Brainscape's Knowledge GenomeTM

Browse over 1 million classes created by top students, professors, publishers, and experts.


See full index

Psihoterapija > 9. Integrativna > Flashcards

9. Integrativna Flashcards

1
Q

Kakva sve može biti integracija (4)?

A
  • INTEGRACIJA FRAGMENATA EGA (s ciljem promjene interpersonalnih odnosa i odnosa prema svijetu)
  • INTEGRACIJA TERAPIJA I ŠKOLA (uzeti najbolje u datom momentu, s obzirom na cilj)
  • INTEGRACIJA UNUTARNJEG I VANJSKOG KONTAKTA (onoga što donosi razvoj i onoga što nam daje okolina)
  • INTEGRACIJA RAZLIČITIH POGLEDA NA LJUDSKO FUNKCIONIRANJE (različiti teorijski pristupi)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
2
Q

Što je integrativna psihoterapija?

A
  • metoda za liječenje procesa odnosa
  • reparacija odnosa, odnosno reparacija razvojnih oštećenja u tim odnosima (promjena povijesti pojedinca)
  • cjeloviti pristup pojedincu (fizičko, emocionalno i kognitivno, intrapsihičko i interpersonalno, cjelokupni kontekst u kojemu pojedinac živi, fantazmatski procesi i sl.)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
3
Q

Što je osnovna premisa integrativne psihoterapije?

A
  • OSNOVNA PREMISA: uspostavljanje odnosa temeljenih na iskustvu, a oni se uspostavljaju putem kontakta
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
4
Q

Povijest integracije?

A
  • terapeuti trenirani u pojedinim školama počeli prihvaćati ideje iz drugih škola, jer su uvidjeli da ne mogu riješiti sve probleme (primjenom jedne tehnike čovjek se dodatno fragmentira)
  • početak 70-ih integracija bihevioralne terapije i psihoanalize, kasnije (najčešće) integracija humanističkih terapija i psihoanalize
  • 80-ih NIMH prepoznao važnost integracije, provedene brojne radionice u njihovoj organizaciji
  • najveći problem integracije: pronaći zajedničke teorijske koncepte (kako bi se formirao jedan razumljiviji i djelotvorniji model u terapijskom procesu)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
5
Q

Zašto dolazi do integracije (8)?

A
  • proliferacija različitih psihoterapijskih tehnika
  • neadekvatnost jednostavnih teorija
  • vanjski socioekonomski zahtjevi (čovjek ne može biti vječno u psihoterapiji)
  • češće se nameće potreba kratkotrajnih problemski fokusiranih liječenja
  • liječenje različitih poremećaja
  • postoji nedostatak efikasnosti u određenim psihoterapijskim pravcima
  • prepoznala se postojeća teorijska sličnost između teorijski različitih psihoterapijskih pravaca
  • pojavili su se ljudi koji integrativno misle
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
6
Q

Zašto se javila integrativna psihoterapija?

A
  • Integrativna psihoterapija javlja se zbog velikog broja psihoterapijskih
    pristupa
    1. god Parloff je nabrojao 130 psihoterapija, a „Time“ je 1979. nabrojao preko 200
  • Psihoterapijska integracija je dijelom odgovor na povećanu kvalitetu psihoterapijskih ishoda u tom periodu, te na nepostojanje nepobitnog dokaza koji ukazuje na različite ishode među postojećim različitim psihoterapijskim pravcima
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q

Istraživanjima o ishodu?

A
  • Do 1970. je bilo vrlo malo istraživanja ishoda psihoterapije.
  • Od tada se broj takvih istraživanja povećao i pružio mogućnost za objektivnom komparacijom ishoda različitih psihoterapija.
  • Istraživanja su pokazala vrlo malo razlika u ishodima, te ukazala da ne postoji psihoterapijska tehnika koja je superiornija drugima
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
8
Q

Koji su izvori integrativnog modela (3)?

A
  • TEHNIČKI EKLEKTICIZAM - kombinira strategije i tehnike koje se odnose na određeni problem kojega donosi klijent (neovisno o teorijskim komponentama)
  • TEORIJSKA INTEGRACIJA - povezivanje dvaju ili više teorijskih pretpostavki, koje tako formiraju novi teorijski okvir
  • ZAJEDNIČKI ČIMBENICI - identifikacija univerzalnih čimbenika, koji su značajni u svakom terapijskom procesu (postupku)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
9
Q

Eklekticizam vs integracija?

