60. - 80. Flashcards
(44 cards)
Materijalna neustavnost zakona
postoji kad zakon svojim odredbama sadržajno proturječi odredbama ustava.
Među materijalnim odredbama najvažnije mjesto zauzima
povratno djelovanje ili retroaktivnost
zakona – načelno se smatra samo iznimno dopustivom, a u nekim područjima zabranjuje se u cjelosti
(npr. zakoni koji propisuju oblike kaznenih djela).
Drugi oblici materijalne neustavnosti odnose se na sadržajnu neusklađenost zakona i ustava, pri
čemu razlikujemo;
contra constitutionem – neposredna suprotnost (s Ustavom)
praeter constitutionem – uređivanje odnosa suprotno smislu ustava
opinio iuris
(opće usvojena, internalizirana društvena norma prema kojoj se vlast mora pokoravati ustavu i
zakonu)
nadzor ustavnosti i zakonitosti zakona i drugih propisa
nadzor ustavnosti zakona
sudska funkcija, jer se sastoji u usporedbi sadržaja pravnih propisa različite
pravne snage i izricanju sankcije u slučaju utvrđene nesuglasnosti među njima
pretpostavka nadzora ustavnosti zakona jest postojanje krutog ustava
nadzor ustavnosti i zakonitosti podzakonskih propisa
povjerava se također sudovima, a tamo gdje postoje, ustavnim sudovima
u zemljama angloameričke pravne tradicije nadzor obavljaju redoviti sudovi u
sklopu općeg sudbenog nadzora
no, i u europskoj pravnoj tradiciji pravo je sudova da pri rješavanju sporova
ispituju zakonitost podazakonskih akata, te ako ih smatraju nezakonitima, izuzmu
od primjene – tzv. iznimka nezakonitosti, odnosno ekscepcija ilegalnosti
ustavnost i zakonitost podzakonskih propisa osigurava se i tzv. instancijskim
nadzorom – nadzorom viših državnih tijela u odnosu na propise koje donose niža
tijela, npr. Vlada nadzira akte tijela državne uprave
nadzor zakonitosti pojedinačnih pravnih akata (sudska presuda ili rješenje upravnog
tijela)
osigurava se u žalbenom postupku pred višim sudom i u upravnom sporu pred
Upravnim sudovima i Višim upravnim sudom RH
ustavnosudski nadzor ustavnosti pojedinačnih pravnih akata u povodu ustavne tužbe
nakon što su iscrpljena sva druga redovna i izvanredna pravna sredstva (obilježje
mnogih, pa tako i hrvatskog ustava)
kod posrednog ili akcesornog ocjenjivanja ustavnosti zakona
Ppitanje ustavnosti nije meritum (bit) sudskog postupanja. Ono se javlja kao
prethodno pitanje, koje valja riješiti kako bi se mogao riješiti sam predmet
sudbenog spora
Stoga, kod takvog odlučivanja odluka suda o ustavnosti zakona ima učinak samo
u odnosu na konkretan slučaj u kojem se zakon izuzima od primjene – dakle,
djeluje samo između stranaka (inter partes)
takva odluka ima retroaktivno važenje u pogledu ustavnosti zakona
sustav se naziva i difuznim ili decentraliziranim jer o ustavnosti odlučuju svi
sudovi
takav sustav primijenjuju Danska, Švedska, Norveška, Irska i Estonija
kod neposrednog ili apstraktnog odlučivanja o ustavnosti zakona
pitanje ustavnosti zakona predstavlja samu bit spora koji sud mora riješiti, tako
da se njegova zadaća sastoji u ocjeni zakona in abstracto, bez obzira na
konkretan slučaj
pitanje ustavnosti sada je meritum spora, pa se radi o ustavnom sporu, a odluka
su da djelovat će erga omnes
sustav se naziva centraliziranim jer o ustavnosti zakona sada odlučuje ustavni sud
Njemačka, Italija, Austrija, Španjolska i većina tranzicijskih zemalja
neke zemlje primjenjuju mješoviti sustav centraliziranog nadzora od strane Vrhovnih
sudova, npr.
