Brainscape's Knowledge GenomeTM

Browse over 1 million classes created by top students, professors, publishers, and experts.


See full index

RIMSKO PRAVO > 30.-50. > Flashcards

30.-50. Flashcards

1
Q

pravni subjekt

A

biće koje može biti nosilac prava i dužnosti – osoba u pravnom smislu

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
2
Q

pravne ili jurističke osobe

A

zajednice, kolektivi osoba ili imovine koje su također pravni subjekt (npr. bolnice, zaklade)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
3
Q

pravna sposobnost

A

sposobnost imati prava i dužnosti

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
4
Q

djelatna sposobnost

A

sposobnost vlastitim djelovanjima (tj.očitovanjem volje), proizvoditi pravne učinke,
promjene u pravnim odnosima (postanak, prestanak ili promjena prava, stjecanje i gubitak prava)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
5
Q

djelatna sposobnost dijeli se na:

A

poslovnu: sposobnost sklapati pravne poslove; pravnim poslovima proizvoditi pravne učinke, npr.oporukom, kupnjom
deliktnu: sposobnost odgovarati za svoje delikte, protupravna djela (uračunljivost)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
6
Q

persona

A

izraz koji su Rimljani koristili za čovjeka – obuhvaća i robove, pa je širi od pravnog subjekta

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q

caput

A

obuhvaća i slobodna čovjeka (liberum caput) i roba (servile caput)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
8
Q

za pojedinčev položaj u pravnom poretku služi izraz status, a postoje:

A

status libertatis – slobodan čovjek, za razliku od roba
status civitatis – rimski građanin, za razliku od Latina i peregrina
status familiae – položaj u obitelji, kao starješina (pater familias) ili podložni član

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
9
Q

uvjeti postanka fizičke osobe su:

A

da se novo biće potpuno odvoji od majčine utrobe
da se rodi živo – dokaz je glas (Prokulovci) ili bilo koji znak života, npr.disanje, micanje (Sabinovci); to stajalište
prihvaća i Justinijan
da bude rođeno nakon bar 6 mjeseci trudnoće - perfektan porod
da novorođenče ima ljudski oblik

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
10
Q

pravna sposobnost može se mijenjati tijekom života prelaženjem ili izlučenjem iz jedne kategorije u drugu, ona se gubi ili
umanjuje – capitis deminutio

A

capitis deminutio maxima – gubitak slobode
capitis deminutio media – gubitak rimskog građanstva
capitis deminutio minima – gubitak ili promjena položaja u obitelji

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
11
Q

PRAVNI POLOŽAJ ROBA

A

pravni položaj roba (servus, homo, mancipium, puer, ancilla) – on je objekt prava, stvar (res)
on nema obitelji, a njegova spolna veza s ropkinjom ne čini brak (matrimonium), nego samo contubernium (faktično
zajedničko življenje bez pravnih posljedica)
gospodar na robu ima pravo vlasništva:
može ga putem pravnih poslova prodati, dati drugom na uživanje, u zalog ili zapis
može tražiti zaštitu i tužbu ako netko njegova roba ošteti ili ozlijedi
može ga ubiti (ius vitae ad necis)
- rob se razlikuje od životinja jer je čovjek – vlast nad robom je dominica potestas (nad životinjama i stvarima – dominium)
- on može sudjelovati kod obiteljskog kulta, njegov grob je locus religiosus, a gospodar je dužan sahraniti ga
- robove se smatralo razumnim bićima koja mogu služiti gospodaru i fizičkim radom i izjavama svoje volje
- on je oruđe koje govori (instrumentum vocale) – može sklapati pravne poslove za gospodara, kojem pripadaju sve koristi

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
12
Q

PEKULIJ

A

gospodar prepušta određenu imovinsku masu (peculium) zemlje ili zgrade robu na slobodno upravljanje i korištenje
- gospodar pravno ostaje vlasnik tog pekulija, može ga u svakom trenutku oduzeti robu – faktički, rob ipak slobodno upravlja
njime
- da bi rob pritom stekao kredit trećih, pretor uvodi gospodarevu odgovornost:
 actio de peculio – gospodar je za obveze roba prema trećima odgovoran samo do visine vrijednosti pekulija
 actio de in rem verso – preko i izvan pekulija gospodar odgovara samo ako se okoristio iz posla kojeg je sklopio rob,
ali samo do visine svog obogaćenja
- pomoću ustanove pekulija, gospodari izvlače veću korist, a robovi dobivaju mogućnost otkupljivanja pomoću zarade
- rob tako dobiva i svojstva pravnog subjekta – upravljajući pekulijem, može sklapati pravne poslove s gospodarom
- takve obveze su neutužive (naturalne obligacije - obligatio naturalis), ali ih gospodar u slučaju akcije de peculio može
odbiti od pekulija
- u carsko doba, rob može prema trećim osobama stupati u odnos naturalnih obveza; iz delikata odgovara po civilnom pravu
(tek nakon oslobođenja i ukoliko nije ostvarena gospodareva noksalna odgovornost)
- poslije oslobođenja roba, srodstvo među robovima (cognatio servilis) postaje ženidbenom zaprekom poslije oslobođenja
- krajem klasičnog doba, ropstvo postaje nerentabilno, a i raste svijest o prirodnoj slobodi i jednakosti svih ljudi - sada se sve
više ističe favor libertatis, a ropstvo se obilježava kao ustanova iuris gentium koja se protivi prirodnom pravu
- traže se nove forme eksploatacije rada slobodnih ljudi – robove se pretvara u slobodnjake, klijente, kolone
- ropstvo postoji i u Justinijanovom zakonodavstvu, ali tada više nije osnovni društveni odnos

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
13
Q

slobodan čovjek može postati robom na 4 načina:

