Glava 2. Stvarnopravni Odnos Flashcards
(149 cards)
Što su elementi svakog stvarno pravnog odnosa?
Elementi svakog stvarno pravnog odnosa su
- osobe
- predmet
- Subjektivna stvarno pravo
Što je središnja. Svakog stvarno pravnog odnosa?
Središnja točka je njegov predmet-stvar.
Kada nastaje stvarnopravni odnos?
Koji su sudionici stvarnopravnog odnosa?
S kim je vlasnik u virtualnom A s kim u aktualnim odnosima?
Stvarno pravni odnos nastaje kada osoba jedna ili više njih, stekne subjektivno stvarno pravo na / glede neke stvari.
U svakom stvarno pravnom odnosu na jednoj strani je osoba koja je nositelj subjektivnog stvarnog prava glede određene stvari koja je predmet tog odnosa, a na drugoj sve ostale osobe.
Vlasnik je u aktualnim stvarno pravnim odnosima samo se osobama koje imaju ograničena stvarna prava na njegovoj stvari i s onim osobama koja neovlašteno zadiru u njegovo stvarno pravo.
Kakvim je stvarno pravnim odnosima nositelji ograničenog stvarnog prava s obzirom na druge osobe?
Nositelj ograničenog stvarnog prava nalazi se u stvarno pravnom odnosu sa vlasnikom nadalje i sa nositeljima drugih stvari pravo na iste stvari, a konačno i sa svim 3. osobama.
Njegov odnos sa vlasnikom te stvari kao i sa osobama koje su nositelji ograničenih stvarnih prava je aktualan, a virtualan je samo onaj odnos sa svim ostalima.
Ovaj odnos postaje aktualan u slučaju kada bilo koja od tih ostalih osoba neovlašteno Zadre u njegovo ograničeno stvarno pravo.
Tko je nositelj nekog stvarnog prava?
Nositelji nekog stvarnog prava je osoba -pravni subjekt -koja je stekla to stvarno pravo na / glede nekog predmeta i ono joj nije prestalo.
To mogu biti fizičke i pravne osobe.
Što osoba treba imati da bi bila sposobna biti nositelj nekog subjektivnog stvarnog prava?
Osoba treba imati pravnu sposobnost.
Postoje 3 razine pravne sposobnosti.
Prva je sposobnost biti nositelj ikakvih privatnih subjektivnih prava
Druga je sposobnost biti nositeljem određene vrste tih prava
- je biti nositeljem takvog subjektivnog prava na objektu određene vrste
Što je načelo jednake pravne sposobnosti? Postoje li iznimke?
To načelo znači da svaka fizička osoba i svaki drugi entitet kojem je pravni poredak priznao pravnu sposobnost-pravna osoba, može biti nositelji svih vrsta građanskih prava.
Entitet koji nije osoba nije sposoban biti nositeljem ikakvih stvarnih prava.
Iznimka su strane osobe koje mogu stjecati pravo vlasništva uz uvjete određene zakonom. U našem pravu to znači da oni mogu bez ograničenja stjecati stvarna prava na pokretninama i nekretninama, dok im je ograničeno stjecanje prava vlasništva na nekretninama.
Kako stvarno pravo može pripadati dvojici ili više nositelja?
- Njihovo nepodijeljeno zajedničko pravo
- Pravo je podijeljeno na dijelove računski određene u razmjeru prema cijelom pravo
- Stvarno pravo je rokom ili uvjetom ograničeno tako da taj rok ili uvijet djeluje prema svakome, pa da tako ograničeno pravo bude preneseno nekoj osobi. Tada će jednoj osobi pripadati to pravo ograničeno završnim rokom ili raskidnim uvjetom a drugoj ograničeno početnim rokom ili odgodnim uvjetom.
Što znači načelo slijeđenja?
Što ako se objekt stvarnog prava podijeli na više dijelova?
Što ako jednoj stvari priraste neka druga stvar?
Kad stvarna prava na stvari prestaju?
Stvarno pravo slijediti će svoj objekt u prostoru i vremenu.
Podijeli ili se objekt stvarnog prava na više dijelova, ili se neki dio odvoji od njega i postane samostalan, stvarno pravo će nastaviti egzistenciju na svemu što je nastalo tom diobom, dok god postoji i zadržava svoju samostalnost.
Priraste li jednoj stvari neka druga stvar tako da postane nesamostalnim dijelom prve, svak će se stvarna prava koja već postoje glede prve stvari samim time protegnuti na ono što joj je prirasla.
Stvarna prava prestaju ako i kada im objekt prestane postojati, odnosno nakon što on prestane samostalno postojati.
Što je doktrina tjelesnosti stvari?
Stvari su tjelesni dijelovi prirode i sve drugo što je zakonom upravnom pogledu izjednačeno sa stvarima.
Nema ne tjelesnih stvari, ali se neki netjelesni entiteti tretiraju kao da su stvari.
Koje uvjete stvar mora ispuniti da bi bila sposobna biti predmetom stvarnih prava?
Kako se naziva sposobnosti biti predmetom stvarnih prava?
Sposobnost biti predmetom stvarnih prava naziva se prometnost.
Da bi bila predmetom stvarnih prava, stvar mora zadovoljiti naravni kriterij i pravni kriteriji.
Kako nazivamo stvari koje imaju a kako nazivamo stvari koje nemaju sposobnost biti objektom stvarnih prava?
Stvari koje nemaju sposobnost biti objektom stvarnih prava nazivamo stvari izvan prometa.
