11-20 Flashcards
(105 cards)
Mešanje države u trgovinu
Način ograničenja slobode ugovaranja u privredi je mešanje države u zaključenje, sadržinu i ispunjenje ugovora u privredi. Meša se i u ugovore građanskog prava, pre svega da zaštiti potrošače.
Ima 7 načina mešanja.
Prvi način mešanja države u trgovinu
Saglasnost države na zaključenje ug, koju u njeno ime daje nadležni organ. Ima vremenski povratno dejstvo (smatra se da ug. dejstvuje od momenta kad je zaključen). Daje se u formi propisanoj za taj ug. Danas se primenjuje samo za vreme privrednih kriza, kad država preduzima mere njihovog savladavanja (za vrlo važne ug. koji mogu uticati na privredna kretanja u zemlji).
Drugi način mešanja države u trgovinu
Kontrola OUP
Treći način mešanja države u trgovinu
Propisivanje pojedinih elemenata u pojedinim vrstama imenovanih ug. i za pojedine vrste posebno značajne robe ili usluga.
* Npr. propisivanje prodajne cene za pojedine proizvode (max cena struje, vode, benzina), kupovne cene (min cena otkupa poljop. proizvoda), propisivanje najkraćeg roka garancije i najdužeg roka za ispunjenje novčanih obaveza.
Četvrti način mešanja države u trgovinu
Javlja se kod spoljne trgovine. Npr. dozvola države za uvoz/izvoz odr. robe ili propisivanje carina.
* U sudskoj praksi se smatra da dozvola za uvoz/izvoz nije uslov za zaključenje ug, ali je njeno uskraćivanje smetnja za izvršenje. Zato uskraćivanje oslobađa trgovca ugovorne obaveze, ali ne i obaveze da poveriocu naknadi štetu, ako se obavezao da je pribavi.
Peti način mešanja države u trgovinu
Mere poreske politike.
Država može da utiče na zaključivanje ug. propisivanjem poreza i promenama poreskih stopa. Time povisuje ili snižava cene oporezovane robe, te podstiče ili ograničava njenu proizvodnju.
Šesti način mešanja države u trgovinu
Propisivanje obaveznog načina zaključenja ugovora i uslova za zaključenje.
Sedmi način mešanja države u trgovinu
Propisivanje obavezne registracije ugovora. Kod ugovora velike vrednosti za koje država daje podsticaje ili se njima osniva/menja privredno društvo.
Pojačana pažnja u trg. poslovima
Dužnik mora da ispuni obavezu kako glasi i to pažljivo. Zakonom se uspostavljaju kriterijumi na osnovu kojih se prosuđuje da li je dužnik bio pažljiv u ispunjavanju obaveze. To je naročito značajno kad poverilac pretrpi štetu jer mu dužnik nije valjano ispunio obavezu, jer od toga može da zavisi da li ima obavezu da je naknadi (kod subjektivne odgovornosti koja se zasniva na krivici; za krivicu je dovoljna i nepažnja dužnika).
Zavisno od vrste obl. odnosa, zakon uspostavlja 3 alternativna kriterijuma: pažnja dobrog domaćina, dobrog privrednika i dobrog stručnjaka.
Pažnja dobrog domaćina
se zahteva od dužnika u građanskopravnim obl. odnosima. Nju u ispunjavanju obaveza ulaže jedan prosečan građanskopravni subjekt.
Pažnja dobrog privrednika
se zahteva od dužnika u ugovorima u privredi. Nju ulaže jedan prosečno sposoban privredni subjekt.
Pažnja dobrog stručnjaka
se zahteva od prosečno sposobnog stručnjaka u obavljanju njegove profesionalne delatnosti. Ceni se prema pravilima struke i njenim običajima.
Zašto se u ugovorima u privredi zahteva od dužnika da postupa sa pojačanom pažnjom?
jer privrednik u obavljanju poslova u svojoj delatnosti mora biti bolji, veštiji i iskusniji nego neprivredni subjekt.
Ako se neko lice proglasi specijalizovanim za odr. delatnost, zahteva se da ulaže stručnu pažnju u obavljanju poslova u njoj. Ona se ne pripisuje samo privrednopravnim subjektima, već i građanskopravnim subjektima koji su stručni za neku delatnost (lekar, advokat).
Da li se samo od dužnika zahteva pažljivo ponašanje?
Ne zahteva se samo od dužnika pažljivo ponašanje, već i od poverioca (od njega blaga pažnja). On mora da se u ostvarivanju prava uzdrži od radnji kojim otežava dužniku ispunjenje obaveza.
Načelo teretnosti trg. poslova
Ug. u privredi su uvek teretni – svaka strana se obavezuje da drugoj da naknadu za korist koju od nje prima. Nema dobročinih ug. u privredi! Ako privredni subjekt učini dobročinu radnju drugom privr. subjektu (npr. obavi prevoz bez naknade), to je ugovor građanskog prava!
