Prikaz slučaja - Separacijski anksiozni poremećaj Flashcards
1
Q
Prevalencija separacijskog anksioznog poremećaja?
A
- procjena životne prevalencije ovog poremećaja u općoj populaciji je 4,1%, učestaliji je kod djevojčica (6,8%), nego kod dječaka (3,2%)
- u kliničkom uzorku je najučestaliji od svih anksioznih poremećaja u djece i mladih (49%)
- obično počinje u dobi od 8.-12.godine života (prosječna dob početka smetnji je 8,59 god.)-Bacow i sur.
2
Q
Osnovno obilježje separacijskog anksioznog poremećaja?
A
Osnovno obilježje ovog poremećaja je razvojno neprimjerena razina anksioznosti koja se odnosi na odvajanje od osoba za koje je dijete vezano (roditelji ili druge osobe).
3
Q
Što su manifestacije?
A
- Manifestacije: nerealne, preokupirajuće brige o povredi osobe za koju je dijete vezano, te strah da se neće vratiti (često u dobi od 5-8 godina)
- Nerealne, preokupirajuće brige da će neki neugodan događaj dovesti do odvajanja od osobe za koju je dijete najviše vezano
- Trajno odbijanje ili protivljenje odlasku na spavanje bez blizine osobe za koju je dijete najviše vezano
4
Q
Simptomi?
A
- Trajni za tu dob neodgovarajući strah da bude samo ili bez osobe za koju je najviše vezano kod kuće tijekom dana, prekomjerna, ponavljajuća uznemirenost u situacijama očekivanja, za vrijeme ili odmah nakon separacije od bliske osobe i drugi
- Djeca pokušavaju izbjeći separaciju plačem, izljevima bijesa,agresivnosti, prijetnje) odbijajući sudjelovanje u aktivnostima koje zahtijevaju separaciju
- Kod mlađe djece pri separaciji ili anticipaciji separacije česte su somatske pritužbe (trbuhobolja, glavobolja, mučnina, povraćanje), češće se javljaju tijekom tjedna
- Kod adolecenata se najčešće uočava odbijanje odlaska u školu i tjelesne komplikacije
- Anksioznost pri pokušaju separacije može progredirati do paničnih ataka ,
Istraživanja su pokazala da separacijska anksioznost u djetinjstvu prerasta tijekom adolescencije u socijalnu fobiju, agorafobiju ili anksiozni poremećaj
5
Q
DSM-V?
A
- Mora biti prisutno najmanje tri kriterija od nabrojenih
- Smetnje moraju trajati barem 4 tjedna
- Moraju značajno ometati socijalno, akademsko ili obiteljsko funkcioniranje
6
Q
Etiologija?
A
- Interakcija bioloških, okolinskih, bihevioralno – kognitivnih čimbenika kao i karakteristika temperamenta
- Biološki: genetska predispozicija (73% u blizanačkoj populaciji)
- Disregulacija neurotransmitorskih sustava : noradrenalina, serotonina, dopamina te promjene u amigdalama i hipokapusu
- Temperament: “bihevioralno inhibirani temperament” u kojem dijete pokazuje znakove pretjerane anksioznosti kad je izloženo novim, nepoznatim situacijama
7
Q
Okolinski čimbenici?
A
- Najviše od svih anksioznih poremećaja oblikovan je okolišnim čimbenicima
Roditeljska ponašanja kao što su pretjerano zaštićivanje i intruzivnost u obliku pretjerane uključenosti u djetetove svakodnevne aktivnosti kojima se obeshrabruje razvoj autonomije djeteta, te permisivni odgojni stil - Roditelji često podržavaju izbjegavajuća i sigurnosna ponašanja djeteta što može pridonijeti ojačavanju simptoma
- Djeca roditelja s anksioznim poremećajem imaju pet puta veći rizik za razvoj anksioznog poremećaja (povezanost paničnog poremećaja roditelja i separacijskog anksioznog poremećaja)
- Rana trauma, separacija od primarnog skrbnika djeteta ( npr.dugotrajna hospitalizacija)
- Preciptirajući čimbenici: gubitak bliske osobe, oboljenje djeteta ili bliske osobe, promjena škole, razvod roditelja, promjene mjesta prebivališta, odlazak na fakultet, napuštanje roditeljskog doma i sl.
8
Q
Dijagnostika?
A
- Multidisciplinarni pristup: pregled dječjeg psihijatra, psihologijska obrada , pregeled logopeda, neuropedijatra te EEG
- Klinički intervju djeteta, opservacija djeteta,
- FAP (funkcionalana analiza djetetova ponašanja)-cilj utvrditi što prethodi određenom ponašanju, koje oblike ponašanja dijete pokazuje, prati se učestalost, trajanje, intenzitet ponašanja i posljedice koje slije nakon ponašanja
- Što dijete određenim ponašanjem dobije ili izbjegava te kako se određeno ponašanje dobije ili izbjegava te kako se određeno ponašanje održava i što ga potiče , te koje socijalno značenje ima
9
Q
Liječenje?
A
- Medikamentozno: antidepresivi SIPPS
- Nemedikamentozno: kognitivno bihevioralni tretman