3 Dio Flashcards
(31 cards)
Pravna snaga i pravno sredstvo
Pravna snaga i pravno sredstvo
• Pravna snaga je mjera uticaja, dejstva jednog pravnog akta na druge akte. Ona zavisi
prevashodno od oblika(forme) pravnog akta. To znaci da pravni akti koji zauzimaju vise mjesto u hierarhiji pravnih akata ostvaruju vecu mjeru uticaja na druge akte i trpe manju mjeru uticaja drugih akata na sebe, dok nizi pravni akti moraju i po formi i po sadrzini biti u skladu s visim pravnim aktima.
• Pravno sredstvo je izjava volje kojom ovlasceni subjekt zahtijeva od nadleznog organa da ispita zakonitost izvjesnog pravnog ili materijalnog akta. Kontrolu zakonitosti pravnih imaterijalnih akata prevashodno vrse sudovi. Pravna sredstva koja se ulazu protiv pravnih akata donetim u prvom i drugom stepenu nazivaju se pravnim lijekovima. Pravni lijekovi mogu biti redovni i vandredni. Redovni pravni lijekovi ulazu se protiv pravnih akata koji nisu postali pravosnazni, dok se vanredni pravni lijekovi ulazu protiv pravosnaznih akata, pod strogo utvrdjenim uslovima.
Pravna država
Ideja pravne drzave nastala je u Njemackoj pocetkom XIX vijeka. Izraz pravna drzava potice od Rudolfa fon Mola. Ovim izrazom na njemackom jeziku spajaju se dva pojma, drzava i pravo, u jedno jedinstvo, koji su medjusobno povezani, dok za razliku od njemacke koncepcije, po anglosanksonskoj tradiciji, vladavina prava je autonomno razvijeni koncept u sistemu common law-a. Pravna drzava prepoznaje se po tome sto su sve drzavne radnje prema gradjanima utemeljene na zakonu. Vladavina zakona u pravnoj drzavi podrazumijeva dvije razlicite, iako medjusobno povezane poslove: vladavinu sub lege i vladavinu per leges.
Pravno ovlašćenje
Pravno ovlascenje je objektivnim pravom zasticena moc djelanja odredjenog subjekta radi ostvarenja izvjesnog pravno dopustenog cilja. Ta pravna moc djelanja moze biti pozitivna (cinjenje) ili negativna (necinjenje). Istovremeno, titular te pravne moci ovlascen je da od drugog subjekta zahtijeva odredjeno cinjenje, davanje ili necinjenje na izvjestan objekt, a taj drugi subjekat duzan je udovoljiti tom zahtijevu. Postoje dvije vrste pravnog ovlascenja: Subjektivno pravo je pravno ovlascenje priznato objektivnim pravom (pravnim poretkom) subjektu prava radi zastite njegovih interesa. Ta ovlascenja koja proisticu iz pravnih normi za pravne subjekte su individualna i odredjena. Subjektivna prava se mogu dijeliti prema ranim mjerilima na:
Imovinska- glase na izvesnu sumu novca ili se odnose na neko dobro koje se moze novcano izraziti (pravo svojine, autorsko pravo itd.)
Neimovinska- odnose se na dobra koja se ne mogu novcano izraziti (ljudsko dostojanstvo, sloboda, cast itd.)
Prenosiva- subjektivna prava koja se mogu odvojiti od svog nosioca i preci na drugog subjekta (imovinska prava)
Neprenosiva- koja se ne mogu odvojiti od svog nosioca (neimovinska prava).
Javna- proistivu iz normi javnog prava- politicka prava i slobode (biracko pravo, sloboda misli, vjeroispovjesti, izrazavanja itd.)
Privatna- privatna su subjektivna prava koje stranke slobodno utvrdjuju pravnim poslovima, shodno nacelu autonomije volje.
Apsolutna- pripadaju jednom subjektu prema svim subjektima, tj. to su prava koja djeluju prema svim trecim licima, s tim sto su obaveze tih trecih lica negativna (stvarna prava, autorska prava itd.)
Relativna- djeluju prema tacno odredjenom licu odnosno strani.Osnovna razlika izmedju apsolutnih i relativnih prava je u tome sto se relativna prava sastoje u mogucnosti trazenja odredjenog ponasanja od duznika, dok se sustina apsolutnih prava sastoji u odredjenim pravnim ovlascenjima usmjerenim ka odredjenim objektima.