Portugal, Grčka i Švicarska
Načelno se ukidanje od poništavanja razlikuje na sljedeći način:
ukidanje pravnih propisa – djeluje samo za budućnost (pro futuro ili ex nunc), od trenutka
donošenja odluke kojom se propis ukida, te ne dira u ranije nastale pravne posljedice
B. poništavanje pravnih propisa – pak djeluje retroaktivno (ex tunc) od samog trenutka
donošenja osporenog akta koji kao da nije niti donesen, pa bi trebalo sanirati sve posljedice
do kojih je doveo
Načelo pravne sigurnosti zahtijeva da
se određeni odnosi protekom rokova smatraju definitivno
uređenim te se u njih ne smije više dirati.
načelo ekonomičnosti
koje postavlja zbiljske
granice mogućnostima naknada šteta, pa i one nastale primjenom neustavnog zakona.
Razlikujemo;
sustav nakonadnog (a posteriori) nadzora ustavnosti – takav koji se provodi tek nakon što je
zakon objavljen i stupio na snagu
2. sustav prethodnog (a priori) nadzora – njegova prednost jest što se njime sprječava primjena
neustavnog zakona i nstupanje štetnih posljedica.
Ipak, činjenica je da se (najčešće) neustavnost njegovih odredbi može uočiti tek u provedbi
zakona. Osim toga, u takvom sustavu, građani ne mogu sami poticati njegovo ispitivanje.
3. mješoviti sustav prethodnog i naknadnog nadzora – Portugal
Ustavni sud
je državno tijelo visokog autoriteta čija je prvenstvena zadaća nadzor nad ustavnošću
zakona.
Djelokrug Ustavnog suda
Ustavni sudovi ispituju ustavnost zakona in abstracto, neovisno o konkretnom pravnom predmetu ili
sporu. Uspoređujući međusobno norme ustava i zakona, donose odluke koje nisu ograničene na
konkretan slučaj, već djeluju erga omnes (prema svima). To znači da se zakon ili njegove odredbe, za
koje ustavni sud zaključi da su protuustavne poništavaju ili ukidaju. O primjeni jednog ili drugog
rješenja ovise pravne posljedice utvrđene neustavnosti.
Ustavnim sudovima se povjerava i nadzor nad ustavnošću i zakonitošću podzakonskih propisa i o
djelokrugu lokalne samouprave. Odlučuju u sporovima o pravima i dužnostima najviših tijela državne
vlasti. U federativnim državama povjerava im se i rješavanje sporova o ustavnim pravima među
državama članicama federacija, te među državama i federalnim tijelima. Nadziru zakonitost provedbe
izbora i referenduma te narodnih inicijativa ili narodnih veta, sude za povredu ustava visokim
državnim dužnosnicima. U povodu pojedinačnog zahtjeva pojedinca, čija su ustavna prava
povrijeđena (ustavna žalba ili ustavna tužba) pružaju zaštitu sloboda i prava čovjeka i građanina
protiv povreda počinjenih aktima sudbenih, upravnih i drugih javnih vlasti. Neki su ovlašteni i za
tumačenje Ustava i zakona, te donose tzv. interpretativne odluke, na zahtjev najviših državnih tijela ili
dužnosnika. Drugi nadziru provedbu propisa i odlučuju je li ona u suglasnosti s ustavnim načelima.
Izvori
Ustav RH: temeljne odredbe o položaju, sastavu, djelokrugu i odlučivanju
Ustavni zakon o Ustavnom sudu – te izmjene i dopune (a koji se donosi po postupku izmjene
Ustava, tako da njegove odredbe imaju nadzakonsku snagu, veći i od organskih zakona, te
istu kao i sam Ustav):
uvjeti za izbor sudaca i prestanak njihove dužnosti
uvjeti i rokovi za pokretanje postpuka ocjene ustanosti i zakonitosti
postupak i pravno djelovanje sudskih odluka
zaštita ustavnih sloboda i prava čovjeka i građanina
te druga važna pitanja za rad Ustavnog suda
Poslovnik
unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda
Sastav i djelokrug
Ustavni sud RH čini 13 sudaca. Bira ih Sabor na prijedloga Odbora za ustav, poslovnik i politički
sustav. Biraju se na vrijeme od 8 godina, bez ograničenja mogućnosti ponovnog izbora.