A

EKLEKTICIZAM:
- praktičan
- naglasak na različitostima
- izabire ono što djeluje (od mnogih terapijskih tehnika i pristupa)
- primjenjujemo onako kako je (bez razmišljanja
- primjena pojedinih elemenata iz različitih terapijskih škola
- nema teorijske osnove, zasniva se
na iskustvu
- zbroj različitih dijelova
- vrlo realističan

INTEGRACIJA:

  • teorijska
  • naglasak na sličnostima
  • kombiniramo dijelove mnogo terapijskih pravaca
  • kreiramo nešto novo
  • unificiraju se pojedini elementi
  • znatno više teorijska, manje iskustvena
  • više nego zbroj, nova kvaliteta
  • idealistička
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
10
Q

Koji su teorijski koncepti (8)?

A
  • Koncept odnosa (Erskine)
  • Koncept kontakta (Pierce)
  • Interpersonalni kontakt (Sullivan)
  • Teorija odnosa (Winnicot)
  • Ego-stanja i skript (Berne)
  • Attachment i bonding (Bowlby)
  • Transfer i kontratransfer
  • Teorije ego-razvoja (Stern, Mahler)
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
11
Q

Koja su 4 izvora integracije?

A
  • Postoje 3 najpopularnija izvora integracije trenutno. To su; tehnički eklekticizam, teorijska integracija, zajednički faktori
  • Najnoviji izvor je integracija teorije i prakse psihoterapije s teorijom i istraživanjima psihologije i psihijatrije
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
12
Q

Zajednički čimbenici, izvor integracije?

A
  • Zajednički čimbenici postali su osnova za stvaranje sistematičnijeg eklekticizma. Garfield i Beitman, 1992 su među prvim teoretičarima koji su počeli upotrebljavati „zajedničke čimbenike kao pristup integraciji“, npr. odnos, namjera, ugovor, granice, povjerljivost, katarza, objašnjenje, interpretacija, podržavanje, desenzitizacija i konfrontacija.
  • Zajednički čimbenici su najvjerojatnije upravo ono što liječi !
  • Pristup zajedničkih faktora nastao je kao pokušaj da se među svim terapijama nađu zajednički elementi. Vjeruje se da su ti zajednički faktori barem isto toliko važni za pozitivan ishod terapije kao i faktori koji se razlikuju među različitim terapijama
  • Jedan od najranijih članaka o zajedničkim faktorima bio je 1936. Rosenzweigov. U njemu je naglašeno nekoliko faktora koji bi mogli biti odgovorni za efektivnost različitih terapija.
  • Uključivali su: Terapeutova sposobnost da probudi nadu kod pacijenta, važnost davanja alternative pacijentu, načine na koji se omogućuje pacijentu da sagleda sebe i svijet oko sebe.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
13
Q

Koje su tri temeljne skupine pristupa zajedničkih čimbenika?

A

◦ skupina čimbenika koji su terapijski sami po sebi
◦ skupina čimbenika koji su preduvjet za učinkovitost pojedinih tehnika
◦ skupina čimbenika koji u interakciji sa specifičnim tehnikama vode do uspjeha u terapiji

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
14
Q

Podjela čimbenika pristupa zajedničkih čimbenika?

A

PODJJELA ČIMBENIKA prema Norcrossu:
◦ čimbenici vezani uz terapeuta (simpatičan, topao, otvoren, kreativan, osviješten o svojim problemima, bez predrasuda, zna dati nadu i pozitivna očekivanja, ne moralizira)
◦ čimbenici vezani uz proces promjene (katarza, usvajanje novih oblika ponašanja, vrednovanje)
◦ čimbenici vezani uz strukturu terapijskog procesa (seting, vrijeme, pauze, dogovor)
◦ čimbenici vezani uz elemente odnosa klijent-terapeut

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
15
Q

Što je tehnički eklekticizam?