• Nadleznost je pravno ovlascenje subjekta prav kojim on treba da stiti tudj a ne svoj interes, interes nekog subjekta u cije ime djela. To drugo lice moze biti fizicko lice s nedovoljno razvijenom svijescu i voljom, privatno pravno lice ili drzava. Nadleznost je i pravno ovlascenje i pravna obaveza.
Pravosnažnost
• Pravosnaznim se naziva akt cija je zakonitost utvrdjena okoncavanjem postupka za ispitivanje
njihove zakonitosti. Protiv tih akata se vise ne mogu ulagati redovni pravni ljekovi. Pravosnaznost nastupa ili protekom roka koji je odredjen za pokretanje postupka ispitivanja zakonitosti, a ako ovaj nije pokrenut, odricanjem od prava na zalbu protiv prvostepene odluke, pod uslovima predvidjenim zakonom, ili donosenjem konacne odluke o zakonitosti akta, ako je zalba ulozena.
Pravosnaznost treba razlikovati od stupanja na snagu i izvrsenosti pravnog akta.
• Stupanje na snagu znaci da su subjekti cije se ponasanje uredjuje normom sadrzanom u opstem
aktu, obavezni od trenutka stupanja na snagu tog akta, da se ponasaju po toj normi.
• Izvrsnost- jednog pravnog akta znaci da su subjekti duzni da se po njemu ponasaju, jer od
trenutka nastupanja izvrsnosti, postoje svi uslovi za to ponasanje.
Elementi pravnog sistema
Elementi pravnog sistema us:
• Pravna ustanova/institucija- je najmanja cjelina pravnih normi u pravnom sistemu. Ona je nizi
element pravnog sistema u odnosu na pravne grane i pravne oblasti kao vise elemente pravnog
sistema.
• Pravna grana- pravnom granom naziva se skup vise pravnih ustanova koje regulisu niz srodnih
vrsta drustvenih odnosa po istim nacelima (gradjansko pravo, ustavno, gradjansko, krivicno,
upravno itd.)
• Pravne oblasti- najvisi elementi pravnog sistema u kojima se grupisu pravne grane.
Najznacajnije pravne oblasti su:
➢ Unutrasnje pravo- obuhvata pravne norme, pravne ustanove i pravne grane koje vaze na
teritoriji jedne nacije-drzave.
➢ Medjunarodno pravo- obuhvta norme koje uredjuju medjunarodne odnose tj. odnose izmedju
drzava, izmedju drzava i medjunarodnih organizacija, i u odredjenoj mjeri izmedju drzave i
pojedinca.
➢ Javno pravo- obuhvata odnose izmedju drzave i pojedinca u kojima se drzava javlja kao vlast.
➢ Privatno pravo- obuhvata odnose izmedju drzave i pojedinca, u kojima se ona javlja bez
upotrebe vlasti, kao i odnose medju samim pojedincima.
➢ Materijalno pravo- u ovu grupu spadaju ustavno, gradjansko, krivicno, trgovinsko, porodicno
pravo itd.
➢ Formalno pravo- u ovu grupu spadaju gradjansko procesno pravo, krivicno procesno pravo, upravni postupak u procesno pravo itd.
➢ Drzavno pravo- cine norme koje stvara i primjenjuje drzava
➢ Autonomno pravo- predstavlja jedan ili vise sistema, ili podsistema normi koje stvaraju
autonomni, drustveni subjekti a ne drzavni organi.
Pojam pravnog subjekta
• Pojedinac kao subjekt prava naziva se fizicko lice. Pored fizickih lica, u modernim pravnim porecima svojstvo subjekta prava imaju i odredjene drustvene tvorevine, koje se za razliku od fizickih lica nazivaju pravnim licima. Pravno lice ili pravni subjekt je „veštačka ličnost“ koja ima zakonska prava i obaveze kao što su: zakonske mogućnosti da se prave ugovori, da se tuži ili bude tužen, obavlja svoju delatnost itd.
Doslovno, prošireno i suženo tumačenje
• Doslovno ili bukvalno tumacenje naziva- se tumamcenje kojim je kao najprihvatljivije (najbolje,
pravo) znacenje pravne norme utvrdjeno njeno jezicko znacenje, otkriveno jezickim
tumacenjem.
