1.-20. Flashcards

1
Q

rimsko pravo

A

pravo koje je kao pravni poredak vrijedilo u Rimu od njenog osnutka (754.g.pr.n.e.) do Justinijana (527.-565.g.pr.n.e.) i njegove kodifikacije
Corpus iuris civilis

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
2
Q

vrhunac razvoja čini

A

kodifikacija cara Justinijana Corpus iuris civilis

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
3
Q

recepcija rimskog prava

A

važna povijesna pojava koja označava da rimsko pravo nije izumrlo sa rimskom državom, već je nastavilo utjecati na brojne pravne sustave europskih zemalja nakon propasti rimske države

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
4
Q

tri osnovna stupa rimskog privatnog prava:

A

a) neograničeno privatno vlasništvo
b) ugovorna sloboda s razrađenim obveznim pravom
c) sloboda oporučnog raspolaganja

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
5
Q

recipirano rimsko pravo naziva se:

A

opće – vrijedi za čitave teritorije država

pandektno – prema ključnom dijelu Justinijanove kodifikacije, Pandectae (lat. Digesta)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
6
Q

pravo u objektivnom smislu

A

pravne norme koje čine pravni poredak

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q

pravo u subjektivnom smislu

A

pravna ovlaštenja koja pripadaju pojedincu iz pravnih normi s obzirom na određene stvari ili druge osobe

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
8
Q

odnos prava i vjere

A

pravo kod Rimljana je prvo bilo povezano s vjerskim pravilima (fas)
ipak, prelaženjem na državno uređenje pravo se odvaja od religije, a religijski društveni običaji zamjenjuju se svjetovnima
pravne norme jasno su odvojene od vjerskih već u posljednjim stoljećima republike
umjesto svećenika, sada se pravnom znanosti bave isključivo laički pravnici

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
9
Q

ius naturale

A

pojam prirodnog prava ( ius naturale) javlja se u klasičnom pravu (još se često poistovjećuje s ius gentium)
potkraj klasičnog doba, prirodno pravo (ius naturale) je ono pravo koje je uvijek pravedno i dobro („semper aequum et bonum“) – smatra se posebnom kategorijom, iznad civilnog prava.
U Justinijanovo doba, ono je apsolutno i nepromjenjivo za sve narode i vremena, jer dolazi od božanske providnosti (utjecaj stoika i kršćanstva)
ovakvo shvaćanje o nepromjenjivom i uvijek pravičnom prirodnom pravu postaje temelj Škole prirodnog prava krajem 17. i početkom 18. st., nastojeći se tim putem izboriti za „prirodna prava“ mlađoj građanskoj klasi.
ipak, ideja o nepromjenjivosti prava je nemoguća jer je pravo podvrgnuto stalnim promjenama pod utjecajem brojnih faktora (posebno ekonomskih)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
10
Q

ius civile

A

ius civile je pravo koje je vrijedilo samo za Rimljane
ius civile vrijedi samo za rimske građane, a zbog formalizma je bilo nerazumljivo i nedostupno peregrinima
staro civilno pravo ubrajamo u ius strictum (strogo pravo) pri čijoj je primjeni sudac morao doslovno primijeniti pravni propis ili sporazum stranaka
propisi o obiteljskim, nasljednopravnim odnosima i odnosima na nekretninama vrijede još uvijek samo za rimske građane, te se nazivaju ius civile proprium Romanorum

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
11
Q

ius gentium

A

Gaius u institute ius gentium ubraja: tutorstvo nad nedoraslima, stjecanje vlasništva ratnom okupacijom, naplavom rijeke…
razvojem iuris gentium omogućen je pravni saobraćaj sa strancima, peregrinima
sredinom 3. st.pr.n.e. pored gradskog pretora (praetor urbanus) uveden je praetor peregrinus (juristički magistrat)
on uvodi formalni sudski postupak (formularni postupak) za pravosuđe sa strancima, kao i nove ustanove prometnog prava koje se kasnije nazivaju ius gentium
te ustanove čine rimsko prometno pravo, a primjenjuju se i među samim rimskim građanima
ius gentium nije međunarodno pravo, nego dio rimskog prava koji se primjenjuje i u saobraćaju građana sa strancima, jer oni nisu mogli zaključivati pravne poslove, niti sudjelovati u postupku, po ius Quiritium
ono je slobodnije i prilagođenije od starog civilnog prava; sada prevladavaju sadržaj i svrha, a ne više forma
kod poslova iuris gentium primjenjuju se načela poštenja i povjerenja u prometu (bona fides)
ius gentium se ubraja u ius aequum, pravično pravo (tumači se i primjenjuje po načelu pravičnosti) – ovdje se omogućuje veća sloboda i uvažavanje okolnosti konkretnog slučaja.
ius gentium uglavnom se odnosi na vlasništvo i ugovore, tj. pravne poslove prometnog prava

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
12
Q

ius scriptum

A

pravo koje proizlazi iz zakonodavnih organa javne vlasti (u pravilu je redigirano napismeno)
uz zakone (leges, plebiscita), u ius scriptum ubrajaju se i druga pravna vrela:
magistratske edikte (magistratuum edicta)
senatske zaključke (senatus consulta)
odgovore i mišljenja pravnika (responsa prudentium)
carske konstitucije (principum placita, constitutiones)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
13
Q

pod nepisano pravo spada

A

običajno pravo, koje se stvara trajnim i opetovanim vršenjem – ne stvara se pismenim aktom

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
14
Q

ius privatum

A

je dio prava koji se bavi odnosima među pojedincima vodeći računa o njihovim osobnim interesima

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
15
Q

ius publicum

A

je dio prava koji se bavi općim državnim interesima; odnosi se na položaj države te regulira pitanja poput organizacije i funkcioniranja rimske države, magistrature, pitanje religije, itd.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

današnja podjela:

A

javno pravo: ustavno, upravno, kazneno pravo, kazneni i građanski sudski postupak
privatno pravo: imovinsko i nasljedno pravo (često i osobno i obiteljsko)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
17
Q

rimska podjela:

A

ius publicum: ustavno, upravno, kazneno pravo
ius privatum: osobno i imovinsko pravo, većina delikata (osim najtežih koje progoni država), kazneni i građanski sudski postupak

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
18
Q

tek krajem rimske države

A

širi se područje javnog prava na račun privatnog – država preuzima mnoge privatne delikte i čini ih javnima
građansko pravosuđe također ulazi u domenu države, pa se okvir javnog prava približava današnjem shvaćanju

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
19
Q

prisilni pravni propisi (ius cogens)

A

ne mogu se promijeniti ili isključiti stranačkim ugovorom, tj .dogovorom stranaka (npr.neki propisi o braku)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
20
Q

dispozitivni propisi (ius dispositivum)

A

stranke od njih mogu odstupiti ili ih mogu ugovorom drukčije regulirati; primjenjuju se ako stranke nisu nešto drugo odredile o odnosnom slučaju

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
21
Q

ius commune

A

pravni propisi koji su vrijedili za sve građane bez razlike

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
22
Q

ius singulare

A

posebno pravo koje vrijedi za određene skupine osoba, stvari ili pravnih odnosa

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
23
Q

političku povijest rimske države dijeli se na 4 razdoblja:

