Fizika Flashcards

(100 cards)

1
Q

Građa atoma-Bohrov model atoma, energija vezanja elektrona

A

Atomi ke građen od jezgre oko koje su orbitale u kojim se nalaze elktroni u elektr. omotaču. Jezgra se sastoji od protona i neutrona kiji su povezani nuklearnom silom. Neutroni neutraliziraju pozitivan naboj protona i njihov određeni broj je potreban da bi jezgra bila stabilna. Elektroni su u elektr. omotaču privučeni poz.nabojem jezgre.
Da bi se elektron izbacio iz orbitane/atoma potrebna je određena energija- ENERGIJA VEZE.
Dakle, energija veze nekog elektrona u atomu je ona energija koju treba dati elektronu da njegova potencijalna energija bude nula što znači da elektron može izaći iz orbite. To je ujedno i energija ionizacije. Elektron ima to veću energiju vezanja što je bliža njegova orbita jezgri, potencijalna energija je manja. Tako da se elektroni u vanjskim ljuskama mogu lako izbaciti (s nižim energijama). Najveća E je potrebna za izbacivanje elektorna iz K ljuske najbližoj jezgri (jer je taj elektron najviše privučen nuklearnom silom).

Bohr u svom modelu atoma opisuje elektrone koji kruže oko jezgre u orbitalama. Svaka orbitala ima svoju razinu energije.
Bohrovi postulati:
1. elektron kruži u točno određenim energetskim ljuskama oko jezgre tj. sa definiranim radijusom udaljenosti od jezgre
2. U orbiti je u stacionarnom stanju (ne emitira E).
3.Kod prijelaza iz jedne orbite u drugu elektron emitira E.

Bohrov model atoma danas se više ne koristi (osim za H) ali je važan za razumijevanje proces u atomu.
Danas se koristi apstraktni kvantno-mehanički model difuznog elektronskog oblaka u kojem je pozicija elektrona funkcija vjerovatnosti (opisana Shrodingerovom jednadžbom).

Energija vezanja elektrona:
najmanji mogući radijus, n=1 (broj staze) sadržava najmanju energiju E1= -13.6 eV (E ima neg.predznak jer je to E vezanja elektrona,znači potrebno je utrošiti E od 13.6 eV da bi se elektron oslobodio iz orbite). Tako onda energiiju iskazujemo obzirom na energiju u 1. Bohrovoj ljusci: E1= 0 a svaka slijedeća ljuska ima veću E.
Svaki n>1 predstavlja eksicitirano stanje. Vrijednost energije elektrona u svakoj Bohrovoj ljusci čini jednu energijsku razinu a skup svih energijskih razina čini energijski spektar toga atoma.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
2
Q

Maseni i atomski broj

A

Atomski broj Z označava broj peotona u jezgri, a odgovara broju elektrona u elektronskom omotaču. Broj protona definira atom/kemijski element. Promjenom broja protona mijenja se element/tvar. Broj neutroba u jezgri može biti različit.

Maseni broj čini broj protona i neutrona u jezgri. Čini glavninu mase atoma.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
3
Q

Koliki je naboj elektrona?

A

Elektron ima negativan električni naboj koji iznosi 1,6x 10na-19 C (Coulomb-jedinica električnog naboja)

Iz jednadžbe za kinetičku energiju elektrona dok prolazi razlikom potencijala od 1V.
Volt= mjerna jedinica SI sustava za električku razliku potencijala.
Ljepše rečeno: energija koju dobije elektron prilikom prolaska razlikom potencijala od 1 V.
1eV= 1V x 1.6x10na-19 C=1.6x10na-19 J (Joules=mjerna jedinica za energiju/rad)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
4
Q

Ekscitacija i ionizacija

A

Proces ekscitacije i ionizacije atoma nastaje kada orbitalni elektron primi određenu količinu E u različitim interakcijama.