A

prema Zakoniku 12 ploča, dužnik u ovršnom postupku može biti prodan u inozemstvo (ropstvo trans Tiberim);
magistrati su također prodavali u ropstvo one koji se ne odazovu procjeni i novačenju
2) ako se slobodan čovjek proda kao rob, da bi kad dokaže da je slobodan podijelio kupovninu s prijateljem koji ga je
prodao – prodani ostaje rob, pretor mu uskraćuje parnicu o slobodi (vindicatio in libertatem)
3) Rimljanka koja živi u spolnoj zajednici (contubernium) s tuđim robom unatoč gospodarevoj zabrani (prema senatus
consultum Claudianum iz 52. g.)
4) državnim robovima zbog kazne (servi poenae) postaju osuđenici na najteže kazne (rad u rudnicima, borba sa
zvijerima, smaknuće), a njihova imovina pripada državi

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
14
Q

PRESTANAK ROPSTVA

A

Manumissio vindicta

  • oslobađanje roba u obliku fiktivne parnice o slobodi (vindicatio in libertatem)
  • neki građanin (adsertor libertatis) bi pred magistratom dodirnuo roba štapićem (vindicta) i utvrdio da je slobodan
  • gospodar bi šutio i ne bi se opirao toj tvrdnji (in iure cessio), a magistrat bi potvrdio robovu slobodu (addictio)
    2) Manumissio censu
  • vrši se upisivanjem roba među slobodne građane u listinama cenza (uz pristanak gospodara)
  • ova manumisija nestaje ukidanjem cenza u početku carstva
    3) Manumissio testamento
  • oslobađanje roba putem oporuke – gospodar zapovjednim riječima određuje roba slobodnim
  • časom pripada nasljedstva, rob postaje slobodan i nema patrona jer se smatra oslobođenikom pokojnika
    4) Manumissio testamento fideicommissaria (carsko doba)
  • indirektno oslobađanje po oporuci – oporučitelj moli nasljednika ili zapisovnika (kome je namijenio roba) da roba oslobodi
  • tek kad bi ovaj izvršio akt manumisije, rob bi postao slobodan (manumissor mu je bio patron)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
15
Q

položaj libertina:

A

patronu je obvezan na poslušnost i poštovanje (obsequiuum etreverentia)
ne smije krivično tužiti patrona, a neinfamirajuće tužbe može podići samo uz dozvolu magistrata
ima dužnost uzdržavanja patrona (i patron dužnost uzdržavanja libertina)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

položaj patrona:

A

ima pravo kazniti neposlušnog oslobođenika – ranije smrću (ius vitae necisque), a kasnije lakšim kaznama
u težim slučajevima, može ga po magistratu vratiti u ropstvo – accusatio ingrati
sam određuje radnu dužnost i podavanja libertina, no radna dužnost ubrzo postaje pravna dužnost (ograničena na
poslove na koje se oslobođenik obvezao prigodom manumisije putem zakletve ili stipulacije)
pripada mu tutorstvo nad oslobođenikom, a i zakonsko nasljedno pravo na imovinu oslobođenika ako on nema djece
nema pravnih obveza prema oslobođeniku, pružanje zaštite je samo običaj i da im pruži mogućnost uzdržavanja
patronatsko pravo prelazi na patronovu djecu; oslobođenikova djeca ipak se smatraju kao ingenui, rođeni u slobodi

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
17
Q

addictus

A

dužnik starog prava kojeg je magistrat u osobnom ovršnom postupku (manus iniectio) dosudio vjerovniku
ima 60 dana da plati dug ili nađe jamca, a ako to ne učini, vjerovnik ga može ubiti ili prodati u ropstvo trans Tiberim
- ograničen je u osobnom kretanju, ali zadržava status libertatis, građansko pravo, pravnu osobnost i imovinu
- u sličnom je položaju i lopov zatečen na djelu (fur manifestus) – magistrat ga adicira okradenome

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
18
Q

nexus

A

obveznik koji je pod vlašću vjerovnika temeljem pravnog posla zvanog nexum

  • dok ne plati dug, nalazi se u sličnom položaju kao addictus – pravno slobodan, a faktično u vjerovnikovoj vlasti
  • taj odnos je, kao i addictio, ublažen po lex Poetelia Papiria de nexis(326. ili 313.g.pr.n.e.)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
19
Q

redempti ad hostibus

A

osobe otkupljene iz ratnog zarobljeništva – pravno slobodne, ali slične robu jer se ne mogu služiti ekonomskom aktivnošću

  • otkupitelj ih može zadržati dok mu otkupnina ne bude isplaćena ili nadoknađena radom otkupljenoga
  • u carsko doba je takav položaj trajao najviše 5 godina
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
20
Q

auctoratus

A

osoba koja se iznajmila poduzetniku gladijatorskih igara i obvezala se na sav rizik borbi
- takvo zanimanje se smatra nečasnim, a te osobe su prema poduzetniku u poluropskom odnosu

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
21
Q

KOLONAT

A

nasljedna zavisnost zemljoradnika vezanih uz tuđu zemlju, uz dužnost podavanja u novcu ili naturi

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
22
Q

prava i položaj kolona:

A

ima status libertatis; može sklapati brak, postati vjerovnik i dužnik
može praviti oporuku i nasljeđivati, te imati vlastitu imovinu (samo uz pristanak gospodara)
kolon i zemlja ne mogu biti prodani jedno bez drugog
odbjeglog kolona gospodar može vindicirati kao odbjeglog roba; kolon ne smije tužiti gospodara
kolonat je trajan (time je položaj kolona lošiji od roba)
gospodar može osloboditi kolona ako mu ustupi zemlju koju obrađuje u vlasništvo, ili ako kolon 30 godina vrši
dužnost biskupa ili gradskog decuria

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
23
Q

CIVIS (rimski građanin)

