uticaj faktora spoljne sredine na rast MO Flashcards
(49 cards)
šta je ekološka valenca?
faktori spoljne sredine u kojo žive MO stalno se menjaju, a interval njihovog kolebanja unutar kojih određena populacija MO može da raste i razmnožava se, predstavlja ekološku valencu (amplitudu) za dati činilac spoljne sredine
nabrojati abiotičke činioce koji utiču na rast MO?
u abiotičke činioce ubrajaju se fizički i hemijski faktori spoljne sredine, od kojih su najvažniji odnosi MO prema temperaturi, vodi, osmotskom pritisku, pH, kiseoniku, pritisku, svetlosti i zračenju, ultrazvuku i hemijskim jedinjenjima (izvori ugljenika, azota, sumpora, fosfora)
kakvi su to euritermni, sa kakvi stenotermni MO?
MO kod kojih je raspon izmedju minimalne i maksmimalne temperature veći od 40stepeni poznati su kao euritermni MO i obično naseljavaju prirodne sredine u kojima često dolazi do promene temperature. za razliku od njih, stenotermni MO imaju uzanu temperaturnu valencu, koja je manja od 10 stepeni. u ovoj grupi nalaze se određeni patogeni MO, koji mogu da rastu na temperaturi za samo nekoliko stepeni nižim i višim od temperature tela domaćina
objasniti zbog čega eukariotski MO rastu na nižim temperaturama u poređenju sa prokariotskim MO.
zbog nestabilnih organela, eukariotski organizmi se retko nalaze na temperaturama iznad 60 stepeni i njihova osetljivost je uveliko veća, ukoliko pripadaju složenijim eukariotskim organizmima, biljkama ili životinjama. posebno su osetljive mitohondrije, koje zadržavaju sposobnost da se dele unutar eukariotskih ćelija samo ukoliko je temperatura nešto viša od temperature pri kojima ćelija dostiže maksimalni rast. slične strukturne promene mogu se uočiti i na membrana jedra i hloroplasta. (maksimalna temperatura za rast eukariotskih MO kreće se između 40 i 50 stepeni)
kako su MO podeljeni u zavisnosti pri kojim optimalnim temperaturama mogu da rastu?
svi MO mogu se podeliti pti optimalnim temperaturama za rast (odnosno svojim temperaturnim granicama) na 5 grupa:
1. psihrofile
2. psihotrofe
3. mezofile
4. termofile
5. hipertermofile
kakvi su to termogeni MO?
termogeni MO spadaju u posebnu grupu termofilnih MO, koji tokom svog života, kao rezultat odvijanja biohemijskih procesa unutar ćelije, višak energije oslobađaju u obliku toplote. oslobođena toplota dovodi do povećanja temperature u okolnoj sredini. optimalna temperatura za njihov rast je 60 stepeni i obično ne rastu na temperaturi oko 35 stepeni. u ovoj grupi nalaze se najčešće sporogene bakterije, ali i neke asporogene bakterije, alge, gljive i aktinomicete. ovi MO ukoliko se nađu u zatvorenom prostoru gde su smeštene lako zapaljive materije, dovode do spontanog samozagrevanja i požara. obrazovana toplota u prisustvu kiseonika u vazduhu dovodi do paljenja nagomilanih zapaljivih gasova, koji su prozvod njihovog metabolizma. ovakvo zagrevanje pod uticajem termogenih MO poznato je kao mikrobiološka termogeneza ili biotermogeneza. termogeni MO mogu biti škrti za čoveka, jer mogu izazivati požare, ali i korisni jer procesi termogeneze mogu se iskoristiti u zagrevanju toplih leja namenjenih gajenju ranog povrća
kako su MO podeljeni u zavisnosti prema potrebama za vodom?
potrebe jedne vrste MO za vodom mogu se menjati u različitim fazama njegovog razvića, što se može odraziti na izbor sredine u kojoj će rasti. najviše vode zahtevaju vegetativni oblici MO kod kojih se razmena materije sa spoljnom sredinom odviha posredstvom vode, dok su bakterijske endospore i spore gljiva najrezistentnije i sa najmanjim potrebama za vodu
kojim se parametrom izražava potreba MO za vodu?
potreba jednog MO za vodom u okolnoj sredini ili supstratu, izražava se preko aktivnosti vode (aw)
koja je razlika između fizičke i fiziološke suvosti?
postepeno nastajanje H2O iz sredine, MO prelaze u latentno stanje ili stanje anabioze, u kome dolazi do promena u organizaciji citoplazme (formira se struktura sa što manje vode) i uspostavlja se proces u ćeliji. stanje anabioze može se postići sušenjem, kada se slobodna voda izdvaja iz određene sredine čime se postiže fizička suvoća. dok smanjenjem sadržaja slobodne vode u odredjenoj sredini, dodavanjem NaCl-a ili šećera (koji vezuju za sebe slobodnu vodu povećavajući tako osmotski pritisak), predstavlja fiziološku suvost
šta je kseroanabioza, osmoanabioza i haloanabioza?