Ekscitacija je situacija u kojoj se elktron prebavuje u ljusku većeg enetrgetskog potencijala. To se događa kada upadna energija nije dovoljno velika da izbije elektron iz ljuske nego mu dajući svoju energiju omogućava prelazak u biši energ.nivo. (provjeri)

Ionizacija je situacija u kojoj elektron primi energiju veću od E vezanja u elektronskom omotaču te se elektron izbacuje iz ljuske atoma. Tada nastane poz.nabijena čestica- ion tj ionizirani atom nekog elementa koji sudjeluje u brojnim kemijskim reakcijama. Ionizacija je ključni proces u biološkim učincima zračenja.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
5
Q

Karakteristično zračenje

A

Situacija u kojoj orbitalni elektron prilikom prelaska iz više u nižu elektronski ljusku emitira energiju u vidu razlike energija između te dvije ljuske. Ta emisija energije tj zračenje naziva se karakteristično (fotonsko) zračenje

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
6
Q

Što je energija i koje su vrste energija?

A

Energija je SPOSOBNOST VRŠENJA RADA.
Mjerna jedinic za energiju je JOULES tj. rad koji vrši sila od 1 N na putu od 1 m.
E=W=F•s (J)

Vrste energija: Kinetička en., potencijalna en., toplinska en., električna en.,kemijska ene.,nuklearna en.,energija zračenja.
Ukupna je energija u izolirnnom sustavu očuvana što znači da pri prijelazu iz jednog oblika u drugi (npr.prijelaz kinetičke en.u toplinu) ukupna energijska bilanca ostaje konstantna.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
7
Q

Što je 1 J?

A

Rad koji vrši sila od 1N na putu od 1m

Džul (znak J) je mjerna jedinica SI za rad (W), energiju (E) i toplinu (Q).

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
8
Q

Što je električna energija?

A

Električna energija je gibanje električki nabijenih čestica u električbom polju.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
9
Q

Što je 1eV?

A

kinetička energija elektrona dok prolazi razlikom potencijala od 1V.

1eV iznosi 1.6x10na-19 J (JOULES)
(dakle, naboj elektrona puta 1 V= exV= 1.6x10-19Coulomba x 1 Volt, jedinica za eV je Joule (za energiju) jer je to energija koju taj elektron određenog naboja dobije kada prolazi razlikom potencijala od 1 V, dakle dobije energiju od 1.6 x10-19 Joulesa)

1 MeV= 1.6x10na -13 J

Ili druga definicija: 1eV je energija koju dobije elektron kada se ubrza u električnom polju u kojem vlada razlika potencijala od 1V (pod djelovanjem napona od 1 V).
U radioth. se koristimo fotonima energije reda veličine MeV (1x10na6 eV)

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
10
Q

Elektromagnetsko zračenje?

A

*Zračenje je oblik energije koji se prenosi kroz prostor ili materiju.

EM zračenje prijenos energije gibanjem fotona u obliku valova koji se nalaze unutar oscilirajućih električnih i magnetskih polja koja putuju od izvora. Oscilirajuće električno polje stvara msgnetsko polje i obrnuto).

Elektromagnetski val proizvode akcelerirane nabijene čestice.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
11
Q

Pojam kvanta energije i pojam fotona?

A

Fotoni su kvanti energije elektromagnetskog zračenja koji putuju brzinom c.

Energija fotona E=h•ni

ni(frekvencija) =c/lambda (valna duljina) -uz istu brzinu veća energija kod manje valne dužine.
h (Plancova konst.): 6.62x10na-34 Js

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
12
Q

Vrste elektromagnetskog zračenja-spektar?

A

Spektar čini paletu elektromagnetskih valova koji se razlikuju prema valnoj duljini i frekvenciji, te energiji koju prenose (u obliku fotona). Prema frekv.i valnoj duljini mogu se podlijeliti na nekoliko područja: radiovalovi,mikrovalovi,infracrveno zračenje,vidljiva svijetlost.ultraljubičasta svijetlost, rendgensko zračenje, gama zračenhe i kozmičko zračenje.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
13
Q

Kolike su valne dužine vidljivog spektra a kolike X zračenja?

A

valna duljina vidljive svijestlosti je u rasponu od 400 do 700nm.

A rentgenskog (X) zračenja od 0.001 do 10nm.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
14
Q

Zajedničke karakteristike elektromagnetskih valova.