A
  • Ovo je praktični pristup (a ne teoretski) kojim se koriste tehnike iz različitih škola, bez da se neminovno prihvate teorije koje su podloga tim tehnikama, a sve u cilju pronalaska najboljeg načina da se pomogne specifičnom klijentu i njegovom problemu.
  • Tretman se bira na osnovu prethodnog iskustva sa sličnim pacijentima ili sličnom problematikom
    1. godine Paul je postavio pitanje koje je potaklo mnoga psihoterapijska istraživanja:
      “Koji tretman, od koga, je najefikasniji za ovu individuu sa specifičnim problemom, pod kojim uvjetima, kako da to izvedemo, te kakav ishod očekujemo?”
  • Ovo je pitanje potaklo mnoge terapeute i teoretičare da otkriju varijable koje možda utječu na tijek i ishod psihoterapije, te također da postoji mogućnost da se pojača ishod terapije ako se izabere određena tehnika koja odgovara pojedincu i problemu.
  • Paulovo pitanje postalo je okosnica za razvoj eklektičkog pristupa u psihoterapiji.
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

Što je multimodalna terapija?

A
  • Lazarus je 1967. godine formalno uveo koncept “tehničkog eklekticizma”, koristeći procedure koje je “uzeo” iz različitih terapija, a bez da je prihvatio teoriju tih terapija. Nazvao je to “multimodalna terapija”
  • Lazarus je naglašavao važnost specifičnosti tretmana, podešavanja tretmana prema osobi i problemu, te odabir tehnike na osnovu prethodnog iskustva
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
17
Q

Što je teroijska integracija?

A
  • Razvoj teorijske integracije bazira se na
    pokušaju da se kombinira psihoanalitički s bihevioralnim pristupom u psihoterapiji
  • Teorijska integracija sintetizira najbolje elemente više različitih škola, ne samo u praktičnom obliku, već stvarajući nove, zajedničke teorije
  • John David, kulinarska metafora, 1986.:
  • “Eklektičar izabire između mnogih jela kako bi si napravio obrok, a integrativac stvara novo jelo kombinirajući sastojke postojećih jela.”
How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
18
Q

Karakteristike terapeuta - potrebne za razvijanje odnosa?

A

Karakteristike terapeuta – potrebne za
razvijanje odnosa:
Toplina, empatija, sposobnost terapeuta da bude direktan u pružanju informacija klijentu o njegovom ponašanju i da mu osigura iskustvo koje mu omogućuje ispravke i promjene.
Važno je i kako klijent doživljava terapeuta (mora doživljavati da ga terapeut cijeni, poštuje i da vjeruje u cjelokupni terapijski proces).

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
19
Q

Stalno potkrepljivanje i podržavanje od strane terapeuta?

A

Stalno potkrepljivanje i podržavanje od strane terapeuta:
Važna je verbalna potvrda i neverbalna potvrda (kimanje glavom, govor tijela). Ove karakteristike nema u psihoanalizi. Na taj način terapeut daje klijentu podršku, ali i mogućnost da može izraziti svoje osjećaje, pokazuje mu da prihvaća njegove emocije i da se može nositi s njima. Važno je da terapeut ostane realističan (da zna do koje granice može ići, odnosno da ne bude „uvučen“). Terapeut mora biti emocionalno usklađen s klijentom, ali također imati i plan, biti korak više, mora znati što radi i zašto to radi. Mora ostati optimističan, ohrabrivati klijenta, ali prepustiti klijentu odgovornost za njegove postupke.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
20
Q

Postavljanje ciljeva?

A

Postavljanje ciljeva:
Važno je u svakoj psihoterapiji. Uspjeh jako zavisi od načina kako su postavljeni ciljevi psihoterapije, pa se smatra da bi sami klijenti trebali sudjelovati u određivanju terapijskih ciljeva. Ciljevi trebaju biti postavljeni u skladu sa klijentovim vrijednosnim sustavom, a ne samo terapeutovim. Moraju biti realistični, moraju voditi računa o klijentovim kapacitetima, a ne samo terapeutovim. Treba voditi računa da klijent opaža ciljeve i da utvrdi kriterije, te da sam procjenjuje je li postigao željeni cilj.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
21
Q

Nada?

A

Nada:
Nada u poboljšanje. S tim klijenti dolaze na terapiju. Nada se treba stimulirati i pomoću nje se razvija pozitivan odnos između terapeuta i klijenta. Pojačavanjem te nade (potkrepljivanjem i
stimuliranjem) jača povjerenje klijenta u terapeuta i
u samog sebe. Nada je osnova na kojoj počiva
alternativna medicina.

22
Q

Očekivanja?

