Komunikologija Flashcards
(61 cards)
Koja su dva pristupa proučavanja komunikacije?
- Objektivan znanstveni pristup
- Interpretativni pristup
Objektivan znanstveni pristup
a.) Objašnjenje podataka
b.) Predviđanje budućih događaja
Nekakvo predviđanje realnih teorija
c.) Relativna jednostavnost
Pojednostavljena teorija do svakog detalja
d.) Praktična korist
e.) Hipoteza koja može biti ispitana
Interpretativni pristup
a.) Dati novi uvid u postojeće fenomene
b.) Objasniti vrijednosti koje stoje iza promišljanja o nekom fenomenu
c.) Biti estetski privlačan
d.) Prihvaćenost teorije od strane zajednica koja ispituje istu
e.) Promjena u društvu koja sama teorija stvara
Objasni Shannonov i Weaverov model komunikacije
Shannonov i Weaverov model komunikacije opisuje kako poruke kreću od primatelja putem određenog kanala. Kanal može biti bilo koji način komunikacije, poput govora, gesta ili pisanja. No, na tom putu mogu se pojaviti smetnje koje nazivamo ‘‘šumom’’, poput buke ili nedostatka jasnoće poruke, što može otežati primatelju da razumije informaciju kako ju je pošiljatelj zamislio.
Objasnite kako, prema teoriji simboličkog interakcionizma, ljudi doživljavaju svijet oko sebe?
Prema teoriji simboličkog interakcionizma, ljudi doživljavaju sebe i svijet kroz razgovore i druženje s drugima. George Mead je rekao da oblikujemo svoj identitet na temelju toga kako nas drugi vide. To znači da nam je važno kako nas ljudi percipiraju jer to utječe na naše postupke i kako nas drugi tretiraju. Mead je vjerovao da je jezik jako bitan jer nam pomaže razumjeti svijet oko nas i kako drugi ljudi razmišljaju.
Objasni teoriju pravila
Teorija pravila objašnjava kako način na koji razgovaramo s drugima utječe na naš društveni život. Bernaett Pearce i Vernon Cronen su je osmislili, uvodeći ideju “ljudi u konverzaciji”. Prema njima, kroz razgovore zajedno gradimo našu stvarnost. Ta stvarnost koju oblikujemo kroz dijalog utječe na to kako se ponašamo i kako se međusobno odnosimo. Ova teorija se temelji na simboličkom interakcionizmu, koji kaže da koristimo riječi i geste da bismo se razumjeli. Ukratko, teorija pravila naglašava važnost komunikacije među ljudima za oblikovanje naših društvenih odnosa i načina na koje vidimo svijet oko sebe.
Objasni konstruktivizam
Konstruktivizam je teorija koja istražuje kako ljudi uče o svijetu oko sebe i kako komunikacija utječe na taj proces. Jesse Delia i njegovi suradnici su razvili pojam “konstrukata”, što su načini kako ljudi gledaju i tumače svijet. Koristimo konstrukte da bismo shvatili situacije, ponašanja i ljude s kojima se susrećemo. Što više različitih konstrukata imamo, to bolje razumijemo stvari i uspješnije komuniciramo. Ljudi s kompleksnijim shvaćanjem imaju sklonost razumjeti složene poruke i tražiti dublje značenje stvari i odnosa. Konstruktivizam ističe važnost prilagodbe poruka kako bi se bolje razumjelo ono što drugi žele reći.
Objasni narativnu paradigmu
Narativna paradigma, koju je osmislio Walter Fisher, gleda na život kao niz priča, slično kao u filmu “Forest Gump”. Fisher misli da smo ljudi u osnovi bića koja pričaju priče. Prema njemu, svaka ljudska komunikacija, osim običnih pozdrava, može se svesti na pripovijedanje priča. Te priče imaju glavne likove, vrhunce i krajeve radnje. Vjerujemo u priče drugih kad su povezane - znači, kad sve ima smisla, i kad su utemeljene - kad osoba koja priča nije izostavila bitne informacije. Ova paradigma naglašava važnost pričanja priča u komunikaciji i kako nam priče oblikuju način na koji vidimo stvarnost.