Biraju se iz reda istaknutih pravnika, osobito sudaca, državnih odvjetnika, odvjetnika i sveučilišnih
profesora pravnih znanosti.
Ustavni zakon određuje da za suca može biti izabrana osoba koja je hrvatski državljanin i diplomirani
pravnik s najmanje 15 godina radnog iskustva u pravnoj struci, uz izuzetak osobe koja je stekla
doktorat pravnih znanosti, za koju se zahtijeva 12 godina rada u struci. Zahtijeva da se kandidat
istaknuo u struci svojim znanstvenim ili stručnim radovima ili javnim djelovanjem.
Određuje i da sudac ne smije pripadati ni jednoj političkoj stranci, niti svojim djelovanjem i
postupanjem smije iskazivati osobnu naklonost prema bilo kojoj političkoj stranci. Suci ne mogu
obavljati nikakvu drugu javnu ni profesionalnu dužnost.
Suci između članova biraju predsjednika, na rok od 4 godine. Imenovanje predsjednika izvana škodilo
bi njegovoj autonomiji, a moglo bi biti iskorišteno kao sredstvo političkog pritiska na sud.
Postupak izbora
Novelirani Ustavni zakon propisuje postupak izbora sudaca Ustavnog suda.
Odbor Hrvatskog sabora nadležan za Ustav započinje postupak objavljivanjem u Narodnim novinama
poziva pravosudnim institucijama, pravnim fakultetima, odvjetničkoj komori, pravničkim udrugama,
političkim strankama, pravnim osobama i pojedincima, poziva za isticanje kandidata za jednog ili više
sudaca Ustavnog suda. Pojedinac može sam sebe istaknuti kao kandidata. Odbor obavlja sa svakim
kandidatom za kojeg utvrdi da ispunjava propisane uvjete javni razgovor. Sastavlja listu kandidata
koji ulaze u uži izbor. Lista mora sadržavati više kandidata od broja sudaca koji se bira i mora biti
obrazložena. Zastupnici Hrvatskog sabora glasuju pojedinačno o svakom predloženom kandidatu. Za
izbor je potrebna većina ukupnog broja zastupnika Hrvatskog sabora.
Suci Ustavnog suda između sebe biraju predsjednika suda, tajnim glasovanjem na rok od četiri
godine, uz mogućnost ponavljanja mandata. Imenovanje predsjednika izvana škodilo bi autonomiji
suda, a moglo bi biti iskorišteno kao sredstvo političkog pritiska na sud od onih koje sud mora
nadzirati, to jest zakonodavne ili izvršne vlasti.
Djelokrug Ustavnog suda RH
Određuje se isključivo i samo Ustavom i Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu.
Djelokrug (nadležnost) obuhvaća;
A) osnovni djelokrug utvrđen Ustavom
1. odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom,
2. odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom,
3. može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali
važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka
nije prošlo više od godine dana,
4. odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica
lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su
tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i
područnu (regionalnu) samoupravu zajamčeni Ustavom RH,
5. prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i
nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor,
6. rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti,
7. odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike,
8. nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom,
zabraniti njihov rad,
9. nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove
koji nisu u djelokrugu sudova
B) druge poslove određene Ustavom
1. opći nadzor nad donošenjem provedbenih propisa od strane Vlade i drugih nadležnih
tijela. Ako Ustavni sud utvrdi da nadležno tijelo nije donijelo propis za izvršenje
odredaba Ustava, zakona i drugih propisa, a bilo je dužno takav propis donijeti, o
tome obavještava Vladu, a o propisima koje je bila dužna donijeti Vlada, obavještava
Hrvatski sabor,
2. primanje svečane prisege Predsjednika Republike, kojom se on obvezuje na vjernost
Ustavu,
3. odluka o postojanju okolnosti kada je Predsjednik Republike spriječen obavljati svoju
dužnost zbog bolesti ili nesposobnosti, kada obavljanje predsjedničke dužnosti
privremeno preuzima predsjednik Hrvatskog sabora,
4. odluka o nastupanju okolnosti, kao što je smrt, ostavka ili odluka Ustavnog suda o
odgovornosti Predsjednika Republike za povredu Ustava, čime prestaje mandat
Predsjednika, a dužnost privremeno preuzima predsjednik Hrvatskog sabora,
5. prethodno odobrenje o pritvoru ili pokretanju kaznenog postupka protiv Predsjednika
Republike (predsjedničkom imunitetu),
6. odluka o žalbi razriješenog suca protiv odluke o razrješenju,
7. odluka o žalbi protiv odluke Državnog sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti
suca,
8. odlučivanje o ustavnosti pitanja o kojem se putem narodne inicijative zahtijeva
raspisivanje referenduma
Ustavni sud odlučuje i o suglasnosti zakona s međunarodnim ugovorima.
Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje o suglasnosti međunarodnih ugovora s Ustavom jer u članku
128. Ustava nije propisana ta nadležnost.
Ustavni sud može ispitivati formalnu ustavnost zakona o potvrdi odnosno ratifikaciji međunarodnog
ugovora. Kad je riječ o ispitivanju materijalne ustavnosti zakona o potvrdi međunarodnog ugovora
ona bi uvijek bila ujedno i ispitivanje materijalne ustavnosti međunarodnog ugovora čiji se tekst s tim
zakonom potvrđuje i unosi u unutarnji pravni poredak RH. Zbog toga Ustavni sud ne bi imao pravo da
se kroz ispitivanje materijalne ustavnosti zakona o potvrdi međunarodnog ugovora posredno upusti u
ispitivanje ustavnosti međunarodnog ugovora. Odredbe međunarodnih ugovora mogu se mijenjati ili
ukidati samo uz uvjete i na način koji su u njima utvrđeni ili suglasno općim pravilima međunarodnog
prava.
Jamstva neovisnosti suda i sudaca
- stabilnost položaja
Ustav navodi, da ustavni sudac može biti razriješen prije isteka mandata samo u slučajevima:
a) ako to sam zatraži
b) ako bude osuđen na zatvorsku kaznu
c) ako trajno izgubi sposobnost obvaljanja te dužnosti - kaznenopravni imunitet
imunitet neodgovornosti
a) sudac ne može biti pozvan za izraženo mišljenje ili glasovanje
b) radi se o materijalnopravnom imunitetu koji štiti njegovu funkciju
c) štiti ga apsolutno i bez vremenskog ograničenja
imunitet nepovredivosti
a) imunitet procesnopravne prirode
b) štiti ga na način da ne može biti uhićen niti se može pokrenuti protiv njega kazneni
postupak bez odobrenja Ustavnog suda
c) iznimka – ako je izravno zatečen u činjenju KD teže prirode (za KD 5godina zatvora)
Akti Ustavnog suda
Ustavni sud donosi odluke i rješenja.
Odluka se donosi o meritumu stvari o kojoj se sud izjašnjava, a u svim ostalim slučajevima rješenje.
Odluka i rješenje moraju imati;
a) uvod – imena sudaca koji su donijeli odluku
b) izreku – najvažnija, u njoj se navodi stajalište suda o meritumu stvari o kojoj je
odlučivao
c) obrazloženje – navodi razloge zbog kojih je odlučeno kao u izreci
Svaki sudac ima pravo izdvojiti svoje mišljenje i objaviti ga uz pismeno obrazloženje.
Razlikujemo slučajeve:
sudac prihvaća odluku većine o meritumu, ali nije suglasan sa razlozima
(concurring opinion)
sudac se protivi odluci o meritumu i obrazloženju (dissenting opinion)
Odluke i važnija rješenja objavljuju se u Narodnim novinama, službenom glasilu RH, a odluka koja se
odnosi na ocjenu nekog propisa, i u službenom glasilu, odnosno na isti način na koji je taj propis bio
objavljen. Praksa Ustavnog suda dostupna je i na Internetu.
Odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni su za sve fìzičke i pravne osobe, sva tijela državne vlasti i
lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Vlada RH osigurava preko tijela državne uprave provedbu odluka i rješenja Ustavnog suda. Ustavni
sud može sam odrediti tijelo kojem povjerava provedbu svoje odluke ili rješenja. Ustavni sud može
odrediti način provedbe svoje odluke ili rješenja.
A. prijedlog za ocjenu ustavnosti i zakonitosti
svatko je ovlašten inicirati, no takva inicijativa ne obvezuje Ustavni sud na pokretanje postupka (on sam odlučuje o prijedlogu)