A

Očekivanja:
Svaki klijent u terapijski odnos ulazi s određenim očekivanjima koja mogu biti različita (pozitivna, negativna, ravnodušna, različite fantazije, itd.). Važno je u početku terapijskog procesa odrediti klijentova očekivanja. Treba se odrediti što klijent očekuje od procesa, očekivano trajanje procesa, procjena problema koje klijent smatra važnima, procjena očekivanja pozitivnog riješenja problema. S očekivanjima se ne treba baviti isključivo na prvom sastanku, i to naročito ne s očekivanjima uspjeha. U početku je važno ustvrditi da su očekivanja pozitivna. Očekivanja ne smiju biti nerealna (često klijent ima nerealna očekivanja od terapeuta).

23
Q

Emocionalno izražavanje, emocionalno olakšanje - katarza?

A

Emocionalno izražavanje, emocionalno olakšanje – katarza:
Sastavni dio terapijskog procesa u klijentovom izražavanju emocija koji vodi ka emocionalnom pražnjenju i olakšanju koji imaju pozitivne posljedice i utječu na pozitivan ishod psihoterapijskog procesa. I kognitivna prorada emocionalnih reakcija može imati terapijski ishod.

24
Q

Objašnjavanje i interpretacija?

A

Objašnjavanje i interpretacija:
Ovaj element se u različitim školama različito naziva. Odnosi se na interpretaciju klijentovih konflikata, svjesnih ili nesvjesnih, na interpretaciju distorzije percepcije ili iracionalnih sustava vjerovanja kako bi klijent mogao shvatiti svoje ponašanje.
Neke škole se više bave, a neke manje interpretacijom (psihoanaliza više, a humanističke škole manje interpretiraju, a više osjećaju).
Većina autora se slaže da klijentu treba dati objašnjenje teškoće jer objašnjenje ima pozitivan učinak na ishod terapijskog procesa, smanjuje nesigurnost klijenta i njegove sumnje, daje mu snagu i pruža utjehu.

25
Q

Suočavanje i konfrontacija?

A

Suočavanje i konfrontacija:

- Suočavanje i konfrontacija s problemom povezani su s interpretacijom

26
Q

Struktura psihoterapijskog procesa i granice?

A

Struktura psihoterapijskog procesa i granice:
- Ljudi imaju potrebu za strukturom i to im je bazična potreba. Struktura u
psihoterapijskom procesu mora od početka biti jasno definirana i određena. Postoji puno ljudi koji imaju problema sa
strukturom. Kad uđu u terapiju na tom problemu treba raditi. Na početku se mora jasno dogovoriti broj seansi, trajanje, učestalost. To je ujedno i prevencija da se razvije psihološka ovisnost klijenta o terapeutu. Najviše problema sa strukturom imaju delikventi, granični i regresivni klijenti.

27
Q

Odnos klijent - terapeut?

A

Odnos klijent - terapeut:

  • Taj odnos događa se u svakoj terapijskoj zajednici. Najmanje sudjeluju jedan terapeut i jedan klijent koji se sastaju kroz određeno vrijeme radi više ili manje strukturiranih seansi. Taj se odnos smatra jednim od najznačajnijih čimbenika u psihoterapijskom odnosu i većina psihoterapijskih škola taj odnos formira u vidu terapijskog saveza.
  • da bi taj odnos bio zadovoljavajući i dobar, treba postojati pozitivan odnos terapeuta prema klijentu
  • u terapijskom savezu potreban je klijentov kapacitet da svrhovito sudjeluje u terapiji
  • važno je da postoji terapeutovo empatično razumijevanje za klijenta i terapeutovo uključivanje u proces
  • slaganje klijenta i terapeuta oko ciljeva i zadatka u terapiji.
  • O tome kakav je odnos klijent-terapeut jako ovisi kakav će biti terapijski ishod. Pozitivan terapijski odnos motivira klijenta i terapeuta da nastave s odnosom.
28
Q

Koje su osnovne pretpostavke integrativne psihoterapije?