A

kraljevstvo, republiku, principat, apsolutnu monarhiju

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
24
Q

PRVO RAZDOBLJE

A

traje od osnutka Rima (754.) do kraja drugog punskog rata (201.pr.n.e.)
raspada se gentilno uređenje i nastaje rimska država
s ustavnog gledišta, prvo razdoblje dijeli se na:
1) doba kraljevstva (od 754. do 509.pr.n.e.)
2) doba republike – prva 3 stoljeća republike (od 509. do 201.pr.n.e.)
staro privatno civilno pravo vrijedi samo za rimske građane i obilježeno je strogim formalizmom (ius civile Quiritium)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
25
Q

DRUGO RAZDOBLJE

A

traje od kraja drugog punskog rata (201.pr.n.e.) do osnivanja Augustovog carstva/principata (27.pr.n.e.)
dolazi i do krize republikanskog ustroja – oštre klasne borbe, ustanci robova, građanski ratovi
na području privatnog prava, nastaju novi pravni instituti potrebni za robno-novčani promet i trgovinu
napušta se stari formalizam i uvodi se elastičnije pravo koje vrše pretori putem svojih edikata – nastaje novi pravni sloj ius honorarium i ius gentium (slobodnija načela); daje se puni zamah razvoju privatnog prava

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
26
Q

TREĆE RAZDOBLJE

A

traje od 27. pr.n.e. do smrti cara Aleksandra Severa (235.g.)
to je principat – doba monarhije s republikanskim ustavom
tada raste nezadovoljstvo robova, pa pada produktivnost, robovlasničko društvo potresa kriza
stoga se poseže za monarhijom, vojno-političkom vlasti princepsa kao predstavnika vladajuće klase
djelovanjem klasičnih rimskih pravnika, nastaje univerzalno, klasično rimsko pravo – prevladavaju načela iuris gentium

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
27
Q

ČETVRTO RAZDOBLJE

A

traje od 235. do smrti cara Justinijana (565. godine)
to je razdoblje apsolutne monarhije orijentalnog karaktera (284. za Dioklecijana počinje dominat)
na formiranje rimskog prava utječu prava provincija (posebno grčko-orijentalnih)
na području privatnog prava stapaju se civilno i honorarno pravo, a opada djelatnost pravnika – nastaju razne zbirke iz materijala klasičnog prava; u tim zbirkama dolazi do sistematizacije i generalizacije gradiva, čiji vrhunac je Justinijanova kodifikacija – to je doba postklasičnog prava

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
28
Q

izvori prava dijele se na:

A

materijalne – akti koji stvaraju pravo; zakon, pravni običaj, edikti (fontes iuris essendi)
formalne – pojave iz kojih je vidljiv sadržaj (poznavanje) nekog prava (fontes iuris cognoscendi)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
29
Q

materijalni izvori historije rimskog prava su:

A

zakoni (leges), mišljenja senata (senatus consulta), magistratski edikti (magistratuum edicta), djelatnost pravnika (responsa prudentium), običajno pravo (consuetudo mores), carske konstitucije (constitutiones principum): edicta (općeobvezni predmeti), mandata (konstitucije upućene državnim organima i službama), decreta (odluke donijete pred carskim sudovima), rescripta (odluke, pravna mišljenja careva).
isprave o pravnim poslovima – ugovori, oporuke, presude
arheološki nalazi ostataka materijalne kulture
pisana djela – najvažnija su Gajeve Institucije i Justinijanov Corpus iuris civilis

30
Q

društveno uređenje u doba kraljevstva

A

društvena organizacija je još uvijek prastara: 3 tribusa (Ramnes, Tities, Luceres), 30 kurija, 300 rodova (gentes)

31
Q

GENS (rod):

A

osnovna, prastara, prijedržavna organizacija
organizacija koja odgovara klanskom uređenju prvobitne zajednice
patrijarhalan, čini zatvorenu zajednicu; na čelu je izborni starješina (princeps, pater gentis)
poslovi roda rješavaju se na sastanku svih njegovih članova (gentiles) – povezani su rodbinskom vezom kao potomci nekog udaljenijeg zajedničkog pretka (heros eponymus), no ta veza je fikcija, ne može se dokazati; očituje se u zajedničkom gentilskom imenu (nomen gentilicium)
gentilsko uređenje propada nastankom države, jer se ona temelji na klasnim oprekama
u povijesno doba, rodovi imaju zajednička sacra i groblja; iz pripadnosti rodu se izvodi nasljedno i tutorsko pravo

32
Q

KURIJA:

A

prijedržavna rodovska organizacija, čini ju 10 rodova (analogna grčkim fratrijama)
u povijesno doba, ima političko-upravni, vojnički i religiozni karakter
po njima su ustrojavane stare narodne skupštine (comitia curiata)
po njima se vrši novačenje – svaka kurija daje 100 pješaka i 10 konjanika
po njima se vrši i ubiranje poreza, a kurije čine sakralnu zajednicu koju predvodi curio
na čelu svih kurija je curio maximus

33
Q

TRIBUS:

A

svaki tribus ili pleme čini 10 kurija
Ramnes (Latini s Palatina), Tities (Sabinjani s Kvirinala), Luceres (Etruščani ili Albani s Celija)
ova podjela ima vojničku svrhu – svaki tribus daje 1000 pješaka i 100 konjanika

34
Q

FAMILIA (obitelj):

A
  • najniža stanica unutar rimske općine
  • u povijesno doba, to je temeljna socijalna i gospodarska jedinica rimskog života
  • to je zajednica slobodnih osoba pod vlašću oca obitelji (pater familias, patria potestas)
  • više nije presudna kognacija (krvno srodstvo), nego agnacija – veza po zajedničkoj očinskoj vlasti
  • vlast oca nad članovima obitelji je jedinstvena i skoro neograničena
35
Q

PATRICIJI

A

punopravni članovi stare gentilske organizacije (gentiles) – čine vladajući stalež u trenutku nastanka rimske države, imaju sva građanska i politička prava
imaju gospodarsku prevlast, kao imućniji zemljoposjednici i vlasnici robova
oni su u to doba bili vrsta aristokracije, nasljednog plemstva

36
Q

KLIJENTI

A

zavisni ljudi, koji su stajali prema članovima gensa u nasljednom odnosu zavisnosti i zaštite (obsequium i fides)
patricij pod čiju se zaštitu klijenti stavljaju je patronus – klijenti su mu obvezni na poslušnost, određena novčana podavanja (kod udaje kćeri, plaćanja globa, itd.), izvjesne službe (operae), uzdržavanje u slučaju potrebe, praćenje u vojsku
patron ima nasljedno i tutorsko pravo, a dužan je štititi i podupirati klijenta, zastupati ga pred sudom i davati mu uzdržavanje (prepušta klijentu dio zemljišta na obrađivanje, do opoziva/precarium)
patron i klijent ne smiju se međusobno tužiti niti svjedočiti jedan protiv drugoga
klijent je formalno slobodan čovjek i ima pravo glasa u narodnoj skupštini (često podupire svoje patrone)
za patrona koji prekrši vjernost klijentu predviđena je kazna saceriteta, što bi značilo da je proklet i stavljen izvan zakona (“patronus si clienti fraudem fecerit, sacer esto”)
klijentela je nastajala raznim načinima, a često oslobađanjem roba ili voljom osiromašjelih stanovnika

