II. dio Flashcards
(20 cards)
IL SETTECENTO
Francese → prestigio internazionale (međunarodni prestiž)
Lingua della comunicazione colta anche in Italia (Jezik komunikacije također je kultiviran u Italiji).
Piemonte → regione italiana con un maggior influsso del francese
Secolo di crisi dell’italiano (povero di terminologia settoriale).
Toscano usato in letteratura (nella comunicazione e nelle scritture pratiche si usa il volgare delle varie regioni).
Due diverse posizioni sull’utilizzo del francese in Italia:
* Visione negativa (timore per la sorte dell’italiano - strah za sudbinu Talijana)
* Visione positiva (modernità nelle strutture della lingua)
Influsso positivo del francese sulla SINTASSI italiana:
* frasi più brevi - kraće rečenice
* costruzione sintattica diretta - izravna sintaktička konstrukcija
Cambiamenti nel LESSICO - molti francesismi entrano nel lessico italiano
Giovan Gioseffo Orsi
- letterato, accademico della Crusca
Risponde per primo alle critiche del grammatico francese Dominique Bouhours*
(on je prvi koji je odgovorio na kritike francuskog gramatičara Dominique Bouhours*)
Incompetenza di Bouhours per quanto riguarda la letteratura italiana (tentativo di screditare l’italiano) - Bouhoursova nesposobnost u pogledu Talijanska književnost (pokušaj diskreditacije talijanskog)
Dominique Bouhours
La manière de bien penser dans les ouvrages d’esprit (1687) - grammatico francese
Francese: nuova lingua degli intellettuali (lingua chiara e razionale, sintassi lineare)
Critica l’italiano: lingua della poesia (lingua metaforica, incapace di esprimere in modo logico il pensiero umano)
Ludovico Antonio Muratori
- storico e bibliotecario italiano
Della perfetta poesia italiana (1706) - in 4 libri
Rassegna dei poeti più importanti della tradizione italiana:
superamento del gusto poetico barocco - prevladavanje baroknog pjesničkog ukusa
contro le presunzioni di superiorità del francese - protiv pretpostavki superiornosti Francuza
consiglia di scrivere sempre in italiano - preporučuje da uvijek pišete na talijanskom - imitare i francesi che usano la propria lingua in tutti i loro scritti (ma non usare il francese in Italia)
-oponašati Francuze koji koriste svoj jezik u svim svojim spisima (ali ne koristiti francuski u Italiji)
Muratori propone una riforma dell’istruzione (avviata appena nell’Ottocento).
- Muratori predlaže reformu obrazovanja (počelo tek u devetnaestom stoljeću)
Si oppone al solo insegnamento in latino; È necessario introdurre l’insegnamento in italiano (per diffondere la lingua) - protivi se nastavi samo na latinskom jeziku; Potrebno je uvesti nastavu na talijanskom jeziku (za širiti jezik)
Lingue a scuola: latino e italiano
Lingua italiana → formata da parole usate in tutta l’Italia * toscano → base per l’italiano
Obiettivo: raggiungere un’uniformità linguistica (nello scritto e nel parlato)
Francesco Algarotti
Saggio sopra la lingua francese (1750) - Considerazioni sul francese e sull’Académie française
L’Académie française si propose di dare delle regole precise alla lingua francese
- Francuska akademija predložila je da se daju precizna pravila na francuski jezik
Dictionnaire de l’Académie française (1694) - 9 edizioni
L’Accademia francese ha imitato la Crusca (in particolare nella stesura del loro dizionario)
F. Algarotti, Saggio sopra la lingua francese
Francia → mancanza di grandi modelli letterari (nedostatak velikih književnih uzora)
Tradizione (Italia) vs. modernità (Francia)
Saggio sopra la necessità di scrivere nella propria lingua (1750)
- critica gli scrittori italiani che utilizzano il francese
- difficoltà di esprimersi nella lingua di un’altra cultura
Quarta edizione del Vocabolario della Crusca
Firenze - 6 volumi
Uključuje mnogo više natuknica i primjera preuzetih iz djela od 14. do 17. Stoljeća.