• Prosirenim tumacenjem naziva se- tumacenje kojim se prosiruje jezicko znacenje, utvrdjeno
jezickim tumacenjem.
• Suzenim tumacenjem- se suzava jezicko znacenje, utvrdjeno jezickim tumacenjem.
Viseznacnim rijecima u tekstu pravne norme daje se njihovo uze znacenje, kako bi se
najpotpunije ostvario cilj norme.
Logičko tumačenje
• Logicko tumacenje se sastoji u utvrdjivanju znacenja norme pomocu logike. Ono je sastavni dio
jezickog tumacenja. Logicnim tumacenem u uzem smislu ostvaruju se dva rezultata. Najpre, provjerava se logicka ispravnost utvrdjenih jezickih znacenja, zatim se izvlaci znacenje koje se ne moze otkriti iskljucivo jezikom kao sredstvom tumacenja.
Pravni posao
• Pravni posao su izjave volje jednog ili vise lica kojima se proivode pravna dejstva.
➢ Jednostrani pravni poslovi- su pravni poslovi gdje izjavom volje samo jednog lica nastaju
odredjena pravna dejstva.
➢ Dvostrani pravni poslovi/ugovori- pravni poslovi gdje su potrebne dvije volje da bi nastala
odredjena pravna dejstva.
➢ Neformalni pravni poslovi- mogu biti zakljuceni na bilo koji nacin, bez posebne forme
➢ Formalni pravni poslovi- za njihovo zakljucenje potrebna je posebna forma.
➢ Pravni poslovi medju zivima.
➢ Pravni poslovi za slucaj smrti.
➢ Kauzalni pravni poslovi- vrsta pravnih poslova gdje je vidljiv osnov obaveze.
➢ Apstraktni pravni poslovi- ne vidi se osnov obaveze druge strane.
➢ Jednostrano obavezni pravni poslovi- su pravni poslovi gdje postoji obaveza samo za jednu
stranu (ugovor o poklonu).➢ Dvostrano obavezni pravni poslovi- su pravni poslovi gdje postoji obaveza za obje strane (ugovor o kupoprodaji).
➢ Teretni pravni poslovi- su ugovori s naknadom.
➢ Dobrocini pravni poslovi- su ugovori bez naknade.
➢ Komutativni pravni poslovi- u momentu zakljucenja ugovora zna se visina obaveze obje strane.
➢ Aleatorni pravni poslovi- ne zna se visina obaveza strana u momentu zakljucenja ugovora.
➢ Individualni pravni poslovi- su ugovori zakljuceni izmedju pojedinih fizickih i pravnih lica.
➢ Kolektivni pravni poslovi- su ugovori zakljuceni izmedju sindikata zaposlenih i poslodavca i
njihovh udruzenja.
Pravna obaveza
• Pravna obaveza je pravni polozaj jednog subjekta, uredjen pravnom normom, da mora nesto
ciniti, ili ne ciniti nekom drugom subjektu, i da od ovoga moze biti tuzen pred nadleznim organom, a to znaci da moze biti prisiljen ili kaznjen ako ne obavi radnju cinjenja ili necinjenja. Pravne obaveze moze biti:
➢ Imovinske- se mogu izraziti u novcu, i one nisu vezane za licnost obavezanog lica te se mogu od njega odvajiti.
➢ Neimovinske- se ne mogu izraziti u novcu, i one su vezane za licnost obavezanog lica i ne mogu se od tog lica odvajati.
➢ Prenosive-
➢ Neprenosive-
➢ Javne- proisticu iz normi javnog prava, s tim da pravni odnos nastaje nezavisno od volje
obavezanog lica.
➢ Privatne- proisticu iz privatnog prava, na osnovu nacela autonomije volje.
➢ Apsolutne- su negativne i duguju ih sva lica subjektu apsolutnog prava.
➢ Relativne- obaveze prema tacno odredjenom ovlascenom licu u pravnom odnosu.
Zastupnik
• Zastupnik je osoba koja ima ovlascenje i obaveze da u ime i u interesu drugog lica (zastupljenog)
zakljucuje odredjene pravne poslove ili preduzima druge pravne radnje.
➢ Zakonski zastupnici- vrsta zastupnika kao sto su roditelji zastupnici svoje maloljetne djece neposredno a osnovu zakonske norme. Direktor odredjene firme, dekan ili rektor univerziteta
itd.