37
Q

PLEBEJCI

A

kategorija slobodnih ljudi nastala već u kraljevsko doba (pleo, plenus = mnoštvo, puk)
kako su po Servijevu ustavu svi stanovnici države uvršteni u razrede i tribuse, i plebejci su bili rimski građani
ipak, oni su građani drugog reda:
nisu imali conubium, pravo sklapanja zakonitog braka s patricijima
nisu bili članovi gentilske organizacije
nisu imali ius honorum – pravo na magistrature, senat,svećeničke službe
nisu imali ni kult predaka ni gentilsko nasljedno pravo
jedino pravo rimskog građanina dostupno i plebejcima je privatnopravni ius commercium – pravo sklapanja pravnih poslova rimskog civilnog prava (mancipatio, nexum), da bi mogli trgovati s patricijima
kao rimski građani, morali su pritom obnašati sve državne obveze – vojna služba, plaćanje poreza
plebejci su uglavnom siromašni poljodjelci, obrtnici i trgovci koji su često padali u patricijsko dugovinsko ropstvo (nexum)
pored toga, pravo uživanja neobrađenih zemljišta (ager publicus) prisvojili su si patriciji

38
Q

ROBOVI

A

posebna vrsta neslobodnih ljudi, postoje već od starog doba

u doba kraljevstva još ih je malo, a ropstvo ima patrijarhalni karakter

39
Q

KRALJ (REX)

A

razvija se iz vrhovnog plemenskog vođe (analogno grčkom bazileusu)
bio je vrhovni vojskovođa, vrhovni svećenik, a vrši i određene sudske funkcije
ograničen je radom senata i narodne skupštine; funkcija kralja je doživotna, ali ne i nasljedna
kraljevom smrću nastaje interregnum (period između smrti dotadašnjeg kralja i izbora novog) – kraljevske funkcije i auspicia (pravo tumačenja volje bogova) prelaze na senat
ta prava zatim vrše pojedini senatori kroz 5 dana u svojstvu interrexa
jedan od interrexa predlaže novog kralja narodnoj skupštini, senat taj izbor potvrđuje (auctoritas patrum), a zatim se narod ponovno sastaje u skupštini i dodjeljuje kralju vrhovnu vlast (imperium), te mu se obvezuje na vjernost (Lex curiata de imperio)

40
Q

SENAT (PATRES)

A

patricijsko vijeće, čine ga starješine svih rodova; Romul određuje broj senatora sa 100, a kasnije je to povećano na 300
s vremenom su starješine birane uvijek iz istih obitelji te se tako izdvaja se prva gentilna aristokracija
to je vijeće staraca (senes) starijih od 60 godina i nesposobnih za oružje; kasnije je uvjet za članstvo starost od bar 46 godina
senat sudjeluje kod izbora kralja, upravnih poslova, potvrđuje zaključke narodnih skupština (auctoritas patrum) i ima funkciju savjetodavnog vijeća kralja (consilium regis)

41
Q

NARODNA SKUPŠTINA (COMITIA CURIATA)

A

narod se sastaje i glasuje po kurijama – većina glasova čini glas kurije; odluku skupštine čini većina glasova svih 30 kurija
skupštine vrše izbor kralja, bave se važnijim pitanjima naroda (objava rata, mir i primirje)
kurijatske skupštine bave se pitanjima obitelji: odlučuju o primanju novih rodova (cooptatio), pred njima se prave oporuke, odlučuju o adrogaciji (ako bi se neki pater familias s cijelom obitelji htio podvrgnuti vlasti nekog drugog pater familiasa) i napuštanju dotadašnjeg kulta obitelji
zbog pravljenja oporuka (testamentum in comitiis calatis) i adrogacije sastaju se dvaput godišnje, 24.3. i 24.5., te se nazivaju comitia calata
predsjeda im pontifex maximus (u republici preuzima religiozne funkcije kralja)

42
Q

opća obilježja prva tri stoljeća republike

A

nakon nasilnog svrgavanja Etruščana s vlasti 509. godine, državom umjesto rexa počinju upravljati 2 konzula
vladaju po načelu kolegijaliteta, a mandat im traje jednu godinu
magistratura je najjači ustavni faktor, organi (ni senat ni narodna skupština) se ne mogu sastati bez poziva magistrata; narodne skupštine nemaju pravo inicijative; raspravljaju i odlučuju o prijedlozima magistrata
sada je država patricijsko-plebejska, no patriciji ipak zadržavaju veliku prevlast
uz podjelu na kurije, dvije su nove podjele stanovništva: teritorijalno - imovinska podjela na zemljišne tribuse i podjela po imetku na razrede i centurije (na imovinskoj osnovi)

43
Q

Servijev ustav

A

grad dijeli na 4 tribusa (zemljišna okruga), a zemljište oko grada na 16 tribusa (povećava se do ukupno 35 tribusa 421. pr.n.e.)
gradski tribusi su tribus urbanae, a ostali tribus rusticae – u njih su upisani patriciji i plebejci, ali samo oni koji imaju zemljišni posjed (locupletes) na području nekog tribusa
podjela na tribuse kasnije gubi na važnosti; sad su u njih upisivani i oslobođenici i građani bez posjeda
zemljišna podjela na tribuse služila je ubiranju poreza (tributum) i novačenju
na temelju nje nastaje posebna vrsta narodne skupštine, comitia tributa; plebejci se u svoje skupštine uvijek sastaju na temelju podjele u tribuse (concilia plebis tributa)
prema imetku, rimski građani su podijeljeni u razrede (classis) koji se prema starosti pripadnika dijele na centurije
građani su po imetku podijeljeni u 5 razreda
građani koji nisu imali minimalnu mjeru imetka bili su capite censi (jer su se kod cenza brojali samo svojom glavom) ili proletarii (državi su doprinosili samo svoju djecu - proles)
svaki je razred podijeljen na centurije, koje se dijele na:
iuniores – polovina centurija u svakom razredu (do 45 godina starosti, služe u operativnoj vojsci)
seniores – polovina centurija u svakom razredu (stariji od 45 godina, brane grad)
prvi razred ima 80 centurija, drugi, treći i četvrti razred imaju 20, a peti razred ima 30 centurija
uz ovih 170 centurija, postoji još:
18 centurija konjanika-vitezova (equites, stoje ispred 1.razreda, najbogatiji građani koji služe u konjici)
2 centurije vojnih obrtnika (tesari i kovači)
2 centurije svirača (trubači i frulaši)
1 centurija nenaoružanih slugu i rezervista (accenti velati - iza 5.razreda)
centurijatski sustav služi za vojničko ustrojstvo i ubiranje poreza, a služi i za nove narodne skupštine (exercitus urbanus)
ovim reformama nastaje državno uređenje utemeljeno na imovinsko-teritorijalnoj podjeli
pritom bogataši mogu sami odlučivati – potrebna većina glasova centurija je 97; ako bi se 18 konjaničkih i 80 centurija bogataša ujedinili, imali bi potrebnu većinu (tako je bila osigurana provedba njihove volje)
iako je siromašnih građana bilo više, oni su raspoređeni u manji broj centurija
bogati imaju prevlast i u tributskim narodnim skupštinama – upisani u 31 zemljišni tribus (31 glas), dok su svi bezemljaši i oslobođenici upisani u 4 gradska tribusa (4 glasa)