Provjeravaju se citati preuzeti iz rukopisa ili izdanja koja se smatraju netočnima.
Contiene (sempre) molti arcaismi
Numerose critiche al Vocabolario della Crusca.
Vocabolario inadeguato alle esigenze degli intellettuali illuministi. - Rječnik neadekvatan potrebama prosvijećenih intelektualaca.
«Il Caffè»
- rivista milanese, Milanski časopis
Redattori: Pietro Verri, Alessandro Verri e Cesare Beccaria
I fratelli Verri → fondatori dell’Accademia dei Pugni (1761)
Lessico della rivista: terminologia specialistica (termini ripresi da varie discipline) - Leksikon časopisa: stručno nazivlje (pojmovi preuzeti iz različitih disciplina)
Modello per la prosa → Galileo Galilei (non bisognava imitare lo stile e la lingua di Boccaccio)
Frasi brevi e semplici - sintassi lineare → modello francese
Alessandro Verri
- autore di diversi articoli pubblicati nella rivista «Il Caffè»
Rinunzia avanti notaio degli autori del presente foglio periodico al vocabolario della Crusca (1765)
Manifesto (che ricorda un contratto ufficiale), steso in 7 punti e pubblicato sul «Caffè»
Libertà espressiva (contro il toscanismo imposto dalla Crusca).
Considerazioni sulla lingua usata dagli autori dei testi presenti nel «Caffè»:
Osvrt na jezik kojim se služe autori tekstova u «Caffeu»:
scelta di parole più moderne (contro gli arcaismi proposti dalla Crusca)
- izbor modernijih riječi (protiv arhaizama koje je predložio Crusca)
a favore dei neologismi e dei forestierismi, lingua comprensibile a tutti gli italiani
Francesco Galeani Napione
Dell’uso e dei pregi della lingua italiana (1791) – opera in 3 libri, contro il Vocabolario della Crusca
Contrario al francese come lingua internazionale di cultura (e al suo uso in Italia - in particolare in PIEMONTE) - protiv francuskog kao međunarodnog jezika kulture (i njegove uporabe u Italiji)
Vittorio Alfieri
Piemonte → uso del francese (lingua materna)
Vita (1806) → autobiografia (scritta nel 1775 in francese, dal 1777 in Italiano)
Volontà di apprendere il toscano.
Alfieri cerca di concentrarsi sull’italiano → studio intenso (se pokušava koncentrirati na talijanski).
Si propone di non leggere opere in francese (ma unicamente i capolavori della letteratura italiana).
- Predlaže se ne čitati djela na francuskom (već samo remek-djela talijanske književnosti).
- non parlare (e neppure ascoltare) il francese (ne govore (pa čak ni ne slušaju) francuski)
Metodo di Alfieri per apprendere l’italiano (Alfierijeva metoda za učenje talijanskog jezika):
Stesura di un vocabolarietto per uso personale - Pisanje rječnika za osobne potrebe
Alfieri contrappone ai termini francesi (a volte piemontesi) l’equivalente italiano (con sinonimi).
- Alfieri suprotstavlja francuske pojmove talijanskom ekvivalentu (sa sinonimima).
Lessico quotidiano (dnevni vokabular)
Termini tratti probabilmente dal Vocabolario della Crusca.
Il suo modello è il toscano letterario.
Melchiorre Cesarotti
I edizione (titolo): Saggio sopra la lingua italiana (1785)
II edizione: Saggio sulla filosofia delle lingue applicato alla lingua italiana (1800)
Lingue → tutte della stessa importanza (Jezici → svi su jednako važni)
l’Accademia della Crusca non può avere il primato nelle decisioni linguistiche.