A
  • Odnos dijete-roditelj je primarni odnos koji kreira jezgru koja uobličava interpersonalne odnose koji potvrđuju sliku o sebi, o drugima i o svijetu. Taj odnos kreira sve kasnije odnose s tendencijom da ga repetitira (ponavlja na nesvjesnoj razini).
  • Taj fenomen u drugim terapijama: u psihoanalizi nalazimo repetitivnu kompulziju, a u TA životni skript.
  • Potreba za promjenom – osobe s jedne strane teže promjeni, a s druge strane se tome odupiru, te upadaju u repetitivne oblike ponašanja i odnosa. U terapiji se koristi zdrava motivacija i radi se s otporom prema promjenama. Obrane su nastale u ranom djetinjstvu i najkreativnija su dječja prilagodba nastala u odnosu s roditeljem. Obrane se koriste u terapiji i to je ključ razumijevanja odnosa kojeg je klijent stvorio i kojeg koristi „ovdje i sada“. Obrane nam pomažu da razumijemo nečiju prošlost i informira nas o našim budućim intervencijama
  • Fokusira se na ljudski odnos i teži uspostavi takvog terapijskog odnosa koji će dovesti do „korektivnog emocionalnog odnosa“
29
Q

8 potreba za odnosom?

A
  1. Potreba za sigurnošću – važno je da terapeut osigurava i fizičku i emocionalnu sigurnost osobe koja je u odnosu i da je osobna ranjivost sačuvana i poštivana.
  2. Vrednovanje unutar odnosa – afirmacija i značenje – terapeutova prisutnost i terapeutova afektivna recipročnost (usklađenost s klijentovim osjećajima) vrednuje klijentov afekt, daje mu značenje, te ga konačno normalizira.
  3. Potreba da smo prihvaćeni – od stabilnih, protektivnih, pouzdanih osoba. Često je odraz nezadovoljenih potreba u odnosu roditelj-dijete.
  4. Potreba za potvrdom osobnog iskustva – klijent koji treba potvrdu osobnog iskustva od terapeuta zahtijeva različiti povratni odgovor od onoga kojeg je imao tijekom razvojnog perioda. Treba validaciju svog afekta i ujedno prihvaćanje od zaštitničke i pouzdane osobe.
  5. Potreba za samodefiniranjem – potreba da u odnosu spoznamo i izrazimo vlastitu jedinstvenost, posebnost i da je naša jedinstvenost prihvaćena od drugim. Terapeut mora stalno biti prisutan, kontaktibilan i izražavati poštovanje čak i kad se ne slaže s klijentom.
  6. Potreba da utječemo na druge – u terapiji terapeut si dozvoljava da bude emocionalno pod utjecajem klijenta. Ako mu je klijent depresivan on odgovara na te emocije i na taj mu način osigurava povratnu informaciju da su te emocije važne.
  7. Potreba da se druge pokrene - to pokretanje odnosi se na impuls, tj poriv da se učini interpersonalni kontakt s drugom osobom. U psihoanalizi ne utječemo na klijenta već čekamo da se klijent sam pokrene. U integrativnoj psihoterapiji je drugačije. Klijent ima potrebu da terapeut započne, da potakne, da preuzme odgovornost za neko djelovanje, a da klijent nema udjela u tome.
  8. Potreba da se izrazi ljubav – važnost ove potrebe je u terapijskoj praksi često previđena. Terapeuti na to gledaju kao na napad na terapijske granice. Terapeut mora biti konzistentan, ali priznati tu potrebu kod klijenta, validirati ju i normalizirati.
30
Q

Promjene?

A
  • Jedna od najvećih zamjerki velikom broju psihoterapijskih učenja je da su više fokusirani na teorije o osobnosti i
    psihopatologije, tj na teorije o tome zašto se netko ne može promijeniti nego na to kako se netko može promijeniti.
  • Psihoterapija se mora zasnivati i na adekvatnoj teoriji promjene, jer promjene su ono što klijenti žele kad traže psihoterapiju.
31
Q

Koje su faze promjene (6)?

A
  • Pre-promišljanje
  • Promišljanje
  • Priprema
  • Akcija
  • Održavanje
  • Terminacija
32
Q

Što je faza pre-promišljanje?

A

Pre-promišljanje je faza u kojoj klijent nema namjeru promijeniti se, ili ne uviđa da ima problem. U terapiju ulaze na nagovor ili pritisak okoline. Ponekad osobe u ovoj fazi žele promjenu, ali o njoj ozbiljno ne razmišljaju.

33
Q

Što je faza promišljanje?

A

Promišljanje je faza u kojoj je klijent svjestan problema i ozbiljno razmišlja da nešto promijeni, ali za sada nije spreman poduzeti akciju.