A

rimsko građanstvo stječe se rođenjem, manumisijom robova i podjeljivanjem pojedincima, općinama i pokrajinama po
aktima rimske vlasti (naturalizacija)
- rimski građanin (civis) ima punu pravnu sposobnost; prava rimskog građanina:
 ius sufragii – pravo glasa
 ius honorum – pravo na magistrature
 ius commercii – pravo sudjelovati i sklapati prometne poslove civilnog prava (npr. mancipaciju) - civilna poslovna
sposobnost
 ius connubii – pravo sklapanja rimskog civilnog braka
 dominium ex iure Quiritum – pravo stjecanja kviritskog vlasništva
 manus, patria potestas, tutela – pravo na rimsku obiteljsku vlast
 legis actio, in iure cessio – pravo da bude stranka u civilnom procesu
 testamenti factio activa i passiva – aktivna i pasivna pravna sposobnost

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
24
Q

LATINI

A

imaju povoljniji položaj od peregrina, a postoje 3 vrste Latina: prisci (veteres), coloniarii, iuniani

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
25
Q

PEREGRINI (HOSTES)

A

stranci van stare rimske države prvo su bespravni, a kasnije dobivaju neka prava (pomoću amicitiae, hospitiuma,
međunarodnih ugovora i saveza) – u tom stadiju oni su pripadnici savezničkih država s određenom samostalnošću
- kad je Rim zavladao Mediteranom, peregrini su bili stanovnici carstva koji nisu ni Latini ni cives
- kad su 90. i 89.pr.n.e. svi Italici dobili rimsko građanstvo, peregrini su uglavnom bili stanovnici provincija
- ne mogu se služiti s ius civile, ius commercii, ius connubii, ali mogu s rimskim građanima stupati u pravne odnose priznate
po ius gentium; ne mogu praviti oporuku, stjecati civilno vlasništvo, sklapati brak i mancipaciju
- u privatnopravnim odnosima, peregrini se služe svojim nacionalnim pravom domovine; 2 vrste peregrina:
1) oni koji su zadržali stanovitu samoupravu – uglavnom su ušli u rimsku državu dragovoljno ili kao saveznici
(zadržavaju ranije građansko pravo, općinsku pripadnost i pravnu sposobnost po pravu svoje općine)
2) peregrini dediticii – nakon ratnog otpora predaju se Rimljanima na milost i nemilost (deditio); gube politička prava i
samoupravu, te čine najnižu kategoriju rimskih podanika
- peregrini mogu dobiti rimsko građanstvo pojedinačno (zbog usluga Rimu) ili kolektivno
- 212. konstitucijom cara Karakale (constitutio Antoniana) su rimsko građanstvo dobili svi slobodni stanovnici carstva
osim peregrina dedicitii
- nakon što je Justinijan ukinuo dvije preostale kategorije (peregrini dedicitii, Latini iuniani), zavladao je princip formalne
ravnopravnosti svih slobodnih pripadnika države s obzirom na građansku pravnu sposobnost
- pojam peregrina opet dobiva značenje stranca, pripadnika država izvan Rimskog Carstva
- status civitatis bio je vezan za političku, a ne privatnopravnu sposobnost

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
26
Q

unutar obitelji razlikujemo osobe:

A

sui iuris – slobodne od očinske vlasti, u položaju patris familis (ovdje spada i dijete ostalo bez kućnog starješine)
b) alieni iuris – filii familias, podvrgnute vlasti oca obitelji

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
27
Q

CAPITIS DEMINUTIO MAXIMA

A

gubitak statusa libertatis – povlači i gubitak civiteta i obiteljske pripadnosti; dotični postaje rob
- ovdje spadaju rimski građani prodani trans Tiberim ili oni koji gube slobodu zbog kazne
- rimski građanin zarobljen od neprijatelja postaje rob, no nije sigurno da li ga stiže capitis deminutio
 ius post liminii – ako bi se vratio iz zarobljeništva, oživjeli bi svi njegovi raniji pravni odnosi (osim posjeda i braka)
 ako umre u zarobljeništvu, smatra se da je umro kao slobodan te se s njegovim nasljedstvom postupalo kao kod
slobodna čovjeka (po fictio legis Corneliae)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
28
Q

CAPITIS DEMINUTIO MEDIA

A

gubitak statusa civitatis – pojedinac gubi civitet i obiteljsku pripadnost, ali ne i slobodu

  • gubi ius civile, te nastavlja živjeti kao Latin (iseljenjem u koloniju) ili peregrin (prebjegavanjem neprijatelju, izručenjem)
  • ovdje spadaju i kazne izgona (aqua et igni interdictio) i deportacije
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
29
Q

CAPITIS DEMINUTIO MINIMA

A

gubitak obiteljske pripadnosti, otpuštanjem iz obitelji (npr. emancipacijom) ili prijelazom u drugu obitelj

  • prekida se dotadašnja agnacija, a pojedinac gubi svoju imovinu, a njegovi dugovi i stanovita osobna prava utrnjuju
  • pretor ipak daje vjerovnicima mogućnost tužbe:
    a) pomoću povrate u prijašnje stanje (in integrum restitutio)
    b) pomoću fikcije, kao da se capitis deminutio nije ni dogodila
30
Q

razlozi koji isključuju ili ograničavaju djelatnu sposobnost su:

A

dob, spol, zdravstveno stanje, rasipništvo

31
Q

DOB

A

tek rođeni čovjek još nema sposobnost samostalnog i razumnog očitovanja volje
- ta volja je potrebna za raspolaganje pravnim odnosima i odgovaranje za vlastita djelanja i delikte
- on ju stječe tek na određenom stupnju fizičkog i duševnog razvoja – poklapa se sa spolnom zrelošću (pubertas):
pubertet dječaka utvrđuje se pojedinačno, a manifestira se oblačenjem muške toge (između 14. i 16. godine)
pubertet djevojčica uvijek nastupa navršavanjem 12. godine
- Prokulovci i Sabinovci prihvaćaju granicu spolne zrelosti kod muškaraca s 14.g., a kod žena s 12.g.