44
Q

magistratura

A

politička služba, njen nosilac vrši državnu vlast na ustavom predviđeni način u ime i kao organ rei publicae Romanae
magistrati primaju vlast neposredno iz ustava čim budu izabrani; zato su nezavisni u granicama svog djelokruga
uz magistrate, vrhovni organi državne vlasti su senat i narodna skupština – kasnije senat jača, a skupština slabi i nestaje
izraz magistratus primjenjivao se na:
službenike čitave države, magistratus populi Romani
plebejske organe, magistratus plebeii
službenike municipalnih gradova, magistratus municipales
magistratska vlast označava se izrazima imperium i potestas; imperium sadrži:
1)ovlast vojničkog zapovijedanja svim saveznim poslovima
2)ovlasti civilne i kaznene jurisdikcije sa svim saveznim poslovima
3)pravo sazivanja narodne skupštine i senata (ius agendi cum populo, ius agendi cum patribus)
4)pravo izdavanja naredbi (ius edicendi)
5)pravo prisiljavanja na pokoravanje magistratskim odredbama svakakvim prinudnim sredstvima, a prema prilikama i smrtnom kaznom (ius coercendi)
magistrati mogu biti:
cum imperio – konzuli, diktatori, pretori, izvanredni magistrati postavljeni cum imperio
cum potestate – svi ostali niži magistrati (nemaju pravo vojničkog zapovijedanja, ograničen im je ius coercendi)
magistrati se dijele na:
više – diktator, konzul, pretori, cenzori; biraju ih centurijatske skupštine (magistratus maiores)
niže – kurulski edili, kvestori, vigintisexviri; biraju ih tributske skupštine (magistratus minores)
magistrati međusobno mogu stajati u odnosima:
a)jednakosti, par potestas – kolege u istoj magistraturi
b)nadređenosti, maior potestas – pripada diktatoru prema konzulima, konzulima prema pretorima, svim višim prema svim nižim magistratima; među nižim magistratima ne postoji odnos nadređenosti
c)podređenosti, minor potestas – obvezni na poslušnost i pokoravanje magistratima s maior potestas
-poseban položaj imaju cenzori – nisu ni podređeni ni nadređeni ni jednom drugom magistratu
-prema pravu na sellam curulem, razlikujemo kurulske (svi viši magistrati i kurulski edili) i nekurulske magistrate
-sellam curulem – kurulska stolica bez naslona sa svinutim nogama od slonove kosti
-obilježje rimske magistrature je kolegijalitet, te pravo intercesije (ius intercedendi) – pravo vetom zapriječiti akte kolege u istoj magistraturi; magistrature su vremenski ograničene na 1 godinu (osim cenzure i diktature), a na kraju su magistrati mogli biti pozvani na odgovornost (osim diktatora, cenzora, pučkih tribuna)
-rimske magistrature bile su besplatne počasne službe (ius honorum) – zbog velikih troškova, one su bile dostupne samo bogatijim građanima, jer siromašni nisu mogli o svom trošku npr. organizirati javne igre da bi stekli naklonost puka
-zato su se magistrati nastojali obogatiti upravom provincija koje bi od Sulinih vremena dobivali krajem mandata
-magistrat prije vršenja svakog važnijeg čina mora ispitati volju bogova (auspicia)
-za vršenje magistrature nije potrebno predznanje ili stručna sprema – dovoljno je građansko pravo (patricijat), punoljetnost, muški spol

45
Q

KONZULAT

A

uvođenjem republike, na 2 konzula prelazi vlast kralja – oni imaju jednaku (kolegijalnu) vlast, ali mogu vetom spriječiti službeni čin drugog

  • njihova je vlast ograničena na godinu dana i odvojena od vjerske vlasti; vrhovnu vjersku vlast ima pontifex maximus
  • pripada im vrhovna vojnička, građanska, političko-upravna vlast, u ratu zapovijedaju i vojskom
  • konzuli vode čitavu državnu upravu
  • sazivaju senat i narodnu skupštinu, a imaju i pravo izdavanja naredbi (ius edicendi)
  • imaju i pravo vršenja pravosuđa (iurisdictio) – civilno pravosuđe prelazi na pretore, konzuli zadržavaju neke poslove vanparbene sudbenosti
  • na području kaznene sudbenosti, postoji provocatio ad populum- narod ima pravo priziva na narodne skupštine protiv smrtne osude, a kasnije i protiv osude na šibanje i teže globe
  • ako senat za rata izda senatus consultum ultimum, konzuli i u gradu imaju vojničku vlast –nema provokacije ad populum
  • u početku vladaju naizmjence po jedan mjesec; u ratu van Rima po jedan dan
  • kasnije zbog umnožavanja državnih poslova jedan upravlja gradom, drugi vojskom izvan grada gdje ima neograničenu vlast
  • u slučaju rata, oba zapovijedaju vojskom, svaki na svom sektoru (provincia) – gradom upravlja praefectus urbi ili pretor
  • konzule biraju centurijatske narodne skupštine, a prati ih 12 liktora
46
Q

DIKTATURA

A

uspostavlja se u slučaju ratnih opasnosti ili unutarnjih nemira; diktatura je jaka državna vlast u rukama jedne osobe
imenuje ga na prijedlog senata jedan konzul (dictatorem dicere) – između isluženih konzula, a nekad bira i kolegu
diktatora prate 24 liktora; nose fasces et secures i u gradu, jer diktator i unutar grada ima puni imperium
diktatura traje do isteka službe konzula koji je imenovao diktatora, ali nikada dulje od 6 mjeseci , a diktatorov pomoćnik/zamjenik je magister equitum
diktator je imao neograničenu zakonodavnu, sudsku i upravnu vlast, protiv koje se nije mogla koristiti ni intercesija pučkih tribuna

47
Q

PRETURA

A

pretoru je povjereno civilno pravosuđe u glavnom gradu (in urbe ius dicere), ali mu je pripadao i imperium (pravo zapovijedanja vojskom) te je pretor slovio kao minor collega consulum
242.pr.n.e. uveden drugi pretor – praetor urbanus bavi se sporovima rimskih građana, a praetor peregrinus sporovima među građanima i peregrinima, te sporovima među peregrinima (ovi pretori utječu na razvoj rimskog privatnog prava)
pretore su birale centurijatske narodne skupštine
najvažnije područje rada pretora bilo je pravosuđe. O pretoru je u postupku in iure ovisilo hoće li dozvoliti stranci da vodi spor (actionem dare) ili će tu mogućnost uskratiti (actionem denegare). Tim putem je pretor priznavao neke odnose koji nisu još bili priznati po civilnom pravu i davao im je pravnu zaštitu. U dijelu postupka apud iudicem je u formuli davao upute sucu kako da vodi spor svakom pojedinom slučaju.