La lingua parlata varia a seconda delle regioni (zona geografica) e della condizione sociale dei parlanti - Govorni jezik razlikuje se ovisno o regijama (području (geografski) i društveni status govornika
Arricchimento lessicale (formazione di parole nuove) - Bogaćenje rječnika (tvorba novih riječi)
Forestierismi → necessari per esprimere nuove idee
Le parole straniere non modificano le strutture grammaticali di un’altra lingua.
- strane riječi ne mijenjaju gramatičke strukture drugog jezika
Istituire un Consiglio nazionale della lingua (sede a Firenze, intellettuali di varie parti d’Italia)
- Osnovati Nacionalno vijeće za jezik (sjedište u Firenci, intelektualci iz raznih dijelova Italije)
Rinnovare la lessicografia (lingua più pratica) - obnoviti leksikografiju (praktičniji jezik)
Vocabolario dell’italiano contemporaneo - Suvremeni talijanski rječnik
2 vocabolari: uno più vasto e l’altro ridotto (parole comuni)
Proposta di Cesarotti per il Vocabolario dell’italiano:
- introdurre il lessico tecnico-scientifico
- termini tecnici tratti da varie discipline specialistiche
- parole di diverse regioni italiane (non solo riprese dal toscano)
Non solo termini ricavati dai libri, ma anche dal parlato
izbjegavajte umetanje pojmova u talijanski vokabular koji se obično ne koriste (kao što je književni vokabular)
Zbog kritike firentinskih akademija, 1783. veliki vojvoda od Toskane ujedinio je razne institucije (uključujući Cruscu) u jednu: Firentinsku akademiju.
Carlo Goldoni
Il teatro comico (1750) → commedia, programma di riforma teatrale (komedija, program kazališne reforme)
Dialoghi → riprodurre il parlato di diverse classi sociali
Necessità di essere compreso dal pubblico a teatro(Publika u kazalištu mora razumjeti):
* Veneziano → realtà linguistica verisimile * Italiano (letterario) → innaturale e artificioso
C. Goldoni, Prefazione alle commedie
S tiskom: korištenje kolokvijalnog talijanskog jezika koji je razumljiv široj publici (u raznim regijama Italije i inozemstvu).
Commedie – esempio per la lingua parlata
Per i termini dialettali – note con le spiegazioni (za dijalektalne pojmove – bilješke s objašnjenjima).
Uso del toscano scritto contemporaneo
Il Campiello (1756) → commedia
Conversazione tra una veneziana e un forestiero (toscano).
Goldoni riproduce le difficoltà di comunicazione tra italiani di regioni diverse.
Incomprensioni usate per creare comicità (Nesporazumi iskorišteni za stvaranje komedije).
Il parlato oscilla tra lingua e dialetto (veneziano).
Uso di una lingua media (Korištenje prosječnog jezika).
- Goldoni scrive altre commedie e le sue memorie (Mémoires) in francese.
L’OTTOCENTO
Unità d’Italia (1861), Soluzioni concrete a favore dell’unità linguistica
Antonio Cesari
rappresentante del PURISMO
Naturale purezza e perfezione del toscano trecentesco(Prirodna čistoća isavršenstvo Toskane 14.st).
Crusca veronese (1806-1811) – 6 volumi * Edizione non ufficiale del Vocabolario della Crusca
Cesari dodaje unose i bilješke četvrtom izdanju Vocabolaria.
Dissertazione sopra lo stato presente della lingua italiana (1809) - manifesto del purismo
Scritto per un concorso dell’Accademia Italiana di Scienze, Lettere e Arti di Livorno.
Consigli su come migliorare la lingua italiana (savjeti kako poboljšati svoj talijanski jezik):
- nezaustavljivo propadanje talijanskog (previše stranih riječi)
- ritornare al fiorentino del Trecento
- protiv stranih riječi (loš utjecaj francuskog)
- preporučuje ponovnu upotrebu postojećih izraza
Vincenzo Monti
- scrittore contrario al purismo
Za uzore su se morali uzeti razni autori talijanske književne tradicije (ne samo toskanske).