34
Q

Što je faza pripreme?

A

Priprema je faza koja kombinira namjeru i pokušaje da se nešto promjeni. Klijenti u ovoj fazi namjeravaju nešto poduzeti odmah.

35
Q

Što je faza akcije?

A

Akcija je faza u kojoj klijent modificira svoje ponašanje, iskustva ili okolinu kako bi riješio svoj problem. Ova faza promjene je najupadljivija i dobiva najviše vanjskog prepoznavanja i podrške.

36
Q

Što je faza održavanja?

A

Održavanje je faza u kojoj klijent radi na prevenciji relapsa. Ova faza djeluje kao, ali nije statična. U ovoj fazi često dolazi do relapsa.

37
Q

Što je faza terminacije?

A

Terminacija je faza u kojoj je klijent 100% siguran u sebe i svoju efikasnost, te nema potrebu za upadanjem u stare modele ponašanja.

38
Q

Stav terapeuta u fazama promjene?

A

Stav terapeuta

  • Pre-promišljanje – terapeut je aktivan, radi na zadržavanju klijenta u terapiji, postavlja pitanja, pomalo se identificira s klijentom (njegujući roditelj)
  • Promišljanje – U ovoj fazi terapeutov posao je nešto lakši jer se većina klijenata odlučuje ostati u terapiji. Sad može biti pasivniji. Ako uvidi da se radi o klijentu koji namjerava ostati u fazi promišljanja, mora biti aktivan u pomaganju klijentu da pokuša ući u fazu akcije (učitelj)
  • Priprema – terapeut pomaže klijentu u pripremi, predlaže različite načine pristupa akciji. Ako procijeni da klijent nije spreman za akciju terapeut ga zadržava u fazi promišljanja i pripreme.
  • Akcija – terapeut je trener, podržava, potkrepljuje (trener)
  • Održavanje - terapeut je pasivan, djeluje kao povremeni konzultant kada nema onakvog pomaka kakvog bi klijent želio.
  • Terminacija – terapeut je manje potreban, terapija se bliži kraju (konzultant)
39
Q

Faze psihoterapijskog procesa?

A
  1. POČETNA FAZA
  2. SREDNJA FAZA
  3. ZAVRŠNA FAZA
40
Q

Početna faza psihoterapijskog procesa?

A
  • CILJEVI
  • Stvoriti odnos, bez toga ne možemo očekivati da se klijent otvori
  • Pojasniti i definirati problem
  • Učiniti procjenu
  • Dogovoriti “ugovor”
  • STRATEGIJE
  • Istraživanje
  • Utvrđivanje prioriteta i fokusiranje
  • Utvrđivanje bazičnih vrijednosti
  • VJEŠTINE, TEHNIKE
  • Prisutnost
  • Promatranje
  • Slušanje
  • Reflektiranje
  • konkretnost
  • Najvažniji cilj ove faze je stvoriti odnos povjerenja, podrške i bliskosti. Klijent je u ovoj fazi često napet i tjeskoban, ne zna što da očekuje, ne zna kako izraziti svoje brige.
  • Pojasniti i definirati problem i od strane terapeuta i od strane klijenta (klijent u ovoj fazi možda iznese manji problem kako bi testirao terapeuta)
  • Dogovoriti ugovor koji se sastoji od tri dijela:
    • u odnosu na terapiju (da će se krenuti i ustrajati u
      terapiji)
    • u odnosu na dužinu, učestalost, vrijeme, plačanje i povjerljivost
    • u odnosu na ciljeve i željene promjene koje želimo postići
41
Q

Srednja faza psihoterapijskog procesa?

A
  • CILJEVI, bazirano na povjerenju stečenom u prvoj fazi
  • Definiranje problema
  • Održavanje odnosa
  • Održavanje “ugovora”
  • STRATEGIJE
  • Izazvati klijenta pomoću:
    • konfrontacije
    • feedbacka
    • davanja informacija
    • davanja direktiva
    • samo-otkrivanja (pažljivo, samo kad će pomoći klijentu da vidi stvari iz drugačije perspektive)
  • VJEŠTINE, TEHNIKE
  • Slušanje
  • reflektiranje
42
Q

Završna faza psihoterapijskog procesa?