48
Q

PUČKI TRIBUNAT

A

osnovan je 494.pr.n.e.; isprva postoje 2 pučka tribuna, taj broj se povećava do konačnih 10 – proglašeni su nepovredivima (sacrosancti)
mogu vetom zapriječiti svaki akt magistrata nepovoljan za plebejce; od 471. mogu sazivati plebejske skupštine, koje ih i biraju
zaključci tih skupina (plebiscita) od lex Hortensia postaju obvezni za čitav narod, uključujući patricije
stekli su i ius coercitionis – pravo kažnjavanja globama i zatvorom (i protiv patricijskih magistrata i konzula)
iz ovog se razvilo njihovo pravo optuživanja i izvođenja političkih krivaca pred sud narodnih skupština, a kasnije i kazneno sudovanje u najvažnijim kaznenim predmetima
tribunska je vlast bila teritorijalno ograničena na sam grad Rim, ali također je bila ograničena intercesijom kolege, a tribunski veto vrijedi samo unutar prvog miljokaza oko grada

49
Q

CENZURA

A

uvedena je 443.pr.n.e.; svake četvrte (kasnije pete) godine (to se razdoblje naziva lustrum), obavlja se census, popis građana i procjena njihova imetka za raspodjelu stanovništva u tribuse, razrede i centurije
posao cenza obavljala su dva cenzora, koja su svake 5.godine birana u centurijatskim narodnim skupštinama
na temelju tih popisa utvrđuju se pravo glasa, vojničke dužnosti i porezne obveze
tko izbjegne popis i procjenu imetka, gubi imovinu ili slobodu
312.pr.n.e. (lex Ovinia) pravo imenovanja i izbacivanja senatora (senatu movere) prelazi na cenzore
kasnije na cenzore prelaze i druge funkcije, pa cenzori počinju davati u zakup ubiranje poreza i izvođenje javnih radova

50
Q

EDILITET

A

plebejski edili su pomoćnici pučkih tribuna (aediles plebis)
oni vrše tribunske kazne i podižu kaznene optužbe pred narodom, te čuvaju važne plebejske isprave u Cererinom hramu
367. pr.n.e. s leges Liciniae Sextiae uvedena je služba dvaju kurulskih edila – biraju ih tributske skupštine, a bili su magistrati cijelog naroda; pripadala im je sella curullis
kurulski i plebejski edili imaju redarstvenu službu i kazneno sudovanje, brinu se za opskrbu žitom (cura annonae) i priređivanje javih igara i svečanosti (cura ludorum)
kurulski edili još su imali sudbenost (iurisdictio) u tržnim sporovima oko kupoprodaje robova i stoke
kurulski edili su svojim ediktima (koji ulaze u honorarno pravo), razradili sistem odgovornosti za faktične nedostatke i mane stvari, koji se u početku odnosio samo na stoku i robove, a u postklasičnom pravu kao sistem odgovornosti za mane stvari kod kupoprodaje.

51
Q

KVESTURA

A

smatra se da nastaje u kraljevsko doba; kvestore prvo imenuju konzuli, a kasnije se biraju u comitia tributa pod predsjedanjem konzula
ispočetka postoje 2 kvestora, kasnije ih je više (oko 421.pr.n.e.); isprva pomažu konzulima kod izviđanja i sudovanja pri umorstvu (quaestores parricidii)
u povijesno doba, upravljaju državnom blagajnom (aerarium) i financijama – dvojica u Rimu, a ostali u provincijama
bave se uglavnom financijskim poslovima, nemaju pravo na sellam curullem, nisu ih pratili liktori i nisu imali imperium

52
Q

VIGINTIVIRI (VIGINTISEXVIRI)

A

“dvadesetšestorica”; niz nižih službi nastalih iz pomoćnih organa viših magistrata
ovdje spadaju: nadzornici zatvora, redari i vatrogasci, kovači novca, nadzornici puteva,…

53
Q

SENAT

A

u doba republike, senat je državni organ u kojem je koncentrirana najviša vlast vladajuće klase, ima 300 članova (i patriciji i plebejci)
konzuli prvo imenuju senatore doživotno, no od lex Ovinia postavljaju ih cenzori za razdoblje jednog lustruma
bez valjanog razloga i suglasnosti oba cenzora, nije se smjelo zaobići dosadašnje senatore, pa oni ostaju doživotni
cenzori u senat moraju uzeti sve bivše kurulske magistrate, a kasnije i pučke tribune, plebejske edile, te kvestore
ako preostala mjesta treba popuniti ljudima koji nisu obnašali magistraturu – takvi senatori (ako nisu patriciji) imaju samo pravo glasa, ali ne i pravo raspravljanja (to su senatori pedarii, jer su birani glasovanjem razdvajanjem na dvije strane, per discessionem)
prema tome, senat postaje organ nasljedne aristokracije – u njemu raspravljaju bivši magistrati iz malog broja obitelji
senat je načelno samo savjetodavno tijelo vrhovnih magistrata; sastaje se samo na poziv magistrata cum imperio, a kasnije i pučkih tribuna
glasovanjem prihvaćeno mišljenje senata je senatus consultum; kasnije važnost senata raste
u doba republike, senat nije zakonodavni organ, ali vrši utjecaj na zakonodavnu djelatnost narodnih skupština
senat je koncentrirao u svojim rukama svu važniju vanjsku i unutrašnju politiku
patricijski dio senata ima pravo potvrditi zaključke narodnih skupština (od 339. daje dozvolu prije zaključivanja)
tako se pred narodnu skupštinu mogu iznositi samo prijedlozi koje senat odobri
senat je mogao poništiti zakone zbog formalnih nedostataka pri donošenju tih zakona, a i osloboditi od zakonske obveze u pojedinim slučajevima
najvažnije djelatnosti senata su na područjima kulta i vjere, državnih financija, vanjske politike i vojske
u doba republike, senat je državni organ u kojem je koncentrirana najviša vlast vladajuće klase, ima 300 članova (i patriciji i plebejci)
konzuli prvo imenuju senatore doživotno, no od lex Ovinia postavljaju ih cenzori za razdoblje jednog lustruma
bez valjanog razloga i suglasnosti oba cenzora, nije se smjelo zaobići dosadašnje senatore, pa oni ostaju doživotni
cenzori u senat moraju uzeti sve bivše kurulske magistrate, a kasnije i pučke tribune, plebejske edile, te kvestore
ako preostala mjesta treba popuniti ljudima koji nisu obnašali magistraturu – takvi senatori (ako nisu patriciji) imaju samo pravo glasa, ali ne i pravo raspravljanja (to su senatori pedarii, jer su birani glasovanjem razdvajanjem na dvije strane, per discessionem)
prema tome, senat postaje organ nasljedne aristokracije – u njemu raspravljaju bivši magistrati iz malog broja obitelji
senat je načelno samo savjetodavno tijelo vrhovnih magistrata; sastaje se samo na poziv magistrata cum imperio, a kasnije i pučkih tribuna
glasovanjem prihvaćeno mišljenje senata je senatus consultum; kasnije važnost senata raste
u doba republike, senat nije zakonodavni organ, ali vrši utjecaj na zakonodavnu djelatnost narodnih skupština
senat je koncentrirao u svojim rukama svu važniju vanjsku i unutrašnju politiku
patricijski dio senata ima pravo potvrditi zaključke narodnih skupština (od 339. daje dozvolu prije zaključivanja)
tako se pred narodnu skupštinu mogu iznositi samo prijedlozi koje senat odobri
senat je mogao poništiti zakone zbog formalnih nedostataka pri donošenju tih zakona, a i osloboditi od zakonske obveze u pojedinim slučajevima
najvažnije djelatnosti senata su na područjima kulta i vjere, državnih financija, vanjske politike i vojske

