Regulacija odjeljaka tjelesnih tekućina Flashcards
25. lekcija, 13. sem (32 cards)
Dnevni unos vode
- u obliku tekućine ili vode u hrani se unosi 2,1 L
- oksidacijom ugljikohidrata dodatnih 200 mL
- ovisi o klimatskim uvjetima, navikama i razini tjelesne aktivnosti; različit u svake osobe
Načini gubitka vode iz tijela
- neosjetno gubljenje vode
- znojenjem
- stolicom
- bubrezima
Neosjetno gubljenje vode
- tim se načinom gubi 700 ml dnevno u prosjeku
- kroz kožu: neovisno o znojenju; time se gubi 300 - 400 ml dnevno; rožnati sloj sprječava pretjeranu difuziju vode, ali kada se taj sloj ošteti (pri opsežnim opeklinama) isparavanje vode može se povećati čak 10 puta (3 - 5L)
- dišnim sustavom: 300 - 400 ml (dugotrajan težak tjelesni rad: 650ml); pri ulasku u dišne puteve zrak se zaštićuje vlagom - tlak pare u izdahnutom zraku iznosi oko 47 mmHg… tlak vode u zraku je manji od toga pa spontano vlaga izlazi iz dišnih putova; pri hladnom vremenu tlak vodene pare smanjuje se na ništicu pa izlazi još više
Gubljenje tekućine znojenjem
- 100 ml/dan
- za vrlo vrućeg vremena ili pri teškim tjelesnim aktivnostima izgubi se i 1 - 2 L vode na sat (5L/dan)
Gubljenje vode stolicom
- tijekom dana stolicom se gubi 100 ml
- u teškog proljeva gubitak se povećava i na nekoliko litara
Gubljenje vode bubrezima
- kasnije detaljnije
- bubrezi imaju zadaću da veličinu izlućivanja vode i elektrolita precizno usklade s njihovim unosom te da kompenziraju pretjerani gubitak tekućine i elektrolita u nekim bolestima
- kod dugotrajnog teškog tjelesnog rada 500 mL/dan
Odjeljci tjelesnih tekućina
- izvanstanične tekućine (međustanična i plazma)
- unutarstanične tekućine
- transcelularna tekućina (sinovijalna, peritonealna, perikardijalna, periokularna i cerebrospinalni likvor) - posebni oblik izvanstanične; 1 - 2L
- 60% tjelesne mase (42L), ovisi o dobi, spolu i stupnju pretilosti, sa starenjem se smanjuje zbog većeg udjela masnog tkiva
- žene 50%
- nedonoščad i novorođenčad - 70 - 75%
Odjeljak unutarstnične tekućine
- 40 posto ukupne tjelesne mase (28L)
Odjeljak izvanstanične tekućine
- 20 posto tjelesne mase (14L); međustanična tekućina čini 3/4 (11L), a plazma 1/4 (3L)
- međustanična i plazma se stalno miješaju pa su kvalitativno gotovo iste osim što plazma ima više bjelančevina
Volumen krvi; hematokrit
- važan u nadzoru kardiovaskularne dinamike
- ima i izvanstaničnu i unutarstaničnu, ali čini poseban odjeljak
- 7% tjelesne mase (5L)
- 60% krvi čini plazma, ostatak stanice, ali te se vrijednosti razlikuju ovisno o spolu, masi i dr. čimb.;
- hematokirt - dio krvi koji čine eritrociti; centrifuga u hematokritnoj cjevčici (centrifugiranjem uvijek ostane malo plazme (3 - 4%) u eritrocitima, pa je stvarni hematokrit 96% dobivenog)
- m - 0,4; ž - 0,36; anemija - 0,1; policitonemija - 0,65
Ionski sastav plazme i međustanične tekućine
- sličan; koncentracije ione smatraju se jednakima
- kapilare slabo propusne za bjelančevine - više bjelančevina u plazmi nego u međustaničnoj
- više kationa u plazmi zbog Donnanovog učinka (veća oko 2%) - privlači ih negativan naboj bjelančevina plazme
- više aniona u međustaničnoj jer negativne bjelančevine odbijaju anione
- velike konc. iona Na, Cl, umjereno velika konc. hidrogenkarbonata; mala konc. K, Ca, Mg, fosfata i organskih kiselina
Sastav unutarstanične tekućine
- mala konc. Na, Cl, gotovo nimalo Ca
- puno fosfata, K
- umjerene količine Mg, sulfatnih iona
- velike količine bjelančevina
Mjerenje volumena odjeljka tekućine
- metoda razrjeđivanja indikatora - unese se indikatorska tvar, pusti da se jednoliko rasporedi pa se izmjeri stupanj razrjeđenja; temelji se na načelu očuvanja mase
- za mogućnost primjenjivanja metode uvjeti su: tvar se mora jednoliko raspršiti, mora se raspršiti samo u odjeljku koji mjerimo i ne smije se metabolizirati niti izluciti
- volumen B = volumen A x konc. tvari A/konc. tvari B
Mjerenje ukupne tjelesne vode
- Radioaktivna voda (sadržava tricij) ili teška voda (deuterij)
- za nekoliko sati se pomiješaju s ukupnom vodom u tijelu
- Antipirin - tvar topljiva u lipidima i brzo prolazi kroz stanične membrane
Mjerenje volumena izvanstanične tekućine
- tvar koja teško prolazi kroz membranu!: radioaktivni natrij, radioaktivni klorid, radioaktivni jod-talamat, tiosulfatni ion i inulin
- 30 - 60 min.