Proposta di alcune giunte e correzioni al Vocabolario della Crusca (1817-1826) – 4 volumi
Rječnik Crusca pun je netočnosti.
errori filologici ed etimologici
Monti smatra Cesarijev Veronese Crusca – gorim od četvrtog izdanja Vocabolaria.
Monti komentira i ispravlja citate i definicije u Vocabolario della Crusca.
Alessandro Manzoni
- uno dei maggiori romanzieri della letteratura italiana
Problem jezika koji će se koristiti nije bio samo književni nego i društveni i kulturni.
Grande differenza tra lingua scritta (fiorentino letterario del Trecento) e quella parlata (dialetti locali).
Fermo e Lucia (1821-1823)
Lingua composita: forme lombarde, toscane, francesi e latine.
Treba pronaći rješenje za jezični problem.
Lingua “reale” (che poteva essere utilizzata nello scritto e nel parlato).
I Promessi Sposi (1825-1827) - edizione chiamata la “ventisettana”
- scoperta e rifatta da Alessandro Manzoni()
- Romanzo storico
Mnoge promjene u odnosu na prethodni rukopis:
- zamjenjuje dijalektalne pojmove (lombardski) toskanskim riječima
- Toskanski učio iz knjiga i iz rječnika
I Promessi Sposi (1840-1842) - La “quarantana”, edizione definitiva
Manzoni usa il fiorentino parlato nell’Ottocento dalle persone colte.
Promessi Sposi → nuovo modello di lingua letteraria
Manzoni introduce termini toscani nuovi in letteratura.
Dopo l’Unità d’Italia (1861) → necessità dell’unità linguistica
Commissione istituita nel 1868 da Emilio Broglio, ministro della Pubblica Istruzione (Komisija koju je 1868. godine osnovao Emilio Broglio, ministar javnog obrazovanja).
Zadaća povjerenstva: iznalaziti načine za širenje narodnoga jezika.
A. Manzoni - Dell’unità della lingua e dei mezzi di diffonderla - Važnost postojanja jednog jezika.
Manzonijevi prijedlozi za širenje talijanskog jezika:
Poboljšati talijanski koji se uči u školama zahvaljujući učiteljima rođenim ili školovanim u Toskani.
Sastaviti rječnik upotrebe Firence.
Uvesti dijalektalne rječnike (s firentinskim ekvivalentom).
I DIZIONARI OTTOCENTESCHI - progressi nella lessicografia
DIZIONARI DIALETTALI
* Vocabolario milanese-italiano (1814) di Francesco Cherubini
* Vocabolario domestico napoletano e toscano (1841) di Basilio Puoti
* I dizionari dialettali si diffonderanno soprattutto dopo l’Unità d’Italia
DIZIONARI SPECIALISTICI
* Vocabolario metodico d’arti e mestieri (1853) di Giacinto Carena
* Dizionario della economia politica e del commercio (1857-1861) di Gerolamo Boccardo
Ultima edizione del Vocabolario della Crusca
Peto izdanje Vocabolario della Crusca (jedanaest svezaka, nedovršeno → zaustavlja se na slovu O)
Miglioramenti del vocabolario:
termini arcaici
Correzione di termini latini e greci.
Rječnik se više fokusirao na idiom koji su koristili pisci iz 19. Stoljeća.
Non solo autori toscani (troviamo ad es. Leopardi).
Novo vocabolario della lingua italiana secondo l’uso di Firenze - 4 volumi
Giovan Battista Giorgini e Emilio Broglio (Vocabolario Giorgini-Broglio).
Ispirato alle idee linguistiche di Manzoni.
Književni jezik je napušten u korist govornog toskanskog (suvremenog jezika).