➢ Staraoci- zastupaju maloljetna lica van roditeljskog staranja, kao i punoljetna lica lisena
poslovne sposobnosti.
➢ Ugovorno zastupnistvo- postoji kada punoletna poslovno sposobna lica ovlascuju drugo
poslovno sposobno lice da ih zastupa u sklapanju odredjenog pravnog posla, ili u preduzimanju
druge pravne radnje.
Argumenti
• Argumentacija- predstavlja sredstvo uticaja na ljudsko misljenje i ponasanje, kako bi se pronasli najprihvatljiviji odgovori na pitanja koja se postavljaju u spornim situacijama.
Važenje prava (pojam i vrste)
• Vazenje pravnih normi- je svojstvo pravnih normi da aktualno obavezuju ili ovlascuju adresate
pravnih normi na odredjeno ponasanje. Vrste vazenja prava:
➢ Formalno vazenje prava- pravni akt smatra se formalno vazecim kad su ispunjeni sledeci uslovi: a) donijet od nadleznog subjekta; b) po propisanom postupku; c) objavljen na odgovarajuci nacin; d) protekao rok od njegovog objavljivanja do stupanja na pravnu snagu.
➢ Materijalno vazenje prava-
➢ Vrednosno vazenje prava-
Kružja važenja prava
Postoje 4 kruzja vazenja pravnih normi:
➢ Materijalno- predstavlja uredjivanje ljudskog ponasanja u odredjenim oblastima drustvenog
zivota.
➢ Personalno- oznacava lica (persone) koja treba da se ponasaju na propisani nacin.
➢ Prostorno- pravne norme uredjuju ljudsko ponasanje, a ljudsko ponasanje se zbiva u prostoru
i vremenu. Naime, svaka pravna norma vazi na odredjenom prostoru. Stoga, pravo jedne drzave vazi na teritoriji te drzave. Lica koja se nalaze na toj teritoriji su obavezana ili ovlascena da se ponasaju po tim normama i to predstavlja prostorno kruzje vazenja pravnih normi.
➢ Vremensko- kod vremenskog kruzja vazenja pravnih normi treba razlikovati dva vremenska momenta: pocetak i prestanak pravnih normi, odnosno pravnih akata u kojima su pravne norme sadrzane. Pocetak vazenja opstih pravnih akata se naziva stupanjem na snagu, dok se prestanak vazenja pojedinacnih pravnih akata naziva pravosnaznost.
• Vacatio legis- vrijeme koje se obicno ostavlja izmedju trenutka objavljivanja opsteg pravnog akta u sluzbenom glasilu, do njegovog stupanja na snagu.
Vladavina prava
• Vladavina prava nije pravna norma. Ono je politicki ili moralni princip, cija sadrzina zavisi od
politickih stavova, nacionalnih granica i vremenskih razdoblja. Ona se odnosi na sadrzinu odnosa gradjanina i njegove vlade. Tim nacelom se iskazuje sta vlada moze i kako ciniti. Osnovni cilj vladavine prava je zastita pojedinca od nosilaca drzavne vlasti.
Analogija, razlog suprotnosti i usko tumačenje izuzetka
• Analogija predstavlja primjenu odredjene pravne norme na slucaj koji nije obuhvacen
pretpostavkom te norme, te se ne moze pod nju ni podvesti. Jedna takva panalogija je dozvoljena samo ako postoje sledece dvije pretpostavke: a) slucaj, koji predstavlja pravnu prazninu, mora biti slican s cinjenicnim stanjem opisanim u hipotezi opste pravne norme, koja se primjenjuje analogijom na taj slucaj; b) slicnost mora postojati u bitnim obiljezjima dvacinjennicna stanja, tj. treba da postoji identicnost interesa i ciljeva, koji se pravnom normom
stite.• Razlog suprotnosti- To je argument kojim se iz jedne izričite normativne kvalifikacije (prava,
obaveze) nekog ponašanja zaključuje da postoji suprotna prećutna kvalifikacija drugog ponašanja (npr. ako pravna norma glasi da sudsku istragu vodi istražni sudija, zaključuje se da istragu ne sme voditi drugi sudija niti biko koje drugo službeno lice ili ako pravna norma glasi da su punoletni muškarci obavezni služiti vojni rok, zaključuje se da takvu obavezu nemaju maloletni muškarci ni žene);
• Usko tumacenje izuzetaka- pravilo o uskom tumacenju izuzetaka znaci da, ako je norma izuzetak u odnosu na neku drugu opstiju normu, njeno jezicko znacenje ne smije se ni prosirivati ekstenzivnim tumacenjem, ni analogijom.