Stvari koje mogu biti objektom stvarnih prava nazivamo stvari u prometu.
Što spada pod naravni kriteriji sposobnosti?
Stvar je prikladna za biti predmetom stvarnih prava ako zadovoljava sljedeće naravne kriterije sposobnosti:
Stvar je pojedinačno određena
Stvar je prikladna za služenje ljudima
Stvar je različita od ljudi
Što znači da stvar mora biti pojedinačno određena kako bi bila prikladna biti predmet stvarnih prava?
Kada stvar prestaje biti pojedinačno određena i što se tada zbiva?
Pojedinačnost određuje načelo određenosti.
Pojedinačnost potrebnu da bi mogla biti zasebnim predmetom stvarnih prava ima ona stvar koja je jednaka jedino sebi samoj, koja se po svojim svojstvima ili okolnostima koje su izvan nje razlikuje od svih ostalih stvari barem onoliko koliko je najnužnije da bi ju se u običnom životu i pravnom prometu smatralo zasebnim entitetom.
Prestane li pojedinačno postojati stvar prestaje i stvarno pravo koje postoji na njoj. To se događa ako stvar bude uništena, izgubi svoj dosadašnju samostalnost tako da postane neodvojivim dijelove druge stvari, ili bude nepovratno prerađena u neku drugu stvar.
Kada je stvar korisna za ljude?
Što to znači za njezinu prometnost?
Stvar je blizu prikladna za predmet stvarnih prava samo ako može na neki način služiti ljudima. Stvari koje su za ljude beskorisne nisu sposobne biti objektom stvarnih prava.
Ako su naravno osobine neke stvari takve da se na njoj ne mogu izvršavati ovlaštenja koja bi neko subjektivno stvarno pravo davalo svojim nositeljima, tada ta stvar nije prikladna a time ni sposobna biti objektom tog stvarnog prava.
Što je različitosti od ljudi kao preduvjet prometnosti?
Da li je izvršavanje stvarnih prava moguće na odvojenim dijelovima ljudskog tijela?
Čovjek nije prikladan biti objektom stvarnih prava bez obzira na to što može služiti ljudima.
Bilo bi moguće samo ako i ukoliko se ne bi kosilo sa nečim osobnim ne imovinskim pravima.
Kakav je to pravni kriteriji sposobnosti?
Stvar koja je na temelju zakona nesposobna pripadati pojedincima, nesposobna je biti objektom prava vlasništva i ograničenih stvarnih prava.
Pravni poredak može ograničiti, oduzeti, a i ponovno uspostaviti sposobnost stvari da bude predmetom stvarnih prava.
Na koje dvije skupine dijelimo pojedine stvari?
Stvari dijelimo na pokretnine i nekretnine. U sumi je li nešto pokretnina ili nekretnina, smatra se da je to pokretnina.
Predmet stvarnog prava može biti i entitet koji nije stvar ali ga je zakon pravno izjednačio sa stvarima-bilo pokretninama bilo nekretninama.
Svako pojedino stvarno pravo ima svoj određeni predmet. Od čega se on sastoji? Nabroji.
1) Pojedinačno određena stvar
2) Pripadnosti te stvari
- Dijelovi
- Neodvojeni plodovi
- Prirast
- Pripatci
Što kaže načelo slijeđenja?
Što biva sa stvarnim pravima na stvari koja se promijeni ili uništi ali pri Tome opstane njezina supstanca?
Načelo slijeđenja kaže da se Stvarna prava vežu uz svoj predmet i slijede ga dok postoji.
Čak i ako se odvajanjem nekog dijela stvar promijeni ili uništi ali preostane njezina supstanca, stvarna prava slijede tu supstancu.
Kada je stvar propala?
Što biva sa pravima na takvoj stvari?
Stvari propala kada je fizički ili pravno prestala postojati. S propašću stvari izjednačena je situacija u kojoj je stvar trajno prestala samostalno postojati, bilo da je trajno prirasla nekoj drugoj stvari, bilo da se nepovratno pretvorila u neku novu stvar.
Prestankom postojanje stvari prestaju i sva prava na toj stvari.
Obuhvaća li stvarno pravo na stvari i njezine pripadnosti?
Tko ima stvarno pravo na nekoj stvari ima ga i na svim njezinim pripadnostima, osim ako je zakonom drugačije određeno.
Što znači načelo da cijela stvar ima isti pravni status?
Što biva sa stvarnim pravima, ako se od stvari na kojoj postoji neko stvarno pravo odvoji neki njezin dio?
Kad to načelo djeluje striktno a kad ima djelovanje Dispozitivne norme?
Potom načelu ne može dio stvari biti objekt stvarnog prava različitog od prava na cijeloj stvari, nego osobi kojoj pripada stvar pripada i svaki njezin dio.
Samim time što se od stvari odvojio neki njezin dio, nisu glede toga dijela prestala stvarna prava koja su u trenutku odvajanja postojala na cijeloj stvari.
Djeluje striktno samo glede bitnih dijelova stvari, dok glede odvojiviih ima djelovanje Dispozitivne norme.
Svaka stvar je sastavljena od dijelova. Koji su to dijelovi i i kako ih razlikujemo?
Postoje bitni i nebitni dijelovi.
Opći kriteriji za prosudbu je li neki dio bitan ili nije jest može li se taj dio odvojiti od stvari a da se ti mene uništi ni njega niti stvar čiji je on sastavni dio.