završni Flashcards
(55 cards)
sto je imunosni sustav
skup stanica i molekula koje mijenjaju svoju aktivnost u prisutstvu antigena što rezultira mnoštvom reakcija koje vode do eliminacije tog antigena
kakve su reakcije u imunosnom sustavu
nisu neovisne nego se isprepliću, molekule komuniciraju međusobno
mehanizmi urođene imunosti
prva linija obrane, osiguravaju brz i neposredan odgovor na stranu tvar, nije specifično za vrstu mikroorganizama (mogu dovesti do lokalnih oštećenja zbog nepreciznosti)
mehanizmi stečene imunosti
prilagođava se vrsti mikroorganizama (precizniji je), treba više vremena da se razvije ali je dugotrajniji
razlika između urođene i stečene imunosti
urođena ima nedostatak pamćenja - ne može registrirati da je već bila u kontaktu s nekim mikroorganizmom, stanice stečene stvaraju jedinstvene receptore specifične za antigen, stanice urođene koriste postojeće (zadane, naslijeđene, urođene) receptore koji
prepoznaju molekule iste za većinu patogenih mikroba
urođena imunost
sprječava prodor mikroorganizama, pokreće zaštitne mehanizme unutar nekoliko minuta do sati nakon prodora mikroorganizma, najbolje izražen na ulaznim mjestima mikroorganizama (koža, dišni, probavni i mokraćno-spolni organi, mliječna žlijezda, sluznica oka) uključuju fiziološke i biokemijske zapreke na ulaznim mjestima i djelovanje različitih staničnih i kemijskih sastavnica imunosnog sustava
stečena imunost
dvije karakteristike: specifičnost – prepoznaje
specifične dijelove pojedinih mikroba → imunosni odgovor se prilagođava pojedinoj vrsti uzročnika što rezultira najučinkovitijim odgovorom
Imunosno pamćenje – u ponovljenom dodiru s istim mikrobom imunosni sustav zbog pamćenja reagira znatno brže i efikasnije
specijalizirane imunosne stanice: T-limfociti (nositelji stanične imunosti) i B-limfociti (diferenciraju se u plazma stanice koje tvore i izlučuju protutijela koja su nositelji humoralne imunosti)
fiziološke zapreke na ulaznim mjestima
neoštećena koža (malo koji mikroorganizmi mogu probiti), znoj (kiseli pH) i sekret lojnica (masne kiseline) posjeduju antimikrobna svojstva
epitel sluznica: sluznica dišnog sustava (sluz sadrži antimikrobe tvari, IgA te sprečava adheziju i prodor mikroorganizama, u dubljim dijelovima alveolarni makrofagi fagocitiraju čestice manjeg promjera koje su došle do alveola)
sluznica probavnog sustava (slina s hidrolitičkim enzimima, sluz iz vrčastih stanica s antimikrobnim djelovanjem, želučana kiselina koja razara mnoge mikroorganizme, proteolitički
enzimi u tankom crijevu, peristaltika-trajno gibanje crijevnog sadržaja koje sprječava zadržavanje patogenih mikroba)
tvari s antimikrobnim djelovanjem
stalno prisutne antimikrobne molekule koje izravno oštećuju patogene mikrobe, enzimi: lizozim, fosfolipaza A, antimikrobni peptini: defenzini (α i β) – tvore ih Panetove stanice crijeva i neutrofili – utisnu se u staničnu membranu
mikroorganizama čime nastaju pore pa mikrob gubi hranjive tvari, bakteriocini: antimikrobne tvari koje luče rezidentne bakterije (mikrobiota), Surfaktantni proteini: u plućnim alveolama – oblažu mikroorganizme olakšavajući fagocitozu
fagociti
na stranu tvar nailaze slučajno ili se oko nje skupe privučeni kemotaksijskim tvarima koji se oslobađaju iz oštećenog tkiva (alarmini) ili nastaju u imunosnoj reakciji na antigen
najčešći su makrofagi, dendritične stanice i granulociti (neutrofili)
mononuklearni fagocitni sustav
sastoji se od stanica koje imaju zajedničko podrijetlo i čija je glavna uloga fagocitoza (makrofagi i dendritične stnaice)
makrofagi
imaju dulji životni vijek i mogu više puta fagocitirati i uništiti patogene mikrobe
* Fagocitiraju i nekrotično tkivo te propale neutrofile čime sprječavaju daljnje oštećenje tkiva
aktivnim enzimima iz propalih neutrofila
* Izlučuju citokine i kemokine → imaju lokalno proupalno djelovanje jer dodatno privlače