A

5 karakteristika:

• svi putuju istom BRZINOM u zraku (3x10na8 m/s)
•prenose ENERGIJU U FOTONIMA ili kvantima (E=hxni=hxc/lambda)
•šire se PRAVOCRTNO u slobodnom prostoru
•prolaskom EM valova kroz materiju događa se ATENUACIJA (smanjenje intenziteta) i to zbog APSORPCIJE (otpuštanja dijela energije u materiju) i RASAPA (dio valova promijeni smjer od upanog)
•u slobodnom prostoru EM valovi slijede ZAKON OBRNUTOG KVADRATA (I=1/r2) koji glasi: intenzitet zračenja obrnuto je proporcionalan kvadratu njegove udaljenosti od izvora zračenja.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
15
Q

kojom brzinom se kreću elektromagnetski valovi?

A

brzinom svjetlost c=3•10na8 m/s

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
16
Q

O čemu ovosi energija elektromagnetskog zračenja?

A

Energija je proporcionalna frekvenciji i obrnutoproporcionalna valnoj duljini.

E=hxni=hxc/lambda

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
17
Q

Što je ionizacijsko zračenje i koje vrste ionizacijskog zračenja postoje?

A

IONIZIRAJUĆE ZRAČENJE je zračenje koje ima dovoljnu energiju da ionizira atom ili molekulu (1eV do nekoliko desetaka eV).

Svaki atom karakterizira ionizacijski potencijal tog atoma tj.minimalna energija potrebna za ionizaciju jednog atoma (od nekoliko eV za alkalne elememte do 24.5eV za Helij)

Vrste ionizacijskog zračenja:
DIREKTNO (nabijene čestice-elektroni,protoni,alfa čestice) INDIREKTNO (neutralne čestice-fotoni- X i gama, zatim neutroni).

Vrste oštećenja:
DIREKTNO OŠTEĆENJE STANICE: nastaje direktnom interakcijom zračenja i kritičkih meta u stanici, čestice visokog LET-a.

INDIREKTNO OŠTEĆENJE STANICA: fotoni predaju energiju nabijenim česticama u materiji (elektronima) koje zatim predaju energiju materiji preko elektrona (fotoel. ili Comptonovog) te dodatno zračenje interagira s ostalim molekulama u stanicama, uglavnom molekulama vode. Proizvode se slobodni radikali -nestabilne molekule koje nastaju u procesu oksidacije tj. izgube 1 elektron (ion vode H2O+ i hidroksilni radikal OH-) koji su izuzetno reaktivni koji dalje oštećuju kritične mete. Visoko su reaktivni jer imaju nespareni valentni elektron. Nastaju česticama niskog LET-a.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
18
Q

Interakcije fotona i materije-ovisnost o energiji zračenja i atomskom broju apsorbera

A

Pri prolazu kroz materiju foton se može
1. otkloniti od prvobitnog smjera bez gubitka energije (ELASTIČNO RASPRŠENJE).
2. otkloniti od smjera uz gubitak energije (NEELASTIČNO RASPRŠENJE) i to interagirajući s orbtalnim elektronom (EKSCITACIJA/IONIZACIJA- fotoelektričnki efekt, Comptonov efekt) ili interagirajući s jezgrom (PRODUKCIJA PARA)

DOGAĐAJI KOJI NASTAJU U INTERAKCIJI FOTONA S APSORBEROM/MATERIJOM:

  1. Ovisno o TIPU METE:
    Foton može ući u interakciju ORBITALNIM ELEKTRONOM -nastaje FE efekt ili Comptonovo raspršenje ili s JEZGROM-nastaje fotodezintegracija ili produkcija para.
  2. ovisno o TIPU DOGAĐAJA koji će se dogoditi prilikom interakcije:
    kompletna APSOROCIJA fotona (otpuštanja dijela energije u materiju) i RASAPA (promjena smjera upadnog fotona).

Parametar koji karakterizira penetraciju X i gama zraka kroz apsorbirajući medij naziva se linearnu koeficijent atenuacije.

PROCES ATENUACIJE je slabljenje intenziteta snopa prolaskom kroz materiju. Ovisi o broju upadajućih fotona na apsorber, linearnom koeficijentu atenuacije koji je ovisan o materiji (atomskom broju Z) i o debljini apsorbera.

Linearni koeficijent atenuacije ovisi o 1. Energiji fotona i 2. Atomskom broju Z.

