Teorija Flashcards
naučit teoriju (33 cards)
Wiener Werkstatte
- Bečka radionica
- proizvodna zajednica umjetnika koja je
- osnovana 1903. u Beču.
- uključuje umjetnike koji su radili u likovnoj i primijenjenoj umjetnosti, arhitekte i dizajnere koji su radili u poljima keramike, srebra, mode, namještaja i grafike
- Smatra se pionirom modernog dizajna i njen utjecaj se naročito može vidjeti u art deco i bauhaus stilu.
- stil bečke secesije
- Koloman Moser, Josef Hofmann
- Ideja gesamkunstwerka
Frank Lloyd Wright, Guggenheim u New Yorku i druga djela + obilježja
- Učio kod Adlera i Sullivana.
- Ljubitelj raznih izvaneuropskih kultura. Zgrada Larkin u New Yorku (1902.-1906.) – bazirana na tradiciji ranije arhitekture gdje se vidi mezopotamska i egipatska arhitektura, ali ima monumentalan, gotovo rustični karakter; iznutra je rastvorena s otvorenim prostorom gdje se obavljaju djelatnosti, s katovima i uredima.
- Hotel Imperial, Tokyo (1912.-1923.)
– Kuća Robie, Chicago (1909.) – spuštaju se stropovi da se dobije na kompaktnosti. - Fallingwater House (1937.) – prožimanje unutarnjeg i vanjskog, uporaba prirodnih materijala, vertikale i horizontale, suodnos s ambijentom u kojem se nalazi, brojne terase, širi se horizontalno. - Guggenheim, NY (1959.) – redefinira mogućnosti muzejske arhitekture radeći kružnu građevinu gdje se cirkularno prolazi kroz prostor.
Adolf Loos, Kuća Steiner + druge + karakteristike
Kuća Steiner, Beč (1910.) – kvadratični prozori, minimalistička dekoracija, dvorišna fasada svedena na formu kubusa i bijele plohe s ritmom otvora. Čisti funkcionalizam i apstrahirani govor – ,,Ornament je zločin (1808.)“.
- Looshaus u Beču (1910.),
- Američki bar u Beču (1910.)
Palača Stoclet
Stoclet, Bruxelles, Josef Hoffman (1906.-1910.) – jedna od prvih narudžbi Bečke radionice i jedna od prvih većih takvih djela gdje su napravili gesamkunstwerk gdje se gledalo na sve aspekte oblikovanja prostora. Hoffman je primijenio geometrizaciju oblikujući metal kao dekoraciju. Vidi se zaokret od bogate dekoracije secesije desetljeće prije.
-Franz Wittman radi namještaj za palaču.
Hrvatski kubisti kod koga su se školovali, svi predstavnici i karakteristike.
U Lhoteovoj akademiji u Parizu školuju se Sava Šumanović, Sergije Glumac i Sonja Kovačić-Tajčević.
- Korijen njihovog kubizma je u Cezanneovoj ideji da se priroda može prikazivati osnovnim geometrijskim tijelima.
- Kubističko promišljanje – zatvoreni oblici, istaknuta plastičnost, konstrukcija ploha u volumenu.
- Prikazivanje objekata geometrijski apstrahiranim formama koje su oblikovne prema različitim točkama gledišta.
Analitički kubizam, kada, svi predstavnici i njihove karakteristike.
1909.- 1911. Braque i Picasso odmiču se od kompaktnog oblika, dolaze do skoro apstraktnog (naslovi sugeriraju što je prikazano) – ANALITIČKI KUBIZAM.
->višefokalni prikazi, izvore svijetla nije moguće prepoznati
->veći oblici razbijeni na sve manje fasete
->unose vrijeme u kompoziciju djela
->igra linija i ploha te prikaz jednog predmeta iz različitih rakursa
->težnja za iščitavanjem i novim formativnim promišljanjem djela
->počinju koristiti netipične formate kao što je oval u mrtvoj prirodi, unositi riječi kao značajan element slike
Picassu se mijenja stil – igra oblika, plošnost, oker boje, stilizacija, simultanitet prikaza, geometrizacija, sučeljavanje linija… (Djevojka s mandolinom, 1910.)
Sintetički kubizam, kada, svi predstavnici i njihove karakteristike.