Objasni teoriju simboličkog približavanja
Teorija simboličkog približavanja, koju je osmislio Ernest Bormann, proučava kako se stvara zajednička stvarnost u malim grupama. On je razvio ovu teoriju koristeći metode retoričke kritike. Bormann kaže da dijeljenje grupnih fantazija potiče simboličko približavanje. Fantazije su kreativni opisi događaja koji zadovoljavaju psihološke i retoričke potrebe grupe, i mogu se odvijati u prošlosti ili budućnosti. Ove fantazije članovi grupe izražavaju kroz priče, šale, metafore i druge načine pripovijedanja. One pomažu u dijeljenju zajedničkih iskustava i emocija unutar grupe. Ključni dio stvaranja ove grupe stvarnosti je “lanac fantazija”, gdje članovi reagiraju na priče drugih članova, podržavajući ili nadograđujući njihova iskustva.
Objasni društvenu konstrukciju stvarnosti
Teorija društvene konstrukcije stvarnosti, koju su stvorili Peter Berger i Thomas Luckmann, dolazi iz simboličkog interakcionizma i istražuje kako ljudi uče o svijetu i dijele svoje razumijevanje stvarnosti. Prema ovoj teoriji, ljudi zajedno stvaraju društvenu stvarnost kroz razgovore i komunikaciju. Koriste jezik i druge simbole da bi se međusobno razumjeli i dali smisao onome što rade. Kroz ovaj proces, formiraju svoju osobnu sliku stvarnosti koju dijele s drugima. Društvena stvarnost, prema ovoj teoriji, je ukupno znanje koje društvo ima - “sve ono što svi znaju” o svijetu u kojem žive. Ova zajednička slika stvarnosti oblikuje kako ljudi međusobno komuniciraju i ponašaju se te kako razumiju svijet oko sebe.
Objasni postmodernistički pristup komunikaciji
Postmodernistički pristup komunikaciji je skeptičan prema napretku, medijima i tradicionalnim percepcijama stvarnosti. On odbacuje dosadašnje teorije i univerzalne istine, fokusirajući se na jezične igre kao način na koji se oblikuje društveni život. Jezične igre su zamjene izjava koje dogovaraju odnos između pošiljatelja i primatelja poruke, te utječu na oblikovanje kulture i društvenih normi. Postmodernizam naglašava promjenjivost i fluidnost društva, potičući kritičko razmišljanje i otvorenost prema različitim perspektivama.
Znak
Ferdinand de Saussure, poznat kao otac semiologije, rekao je da znakovi imaju dva dijela: označitelj i označeno. Označitelj je nešto konkretno poput riječi ili slike koja ima svoje opisno značenje koje svi razumiju. Označeno je ideja ili koncept koji označitelj predstavlja. Saussure je naglasio da ova dva dijela rade zajedno i da njihovo značenje nije nužno povezano s njihovom fizičkom prirodom. Drugim riječima, značenje znaka je dogovoreno unutar društva.
Kako se stvara značenje određenog znaka?
Značenje nekog znaka nastaje kroz jezik, što nam omogućuje da imenujemo stvari i pojave oko nas koristeći simbole. Ta simbolička povezanost nije nešto što stvari automatski imaju, već se oblikuje kroz naše međusobno komuniciranje. Značenje riječi se dogovara kroz njihovu upotrebu u jeziku i nije stalno ili nepromjenjivo. Riječi, koje su zapravo simboli, imaju svoje osnovno značenje koje je opisno i zajedničko svima u zajednici. No, one također nose i osobno značenje koje ovisi o našim osobnim iskustvima i asocijacijama. Kada koristimo riječi u komunikaciji, to činimo prema društvenom dogovoru i kontekstu u kojem se nalazimo.
Kako Pierce shvaća znakove?
Charles Sanders Peirce ima svoj trokutasti model koji objašnjava kako znakovi rade. Prema njegovom modelu, znak se sastoji od tri dijela: prvo, imamo reprezentamen, što je oblik ili forma znaka kao što su riječi ili geste. Zatim imamo objekt, što je stvarna stvar ili ideja koju znak predstavlja. Na kraju, tu je interpretant, što je naše osobno shvaćanje ili značenje koje povezujemo s tim znakom. Ovaj model pokazuje kako znakovi stvaraju značenje kroz naše interpretacije i kako se odnose prema stvarnosti koju predstavljaju.
Što je kod?