neutrofile i monocite iz krvi, pojačavaju fagocitozu te povećavaju propusnost kapilara što
uzrokuje lokalno nakupljanje proteina plazme
dendritične stanice
imaju važnu ulogu u sakupljanju
stranih antigena i njihova prenošenja s mjesta
infekcije u najbliže limfne čvorove → aktivacija
stečene imunosti
neutrofili
vrlo učinkoviti fagociti, ali kratkog životnog vijeka, nakon fagocitoze propadaju
zajedno s mikrobom
NK stanice
natural killer cells, mogu uništiti svoje ili tuđe promijenjene stanice (zaražene virusom ili tumorske)
citokini
male proteinske molekule koje čine glasnike između stanica imunosnog sustava
vežu se na citokinske receptore ciljnih stanica → vezanje daje signal ciljnoj stanici i potiče ju na
neku promjenu u funkcioniranju (aktivacija, dioba, kretanje, diferencijacija…)
jedna stanica može proizvesti više različitih citokina koji mogu postići isti učinak
Jedan citokin može djelovati na više različitih stanica (pod uvjetom da stanica eksprimira citokinske receptore) pri čemu ostvaruje različite učinke
proupalni citokini
primarno ih izlučuju makrofagi utječu na pojavu upale, u jetri potiču tvorbu proteina akutne faze upale (C reaktivni protein - oblaganjem mikroba olakšavaju fagocitozu, serumski amiloid A - kemoatraktant za leukocite, haptoglobin - veže željezo potrebno mikrobima), u mozgu se vežu na pripadajuće stanične receptore uzrokujući groznicu
imunopoticajni citokini
polarizacija i diferencijacija djevičanskih T-limfocita
imunoregulacijski citokini
inhibicija lučenja proupalnih citokina, poticanje
apoptoze, inhibicija diferencijacije pomoćničkih T-limfocita
interferoni (citokini)
tip 1 (IFN-α, IFN-β) – proizvode ih fibroblasti i monociti u odgovoru na virusnu infekciju →
imaju izraženo antivirusno djelovanje (poticanje sinteze proteina koji inhibiraju i/ili interferiraju sa sintezom virusne nukleinske kiseline)
tip 2 (IFN-γ) – proizvode ih limfociti → djeluju na aktivaciju stanica urođene imunosti (makrofagi i NK-stanice) i stečene imunosti (citotoksičniT-limfociti)
kemotaksijski citokini (kemokini)
djeluju na kemotaksiju i aktivaciju upalnih i imunosnih stanica (npr. djeluju na regrutiranje leukocita iz krvi u tkivo)
Receptori za prepoznavanje sljedova molekula na
mikrobima (engl. pattern recognition receptors, PRR)
skupina receptora koji prepoznaju:
1. konzervirane (očuvane) molekularne obrasce, odnosno karakteristične sljedove molekula zajedničke mnogim mikroorganizmima (engl. pathogen-associated molecular patterns, PAMPs)
2. karakteristične sljedove molekula oštećenih stanica (engl. damage-associated molecular patterns, DAMPs) – u njih ubrajamo i alarmine
(proteini koje oslobađaju oštećene stanice)
niti jedna molekula (PAMPs) karakteristična za građu mikroba NE nalazi se u zdravom tkivu životinja
mogu se nalaziti u stanici, na njihovoj površini, u tjelesnim tekućinama kao topljive molekule
upala
Rezultat skupnog djelovanja svih stanica i
molekula urođene imunosti koje sudjeluju u
reakciji na prodor patogenog mikroba i/ili na
oštećenje stanica
upalni proces
upalu započinju stražarske stanice (stanice urođene imunosti) koje se nalaze u tkivu (mastociti, makrofagi, dendritične stanice), luče proupalne citokine, kemokine, vazoaktivne kemokine (histamine), vazodilatacijom nastaje edem (nakupljanje neutrofila i proteina plazme), nastaje crvenilo toplina bol te dolazi do oštećenog tkiva smanjene funkcije
nastali edem i fibrin stvaraju gustu mrežu tkivu koja čepi limfne žile i onemogućuje širenje mikroorganizama
napredovanjem upale dolazi do stvaranja gnoja (nakupljanje neutrofila, mrtvih stanica, tkivne tekućine, limfe
akutna upala završava nakupljanjem monocita koji uklanjaju mrtve stanice i oštećeno tkivo, a ako ne dođe do uklanjanja uzročnika dolazi do kronične upale (traje mjesecima ili godina i uključuje stečenu imunost)