- Picasso uvodi kolaž u upotrebu, koristi netipične materijale za prostorne odnose, poput reljefa, inkorporacija natpisa iz tiska (kroz kolaž gotova realnost uvedena u umjetničko djelo) – Čaša i boca; i Braque počinje eksperimentirati s kolažima (uključuje i tapete), te time završava njihovo razlamanje kompozicije na fasete – SINTETSKI KUBIZAM
->shvatljiviji, predmeti ubačeni u plohu slike
->koriste i jači kolorit (ne fovistički)
->građenje materijala i kompozicije
->pridružuje im se i JUAN GRIS – od 1912. stvara kolaže u koje uvodi jači kolorit, boju tretira potpuno slobodno, ne ugleda se na Cézannea
2 britanska poslijeratna kipara i što ih obilježava
HENRY MOORE – isključivo ljudski lik, pomiruje modernu s klasičnim kiparstvom razvijen interes za nadrealne elemente, bavi se igrom organskih oblika uz omekšano oblikovanje – Ležeća figura kasnije razdoblje – figure gube frontalnost i dopuštaju prodor prostora kroz otvore
BARBARA HEPWORTH – u početku radi skulpture koje imaju biomorfni korijen – facinirana krajolikom, radi u drvu – susret s Gabom i Pevsnerom spaja njihovu estetiku i dolazi do motiva otvora na skulpturama manifestacija prirode! istražuje kikladske figurine, odnos žice i prostora te spaja iskustvo engleske povijesti i kulture
Obilježja arhitekture Zahe Hadid i primjeri.
Vatrogasna postaja Vitra, Weil am Rein (1993.), Kulturni centar u Baku (2007.)
Gospođice iz Avignona, kada, tko i zašto je važna
Picasso, 1907. godina. Protokubističko djelo – vidljivo dokidanje sa tradicionalnim slikarstvom. Napravio veliki broj skica – jedna uključivala i dva muška lica, no to ipak nije izvedeno – problematizacija muško-ženskih odnosa, strah od spolnih bolesti. Poticaj za sliku su izvaneuropske kulture (lijeva 3 lika su od iberskih maske, desna 2 iz afričke umjetnosti. Tijela žena ne daju dojam plastičnosti. Distorzija prostora – u prvom planu stješnjuje likove.
Tko je napisao nadrealistički manifest
Andre Breton, 1924.
Veristički i organski nadrealizam, svi predstavnici i razlike.
- veristički/ naturalistički nadrealizam – objekti stavljeni u novi kontekst, značajan odnos prema slikarstvu, nerealno na realan način – René Magritte, Salvador Dalí, Yves Tanguy
- biomorfni/ organski nadrealizam – automatizam, fluidniji s malo detalja, sloboda i otvorenost, omekšavanje slikarstva, biomorfne forme – Max Ernst, Joan Miró, Roberto Matta, André Masson (značajni za slikarstvo Gorkog i Pollocka)
Predstavnici nadrealističke skulpture i značajke
MERRET OPPENHEIM – Doručak u krznu, 1936. – spaja naizgled nespojive predmete koji očuđuju realnost (izrađivala i nakit na koji aplicira krzno) – stvara igru između privlačnosti i gađenja
o ALBERTO GIACOMETTI – gotovo jedini umjetnik koji je više od 50 godina stvarao nadrealističke skulpture i ustrajao na nesvjesnom nastajanju skulptura nakon početnog oduševljenja kubizmom
1925. se okreće apstrahirajućem jeziku znakova – radovi Žena žlica, 1926. i Žena s prerezanim grkljanom, 1932. – vidljiv utjecaj Brancusija i izvaneuropskih kultura; specifičan agresivni prikaz i svođenje žene na formu predmeta ili kukca
– inzistirao da njegovi radovi budu postavljeni na pod – kasniji radovi – Žena koja hoda, 1932. i Žena koja stoji, 1947. – utjecaj kikladskih figurina
– nakon 1930. – središnji motiv ispreplitanje muškarca i žene te animalna borba spolova u kojoj isprepliće vretenasta tijela i kuglaste glave
Alberto Giacometti neka nosata skulptura, kad je nastala i kojem pravcu pripada
Nos, 1947. – magijski karakter, utjecaj izvaneuropskih kultura
Nove tendencije + 5 izložaba, što afirmiraju, tko su predstavnici
Nove tendencije (1961.-1973.) – 5 međunarodnih izložaba održanih u Galeriji suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu. Izložbe su nastavak i razrada ideja pojedinih sudionika EXAT-a 51. Teže sintezi različitih oblika umjetnosti 60-ih i 70-ih godina; socijalizaciji i demokratizaciji umjetnosti, dokidanju vrijednosti unikata i davanju jednake vrijednosti multiplu, izjednačavanju umjetnosti i znanosti. Neokonstruktivizam, kinetička umjetnost, teorija informacija, op art, luminokinetička umjetnost. Julije Knifer, Ivan Picelj, Aleksandar Srnec, Vlado Kristl. Vjenceslav Richter, Vojin Bakić, Miroslav Šutej, Juraj Dobrović, Vladimir Bonačić.