32
Q

NEDORASLE OSOBE (IMPUBERES)

A

djeca do 7. godine života, potpuno su djelatno nesposobna

  • nazivaju se infantes jer ne mogu govoriti ni izgovarati pravne formule (qui fari non possunt)
  • poslove za nedorasle osobe obavlja tutor, a stjecati mogu po robovima
33
Q

NEDORASLE OSOBE IZNAD DOBI INFANCIJE (IMPUBERES INFANTIA MAIORES)

A

osobe od 7 do 14 godina, imaju ograničenu djelatnu sposobnost – ne mogu sklapati brak ni praviti oporuku
- samostalno mogu poduzimati samo poslove koji im donose korist (npr. prihvatiti darovanje ili oprost duga)
- za poslove koji sadrže imovinsko umanjenje ili obvezivanje treba im sudjelovanje tutora (tutoris auctoritas) – takvi poslovi
su primjerice plaćanje duga ili uzimanje zajma

34
Q

DORASLE OSOBE (MINORES)

A

dorasli su prvo bili potpuno djelatno sposobni, no takvo rano nastupanje doraslosti pokazalo se neprimjerenim
- zato je 191.pr.n.e. (lex Plaetoria) uvedena dobna granica od 25 godina (minores viginti quinque annis)
 taj zakon predviđa kaznenu popularnu tužbu protiv onog tko doraslog mladića zloupotrebom njegovog neiskustva
navodi na sklapanje za njega štetnog posla (popularna tužba – može ju podići svaki građanin, quivis ex populo)
 takav posao ne bi bio poništen, nego bi optuženi bio kažnjen
- pretorskim ediktom određeno je da takav oštećeni minor dobije povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
- protiv tužbe na ispunjenje takvog štetnog posla edikt daje minoru ekscepciju legis Plaetoriae, zbog koje se tužitelja odbija
- pubertas je u klasično doba ostala granicom pune djelatne sposobnosti, no takvi minores ne uživaju povjerenje trećih zbog
navedenih sredstava u korist minora – zato minor od magistrata može dobiti kuratora za sklapanje posla
- zato se od Marka Aurelija razvio običaj da se na zahtjev minora postavi stalni kurator za sve poslove (u tom slučaju bila je
otežana primjena navedenih sredstava jer se smatralo da ne postoji zakidanje/circumscriptio dok se ne dokaže suprotno)
- u postklasično doba, razvija se trajna cura minorum za sve osobe ispod 25 godina starosti
- funkcija ovog kuratora bila je slična tutoru nad nedoraslima – one su uskoro izjednačene
- tako je granica pune djelatne sposobnosti pomaknuta do 25. godine života, a djelatna sposobnost minoruma je gotovo
jednako ograničena kao i kod nedoraslih – minores ipak mogu sklapati brak i oporučivati

35
Q

PUNODOBNE OSOBE (VENIA AETATIS)

A

položaj punodobne osobe imaju pojedinci s navršenom 25. godinom života

  • od cara Konstantina, carevom dozvolom ovaj položaj može se dobiti i ranije (muškarci s 20, žene s 18 navršenih godina)
  • ipak, prije 25. godine ne mogu se vršiti darovanja, otuđivati ni zalagati nekretnine
36
Q

SPOL (ŽENSKI)

A

žene sui iuris i nakon doraslosti stoje doživotno pod posebnim tutorstvom (tutela mulierum)

  • bez tutora nisu mogle poduzimati neke važnije pravne poslove
  • ograničenja djelatne sposobnosti s vremenom slabe, pa su u kasnijem rimskom pravu praktički ukinuta
37
Q

ZDRAVSTVENO STANJE

A

osobe s određenim tjelesnim manama ne mogu poduzimati poslove za koje se traži određena fizička sposobnost
- tako gluhonijemi ne mogu praviti usmenu oporuku ni druge poslove koji se sklapaju verbis (npr. sponsio)
- važna kategorija su i duševno bolesni (furiosi, dementes, mente capti):
za vrijeme pomućenja uma su bili potpuno djelatno nesposobni; ne mogu stjecati, ni biti odgovorni za delikte
već od doba Zakonika 12 ploča stajali su pod skrbništvom (cura furiosi)
ovakva djelatna nesposobnost počinje i prestaje s bolešću, ne mora se utvrđivati sudskom odlukom
zato su poslovi koje furiosus poduzme za vrijeme „svjetlih časova“ (dilucida intervala) bili valjani

38
Q

RASIPNIŠTVO

A

rasipniku (prodigus) je dopušteno sklapati samo one poslove koji mu donose obogaćenje – u klasično doba, njegova
nesposobnost je slična djelatnoj sposobnosti nedorasloga koji je prešao godine infancije (impuberes infantia maiores)
- ipak, rasipnik može sklopiti brak i nastupiti nasljedstvo (ne može praviti oporuke)
- isprva je rasipnik bio samo onaj tko bi rasipao neoporučno naslijeđenu očevinu (bona paterna avitaque), a zatim je
rasipništvo protegnuto na svu njegovu imovinu – nakon što je netko proglašen rasipnikom, oduzima mu se uprava imovine
(interdictio bonorum) i stavlja ga se pod skrbništvo (cura prodigum) pretorskim dekretom

39
Q

pravna (juristička) osoba

A

–je društvena (socijalna) tvorevina kojoj pravni poredak priznaje pravnu sposobnost, tj. svojstvo
pravnog subjekta iako nije fizička osoba

40
Q

prema pandektnoj nauci, pravne osobe su se dijelile na:

A

universitas personarum - korporacije - udruživanje fizičkih osoba radi određene svrhe time da tako organizirana
ukupnost tih osoba postaje samostalni pravni subjekt različit od svojih članova i nezavisan od njihove promjene;
članovi korporacije mogu biti u pravnom odnosu i sklapati pravne poslove sa samom korporacijom.
2) universitas rerum – zavodi i zaklade - supstrat pravne osobe je imovina, a ne udruženje fizičkih osoba - ovdje
imovina, namijenjena određenoj svrsi, postaje pravna osoba (npr.bolnica).