- kseroanabioza je tip anabioze, gde sa postepenim nastankom H2O iz sredine prelaze u latentno stanje u kome dolazi do promene u citoplazmi i uspostavljanja proces u ćeliji. od davnina se koristi u konzervisanju mesa, voća, povrća ili stočne hrane
- osmoanabioza je sadržaj slobodne vode koji se smanjuje dodavanjem visoke koncentracije šećera- koristi se za konzerviranje voća i povrća
- haloanabioza je tip anabioze kada se upotrebljava povećana koncentracija NaCl
šta je plazmoptiza i plazmoliza?
plazmoptiza se javlja u početnim fazama rasta ćelije (molekuli H2O ulaze u ćeliju),dovodi do pada osmotskog pritiska u ćeliji, čime se sprečava izbacivanje štetnih proizvoda metabolizma iz ćelije. plazmoliza se javlja pri izlasku molekula H2O (smežuranje)
kako se zovu MO koji mogu da žive u rastvorima sa visokim osmotskim pritiskom?
osmofilni MO
kako se zovu MO koji mogu da rastu u sredinama sa povećanim sadržajem soli?
posebna grupa osmofilnih MO su halofilni MO koji mogu da rastu i žive u sredinama sa različitim koncentracijama soli
kako su podeljeni halofilni MO u zavisnosti pri kojim procentima soli mogu da rastu?
- blagi halofili - mogu normalno da rastu i razmnožavaju se pri koncentraciji soli 0-6%
- umereni halofili - (vrste roda Bacillus i Proteus) pri koncentraciji soli 6-15%
- ekstremni halofili - (vrste roda Haococus i Halobacterium) mogu da funkcionišu čak i u prisustvu 15-30% soli
kako su MO podeljeni u zavisnosti pi kojim pH vrednostima mogu da rastu?
prema optimalniim pH vrednostima MO se dele na 3 grupe:
1. acidofilni
2. neutrofilni
3. alkalofilni
kakvi su to acidogeni i alkalogeni MO?
svojom aktivnošću pojedini MO mogu da menjaju pH okoline u kojoj se nalaze. posebnu grupu čine acidogeni MO (neke vrste gljiva i bakterija), koje sintetišu ogranske kiseline i alkalogeni MO, koji tokom svog rasta formiraju alkalne proizvode (amonijak ili amini)
kako promena pH sredine utiče na aktivnosti ćelija MO?
- ekstremne pH vrednosti sredine dovode do ireverzibilne (nepovratne) denaturacije proteina i nukleinskih kiselina, što direktno može uticati na rast MO
- denaturacijom proteina ćelija gubi svoju funkciju jer se zaustavlja aktivnost enzima prisutnih u ćelijskom zidu, kao i aktivnost transportnih proteina i permeaza prisutnih u citoplazmatičnoj membrani
- promenom pH spoljne sredine menjaju se i hranljiva jedinjenja koja ćelija koristi u svojoj ishrani, što dovodi do njene smrti. tako, dok u alkalnim i neutralnim uslovima ne dolazi do jonizacije organskih jedinjenja, pa je njihovo usvajanje lakše od strane ćelije, pri kiselim uslovima organska jedinjenja jonizuu, što ometa njihov ulazak u ćeliju i ograničava rast i razmnožavanje ćelije
koju ulogu imaju puferi u sredinama u kojima rastu MO?
puferi imaju zadatak da spreče inhibiciju rasta MO održavajući pH sredine u odgovarajućem opsegu. u laboratorijskim uslovima, najčešće se u podloge dodaju primarni i sekundarni fosfati, acetati, laktati, dok su u industrijskim uslovima kao jako dobri puferi pokazali proteini i proizvodi njihovog razlaganja
šta je acidoanabioza?
povećanje ili smanjenje pH vrednosti sredine može zaustaviti rast MO ili izazvati njihovu smrt. tako, dodavanje ili sinteza ogranskih kiselina (limunska, mlečna ili sirćetna) od strane različitih vrsta MO, može više ili manje promeniti pH sredine i na taj način direktno uticati na rast različitih vrsta MO. ovaj efekat poznat je kao acidoanabioza i iskorišćen je veoma efikasan način u konzervisanju brojnih prehrambrenih proizvoda od voće, povrća, mleka ili mesa
kako su MO podeljeni u zavisnosti da li im je kiseonik potreban za rast ili ne?
- obligatni aerobni
- fakultativno aerobni
- mikroaerofilni
- aerotolerantni anaerobni
- obligatni anaerobni
koje enzime poseduju aerobni, fakultativno anaerobni i aerotolerantni anaerobni MO koji im omogućavaju da žive u aerobnim uslovima?
aerobni i fakultativno anaerobni MO poseduju enzim katalazu, koji razgrađuje toksičnu H2O2. dok aerotolerantni anaerobni umesto katalaze poseduju peroksidazu, koja u prisustvu NaOH + H+redukuje H2O2 do netoksične H2O
kakvo dejstvo ima superoksid-dismutaza kod aerobnih, fakultativno anaerobnih i aerotolerantno anaerobnih MO?
pronađena je kod svih MO koji mogu da rastu u prisustvu kiseonika. ovaj enzim međusobno spaja radikale superoksida (kiseonika, O2), obrazujući toksičan H2O2. kod aerobnih i fakultativno anaerobnih MO, toksičan H2O2 se razgrađuje u prisustvu katalaze do netoksičnih H2O2
kakvo dejstvo ima katalaza kod aerobnih i fakultativno anaerobnih MO?
katalaza razgrađuje toksični H2O2 do netoksičnih proizvoda H2O i O2
kakvo dejstvo ima peroksidaza kod aerotolerantno anerobnih MO?
aerotolerantni aerobi umesto katalaze, poseduju peroksidazu, koja u prisustvu NADH + H+ redukuje H2O2 do netoksične H2O