* Teretnost se oborivo pretpostavlja, zato naknadu duguje i strana kojoj ona nije izričito ugovorena, ali ona može dokazati suprotno (tad nije ug. u privredi).
* Pretpostavka teretnosti se opravdava činjenicom brzog, masovnog i redovnog zaključivanja ugovora u privredi u poslovanju privrednih subjekata.
Da li su ug. u privredi jednostrano ili dvostrano obavezujući?
Ug. u privredi su uglavnom dvostrano obavezujući, jer stvaraju uzajamne obaveze za svaku stranu. Retki su jednostrano obavezujući (jedna strana ima samo obaveze, a druga prava; npr. ulog na štednju).
Načelo teretnosti - Osobenost trg. poslova koji za predmet imaju promet novca
jeste u većoj slobodi ugovaranja kamate na novčani dug. Najvažniji trg. poslovi u novčanom prometu su bankarski poslovi, kao ugovori u kojim banke obavljaju promet novca sa svojim klijentima. Banka ima pravo na kamatu za novac koji je pozajmila klijentu i kad je nije ugovorila. Isto pravo ima i nebankarski zajmodavac u ug. u privredi, ali davanje zajmova ne sme mu biti delatnost.
Ako stopa kamate nije ugovorena, ona je između pravnih lica u visini stope po kojoj banka redovno daje iste ili slične vrste kredita u vreme zaklj. posmatranog ugovora. Za razliku od kredita u privredi, zajmodavac u građanskopravnom zajmu nema pravo na kamatu, ako je nije ugovorio.
Banka ima pravo i na proviziju, iako je nije ugovorila, u poslovima u kojim klijentu pruža usluge!
Šta je kamata?
Naknada koju dužnik novčane obaveze duguje poveriocu za korist koju je imao od korišćenja njegovog novca u odr. vremenu. Njena visina se određuje srazmerno prema glavnom dugu i računa se na vreme od 1G od dana kad je poverilac dao novac dužniku (kamatna stopa).
Obaveza plaćanja kamate je sporedno pravo, te deli pravnu sudbinu glavnog potraživanja. Npr zastarelošću glavnog potraživanja, zastareva i potraživanje kamate.
Kamata može biti ugovorna i zakonska (zatezna), zavisno šta je izvor obaveze njenog plaćanja.
Stopa ugovorne kamate
Stopa ugovorne kamate zavisi od ponude i tražnje za novcem na tržištu. Što je tražnja veća, stopa je viša, i obratno. Ali zakonom je ograničena najviša visina kamatne stope (sprečava zelenašenje).
* Između fiz. lica iznosi koliko je k. stopa koju banke plaćaju na štedne uloge po viđenju u mestu ispunjenja dužnikove glavne obaveze.
* Između pravnih lica se najviša k. stopa uređuje posebnim zakonom, koji nikad nije donet, tako da nije ograničena. Ali domaća sudska praksa poništava klauzule o previsokim k. stopama koje su u očiglednoj nesrazmeri sa korišću zajmoprimca od dobijenog zajma, pozivajući se na načela ekvivalencije, savesnosti i poštenja.
Zabrana anatocizma
da se ugovori da poverilac ima pravo na kamatu na dospeli, a neisplaćeni iznos kamate. Ne važi za banke u njihovom kreditnom poslovanju.
Zatezna kamata
Ona koja po sili zakona teče za sve vreme dužnikove docnje u isplati novčane obaveze, i to po propisanoj stopi.
Ako je stopa kamate koju je poverilac ugovorio sa dužnikom viša od zatezne, kamata se obračunava po ugovorenoj stopi i tokom docnje.
Stopa zatezne kamate na dug u dinarima
Stopa zatezne kamate na dug u dinarima je referentna stopa NBS uvećana za 8% na godišnjem nivou!
Na dug u evrima je referentna stopa Evropske centralne banke uvećana za 8%.
Potraživanje zatezne kamate
Poverilac ima pravo na zateznu kamatu i kad dužnik nije kriv za docnju, i kad nije pretrpeo nikakvu štetu.
Potraživanje zatezne kamate dospeva čim dužnik padne u docnju u ispunjenju novčane obaveze.
- izuzetno, ne dospeva u tom času ako se odnosi na dospele, a neisplaćene kamate, kao i na dospela povremena novčana potraživanja (npr. za struju, vodu). Tad dospeva od časa kad je poverilac podneo zahtev sudu za njihovu isplatu.
Pravila o zateznoj kamati
Pravila o zateznoj kamati su imperativna. Poverilac je se može odreći tek nakon padanja dužnika u docnju.