41
Q

RIMSKA DRŽAVA (POPULUS ROMANUS)

A

s obzirom na svoju imovinu ne potpada pod privatno pravo (ius civile)
- država nastupa kao javna vlast nad građanima; nastupa prema pojedincu kao posebni pravni subjekt
- državna imovina (res publicae) – dobra rimskog naroda kao cjeline, ne pripadaju nijednom građaninu posebno
- ta imovina pripada državnoj blagajni (aerarium populi romani)
- u pravnim poslovima s pojedincima zastupali su državu magistrati po normama i u okviru javnog prava
- u doba principata, uz aerarium javlja se i fiscus:
to je državna imovina od prihoda carskih provincija, njome upravlja car
fiscus kao careva imovina u odnosima s građanima spada u privatno pravo i sudbenost
kad je aerarium pod Dioklecijanom istisnut, rimska država postaje pravni subjekt privatnog prava preko fiska (iako se
imovinskopravni odnosi fiska po mnogim privilegijama razlikuju od imovinskopravnih odnosa običnih građana)

42
Q

GRADSKE OPĆINE u Italiji i provincijama

A

nakon pripajanja u rimsku državu, gradske općine u provincijama uglavnom zadržavaju svoju samoupravu
- u doba principata, sve općine u pogledu imovinskih odnosa postaju i subjekti privatnog prava
- općina postaje posebni pravni subjekt s posebnom imovinom – zato njene poslove mogu voditi samo posebni zastupnici
(actor, kasnije syndicus), a ne bilo koji članovi općine

43
Q

DRUŠTVA

A

nastaju vrlo rano (trgovačka, obrtnička, nabožna); važna su društva za otkup državnih prihoda (societates publicanorum)
- prema Zakoniku 12 ploča društva su se osnivala slobodno, no kasniji vlastodršci počinju raspuštati društva (Cezar, August)
- do ovog doba društva nisu još tvorila posebni pravni subjekt koji bi se razlikovao od članova; subjekti imovine su članovi
društva
- August je s lex Iulia de colegiis zabranio stvaranje novih društava bez dozvole senata iz političkih razloga
- po klasičnom pravu, za osnivanje društva potrebna su bar 3 člana (“tres faciunt collegium” - trojica čine društvo)

44
Q

ZAKLADE

A

samostalna – kao pravna osoba, to je imovina namijenjena određenoj svrsi, ima samostalnu pravnu osobnost;
zakladatelj daje imovinu za određene svrhe, a ona živi samostalnim životom (njome upravljaju fizičke osobe kao
organi zaklade)
b) nesamostalna – nije novi pravni subjekt, nego je imovina ostavljena nekoj već postojećoj korporaciji (općinama ili
društvima) s nalogom da je oni upotrebljavaju u određene svrhe

45
Q

srodstvo može biti:

A

u uspravnoj lozi (linea recta) – ascendenti i descendenti (preci i potomci), svi koji potječu rođenjem jedan od drugog
(djed, otac, sin, unuk)
 u pobočnoj lozi (linea transversa) – osobe koje potječu od 3. zajedničkog pretka, a ne jedna od druge (stric i nećak);
pobočna loza još se zove kolateralna, a pobočni rođaci kolaterali)

46
Q

blizina ili stupanj srodstva (koljeno, gradus) dviju osoba:

A

računa se po broju poroda između tih osoba do njihovog zajedničkog pretka
 koristi se pravilo “tot gradus quod generationes” (toliko stepeni, koliko poroda)
 tako je otac sa sinom u prvom, djed s unukom u drugom stepenu srodstva
 u pobočnoj lozi, braća su u drugom, stric i nećak u trećem stepenu srodstva, …

47
Q

MATRIMONIUM IUSTUM

A

je samo brak među osobama koje imaju connubium; samo ovakav brak ravna se po ius civile
- samo djeca iz ovakvog braka su iusti patris filii – ona su ingenui i poprimaju status svog oca, te spadaju pod njegovu vlast
- to je prvenstveno brak rimskog građanina s Rimljankom ili peregrinkom (Latinkom) koja ima ius connubii
- brak između peregrina, te između Rimljana i peregrina bez ius connubii prosuđuje se po peregrinskom pravu
- u 1. st.pr.n.e. donesena je lex Minicia – djeca u takvim brakovima (bez ius conubii) uvijek slijede lošiju stranu; dobivaju
pravni položaj one strane koja nije rimski građanin

48
Q

brak cum manu:

A

žena ulazi u agnatsku obitelj muža i potpada pod njegovu vlast (manus, in manum conventio)
 ako je muž alieni iuris, žena potpada pod vlast muževa patris familias – raskida agnatsku vezu s prijašnjom obitelji

49
Q

brak sine manu:

A

poznat već Zakoniku 12 ploča, žena ostaje uz svoju raniju agnatsku pripadnost
 ona i dalje spada pod vlast dosadašnjeg patris familias (ako je bila sui iuris, pod tutorstvo agnata)

50
Q

za valjani rimski brak (matrimonium legitimum) traži se:

A

ius connubii – imaju ga rimski građani i Latini prisci, no plebejci se mogu ženiti patricijima tek od lex Canuleia

  1. pr.n.e.
    b) pravna i djelatna sposobnost – brak ne mogu sklapati nedorasli, duševno bolesni, a po Justinijanu ni kastrati
    c) pristanak patris familias – za brak ga moraju tražiti osobe alieni iuris, a eventualno i druge osobe
51
Q