Pojam, elementi, nastanak, mijenjanje i prestanak pravnog odnosa
• Pravni odnosi su drustveni odnosi uredjeni pravom. To je drustveni odnosi izmedju najmanje
dva pravna subjekta koji imaju jedan prema drugome pravnu obavezu i pravno ovlascenje s
obodnzirom na neki pravni objekt. Elementi pravnog odnosa su:
➢ Pravni subjekti/subjekti pravnih odnosa-
➢ Pravno ovlascenje i pravna obaveza-
➢ Pravni objekti-
Pravni odnos nastaje kad jedna pravna norma pocne obavezivati dva odgovarajuca subjekta prava, tj. kad oni postanu duzni da se po njoj ponasaju. Razlikujemo:
➢ Nastanak apstraktnog pravnog odnosa- za njegov nastanak dovoljno je stvaranje i stupanje na snagu opste pravne norme, koja apstraktno odredjuje ovlascenja i obaveze izmedju odredjenih vrsta pravnih subjekata.
➢ Nastanak konkretnog pravnog odnosa- pored vazece opste pravne norme, neophodno je da u konkretnim medjuljudskim odnosima nastanu one cinjenice koje su opisane u pretpostavci dispozicije ili u pretpostavci sankcije opste pravne norme, kao uslov za primjenu dispozicije ili sankcije.
Konkretan pravni odnos prestaje prestankom vazenja opste pravne norme, ili nestankom izvjesnih cinjenica koje su opisane u vazecoj opstoj pravnoj normi kao uslov za prestanak konkretnog pravnog odnosa.
Pojam i vrste primjene prava
• Primjena prava je ponasanje pravnih subjekata po pravnim normama i prvenstveni drustveni i
drzavni cilj jeste da subjekti prava ostvaruju zahtjeve izrecene u dispozicijama pravnih normi. Vrste primjene prava:
➢ Autonomna primjena prava- predstavlja ponasanje odgovarajucih pravnih subjekata po dispozicijama pravnih normi koje se vrsi iz uvjerenja o njihovoj pravednosti.
➢ Heteronomna primjena prava- predstavlja ponasanje po dispoziciji pravne norme koja se vrsi iz straha od sankcije, a ne iz uvjerenja u pravednost norme.➢ Iskljuciva primjena prava- postoji kad se na jedan odnos moze primjeniti samo jedna pravna norma.
➢ Kumulativna primjena prava- postoji kad se na jedan odnos primjenjuju dvije ili vise pravnih normi.
➢ Alternativna primjena prava- postoji kada se na jedan pravni odnos moze primjeniti vise pravnih normi, s tim da se odgovarajuci subjekt moze opredjeliti za jednu od njih.
➢ Specijalna primjena prava- postoji u slucajevima kada specijjalan propis za odredjene vrste odnosa iskljucuje primjenu na te odnose opsteg propisa.
Pojam i vrste tumačenja prava
➢ Tumacenje prava je samo jedna podvrsta tumacenja. Ono je jedinstvena duhovna djelatnost
kojom se otkrivaju moguca znacenja tekstova, bez obzira na njihovu vrstu. Tumacenje prava se razvrstava prema:
➢ Predmetu tumacenja- predmet tumacenja je u najvecem broju slucajeva, jedan ili bise clanova opsteg pravnog akta u kojima je sadrzan dio pravne norme, pravna norm ail vise medjusobno povezanih normi.
➢ Namjeni tumacenja- postoji apstraktno tumacenje opstih pravnih normi, kada se te pravne norme tumace u druge svrhe a ne radi primjene na konkretan slucaj. Za razliku od apstraktnog pravnog tumacenja, konkretnim tumacenjem se otkriva sadrzina pravne norme radi njene primjene na konkretan slucaj, konkretan zivotni odnos.
➢ Subjektima tumacenja- kao tumaci prava mogu se javiti drzavni organi, nedrzavni subjekti i pravna nauka. Tumacenje drzavnih organa ima obaveznu snagu, dok tumacenje nedrzavnih subjekata nema.