Bik od Vojina Bakića, kada djeluje i što obilježava njegove skulpture
Bik, 1956. Prva faza stvaralaštva – pod utjecajem Rodina i impresionizma (Portret I. G. Kovačića, 1946.) 50-ih godina je kubizam – čvrsto organizirani volumeni zatvoreni jasnim, poligonalnim fasetama (Studija za spomenik Marxu i Engelsu, 1953.; Torzo (ležeći), 1956. – glatki ovaloidni torzo; Bik, 1956.) Razlistana forma,1958. – odbacuje volumen i pažnju usmjerava na ritam, nagib i refleksiju svjetlost, ovojnica kipa postaje autonomna te se otvara prema vanjskom prostoru. 60-ih i 70-ih – česta refleksija svjetlosti na izglačanoj površini te izmjena konkavnih i konveksnih oblika (Svjetlosni oblici, 1968.)
Meštrovićev paviljon + ostala arhitektura od Meštrovića
Arhitektura: uglavnom centralni tlocrti
1. crkva Gospe od Anđela – grobna kapela obitelji Račić u Cavtatu, 1920.- 22.
2. crkva presvetog Otkupitelja – grobnica obitelji Meštrović u Otavicama (Mauzolej Meštrović), 1926.- 32
3.Dom likovnih umjetnika u Zagrebu, 1938. – idejna skica I. Meštrovića; arhitektonski projekt i razrada Harolda Bilinića i Lavoslava Horvata
3 javna spomenika Ivana Meštrovića + razdoblje
20-e i 30-e – veliki spomenici za uzdizanje prošlosti svoga naroda: Marko Marulić u Splitu, Grgur Ninski (postavljen 1929.) i J. J. Strossmayer, 1926. – monumentalnost i plastičnost. Povijest Hrvata, 1932. – na crkvenoslavenskom jeziku i glagoljici napisana povijest Hrvata.
Sve o Constantinu Brancusiju (pravac, karakteristike, djela)
Najradikalniji kipar u 1. pol. 20. st., spaja afrički i rumunjski narodni utjecaj
o Prvi korak, 1911. – fascinacija izvaneuropskom umjetnošću
o Novorođenče, 1915. – najtipičniji oblik – sferični jajoliki, ali sugerira sadržaj unatoč njemu
o Mala Francuskinja, 1914.-18. – koristi masku iz Obale Bjelokosti
o Maiastra, 1912. – vidljivi rumunjski folklorni uzori te poigravanje karakterom materijala (grubi kamen, polirana bronca)
o cijeli život istraživao je tajnu leta (vidljivo na odsjaju mramora i na refleksiji ispolirane bronce koja u sebe prima okolni prostor)
o Ptica u prostoru, 1932.-40. – potpuno apstraktna, elongirana forma o od Rodina nasljeđuje aditivni pristup – reupotrebljava skulpture
o Beskonačni stup, 1918. – monumentalni projekt – princip aditivnosti i svođenje na osnovne forme
3 i jedna stolica - tko, kada, pravac
Joseph Kosuth, One and Three Tables, 1965. Serije radova u kojima konfrontira predmete. Konceptualna umjetnost.
Enformel na primjeru Jeana Dubuffeta i onda njegove karakteristike
o potaknut autsajderima, djecom i psihičkim bolesnicama stvara vlastiti stil – art brut (surova umjetnost)
o djela stvorena iz unutrašnjih stvaralačkih pobuda
o naivno oblikovanje, nema perspektive – Volja za moći, 1946.
o karikaturalno komične kompozicije
o afirmacija plošnosti
o često koristi katran, cement, gips, kamen
o uz njegov pokret veže se i hrvatski umjetnik SLAVKO KOPAČ – radio u različitim medijima, te naivni prizori (Majka, 1949.)
Enformel u Hrvatskoj (mene je konkretno slikare pitala)
- RADIKALNI ENFORMEL (materije): umjetnici koji raskidaju s predstavljačkim konceptom slike, upotrebljavaju ne-slikarske materijale i tehnike, teže bespredmetnosti, monokromiji i upotrebi različitih materijala -> Ivo Gattin, Eugen Feller, Božidar Jelenić.
- ENFORMEL GESTE: djela koja su lišena prizora, ali koja nisu lišena mogućnosti evociranja značenja, neki od umjetnika provode neko vrijeme u radionici Krste Hegedušića -> Ferdinand Kulmer, Edo Murtić, Šime Perić.
Što je dekalkomanija
Tehniku je razvio Max Ernst – pomoću pretiska prenosi boju s neke druge površine na platno. U Hrvatskoj se dekalkomanijama bave Vanja Radauš i Anton Motika.
Andaluzijski pas, redatelj i suradnici, kojem smjeru pripada
SALVADOR DALÍ i LUIS BUÑUEL – Andaluzijski pas (1929.) – baziran na asocijacijama i radnjama preuzetim iz snova; pomak u percepciji realnosti. Za nadrealiste je savršeni medij film.