Bez autorskih primjera, već primjeri preuzeti iz upotrebe.
Graziadio Isaia Ascoli
- linguista e glottologo
Proemio (1873) – saggio pubblicato sulla rivista di studi linguistici - contrario alle tesi dei manzoniani (esej objavljen u časopisu za lingvističke studije – protivno tezama Manzonijanaca)
Projekt nametanja govornog firentinskog diljem Italije je:
Irrealizzabile - (jezik se ne može nametati jednom narodu)
Antistorico - (jezično bogaćenje je trajalo stoljećima s piscima iz cijele Italije)
Riduttivo - (popularni jezik ima neformalni registar i nije prikladan za sve situacije)
Critica il vocabolario Novo vocabolario della lingua italiana secondo l’uso di Firenze di Giorgini e Broglio
Novo → monottongo nel titolo (prema tadašnjem firentinskom izgovoru – ova uporaba nije mogla biti nametnuta svim Talijanima)
Dittongo → široko prihvaćen u književnoj uporabi (pismeno)
Nadalje, za Ascolija, rječnik nije trebao poučavati govorni jezik.
Pitanje jezika još nije riješeno.
Povijesni (i društveni) uvjeti u Italiji ne postoje za postizanje jezičnog jedinstva.
* Uporaba dijalekata → kod Ascolija imamo prvi sustavni opis dijalektalne Italije
Carlo Collodi
Le avventure di Pinocchio. Storia di un burattino (1883) - dječja književnost
Od 1923. – tekst postaje dijelom školskih programa
Grammatica di Giannettino (1883) - dialogo tra un maestro e lo scolaro
Giannettino otkriva svoje poteškoće u učenju i jezične dvojbe.
Argomenti delle prime classi elementari (alfabeto, lessico).
Drugačiji model od tradicionalnog poučavanja (ne koristi se široko u školama → rigorozno proučavanje gramatičkih pravila).
Edmondo De Amicis
pobornik Manzonijevih lingvističkih ideja, član Accademia della Crusca
Cuore (1881) – romanzo, Cilj mu je širenje živog toskanskog modela među mladima
L’idioma gentile (1905) - esej o jeziku
Savjeti kako naučiti talijanski jezik: studiare dai libri, imparare a memoria, čitati i bilježiti, prikupiti proučene pojmove, esercizi pratici (esempi concreti, frasi con i vocaboli appresi)…
U Gentile Idiomu, De Amicis se predstavlja kao suprotnost dijalektalnim utjecajima.
Namijenjen je mladima iz različitih sredina i nudi popis regionalnih pojmova koje treba izbjegavati.
Autor se obraća i firentinskom dječaku. firentinski narod → jezični uzor Talijanima
Giovanni Verga
- scrittore verista
S jezičnog gledišta, verizam se odlikuje koherentnošću između načina izražavanja likova i njihova geografskog podrijetla.
I Malavoglia (1881) - romanzo ambientato in Sicilia (in un villaggio di pescatori) - vjerno prikazivanje jezične stvarnosti
Nedostatak podudarnosti vremena (pokušaji reproduciranja govora običnih ljudi).
Narodni izrazi, žargonski izrazi i riječi iz sicilijanskog dijalekta (paranza = brod). korištenje nadimaka
Sintassi:
Struttura semplice, Upotreba višenamjenskog CHE (tipično za govor).
Talijanizacija sicilijanskih izraza i poslovica.
Želju da ih se razumije i reproduciraju sicilijansku kulturu.
Tehnika slobodnog neizravnog govora → riječi likova uvode se u tekst (u trećem licu) u neizravnom obliku bez, primjerice, upotrebe izjavnih glagola (kao što su reći, potvrditi i sl.)
Ova tehnika čini roman objektivnim i bezličnim.
Nema razlike između jezika pripovjedača i jezika likova, autor ne iznosi sudove i komentare.