Kod je kao pravila koja nam pomažu da kombiniramo stvari u komunikaciji. To mogu biti pravila za riječi ili znakove koje koristimo da bismo izrazili svoje misli. Kad pričamo, koristimo jezik koji je vrsta koda koji nam omogućuje da razumijemo jedni druge. Kroz jezik, možemo stvoriti mnogo različitih poruka i ideja kombinirajući riječi na različite načine. To znači da je kod nešto što nam pomaže da komuniciramo na jasan i kreativan način, bez obzira radi li se o govoru, pisanju ili čak programiranju.
Što je mit?
Mitovi su priče koje svaka kultura ima da objasni kako svijet funkcionira. Antropolozi i psihoanalitičari misle da su mitovi način kako ljudi objašnjavaju stvari koje ne mogu razumjeti ili prihvatiti u društvu. Semiotičari, kao što je Barthes, gledaju mitove kao način na koji određeni simboli dobivaju posebno značenje u društvu. Oni misle da mitovi pomažu u održavanju trenutnog poretka i prikazuju svijet kao normalan. Kroz ove priče i simbole, mitovi čine da se svijet čini prirodnim, bez obzira na sve loše stvari koje se događaju.
Objasni teoriju smanjenja neizvjesnosti
Teorija smanjenja neizvjesnosti, kako je objasnio Berger, kaže da ljudi žele smanjiti neizvjesnost kad komuniciraju s drugim ljudima. Kad ljudi razgovaraju, imaju neka očekivanja o tome kako će druga osoba reagirati. Kad se ta očekivanja ispune, to pomaže da se smanji neizvjesnost u razgovoru, što je cilj svih. Postoje dva načina kako se to može postići. Prvi je da saznamo više o osobi s kojom razgovaramo, kao što su zajednički interesi ili stvari kao omiljena glazba ili timovi. Drugi način je da se pridržavamo uobičajenih načina ponašanja, kao što je davanje ruke ili održavanje kontakta očima tijekom sastanka. Oba načina pomažu da se osjećamo sigurno i opušteno dok razgovaramo.
Objasni teoriju društvene penetracije
Teorija društvene penetracije, prema Altmanu i Tayloru, opisuje kako se razvija osobna bliskost među ljudima. Oni kažu da je to kao da se ogulimo poput luka, sloj po sloj, otkrivajući unutarnje, privatne dijelove svake osobe. Prema njihovoj ideji, svaka osoba ima vanjske, javne dijelove koje lako pokazuje drugima i unutarnje, privatne dijelove koje je teže otkriti. Proces razvoja bliskosti uključuje postupno otkrivanje tih unutarnjih dijelova, što nazivaju socijalnom penetracijom. Ovaj proces radi u dvije smjernice jer sudionici razmjenjuju informacije o sebi prema tome koliko su udobni i spremni, a brzina otkrivanja dodatno ovisi o društvenim pravilima i načinima ponašanja. Prema teoriji društvene razmjene Thibauta i Kelleya, ljudi se vode svojim vlastitim interesima u odnosima te će sudjelovati u aktivnostima koje smatraju korisnima za sebe. Kritičari ove teorije pitaju je li uvijek najveći interes pojedinaca ključan faktor u komunikaciji. Sandra Petronio ističe da je jednostavno povezivanje samorazotkrivanja i bliskosti prejednostavno te da razina otkrivanja informacija mora odgovarati prirodi odnosa.
Objasni teoriju kršenja očekivanja
Teorija kršenja očekivanja, prema Judee Burgoon, istražuje kako ljudi reagiraju kad se ponašanje u komunikaciji razlikuje od onoga što su očekivali. Burgoon kaže da kad se očekivanja prekrše, to izaziva reakciju jer ljudi imaju unaprijed utvrđene predodžbe o tome kako će razgovor ići. To kršenje može biti agresivna strategija jer izaziva pažnju sugovornika, prisiljavajući ih da razmišljaju o odnosu i osobi s kojom razgovaraju, što može utjecati na to kako se ponašaju. Važni faktori su položaj sugovornika, budućnost odnosa te skladnost verbalnih i neverbalnih poruka. Burgoon također proučava utjecaj osobnog prostora, gdje kršenje može izazvati nelagodu ili distanciranost, ovisno o udaljenosti sugovornika.