SKLAPANJE BRAKA CUM MANU

A

CONFARREATIO
- najstariji oblik sklapanja braka među patricijima koji je dovodio do uspostavljanja manusa uz određene sakralne obrede –
sastoje se u žrtvi Jupiteru kod koje se koristi kruh od pira (panis farreus)
- odvija se uz prisutnost 10 svjedoka, te dvojice najviših rimskih svećenika (pontifex maximus, flamen Dialis)
 COEMPTIO
- zaključenje rimskog braka u obliku mancipacije, tj.prividne prodaje žene u prisutnosti 5 svjedoka, vage i libripensa, spada u
gesta per aes et libram
- u klasično doba, coemptio se uglavnom koristi u druge svrhe (npr. promjena ženina tutora – coemptio fiduciae causa)
 USUS
- stjecanje manusa time što žena živi s mužem u praktičnom braku neprekidno kroz godinu dana (vrsta dosjelosti)
- prema Zakoniku 12 ploča, žena može izbjeći stjecanje manusa tako što bi svake godine 3 noći zaredom izbivala iz muževe
kuće (usurpatio trinoctii) – iz ove ustanove je vidljivo da je brak bez manusa već tada bio poznat
- neki pisci povezuju usus s otmicom žene gdje bi se jednogodišnjim rokom brak legalizirao, a Levy-Bruhl konstruirao je
hipotezu o braku na probu – većinom se uzima da je usus način osnaživanja brakova ako su confarreatio/coemptio izostali
- ova 3 oblika nisu prisutna u Justinijanovoj kodifikaciji

52
Q

SKLAPANJE BRAKA SINE MANU

A

sklapa se bez posebnih pravnih formalnosti, no ističu se običaji i obredi:
 in domum deductio – svečano uvođenje žene u muževu kuću uz stanovite obrede; ovaj način spominje se kao akt
zasnivanja braka, no otpada u postklasično doba
 consensus – postaje jedini bitan element sklapanja braka; popraćen je stanovitim obredima i sastavljanjem isprava,
osobito o uređenju imovinskih odnosa (instrumentum dotale); te isprave su kod Justinijana propisane za brak viših
staleža (illustres) i pretvaranje konkubinata u brak

53
Q

ODNOSI U BRAKU CUM MANU

A

žena izlazi iz dosadašnje agnatske obitelji, odnosno iz tutorstva ako je bila osoba sui iuris
- sada je podložna vlasti muža ili njegova patris familias ako je muž alieni iuris – ženu stiže capitis deminutio
- pravno, žena ima položaj kćeri (filiae familias loco), odnosno položaj sestre prema svojoj djeci, s kojima dijeli nasljedno
pravo; pritom gubi pravo nasljeđivanja u prijašnjoj agnatskoj obitelji, kao mater familias žena dobiva ugledan socijalni
položaj
- imovinski odnosi:
 žena nema imovinskopravne sposobnosti – sve što bi ona stekla pripadalo bi mužu
 sva imovina koju je imala prije braka pripada mužu (adquisitio per universitatem) ili njegovom pater familiasu

54
Q

ODNOSI U BRAKU SINE MANU

A

žena zadržava položaj u dosadašnjoj obitelji, u kojoj zadržava i nasljedno pravo; ne stječe nasljedno pravo muževe obitelji
- unatoč pravnoj odvojenosti, postoje neka pravila o odnosima bračnih drugova:
o žena je dužna slijediti muža jer on određuje mjesto stanovanja (domicil)
o muž odlučuje o odgoju djece, koja i u braku sine manu spadaju pod njegovu vlast
o muž je dužan štititi ženu; žena dobiva socijalni položaj muža ali mu mora iskazivati dužno poštovanje
o bračni dugovi su obvezani na vjernost
- imovinski odnosi:
 vrijedi načelo razlučenih dobara
 ako je žena bila alieni iuris, sve što je stekla pripalo bi njenom pater familias-u
 ako je žena bila sui iuris, sve što je stekla pripalo bi njoj samoj
 praesumptio Muciana – ako porijeklo ženine imovine nije sigurno, smatra se da ju je dobila od muža (Q.M.Scaevola)
 žena sama upravlja svojom imovinom
 muž nema pravo upravljanja ni korištenja parapherne – ženine imovine koja ne spada u miraz
 ženi nije pripadao zahtjev na uzdržavanje od strane muža, ali muž je morao snositi troškove kućanstva

55
Q

miraz (dos) – imovinski doprinos koji žena ili pater familias ili netko treći daje mužu za troškove kućanstva

A

dos profecticia – miraz koji daje otac

dos adventicia – miraz iz svih drugih izvora

56
Q

OBVEZA NA POVRATAK MIRAZA PO PRESTANKU BRAKA

A

prigodom osnivanja miraza, od muža se traži obećanje u obliku stipulacije (cautio rei uxoriae) da će vratiti miraz, odnosno
njegovu procijenjenu vrijednost, ako brak prestane razvodom (dos recepticia)
- ako muž ne izvrši obvezu, može biti tužen akcijom ex stipulatu – to je bila tužba strogog prava (stricti iuris), po njoj je muž
osuđen da miraz vrati odmah i u cijelosti, bez odbitaka za eventualne troškove ili druge protuzahtjeve
- kasnije se miraz mora vraćati i ako nije izričito dogovoren povratak, čak i u slučaju prestanka braka smrću muža ili žene
- u tom slučaju daje se actio rei uxoriae – sudac može prema načelima pravičnosti (in bonum et aequum concepta) omogućiti
tuženome da neke mirazne stvari vraća u određenim rokovima, a ne odmah; sudac može mužu ostaviti određen dio miraza
- u Justinijanovu pravu, miraz se vraća uvijek, osim ako žena snosi krivnju za razvod
- ujedno je Justinijan za povratak miraza davao akciju ex stipulatu koja je dobila karakter akcije bonae fidei

