ispit Flashcards
(123 cards)
postupak s uzorkom hrane (reprezentativni uzorak, posebni postupci, količina, broj)
prije samog uzimanja potrebno je definirati jedinicu iz koje se uzima - reprezentativnost uzorka (uzorak koji najbolje predstavlja ukupnu količinu hrane), šalje se 0,5 do 1 kg, metoda četvrtina
uzimanje uzorka krmnih smjesa
najjednostavnije nakon završetka miješanja u mješaonici (potrebno redovito činiti), kasnije od stajanja dolazi do separacije sastojaka pa je teže uzeti uzorak, ako se ipak mora tad uzorak se uzima iz sredine vreće lopaticom ili sondom
uzimanje uzorka žitarica
uzimanje sondom iz hrpe, kamiona ili vreća; 5 do 6 uzoraka s različitih mjesta; pomiješati, smanjiti uzorak i staviti u vreće
uzimanje uzorka sijena
balirano: uzeti iz 5% od ukupnog broja bala sijena ili iz 12-15 tipičnih bala sijena, uzeti uzorak sondom, ako nema sonde uzeti rukom s rubova bala dva do tri uzorka, u vrećicu i istisnuti zrak
nebalirano: 4 do 5 stogova sijena, uzeti rukom što više uzoraka sa što više mjesta i pomiješati ih
NE SMANJIVATI METODOM ČETVRTINA jer može doći do osipanja listića koji znatno mijenjaju rezultate
uzimanje uzorka silaže
problemi: veliko variranje u količini vode, variranje u starosti bilja koje se silira, nedostupnost uzoraka
horizontalni silosi: dvadesetak rukohvata svježe silaže s različitih mjesta i temeljito pomiješati ih u jedan do dva uzorka, uzorak se uzima okomito iz sredine s prednje strane horiz. silosa uz izbjegavanje pokvarenih dijelova
uzimanje uzorka paše
kretati se pašnjakom u obliku slova X ili Z i onda nakon određenog vremena (uvijek istog) uzimati uzorke
8 do 10 lokacija slične vlažnosti i kvalitete rasta -> odrezati na
visinu pasenja -> nascjeckati travu-> pomiješati, smanjiti uzorke
i zapakirati u vrećice uz istiskivanje zraka
vrsta analiza hrane za životinje
fizikalna (organoleptička svojstva, higijenska ispravnost), kemijska (kemijski sastav), bioloska (probavljivost, resorpcija), mikrobioloska i toksikoloska (zdravstvena ispravnost)
mikrobiološka i toksikološka analiza hrane za životinje
sluzi da dokazivanje štetnih mikroorganizama i dr. stetnih tvari (mikotoksini, pesticidi, teški metali, anitnutritivne tvari)
fizikalna analiza hrane za životinje (makroskopska i mikroskopska)
organoleptička svojstva, higijenska
ispravnost, makroskopska je promatranje i miris stočne hrane, mikroskopska je utvrđivanje pojedinih sastojaka smjese i njihova kvaliteta (sjemenja korova, oštećenja zrna, plijesni, ekskreta glodavaca)
Biološki pokusi u nutricionizmu (pokus probavljivost, koeficjent probavljivosti, kirurške tehnike)
jedine mogu dati uvid u iskoristivost pojedinih hranjivih tvari - direktno povezuju krmiva s proizvodinim rezultatima ili zdravljem životinja,
pokus probavljivosti provodi se kako bi utvrdili točan kemijski sastav hrane koja će se davati životinji kroz određeno vrijeme, koeficijent probavljivosti, kirurškim procedurama mogu se napraviti trajni otvori preko kojih je moguć pristup pojedinim dijelovima probavnog sustava (Kanulacija, Fistulacija, Rusitec – rumen simulation technique)
kemijska analiza hrane za životinje (vrste, primjena)
klasična analiza (wendee metoda), analiza po Soesteu, enzimatska
izrazito precizne, traju dulje, skupe, daju mješavine pojedinih hranjivih tvari sličnih svojstava, određuju se pojedine aminokiseline i minerali, ponekad metaboliti ili štetne tvari
TEMELJ ZA PROCJENU KRMIVA I OSNOVA ZA SASTAVLJANJE OBROKA I KUPOVANJE KRMIVA
wendee metoda - općenito (parametri analize, negativne strane)
U upotrebi više od 100 godina
za analizu 6 komponenti, sirova bjelancevina, sirova mast, sirova vlaknina, nedušične ekstraktivne tvari, vlaga, pepeo (minerali)
voda (funkcije u organizmu, unos, gubitak, količina vode u krmivima)