54
Q

NARODNE SKUPŠTINE

A
  • comitia – skupštine čitavog naroda (patricija i plebejaca), sazivaju ih viši magistrati s ius agendi cum populo
  • izglasavali su zakone, birali magistrate, odlučivali o ratu i miru, mogli su odbiti ili prihvatiti prijedlog magistrata
  • za republike, razlikuju se comitia curiata, centuriata i tributa, ovisno o tome je li narod glasao po kurijama, centurijama ili tribusima
  • skupštine samih plebejaca su concilia plebis – sazivaju ih plebejski magistrati po tribusima (concilia plebis tributa) - sazivane su radi biranja plebejskih tribuna i plebejskih edila, te radi zakonodavne djelatnosti. Odluke tih skupština zvale su se plebiscita, a u početku su vrijedile samo za plebejce. Tek od lex Hortensia 286.g.pr.n.e. vrijede za čitav narod. Nestaju za vrijeme principata.
  • posebna vrsta skupštine je contio – sazivana na poziv magistrata samo da bi saslušala neki predmet o kojem će odlučivati comitia
  • comitia curiata (kurijatske skupštine) su najstarije rimske narodne skupštine, njihov se sastav i djelovanje temelje na podjeli stanovništva na kurije; gube političko značenje za republike, one se sastaju samo zbog akata s religioznim značenjem (adrogacije i pravljenja oporuka)
55
Q

COMITIA CENTURIATA

A

najviša vrsta skupštine, narod je poredan po centurijama (vojničkom poretku)
sazivaju ih samo magistrati cum imperio (konzul, pretor, diktator)
predmeti rasprave moraju se objaviti kroz 3 rimska tjedna (trinundinum od 24 dana) prije dana skupštine (promulgatio)
odlučuju o ratu i miru, biraju više magistrate i sude u slučaju priziva građanina (provocatio ad populum) pri izricanju teške krivične kazne.
za vrijeme promulgacije i na dan skupštine održavaju se contiones – ako se radi o zakonskom prijedlogu (rogatio), s magistratovom dozvolom na contiones se može govoriti za ili protiv prijedloga
kad bi magistrat otvorio skupštinu, nakon čitanja prijedloga slijedi glasovanje bez ikakve diskusije
nakon što pojedinci unutar centurije donesu glas centurije, centurije predaju svoje glasove prema razredima
čim bi se postigla natpolovična većina, glasovanje se obustavljalo
da bi zaključak skupine imao vrijednost, magistrat mora svečano proglasiti rezultat glasovanja (renuntiatio), nakon što bi prebrojao predane glasove (skrutinij)
zakon stupa na snagu objavom rezultata glasovanja, ako nije predviđen vacatio legis – kasniji rok stupanja na snagu
s obzirom na vrstu sankcije, rimski pravnici razlikuju:
leges perfectae – zakonom zabranjen pravni posao je ništav
leges minus quam perfectae – posao nije ništav, ali je za prekršitelja predviđena kazna ili kakva štetna posljedica
leges imperfectae – zakon zabranjuje neki pravni posao, ali ne predviđa posljedice za njegovo kršenje

56
Q

COMITIA TRIBUTA

A

sazivaju se po tribusima, a svi građani upisani u tribus glasuju jednako i istodobno, bez obzira na veće ili manje bogatstvo
ipak, bogatiji imaju prednost – građani bez posjeda (aerarii) su upisani samo u 4 gradska tribusa, pa imaju 4 glasa; bogatiji zemljoposjednici su upisani u 31 tribus rusticae, pa imaju 31 glas
postupak sazivanja i glasovanja je analogan onome kod centurijatskih skupština

57
Q

CONCILIA PLEBIS TRIBUTA

A

ovdje se sastaju plebejci po tribusima, a sazivaju ih plebejski magistrati (tribuni i edili)
održavaju se unutar prvog miljokaza, jer dotle dopire vlast tih magistrata
prava građana u rimskim narodnim skupštinama bila su dosta ograničena – skupštine nisu imale inicijativu
nisu mogle ništa mijenjati na prijedlozima magistrata koji su, nakon što su predočeni senatu, izneseni i na skupštinu
navedene 3 narodne skupštine su nadležne za 3 stvari:
a)izbor magistrata – više magistrate bira centurijatska skupština, niže tributske skupštine, a plebejske magistrate bira concilia plebis (magistrati prvo sami određuju nasljednike, a kasnije je kandidatura slobodna)
b)donošenje zakona – tu zakonodavnu nadležnost imaju i centurijatska i tributska skupština koje donose lex lata (lex rogata - po skupštini prihvaćeni zakon); concilia plebis tributa donosi plebiscite; ovi zakoni ne vrijede retroaktivno; legislatio (djelatnost magistrata oko predlaganja zakona).
c)kazneno sudovanje – provocatio protiv smrtne kazne ide na centurijatske skupštine, a provocatio protiv globa (multa) ide na tributske skupštine

58
Q

ZEMLJIŠTE

A

ta osnovna sredstva proizvodnje su prvo bila u kolektivnom vlasništvu gensa (ager gentilicius), no tada se počinje javljati privatno vlasništvo
stjecanje pojedinačnog vlasništva zbivalo se formalističkom mancipacijom – odnosi se samo na pokretnine (manu capere), a tek postepeno i zemljište
delikt krađe, furtum (ferre = nositi) odnosi se na pokretnine
sva osvojena zemlja pripada državi (ager publicus), daje se pojedincima na korištenje uz odštetu, a tek kasnije prelazi u privatno vlasništvo
pašnjaci su također prvo bili kolektivni (ager compascuus), a pojedinac ima samo pravo paše uz naknadu (scriptura)

59
Q

ZAKONIK 12 PLOČA

A

označava početak povijesti rimskog privatnog prava
to je jedina kodifikacija nastala u Rimu (kodifikacija – opće uređenje prava putem zakona)
Zakonik 12 ploča urezan je na 12 mjedenih ploča (lex duodecim tabularum, duodecim tabulae), a bio je izložen na Forumu dok Gali nisu zapalili Rim 390.pr.n.e.; u to doba bio je vrlo raširen i poznat, učilo ga se napamet

današnje rekonstrukcije (Bruns, Girard) dijele sadržaj po pločama ovako:
• 1, 2, 3: pozivanje pred sud - in ius vocatio (civilni postupak), raspravljanje pred sudom (civilni postupak), ovrha - manus iniectio (civilni postupak)
• 4, 5, 6: obiteljsko pravo, tutorstvo i nasljedno pravo, vlasništvo i pravni poslovi
• 7, 8, 9: susjedovni i međašni odnosi, delikti (uglavnom privatni), ius publicum (javni delikti i kazneni postupak)
• 10, 11, 12: ius sacrum i redarstveni propisi (10) ; nadopune k ostalim pločama (11,12)
1933. u Egiptu su pronađeni odlomci Gajevih institucija (antinopulski fragmenti)
iz njih saznajemo da zakonik poznaje stipulaciju (sponziju) – formalistički usmeni kontrakt u obliku pitanja i sukladnog odgovora
primjerice, slabo je zastupljeno ustavno i upravno pravo, dok je patria potestas samo spomenuta (pravilom da otac gubi očinsku vlast, ako sina obitelji 3 puta proda)
najviše odredaba je s područja privatnog prava, privatnih delikata i pravnih odnosa na nekretninama (npr. dosjelost)
zakonik ima neka primitivna barbarska obilježja (kazna taliona za teže delikte, ropstvo ili smrtna kazna za dužnike), ali sadrži i napredne misli (privatna autonomija – pravo slobodnog razređivanja kod pravnih poslova među živima i za slučaj smrti, kod udruživanja)
rimski povjesnici smatraju da je ovim zakonom uvelike poboljšan položaj plebejaca, no zadržana su neka prava koja idu u korist patricijima: osobna ovrha, zabrana braka plebejaca s patricijima, nedostupnost magistratura plebejcima
ovaj zakon nikada nije ukinut, ostao je na snazi sve do Justinijanove kodifikacije
na njegov nastanak važan je utjecaj Etruščana i Grka (npr. grčka riječ poena – oznaka novčane otkupnine kod delikata)
Zakonikom se zamjenjuje stara gentilna organizacija državnom organizacijom, a svjetovno državno pravo zamjenjuje običajno pravo