57
Q

RASTAVA BRAKA

A

u Rimu je vrijedilo načelo slobodnog razvoda braka, no forma se mijenjala:
 u staro doba, brak sklopljen confarreatione se razvodi suprotnim aktom (diffareatio), a druge vrste manus-braka
raskidaju se aktom poznatim kao remancipatio
 u Zakoniku 12 ploča spominju se formule kojima muž istjeruje ženu kod razvoda braka sine manu
 u klasično doba, dovoljna je izjava o razvodu (repudium) i faktično prekidanje bračne zajednice
- nisu potrebni zakonski razlozi za razvod, jer se brak shvaća kao faktično stanje koje čine zajednički život i affectio maritalis
- prestankom tih elemenata prestaje i brak, pa za razvod nije potrebna sudska presuda
- za razvod braka ovlašten je:
 muž ili njegov pater familias (za razvod braka cum manu)
 muž ili žena, odnosno njihovi patris familias (za razvod braka sine manu)
- August svojim reformama krajem republike nije direktno zahvatio pitanje razvoda, jedino je propisao formu pred 7 svjedoka
(lex Iulia de aduteriis)
- tek kršćanski carevi (Konstantin, Justinijan) donose propise o suzbijanju razvoda
o iako crkva brak smatra nerazrješivim, prihvaćeno je mišljenje da svaki suprug može razvesti brak
o sada su uvedeni opravdani razlozi za razvod braka – razlikuju se opravdani i neopravdani razvod braka
o razlozi za razvod bili su primjerice ubojstvo koje je počinio muž ili preljub, svodstvo žene
o razvod bez opravdanih razloga bio je pravnovaljan, ali su stranku koja neopravdano razvede brak stigle stanovite
imovinsko-pravne štetne posljedice (npr. zabrana ponovnog braka, gubitak miraza i donacije, deportacija)
o jednake sankcije stižu i bračnog druga koji bi skrivio dozvoljeni razvod

58
Q

IUS VITAE AC NECIS

A

odlučivanje o životu i smrti – putem kažnjavanja, ubijanja, izlaganja novorođenog djeteta
- od starog doba, običaji traže da pater familias prije izricanja takvih kazni sasluša obiteljsko vijeće (iudicium domesticum)
- kad su običaji postali nedovoljni, počinje intervenirati cenzor (nota censoria)
- od kraja republike, zakonodavstvo donosi niz ograničenja s obzirom na ovo pravo patris familias:
 svako usmrćenje djece proglašeno je umorstvom (Valentinijan I. u 4. stoljeću)
 zabranjeno je izlaganje novorođene djece, kažnjavanje djece zbog težih prijestupa predano je državnom sudu
 patria potestas tako od principata postaje vlast odgajanja i odgojnog kažnjavanja

59
Q

IUS VENDENDI

A

pravo prodaje djece – prodajom trans tiberim dijete postaje rob, a prodajom sugrađaninu postaje osoba in mancipio
- vrlo često u starije doba, što dokazuje i odredba Zakonika 12 ploča po kojoj pater familias nakon treće prodaje gubi patriam
potestatem (si pater filium ter venum duit, filius a patre liber esto)
- u klasično doba održale su se samo:
 prodaja djece u svrhu noxae dacije
 prividna prodaja u svrhu adopcije i emancipacije
- prava prodaja nestaje prije Konstantina, ali za dominata dozvoljena - samo prodaja novorođenčadi u slučaju krajnje bijede

60
Q

IUS VINDICANDI

A

očevo pravo da traži izručenje svoje djece od trećih koji bi dijete zadržavali
- u tu svrhu služi vindicatio filii, a po pretorskom pravu interdictum de liberis exhibendis, item ducendis

61
Q

ADOPCIJA

A

to je posinjenje osobe alieni iuris – ona iz dosadašnje obitelji prelazi u novu obitelj, pod vlast novog patris familias
- forma vršenja adopcije je komplicirana, ona je plod pravničke djelatnosti:
 treba raskinuti dosadašnju i osnovati novu patriam potestatem
 za raskidanje dosadašnje vlasti koristi se trokratna prividna prodaja/mancipacija sina nekom trećem u mancipium
 nakon prve i druge prodaje, taj bi treći sina oslobodio iz mancipiuma i sin bi se vraćao pod očinsku vlast
 nakon treće prodaje primjenjuje se načelo „si pater filium ter venum duit, filius a patre liber esto“
- sada slijedi osnivanje nove patriae potestatis za adoptanta u obliku prividne parnice, in iure cessio
o adoptant bi pred magistratom prividno tužio onog koji je sina nakon treće kupnje imao in mancipio, te bi za sebe
vindicirao patriam potestatem
o prividni protivnik bi šutnjom potvrdio zahtjev prividnog tužitelja, a magistrat bi dosudio (addictio) sina adoptantu
o uloga trećeg može otpasti – ako otac sina 3 puta proda adoptantu, a taj ga nakon treće prodaje ne oslobađa, nego ga
remancipira (predaje) natrag ocu
o nakon treće mancipacije i remancipacije otac kod in iure cesije ima ulogu tuženoga jer je tada sina imao in mancipio,
ali ne in patria potestate – ako se radilo o kćeri ili unucima, za razrješenje dosadašnje p.p. dovoljna je jednokratna
prodaja na koju se odmah nadovezuje in iure cessio
- po ovakvoj formi i funkciji vidljivo je da je adopcija mlađa od arogacije; vjerojatno je nastala u doba razvijenog privatnog
vlasništva i time uzrokovane jake patriae potestatis nad djecom, zbog čega otac njima raspolaže gotovo isto kao i s drugim
stvarima