dio stanice i tjel tekucina, transport, termoregulacija, probava i metabolizam, unos kroz jelo, piće i metaboličke vode, gubi se stvaranjem sline, mlijeka, fecesa, urina, termoregulacijom,
postoje krmiva s malom količinom vode (5-15%) i s velikom količinom (70-90%)
princip određivanja vode u hrani za životinje (konstantna težina)
vlaga se određuje sušenjem uzoraka u sušioniku do konstantne mase (dok se uzastopnim mjerenjem ne dobiju iste vrijednosti), iz razlike u masi prije i poslije sušenja dobije se postotak vlage
minerali (odnos tlo/biljka/životinja, interakcije minerala)
tlo može sadržavati premalo ili previše minerala –> biljke koje iz njega rastu su iste potom i životinje koje te biljke jedu, interakcije među mineralima su stalne i postoji mogućnost da životinja neće primati neki mineral u dovoljnoj količini iako ga konzumira dovoljno zbog tih interakcija
makroelementi i mikroelementi (definicija i nabrojati)
prema zastupljenosti u hrani, makroelementi (Na, Cl, Ca, P, Mg, K, S) od desetina grama do nekoliko grama na dan, mikroelementi (Cr, Cu, F, I, Fe, Co, Mn, Zn, Se, Si) od mikrograma do miligrama na dan
netto i brutto potrebe za mineralima
netto potrebe su osnovne potrebe organizma za mineralima da bi mogao normalno funkcionirati, a brutto je minimalna kolicina minerala u nekoj hrani da bi se podmirile netto potrebe organizma
konverzija minerala (definicija, čimbenici o kojima ovisi)
stupanj iskorištavanja minerala iz hrane u pojedinim uvjetima, ovisi o vrsti hrane, vrsti minerala, količini minerala u hrani i stanju opskrbljenosti organizma mineralima, međusobnom omjeru minerala u obroku, dobi životinje, stanju probave
sirova bjelančevina (princip određivanja, definicija, primjena, podjela(
sve hranjive tvari koje sadrže dušik, princip (Kjeldahov postupak) je utvrditi ukupnu količinu dušika u krmivu i pomnožiti sa 6.25 jer bjelančevine sadrže u prosjeku 16% dušika, dijeli se na prave bjelančevine i amide, najveću količinu sirove bjelančevine imaju nusproizvodi industrije ulja, krmiva životinjskog podrijetla, kvasci
nebjelančevinasti dušik (definicija, nabrojati spojeve iz ove skupine, primjena)
neke druge tvari u u hrani koje sadrže dušik a nisu bjelančevine (slobodne aminokiseline, amin, purin-adenin gvanin, pirimidin-citozin uracil timin, urea)
urea se koristi u hranidbi preživača jer ih mikroorganizmi iskorištavaju za stvaranje svojih bjelančevina koje preživač može iskoristiti za stvaranje vlastitih
biološka vrijednost bjelančevine
termin koji označava postotak probavljive bjelančevine hrane ili smjese koji životinja može iskoristiti za stvaranje svojeg tkiva ili proizvoda
Aminokiseline (esencijalne, neesencijalne, poluesencijalne, limitirajuće)
esencijalne su one koje životinja ne može sama sintetizirati i mora ih dobivati redovito u obroku, one koje mogu djelomično zamijeniti esencijalne su poluesencijalne, a one koje životinja sama sintetizira nazivamo neesencijalnima, limitirajuće su one koje najčešće nedostaju u hrani životinja jer ih ima relativno malo u žitaricama koje čine glavni dio obroka
Idealna bjelančevina
potrebe za bjelančevinama su zapravo potrebe za aminokiselinama u određenom omjeru, takve se vrijednosti izražavaju u omjeru pojedinih aminokiselina prema lizinu - koncept idealne bjelančevine
sirova mast (princip određivanja, definicija, primjena, podjela)
sve tvari koje se mogu ekstrahirati iz hrane otapalima za masti (eter, kloroform), dijele se na prave masti (trigliceride), lipoide (fosfatide), i pratioce masti (klorofil, vitamini topivi u mastima, karotinoidi)
eterski ekstrakt određuje se ekstrakcijom iz krmiva pomoću etera, a izračuna se iz razlike u masi prije i poslije ekstrakcije