RETORIKA Flashcards
(66 cards)
Opća govornička pravila
- Retorički je govor usmjeren prema publici.
Njegova je vrijednost učinak u slušateljima. - Zato: ne govori “lijepo”, nego svrhovito!
- Prije govora upoznaj publiku, a za vrijeme govora misli na nju!
- Za vrijeme govora gledaj slušatelje primjereno!
- Ne skrivaj se dok govoriš!
što je retorika
predstavlja znanstvenu disciplinu koja proučava oblike i pravila govorništva - sposobnost i umijeće govorništva, umijeće uvjeravanja
retorsko govorenje
gdje god se govori javno, govori se retorski;
zahtijeva stručnu govornu spremu i posebnu pripremu;
želi obavijestiti i poučitim sporazumijeti i solidatizirati, razjasniti i urazumjeti…
koji uvijeti trbaju biti ispunjeni da bi govorničko uvjeravanje (manipuliranje) bude moguće?
DA GOVORNIK
1. Pristane na ravnopravan odnos sa slušateljem
2. Da govori iz osobnog razumijevanja
3. Da jamči da neće primjenjivati nikakve kazne protiv slušatelja ako ga ne uspije uvjeriti
DA JE SLUŠATELJ
1. Sposoban za ravnopravan razgovor
2. Spreman promjeniti svoje mišljenje ako ga govornik uvjeri u drugačije
3. Spreman postupati po novom uvjerenju
3 različita djelovanja koje pokriva opći pojam retorike
retorička teorija,
retorska pedagogija,
retorska praksa
otac retorike kao znanosti
Empedoklo, 5. st. pr. Kr., Sicilija
retorika u antici
umijeće uvjeravanja, proučavala su se osnovna načela govorništva, podučavalo se pisanje retoričkih sastavaka i pripremalo za javne nastupe
tko je sve utjecao na razvoj retorike (antika)
Koraks, Tizija, Protagora, Platon, Aristotel
Tko se u Ateni isticao govorima?
Demosten
čuveni govornici u Rimu
Ciceron i Kvintilijant
temelji retorike utvrđeni u antici/ nastajanje govora u 5 koraka
INVENTIO – izmisliti što će se reći
DISPOSITIO – sređivanje i analiza prikupljene građe
ELOCUTIO – jezično oblikovanje govora
MEMORIA – pamćenje govora
PRONUNTIATIO/ACTIO – izricanje govora slušateljima
čime se odlikuje dobar govornik?
jasnoćom, logičnošću, poetičnošću, emocionalnošću i izražajnošću, neizvještačenošću, domišljatošću, govornom spretnošću
Pri oblikovanju govora slijedimo naputke “stare” retorike
- najprije pronalazimo odgovarajuću temu
- slijedi prikupljanje građe iz raznih izvora
- građa se zatim raspoređuje u retoričku shemu, sastavlja, pamti i izriče
što po Ciceronu mora istinski govornik
istraživati, čitati, slušati, raspravljati i razmišljati o mnogim stvarima koji čine sadržaj čovjekova života
prvi veliki staro-grčki govornici
Tizija i Koraks
što je logograf
pisac govora, njemu bi ljudi išli da im napiše govor, najčešće za sud;
Logograf je izvrsno vladao umijećem argumentiranja. Izvrsni su logografi bili IZOKRAT, DEMOSTEN i ANTIFON.
5 dijelova govora/ od čega se sastojao govor na sudu
- UVOD (EXORDIUM) – njime je govornik htio privući pozornost sudaca i steći njihovu naklonost
- PIPOVIJEST (NARRATIO) – kratko i jezgrovito objašnjavanje okolnosti počinjenoga djela
- DOKAZIVANJE (ARGUMENTATIO) – iznošenje dokaza
- POBIJANJE PROTIVNIKOVIH TVRDNJI (REFUTATIO)
- ZAKLJUČAK (PERORATIO) – u njemu je govornik sažeo najznačajnije tvrdnje te ih primjernim tumačenjem pokušavao okrenuti u svoju korist.
Od čega se sastojao govor na sudu u staroj Grčkoj?
Obrana posredovanjem spretnoga govornika bila je dopuštena onima koji nisu imali građanska prava.
Oni koji se nisu htjeli oslanjati na vlastito govorno umijeće, mogli su se obratiti za pomoć logografu.
-Okrivljeni je morao taj govor naučiti napamet (kako bi izgledalo da ga je sam pripremio).
Težište sudskoga procesa bila je obrana. Govornici u obrani navodili su okolnosti počinjenoga djela, izjave svjedoka, dokaze i odgovarajuće zakonske odredbe. Nastojali su uvjeriti suce u težinu, ozbiljnost i istinitost svojih tvrdnji kako bi postigli što blažu kaznu.
Govorom pred sudom pridobivala se naklonost slušatelja i utjecalo se na odluku sudaca.
Govornici su veću pozornost poklanjali osjećajima nego tehnici argumentiranja i dokazivanja.
Slušatelji su prosuđivali govore i odlučivali za optuženika ili protiv njega.
dva temeljna pravca proučavanja retorike koja su se razvila u antici
sofistička retorika - svrha je bila biti uvjerljiv, bez obzira na istinu;
retorika u službi istine - istina je glavni ideal i cilj (Platon, Sokrat i Aristotel)
sofist
učen čovjek
što su sofisti vjerovali
čovjek je mjera svih stvari -> virtuoznim dokazivanjem može se bilo koga uvjeriti;
predstavnici (specifično sicijlijansko sofističko govorništvo):
Koraks - začetnik sofizma na Siciliji
Tizija - njegov učenik, usavršio metodu obesnaživanja istine razlozima vjerojatnosti
Gorgija - začetnik govorničkog zanosa
podjela govorništva na tri vrste
političko - savjetodavno;
sudsko;
epideiktičko (koje kudi ili hvali)
sokratova metoda
dvojaka po obliku
1) IRONIJA – upuštanje u govor kao da je neznalica i zahtjev da ga tobože nauči drugi koji misli da zna
2) MAJEUTIKA – nastavak ironije; pomaganje sugovorniku da mu se u svijesti rodi pravi pojam o kojoj stvari ili predmetu
dvojaka po sadržaju
1) INDUKCIJA – iz običnoga života izdvaja primjere, čime dolazi do općih pojmova
2) DEFINICIJA ili ODREĐENJE – kada u razgovoru s drugim dođe do općeg pojma, prelazi na njegovu definiciju ili određenje
o čemu govori platon u djelu fedar
bavi se prirodom i ulogom retorike u grčkom javnom životu, retorika mu je više predmet pokude nego pohvale - govorništvo se mora zasnovati na istini i svaki govornik se mora baviti filozofijom - da dođe do istine pomoći će mu dijalektička metoda (sinteza i analiza)