osujećivanje, sukobi i prijetnje
- osoba je prinuđena da uči metode smanjivanja napetosti, a glavne metode učenja su poistovjećivanje i pomjeranje
- mehanizmi odbrane su mjere za oslobađanje od pritiska koje preuzima Ego; oni iskrivljuju realnost i djeluju nesvjesno
- stadijumi razvoja: oralni, analni, falusni, latenca, genitalni
- sklop ličnosti je kompozit Ida, Ega i Superega - ponašanje je rezultat njihovog sadejstva
- ličnost normalno funkcioniše kao cjelina
- dinamika ličnosti se sastoji od međusobnog dejstva nagonskih sila, ulaganja i obuzdavajućih sila protiv ulaganja
- osnovni elementi dinamike = dinamski trijas
- dinamski trijas su konflikt (između Ega i Ida), mehanizmi odbrane i anksioznost
analitička psihologija?
- ljudskim postupcima vladaju urođeni arhetipovi
- sklop ličnosti čine sistemi: Ego, lično nesvjesno i njegovi kompleksi, kolektivno nesvjesno i njegovi arhetipovi
- dimenzije introverzije i ekstraverzije, funkcije mišljenja, osjećanja, senzacije i intuicije
- jastvo je središte cjelokupne ličnosti, oko kog se okupljaju ostali sistemi
- jastvo obezbjeđuje jedinstvo, ravnotežu i stabilnost ličnosti, motiviše ponašanje (jer predstavlja cilj kom se teži, ali se rijetko dostiže)
- da bi se Jastvo razvilo moraju se postići maturacija i individuacija svih sačinitelja ličnosti
- nasljeđe ima značajnu ulogu, pogotovo nasljeđivanje predačkih iskustava = potencijal da čovjek ima doživljaj iste vrste kao i njegovi preci = arhetipovi
- razvoj može teći progresivno ili regresivno
- razvoj je otvaranje izvornih nediferenciranih cjelovitosti, datih rođenjem, a krajnji cilj je ostvarivanje Jastva
- ličnost je djelimično zatvoren sistem energije
- što je dinamika podložnija uticajima i modifikacijama iz spoljašnjih izvora, to su manje šanse da ličnost postigne stanje stabilizacije
bihejviorističke teorije ličnosti?
- sredinska tumačenja ponašanja
- procesi i uticaji okoline su uzroci, a ponašanje posljedica - između njih je uročno-posljedični odnos (S-R veza)
- neobihejvioralna formulacija je S-O-R - ponašanje nije samo funkcija okoline i podražaja, već i samog organizma
- Skiner: determinizam - čovjek nije autonomno, već potpuno determinisano biće, negira slobodnu volju
- različiti pojedinci se različito ponašaju zbog različitih iskustava, učenja
- učenje putem uslovljavanja je način oblikovanja i modifikovanja ljudskog ponašanja
socijalnopsihološke teorije ličnosti?
uvažavanje društveno-psiholoških obilježja
- Adler
- From
šta kaže Adler?
osnovni pokretač čovjeka je urođena volja za moć - ljudi su prvenstveno motivisani društvenim težnjama
stvaralačko samstvo = personalizovan, subjektivni sistem koji tumači i osmišljava doživljaje organizma
svijest je središte ličnosti - ljudi su svjesna bića, svjesni su razloga svog ponašanja, svojih nedostataka, ciljeva, sposobni su da planiraju svoje radnje i upravljaju njima, uz punu svijest o njihovom značenju za samoostvarenje
šta kaže From?
čovjek se osjeća usamljeno i izolovano zato što je odvojen od prirode i drugih ljudi
- čovjek je sticanjem slobode kroz istoriju postajao sve usamljeniji
- sloboda je nešto negativno od čega čovjek pokušava da pobjegne
cjelokupno ljudsko ponašanje je rezultat djelovanja dvije grupe faktora:
Karakter čovjeka - sindrom strasti
Sopstveni interesi - glad, sigurnost, izbjegavanje bola
u čovjeku se prepliću fiziološke potrebe i doživljaji koji su samo ljudski (nježnost, ljubav, stavovi, odgovornost, identitet)
osnovu čovjekove egzistencije čine njegove dvije strane: životinjska i ljudska
glavne postavke:
- ljudi posjeduju urođenu prirodu
- društvo treba da omogući ispunjenje te prirode
- ni jedno društvo do sada nike zadovoljilo čovjekove potrebe
- moguće je stvoriti društvo koje će zadovoljiti čovjekove potrebe
tipovi socijalnog karaktera:
- primalački
- eksploatatorski
- skupljački
- tragački
- produktivni
- biofilni/nekrofilni
ovi tipovi predstavljaju različite načine na koje se jedinke odnose prema svijetu i jedna prema drugoj