- natrijski prostor ili inulinski prostor (ne govorimo o mjerenju stvarnog volumena izvanstanične tekućine jer dio može difundirati u stanice)
Izračunavanje volumena unutarstanične tekućine
- oduzmemo volumen izvanstanične tekućine od volumena ukupne vode u tijelu
Mjerenje volumena plazme
- tvar ne smije prolaziti lako kroz kapilarne membrane
- serumski albumin označen radioaktivnim jodom
- boja koje se čvrsto veže na bjelančevine plazme (Evansovo modrilo, T-1824)
Mjerenje volumena krvi
- ukupni volumen krvi = volumen plazme/ (1 - hematokrit)
- eritrociti obilježeni radioaktivnim tvarima (krom); izmiješaju se u krvotok, izmjeri se radioaktivnost uzorka krvi i ukupni volumen izmjeri se metodom razrjeđenja
Izračunavanje volumena međustanične tekućine
- od volumena izvanstanične tekućine oduzmemo volumen plazme
Osmotska ravnoteža
- po svakom mOsmolu konc. gradijenta neke nedifuzibilne tvari razvit ce se na membrani tlak od 19,3 mmHg
- male promjene u konc. nedifuzibilnih tvari mogu uzrokovati velike promjene staničnog volumena
- toničnost otopine ovisi o koncentraciji nedifuzibilnih otopljenih tvari
- hipoosmotska, hiperosmotska i izoosmotska ovisi o tome kako se odnosti prema osmolarnosti normalne izvanst. tek. brz obzita na difuzibilnost
- prijenos vode se odvija jako brzo; razlike u osmolarnosti se isprave ta nekoliko sek do minuta; potpuna ravnoteža se ne uspostavlja tako brzo, već je potrebno oko 30 min ako pričamo o tome da unosimo tekućinu probavnim sustavom
Osmolarnost tjelesnih tekućina
- (van’t Hoffov zakon)
- 308 mOsm/L, ali se mora pomnožiti s osmotskim koeficijentom koji za natrijev klorid iznosi 0,93 = 286 mOsm/L
- osmolarnost u sva tri odjeljka tekućine je oko 300 mOsm/L (odnosno korigirano 281), osim što je u plazmi za 1 veća zbog bjelančevina - osmotski tlak u kapilarama je stoga veći za oko 2,7 kPa od tlaka u okolnim međustaničnim prostorima
Čimbenici koji mogu izazvat znatnije promjene izvanst i st volumena
pretjeran unos ili bubrežno zadržavanje vode, dehidracija, intravensko ubrizgavanje otopina, gubljenje velikih količina tekućina
Temeljna načela promjena volumena izvan i unutarstanične tekućine
- voda se kroz membrane kreće brzo pa jako brzo dolazi do izjednačenja osmolarnosti tekućina
- stanične membrane su gotovo nepropusne za mnoge otopljene tvari pa broj osmola u tekućinama ostaje nepromjenjen (osim ako se otopljene tvari dodaju ili gube)
Učinak dodavanja otopine soli različite toničnosti u izvanstaničnu tekućinu
- dodamo izotoničnu u izvanstanični odjeljak: ista osmolarnost, samo se povećava volumen izvanstanične tekućine
- dodamo hipertoničnu: poveća se osmolarnost izvanstanične, osmoza iz stanica -> povećan volumen izvanstanične, smanjen volumen unutarstanične i povećanje osmolarnosti u oba odjeljka
- dodamo hipotoničnu: smanji se osmolarnost, povećava se volumen oba odjeljka, ali više se povećava stanični