60
Q

ius civile se dijeli na ono:

A

u užem smislu – pravo stvorenom interpretacijom Zakonika; nalazi se u opreci prema pravu stvorenom u narodnim skupštinama, onom koje proizlazi iz zakona (lex, ius legitimum)
u širem smislu – pravo utemeljeno na starim pravnim vrelima, obuhvaća ius legitimum i običajno pravo; nalazi se u opreci prema pravu uvedenom po pretorima samo za rimske građane (ius praetorium, honorarium), te ius gentium

61
Q

MAGISTRATI

A
ustrojstvo magistratura uglavnom je isto, dolazi tek do manjih promjena
nestaje diktatura (Sulina i Cezarova diktatura nisu diktature u prijašnjem smislu;  izabrani su diktatorima na neodređeno)
Sula mijenja broj pretora sa 6 na 8, ali sad svi pretori ostaju u Rimu – dvojica se bave civilnim pravosuđem, a ostala šestorica predsjedaju novim kaznenim porotničkim sudovima (quaestiones perpetuae)
po isteku godine, svaki od njih kao propraetor preuzima upravu jedne provincije; istu povlasticu imaju i konzuli, koji nakon isteka jednogodišnje službe postaju proconsules (kasnije Cezar povećava broj pretora na 10, a zatim konačno na 16)
62
Q

SENAT

A

teoretski je samo savjetodavni organ vrhovnih magistrata, ali sada vrši odlučni utjecaj na državnu upravu i vanjsku politiku, iako nema zakonodavne vlasti
senat još uvijek neizravno sudjeluje kod donošenja zakona, davanjem auctoritas patrum magistratima da poduzmu hitne mjere
u ovom razdoblju, senat si prisvaja i stanovitu zakonodavnu vlast – u nekim pitanjima (npr. kamate, lihvarenje) poziva magistrate da poduzmu hitne mjere, dajući im općenite upute i stvarajući tako opća pravna pravila

63
Q

NARODNE SKUPŠTINE

A

po vrstama i broju ostaju iste, te zadržavaju isto ustrojstvo i nadležnost
kurijatske skupštine više se ne sastaju – umjesto njih, za lex curiata de imperio glasuje 30 liktora
manje promjene doživjele su samo centurijatske skupštine zbog Servijevih reformi krajem 3. ili početkom 2.st.pr.n.e.

64
Q

PRAVO I DRUŠTVO

A

staro formalističko civilno pravo je zamijenjeno novim, slobodnijim pravom i načelima iuris gentium
kod pravnih poslova, umjesto stroge forme počinje se više uvažavati volja stranaka – stvara se prometno, trgovačko pravo
na području obiteljskog prava, slabi patria potestas; djeca se sve više emancipiraju od očinske vlasti
Rim prestaje biti seljačka država – nestaje podjela na plebejce i patricije, ali nastaje opreka između bogatih i siromašnih:
optimates – senatska stranka, nasljedna zemljoposjednička aristokracija
populares – širi slojevi pučke stranke
unutar sloja bogataša, nastaju dva nova staleža, nobilitas i ordo equester:
NOBILITAS
to su potomci starih patricijskih obitelji, ali i imućni plebejci – to su svi oni čiji su preci obnašali kurulsku magistraturu
ako netko nije imao kurulskih magistrata među precima, teško je postao magistratom (homo novus, npr. Marije, Cicero)
članovi ovog sloja imaju ius imaginum – mogu nositi maske svojih predaka za vrijeme pogreba, što podiže ugled obitelji

65
Q

ORDO EQUESTER

A

viteški stalež, oni koji imaju imetak dovoljan da brinu o konjaništvu (oko 100 000 sesteraca za vrijeme Cicerona)
ovdje spadaju bogati trgovci i novčari, zakupnici poreza i carina (publicani) , poduzetnici javnih radova i bogati municipalni građani
nasuprot aristokraciji stoji siromašni plebs – propali zemljoposjednici, obrtnici i nadničari, gradski proletarijat
jeftino su prodavali svoje glasove magistratima, a agitatori protiv optimata predlažu podjelu žita (leges frumentariae)
istodobno se sukobljavaju senatorski i viteški stalež, jer vitezovi traže političku moć koju čuva senat
u toj borbi ističu se vojskovođe (npr. Marije) koji se oslanjaju na populare
najčešće su se nobiles i vitezovi slagali po socijalnim pitanjima, a populari i vitezovi po političkim pitanjima, protiv optimata
kasnije u tim sukobima dolazi do građanskih ratova, ustanaka robova, Suline i Cezarove diktature, trijumvirata, a na kraju je pod Augustovim principatom napokon uspostavljen mir

66
Q

ZAKONODAVSTVO

A

u drugom razdoblju rimske pravne povijesti, narodne skupštine donijele su znatan broj zakona (oko 800 zakona)
određeno je da se u jednom zakonskom prijedlogu ne smiju spajati raznorodni predmeti koji nemaju međusobne veze (leges per saturam latae) (lex Caecilia Didia, 98. pr.n.e.)
imena i sadržaj rimskih zakona uglavnom su poznata iz odlomaka i citata kod rimskih pravnika i pisaca – samo mali broj zakona sačuvan je u natpisima na bronci, kamenu ili mramoru
privatnopravni i procesualni zakoni vrijede samo za rimske građane; prema negrađanima djeluje imperij rimskih magistrata
većina zakona odnosi se na javno pravo, a zakonodavstvo se često bavi odnosima na ager publicus-u
osim civilnim, zakonodavstvo se bavi i kaznenim postupkom, pri čemu je najvažniji lex Calpurnia
donesen je 149. pr.n.e. – uvodi stalnu kaznenu porotu za delikte provincijalnih službenika (quaestio perpetua)
kasnije je sudovanje o teškim deliktima prenošeno na stalne porotničke sudove (quaestiones perpetuae)
te sudove čine pretor i veliki broj porotnika (100, 80, 75, 70)
optužbu pred tim sudovima zastupaju privatnici

67
Q

IUS HONORARIUM

A

ius honorarium (pretorsko pravo) je dio rimskog prava koji je nastao djelatnošću pretora kao pravosudnog magistrata
pretor je u Rimu imao drugačiji položaj od današnjih sudaca u procesu
rimski civilni proces (i legisakcioni i formularni) dijeli se na 2 dijela:
1)in iure – uvodni postupak pred pravosudnim magistratom
2)in iudicio – postupak pred sudačkim zborom (apud iudicem)
u prvom dijelu, stranke iznose svoje oprečne tvrdnje pred magistratom i utvrđuju pretpostavke spora
ako je zahtjev osnovan, pretor bi pripustio tužbu (actionem dare) i odobrio izbor porotnika-suca (dare iudicem iudiciumque) koji će u drugom dijelu postupka provesti dokaze i izreći osudu prema magistratovu nalogu
ako pretor uskrati tužitelju tužbu, on ostaje bez pravne zaštite
pretor može dozvoliti tužbu i ako ju zakon ne predviđa
tu praksu prvi provodi praetor peregrinus – on za sporove predviđa rješenja koja ne postaje u starom ius civile
magistratova djelatnost nije ograničena na pripuštanje tužbe – on određuje pravac sudskog postupka pravnim uputama
pretor je često sucu davao pravilo (ius dicere) po kojem će se spor riješiti; sudac je često samo njegovo oruđe za provođenje dokaza