A
  • CILJEVI
  • Odlučiti o promjeni
  • Provesti promjenu
  • Implementirati promjenu u svakodnevnom životu
  • Završiti terapijski odnos
  • STRATEGIJE
  • Postavljanje jasnih i konkretnih ciljeva, te sistema nagrađivanja
  • Planiranje akcija
  • Evaluacija akcije i promicanje promjena
  • završetak
  • VJEŠTINE, TEHNIKE
  • Slušanje
  • izazivanje
43
Q

Jani i konkretni ciljevi?

A
  • Oni koje želi klijent
    • potrebno je razlučiti koje ciljeve klijent želi postići naspram onih koje misli da mora postići (ne u egocentričnom smislu, već odabrati ciljeve koji su u skladu s njegovim vlastitim vrijednostima)
    • promatrati verbalno i neverbalno ponašanje
  • Specifični
  • Realistični
    • unutar klijentovih emocionalnih, kognitivnih, fizičkih i financijskih mogućnosti
    • moraju se odnositi na klijenta, a ne na druge osobe
  • Mjerljivi - identificirati kriterije za evaluaciju ciljeva
44
Q

Osnovna vjerovanja o ljudima (6)?

A
  1. Ljudi zaslužuju biti prihvaćeni
  2. Ljudi stvaraju svoje vlastito značenje
  3. Ljudi su najveći eksperti za same sebe
  4. Ljudi žele realizirati svoj potencijal
  5. Ljudi se mogu promijeniti
  6. Ljudi će više raditi za vlastite ciljeve
45
Q
  1. Ljudi zaslužuju biti prihvaćeni
A
  1. ljudi zaslužuju biti prihvaćeni
    - Terapeut mora znati i činiti razliku između klijenta kao osobe i njihovog ponašanja. Potrebno ih je cijeniti kao osobe pri čemu ne mora cijeniti njihovo ponašanje
46
Q
  1. Ljudi stvaraju svoje vlastito

značenje

A
  1. Ljudi stvaraju svoje vlastito značenje
    - Klijenti će imati svoju interpretaciju svijeta na osnovu vjerovanja i iskustva. Ono što se terapeutu čini besmisleno i destruktivno, vjerojatno je za klijenta “ispravno”. Klijent svoje iskustvo interpretira na način koji podržava njegovu sliku o samome sebi i svijetu
47
Q
  1. Ljudi su najveći eksperti za same sebe
A
  1. Ljudi su najveći eksperti za same sebe
    - Klijent najbolje zna kako se osjeća, te što vjeruje i misli. Ipak, često nisu u doticaju sa samim sobom i nemaju naviku razmišljati o tome što žele i kako to postići. Također su možda cijeli život poricali i potiskivali određene emocije.
    - Dati klijentu mogućnost da nauče shvatiti što žele, naspram onoga što misle da bi trebali željeti važan je cilj terapijskog procesa
48
Q
  1. Ljudi žele realizirati svoj potencijal
A
  1. Ljudi žele realizirati svoj potencijal
    - Klijenti imaju sposobnost postati više proaktivni i preuzeti više odgovornosti za sebe. Pomažući klijentu da realno procjene svoje mogućnosti, da prihvate svoje vrline i da iskoriste svoj nerealizirani potencijal neophodno je za kreativno nošenje s izazovima s kojima se susreću
49
Q
  1. Ljudi se mogu promijeniti
A
  1. Ljudi se mogu promijeniti
    - Ljudi imaju sposobnost naučiti misliti, ponašati se i osjećati drugačije. Možda dolaze na terapiju misleći da ništa ne može biti drugačije, ali uloga terapeuta je da izazove njihovo razmišljanje i pomogne im da učine neke kreativne promjene
50
Q
  1. Ljudi će više raditi za vlastite ciljeve
A
  1. Ljudi će više raditi za vlastite ciljeve
    - Ljudi će se više truditi i posvetiti ciljevima koje cijene, nego ciljevima koji su im nametnuti.
    - Postavljanje ciljeva mora biti zajednički proces klijenta i terapeuta u kojem se klijenta potiče da otkrije što želi i pomaže mu se da otkrije načine na koje to može ostvariti.
51
Q

Perspektive razvoja psihoterapija?

A

Dinamični razvoj i promjene temeljene na novim spoznajama i iskustvima.

Psihoterapija (9 decks)

Brainscape helps you reach your goals faster, through stronger study habits.
© 2024 Bold Learning Solutions. Terms and Conditions