Objasni interakcijski pogled Paula Watzlawicka
Paul Watzlawick i njegovi suradnici proučavaju kako komunikacija u nekom sustavu funkcionira kao igra s unutarnjim pravilima. Za njih je komunikacija način prenosa informacija i povratnih petlji unutar sustava. Kad je komunikacija učinkovita, sustav je stabilan, ali kad dođe do problema u prijenosu informacija, to može uzrokovati nestabilnost koju treba rješavati. Watzlawick primjećuje da obitelj kao sustav često ima svoje obrasce ponašanja koji su utemeljeni na unutarnjim pravilima. Članovi obitelji su kao “zatočenici” tih pravila, što može stvoriti zamke poput ‘dvostruke veze’. Dvostruka veza nastaje kad se od sudionika očekuje da se ponašaju na određeni način, iako te poruke mogu biti kontradiktorne. Na primjer, netko može biti podčinjen, ali istovremeno biti kritiziran zbog tog podčinjenog ponašanja. Kad se situacija čini bezizlaznom, Watzlawick predlaže promjenu perspektive. To može uključivati razgovor s nekim izvan sustava ili introspekciju kako bi se bolje razumjelo što se događa. Promjena perspektive može otvoriti nove načine za rješavanje problema i razumijevanje situacije iz drugačijeg kuta.
Objasni kognitivnu disonancu
Kognitivna disonanca je unutarnji konflikt kad su naša uvjerenja ili ponašanje u suprotnosti. To izaziva nelagodu ili stres. Ljudi često mijenjaju stavove ili ponašanje da bi uskladili misli i djela. Na primjer, pušač koji zna da je pušenje štetno može osjećati kognitivnu disonancu. Moguće je smanjiti nelagodu promjenom ponašanja ili opravdanjem (“Pušim rijetko”). Izbjegavanje informacija može pomoći, ali može dovesti do ignoriranja važnih stvari. Upravljanje kognitivnom disonancom je važno za emocionalnu ravnotežu i traži dodatne informacije, razmatranje različitih perspektiva i otvoren dijalog kako bi se uskladili stavovi i ponašanje.
Objasni teoriju odlučivanja u grupama
Teorija odlučivanja u grupama opisuje proces donošenja odluka unutar skupine ljudi. Počinje analizom problema kako bi se razumjela njegova priroda, značaj i uzroci. Nakon toga, grupa postavlja ciljeve i uspostavlja kontrolne mehanizme kako bi osigurala da se donesena odluka uskladi s tim ciljevima. Zatim slijedi faza identifikacije različitih rješenja za problem koji je analiziran. U konačnici, grupa procjenjuje svako predloženo rješenje i odlučuje se za ono koje najbolje zadovoljava postavljene kriterije i ciljeve.
Što je sidrišna percepcija
Sidrišna percepcija je pojam koji uvode Sherif i Hovland kako bi opisali stav primatelja poruke prema sadržaju te poruke. Prema ovom konceptu, svaka poruka se procjenjuje u odnosu na već postojeću poziciju ili stav koji primatelj već ima. Oni identificiraju dva osnovna stanja u kojima se poruka može naći u odnosu na sidrišnu poziciju primatelja: kontrast i prihvaćanje. Kontrast znači da poruka pada u područje koje je u suprotnosti s postojećim stavom ili pozicijom primatelja. S druge strane, prihvaćanje znači da poruka pada u područje koje je u manjem neslaganju s postojećim stavom ili pozicijom primatelja. Osim toga, postoji i područje neobavezivanja u kojem se poruke uglavnom preispituju dok ne dođu u jedno od ova dva stanja, prihvaćanje ili kontrast, jer se smatra da su prihvaćanje i odbijanje poruke uzročno-posljedični proces koji proizlazi iz sidrišne percepcije.
Kakav je to informacijski pristup organizaciji?
Informacijski pristup organizaciji, prema Weicku, prepoznaje da članovi organizacije provode puno vremena u međusobnim razgovorima kako bi razumjeli što se događa oko njih. Weick to naziva “konsensualnom validacijom”, što znači smanjenje dvosmislenosti i nejasnoća informacija putem međusobnih razgovora unutar organizacije. On ističe da osnovni materijal s kojim organizacije rade su informacije, koje su često dvosmislene, nesigurne i nejasne. Kroz razgovore, članovi organizacije pokušavaju suziti moguće interpretacije informacija i postići zajedničko razumijevanje situacije, čime smanjuju neizvjesnost i osiguravaju izvediv nivo sigurnosti unutar organizacije. Ovaj pristup naglašava važnost komunikacije i dijeljenja informacija kao ključnih elemenata u organizacijskom funkcioniranju.