68
Q

EDICTA MAGISTRATUUM

A

edicta magistratuum su općevažeće odredbe i pravila koja su na početku svoje službe obavljali rimski magistrati koji su imali pravo izdavanja takvih propisa (ius edicendi)
magistrati objavljuju edikte da bi građani znali kako će pravosudni magistrat postupati kad mu se obrate sa sporovima
edikti su magistratske objave koje se isprva priopćuju usmeno (edicere) narodu u skupštinama, a kasnije pismeno
edikti se prvo izdaju za pojedinačne slučajeve (edicta repentina), a kasnije postaju općeniti edikti (edictum perpetuum - stvara ga Hadrijan 130.g.)
pretor nije zakonodavac, pa u ediktu ne stvara formalno nova pravna pravila poput zakona – ipak, on faktično stvara pravna pravila i ustanove tako što im daje pravnu zaštitu (zbog te zaštite pretorski instituti imaju prednost pred civilnim pravom)
osim pretora, edikte izdaju i drugi jurisdikcioni magistrati (kurulski edili i provincijalni namjesnici)
nasljedni magistrat nije vezan za edikt svog prethodnika, ali često iz njega preuzima ustanove koje su se pokazale korisnima; tako se stvara stalan broj ustanova koji prelazi iz edikta u edikt – edictum tralatitium
jurisdikcioni magistrat vezan je na svoj edikt tek 67. g.pr.n.e. (lex Cornelia de iurisdictione)
magistrat je u slučaju praznine u običajnom pravu ovlašten donijeti pravila kojima te praznine nadopunjava
kasnije magistrati počinju unositi u edikt i one odredbe koje se direktno kose s civilnim pravom
tome se nitko ne protivi jer je potrebno prilagoditi pravo novom vremenu – zato su i ovi edikti novo pravno vrelo
pretor nije zakonodavac pa ne može izravno stvarati novo pravo – on to čini putem rukovođenja pravosuđa
tako na temelju honorarnog prava dolazi do udvostručenja nekih pravnih instituta:
uz civilno vlasništvo (dominium), nastaje pretorsko ili bonitarno vlasništvo (in bonis esse)
uz civilne obveze (obligatio), nastaju pretorske obveze (actione honoraria teneri)
uz nasljeđivanje po civilnom pravu (hereditas), nastaje pretorski red nasljeđivanja (bonorum possessio)

69
Q

DJELATNOST PRAVNIKA U POSLJEDNJIM STOLJEĆIMA REPUBLIKE

A

poznavanje prava ili pravna nauka = jurisprudencija
praktična djelatnost laičkih pravnika obuhvaća 3 funkcije:
respondere – davanje pravnih mišljenja i odgovora o sporovima, najvažniji dio pravničkog rada
cavere – sastavljanje formulara za pravne poslove („kautelarna jurisprudencija“)
agere (postulare) – zastupanje u parnicama; to rade govornici (oratores, advocati), a pravnici im daju upute
suglasna mišljenja pravnika postaju samostalan izvor civilnog prava; nastaju i literarna djela u obliku:
•zbirka legisakcija, procesualnih obrazaca (ius Flavianum)
•zbirka poslovnih obrazaca, cautiones
•zbirka pravnih odgovora i mišljenja
u to doba počinju djelovati:
M. Porcius Cato – glasoviti cenzor iz 184.pr.n.e., napisao djelo De agricultura
Licinianus – Catov sin, pripisana mu je regula Catoniana: ono što je od početka nevaljano, ne može protekom vremena konvalidirati (postati valjano) (quod initio vitiosum est, non potest tractu temporis convalescere)
M. Iunius Brutus, Manius Manilius, P. Mucius Scaevola – osnivači civilnog prava
najvažniji pravnik kasnijeg republikanskog doba je Q. Mucius Scaevola (pontifex)
njegovo glavno djelo od 18 knjiga zove se Libri iuris civilis
najznačajniji pravnik potkraj republike bio je Servius Sulpicius Rufus
Servijevi najpoznatiji učenici su:
Aulus Ofilius – pomaže Cezaru oko zakonodavnih planova
P. Alfenus Varus – napisao djelo u 40 knjiga po imenu Digesta u kojima je sabrao responsa starijih pravnika
(2 odlomka se nalaze i kod Justinijana)

70
Q

OKTAVIJAN AUGUST

A

on 27. pr.n.e. formalno odlaže svoje ovlasti i uspostavlja prividni republikanski ustav
princeps – prvi magistrat u državi, ima doživotne ovlasti:
imperium proconsulare – vrhovna komanda nad cjelokupnom vojskom u provincijama i Rimu
potestas tribunicia – ima pravo intercesije (veta) protiv svakog čina redovitih magistrata; ovu ovlast dobiva doživotno formalnim zakonom (lex de imperio)
uz te ovlasti, daje se birati za konzula i vrhovnog svećenika, odlučuje o ratu i miru, ima upravne i sudske funkcije, pravo imenovanja senatora – sve to znatno podiže princepsov ugled (auctoritas principis)
princepsova vlast nije nasljedna – izbor pripada senatu, ali velik utjecaj imaju volja pokojnog cara i mišljenje vojske
republikanski magistrati (konzuli, pretori, tribuni, edili i kvestori) i dalje se biraju svake godine, no oni su samo službenici bez ikakve vojničke vlasti
najviše funkcija zadržavaju pretori koji i dalje vrše civilnu jurisdikciju (uveden novi ekstraordinarni postupak)

71
Q

NARODNA SKUPŠTINA I SENAT

A

narodne skupštine gube zakonodavnu, izbornu i sudsku funkciju – prelaze na senat i princepsa
senat postaje princepsovo mehaničko oruđe – i u stvarima gdje odlučuju senat i princeps, veća je uloga princepsa
senatus consulta dobivaju snagu zakona!!
senat u provincijama u kojima nema vojske upravlja putem prokonzula i propretora, a carskim provincijama upravlja car preko svojih legata i prokuratora

72
Q

DRUŠTVO

A

prijelaz na monarhiju ne mijenja strukturu socijalnog poretka, samo se pojačavaju klasne suprotnosti
vladajuću klasu čine senatori i vitezovi, pri čemu su senatori ipak najviši sloj, kao zemljišni veleposjednici
drugi stalež čine vitezovi – cenzus za njih iznosi 400 tisuća sesteraca, a imaju trgovačke i financijske funkcije
iz viteškog reda, princeps je regrutirao svoje prefekte, provincijske prokuratore i druge službenike državne uprave te se viteški stalež postepeno pretvara u službenički aparat
od principata se počinje stvarati nova podjela na:
honestiores – pripadnici viših slojeva, aristokracija, imaju brojne privilegije
humiliores – ostali slojevi pučanstva
humiliores su robovi, poljodjelski radnici i gradski proletarijat koji životari od besplatne podjele žita i novca
Rimljani nisu olako dijelili rimsko građansko pravo strancima, jer ono sadrži brojne pogodnosti (oslobođenje poreza, pravo na ager publicus) i politička prava u upravi države