62
Q

LEGITIMACIJA

A

pozakonjenje vanbračne djece iz konkubinata

  • javlja se u kršćansko doba cara Konstantina i u konstitucijama kasnijih careva, a izgrađuje se za Justinijana
  • u kršćansko doba carsko zakonodavstvo se počinje baviti pitanjem konkubinata
63
Q

pod tutorstvom se nalaze nedorasli (impuberes) i žene ako su bili sui iuris, izvan patriae potestas i manusa; razlikuju se:

A

tutela impuberum – tutorstvo nad nedoraslima

 tutela mulierum – tutorstvo nad ženama

64
Q

TUTELA LEGITIMA

A

najstariji oblik rimskog tutorstva, utvrđena Zakonikom 12 ploča iako vuče podrijetlo iz povijesnog doba
- analogno zakonskom nasljednom redu, tutela legitima pripada najbližem muškom agnatu
- početkom carskog doba, s gentilnim nasljednim pravom otpada i tutela gentila, a opadanjem značaja agnacije u
Justinijanovom pravu su na zakonsko tutorstvo pozivani muški kognati

65
Q

TUTELA TESTAMENTARIA

A

spominje se u Zakoniku XII.ploča, to je određivanje tutora u oporuci – tutor testamentarius ima prednost pred agnatskim
tutorom
- tutelae legitima i testamentaria nisu bile prisilne (to odgovara tadašnjem karakteru tutorstva kao vlasti i prava)
- tutor legitimus može tutorstvo prenijeti na drugoga, a testamentarius ga se može odreći – tada nastupa tutela legitima

66
Q

TUTELA DATIVA

A

ukoliko ne postoje ni tutela legitima ni testamentaria, tutora postavlja oblast – to je oblasno tutorstvo, tutela dativa
- njega se tutor ne može odreći, nego se razvija sustav ispričnih razloga (siromaštvo, starost, bolest, javne službe, vlastita
djeca, već postojeća 3 tutorstva) koji kasnije prelazi i na zakonsko i oporučno tutorstvo
- tutor može i oblasti predložiti podesniju osobu

67
Q

TUTORSTVO NAD ŽENAMA (TUTELA MULIERUM)

A

žene su i nakon doraslosti doživotno stajale pod tutorstvom (ukoliko nisu bile in patria potestate ili in manu mariti)
- tutorstvo nad ženama se razlikuje od tutorstva nad nedoraslima – glavna razlika je da tutor muleris nema pravo upravljanja
ženinom imovinom (administratio, gestio), ima samo pravo davanja/uskraćivanja odobrenja za ženine poslove, auctoritas
interpositio (zato tutor ne snosi odgovornost za upravu, a actio tutelae se za ovo tutorstvo ne koristi)
- poslovi koje žena ne smije poduzimati sama bez tutorove auctoritas su:
 vođenje civilnog procesa
 sklapanje obveza i svih poslova iuris civilis (otuđivanje res mancipi putem mancipacije, in iure cessio, acceptilatio,
prihvat civilnog nasljedstva, pravljenje oporuka, manumisije robova)

68
Q

CURA FURIOSI (SKRBNIŠTVO NAD LUDIM)

A

po Zakoniku XII ploča, pripada najbližem agnatu, odnosno gentilima (ako furiosus nije in patria potestate ni pod
tutorstvom za vrijeme nedoraslosti)
- ovaj oblik je cura legitima; pritom se ističe kuratorova vlast nad osobom i imovinom – svedena na upravu imovinom
- ako nema osobe koja dolazi u obzir kao curator legitimus, kuratora imenuje magistrat
- cura testamentaria nije uopće moguća, ali oblast obično postavlja za skrbnika onog koga pater familias imenuje u oporuci

69
Q

CURA PRODIGI (SKRBNIŠTVO NAD RASIPNIKOM)

A

proglašeni rasipnik isprva dolazi pod zakonsko skrbništvo agnata i gentila, a kasnije skrbnika postavlja magistrat
- on pritom uvažava eventualnu oporučnu volju patris familias isto kao i kod ludoga
 u klasično doba, skrbnik sam upravlja skrbljenikovom imovinom
 u postklasično doba, on poslovima rasipnika daje samo consensus, ako se nije radilo o poslovima koje rasipnik može i
samostalno poduzimati

70
Q

CURA MINORUM (SKRBNIŠTVO NAD DORASLIM MALOLJETNIKOM)

A

kad je ovo skrbništvo postalo trajna ustanova, minorovom imovinom upravljao je kurator
- pritom je minor s kuratorom glede djelatne sposobnosti izjednačen s nedoraslim – zato se mogao obvezivati ili otuđivati
samo odobrenjem kuratora (consensus)
- to se odobrenje nije moralo davati osobno prigodom sklapanja posla, nego se moglo dati i pismeno (i unaprijed/naknadno)
- skrbnika na zahtjev doraslog maloljetnika imenuje oblast

71
Q

stvarno pravo

A

skup pravnih pravila kojima se uređuju pravni odnosi među ljudima s obzirom na stvari, a po kojima
ovlaštenik stvarnog prava ima potpunu ili djelomičnu neposrednu vlast na stvari, a svima drugima se zabranjuje diranje u tu
stvar

72
Q

tako se razlikuju actio in rem i actio in personam

A

actio in rem (vindicatio)
- tužba za zaštitu stvarnih prava – sadrži tvrdnju vlastitog stvarnog prava
- može se podići protiv svakog tko svojim dodirom sa stvari vrijeđa pravo nekog stvarnopravnog ovlaštenika
b) actio in personam
- tužba za zaštitu obveznih prava – sadrži tvrdnju o postojanju dužnosti na činidbu određene osobe
- može se podići samo protiv određenog obveznika koji je iz nekog tipičnog razloga (delikta ili kontrakta) nužan vršiti neku
činidbu (dare, facere, praestare)

RIMSKO PRAVO (3 decks)

Brainscape helps you reach your goals faster, through stronger study habits.
© 2024 Bold Learning Solutions. Terms and Conditions