➢ Stavu prema volji tvorca pravne norme- ovdje postoje dvije teorije o tumacenju prava:
• Subjektivna teorija stavila je teziste na volju tvorca norme, tj. volju zakonodavca.
• Objektivna teorija istakla je da se donosenjem i objavljivanjem zakona, zakon odvaja od svog
tvorca, i dobija samostalnu egzistenciju.
Dokazi, pretpostavke i fikcije
- Dokazi, pretpostavke i fikcije
• Dokaz u teoriji prava i u procesnim pravima ima dva osnovna znacenja: 1) shodno prvom
znacenju rijec dokaz upotrebljava se u smislu dokaznog sredstva (uvidjaj, isprava, svjedok, vjestak). 2) U drugom znacenju, rijecju dokaz se oznacava rezultat izvedenog dokaza tj. iskaz svjedoka, vjestaka, sadrzina isprave.
➢ Neposrednim dokazom- utvrdjuje s epostojanje cinjenice od koje i po materijalnopravnoj normi zavisi sadrzina meritorne odluke.
➢ O posrednom dokazu- je rijec kada sud ili drugi subjekt koji primjenjuje pravo dolazi do svog stava o postojanju te odlucne cinjenice za donosenje meritorne odluke izvodjenjem iz postojanja neke druge cinjenice koja se u tu svrhu dokazuje.
• Pretpostavke- su pravila koja odredjuju da se izvjesne pravno relevantne cinjenice imaju smatrati istinitim i bez potrebe da budu dokazane.➢ Oborive pretpostavke- spade pravna pretostaka o nevinosti optuzenog dok se sudskom presudom ne dokaze njegova krivica.
➢ Neoborive pretpostavke- pretpostavke koje se ne mogu obarati i samim tim se trebaju izbjegavati u pravu.
• Fikcija- pravno-tehnicko sredstvo kojim se proglasava za istinito ono sto nije istinito i za sta se zna da nije istinito. Fikcijom se smatra zaceto, a jos nerodjeno dijete, rodjenim ako je to u njegovom interesu. Svrhfikcija u pravu je da se na najlaksi nacin ostvare izvjesni dopusteni ciljevi.
Stepeni u procesu primjene pravne norme
Proces primjene pravne norme ostvaruje se u vise stepeni:
o Prvi stepen u procesu primjene pravne norme predstavlja jezicko oblikovanje i utvrdjivanje pravno relativnih cinjenica konkretnog slucaja koji treba rijesiti.
o Zatim, neophodno je izvrsiti izbor pravnih normi pogodnih za primjenu na taj slucaj .
o Istovremeno, treba utvrditi autentican tekst tih normi, kao i njihovo vazenje.
o Naravno, utvrdjivanje vazenja norme se ne moze ostvariti bez njihovog tumacenja.
o Sledeci stepen u primjeni pravnih normi jeste uporedjivanje pravnih cinjenica opisanih u
prepostavci dispozicije uslovne pravne norme s realnim cinjenicama konkretnog slucaja.
o Nakon toga izvlaci se zakljucak o tome da li se ovaj konkretan slucaj moze podvesti pod tu
pravnu normu.
o Nakon ove subsumcije slijedi izricanje pravne posledice ili posledica.
Materijalno i formalno pravo
• Materijalno pravo- ovdje spadaju pravne norme koje odredjuju osnovna prava i duznosti
subjekta prava i osnovno ponasanje ljudi u drustvu. Ovdje spadaju norme koje utvrdjuju prava
i obaveze roditelja i djece, bracnih drugova, poslodavca i radnika itd. .
• Formalno pravo- ovdje spadaju pravne norme koje sluze ostvarenju osnovnih prava i osnovnog
ponasanja ljudi u drustvu. Primjer su norme kojima je uredjen postupak stvarnja prava i
postupak primjene prava.
Javno i privatno pravo
• Javno pravo- obuhvata odnose izmedju drzave i pojedinca, u kojima se drzava javlja kao vlast.
• Privatno pravo- obuhvta odnose izmedju drzave i pojedinca, u kojima se ona javlja bez
upotrebe vlasti, kao i odnose medju samim pojedincima.
Državno i autonomno pravo
• Drzavno pravo- cine norme koje stvara i primjenjuje drzava.
• Autonomno pravo- predstavlja jedan ili vise sistema ili podsistema normi koje stvaraju
autonomni, drustveni subjekti, a ne drzavni organi