Linerani koeficijent atenuacije se može opisati kao vjerovatnost po jedinici puta da će foton uči u interakcoju s apsorberom.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
19
Q

Fotoelektrični efekt

A

Je jedan od mogućih događaja u interakciji fotona i materije.

DOGAĐAJ koji nastaje kada upadni foton preda svu svoju energiju orbitalnim elektronu (to je elektron obično bliže jezgre, čvrsto vezan). ELEKTRON TADA BIVA IZAČEN iz orbitale a upadni FOTON NESTANE. Energija tog elektrona tada je jednaka E upadnog fotona umanjenog za E veze u elektronskom omotaču.
Smjer izbačenog elektrona ovisi o E upadnog fotona (za fotone niske E elektron izlazi pod velikim kutem a kod fotona visoke E više je pravocrtno).
ATOM s jedni elektronom manje POSTAJE ION i on teži vraćanju u stabilno stanje i to tako što će se praznina na mjestu izbačenog elektrona popuniti a elektronom iz više enrgetske razine. Prilikom toga povratka u stabilno stanje emitira se KARAKTERISTIČNO ZRAČENJE.

Nastaje kod malih energija ispod 30 keV-a.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
20
Q

Comptonov efekt

A

Jejedan odmogućih događaja u interakciji fotona i materije.

Događa se kada upadni fotonveće energije preda dio svoje energije orbitalnom elektronu (koji je obično slabo vezan, iz vanjskih orbitala), izbije ga dok se foton umanjenom energijom dalje rasijava pod određenim kutem.

Važna primjena komptonovog efekta je računanje debljine zaštitnih barijera- posebno rasijanih fotona iz pacijenta

Ovaj efekt dominira kod energija zračenja u rasponu od 30keV do 24 MeV.

To znači i da što je veća E upadnig fotona u odnosu na energiju veze smanjuje se vjerovatnost događaja fotoefekta a radte vjerovatnost za Compt.efekt.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
21
Q

Produkcija para

A

Je dogođaj koji nastaje kada je energija upadnog fotona znatno veća od 1.02 MeV-a. Tada može interagirati s materijom preko produkcije para. Tim procesom dolazi do interakcije fotona s elektromagnetskim poljem atomske jezgre te se foton TRANSFORMIRA u par elektron-pozitron (to je primjer nastanka materije iz energije). Dio E upadnog fotona od 1.02MeV UTROŠI SE NA STVARANJE MASE MIROVANJA PARA a ostatak na njihovu energiju gibanja. Pozitron će se vrlo brzo spojiti s nekim drugim elektronom te ćw OBJE ČESTICE NESTATI A NASTAT ĆE DVA FOTONA istih energija suprotnih smjerova. Taj proces se naziva anihilacija parova.

PET imaging se temelji na anihilaciji parova (radioaktivni atomproducir pozitrone koji reagiraju s elektronima u tijelu te se od svake produciraju po dvije gama zrake u tijelu)

Koja će od te tri interakcije fotona s materijom biti dominantna ovisi o energiji upadnog fotona i tomskom broju materije kroz koju zračenje prolazi.

Ovaj wfekt dominira kod energija viših od 24MeV

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
22
Q

Koliki je približni atomski broj tkiva?

A

Meka tkiva u organizmu su sačinjena od lakih elemenata (H,O,C,N) a njihov atomski broj se kreće oko 7. Tako će i fotoni stupati u interakciju s molekulama mekih tkiva dominantno putem Komptonovog efekta.

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
23
Q

Proces ionizacije i oštećenja tkiva?

A

Procesi uključeni u nastanak biološkog oštećenja tkiva, DOGAĐAJU SE JEDAN ZA DRUGIM:

  1. Primarna interakcija FOTONA koja stvara sekundarne elektrone velike energije (FE, COMPTONOVO RASPRŠENJE)- dominantno Comptonov u mekim tkivima
  2. SEK. ELEKTRON s visokom energijom prolazeći kroz tkivo, izbija elektron molekuli vode tj ioniziraju ju i stvara slobodne radikalne vode (H2O+ i OH-)- nestabilne molekule koje dalje interagiraju s okolinom.
  3. SLOBODNI RADIKALI mogu oštetiti DNA razaranjem kemijskih veza i molekula.

Ili ovo…
Vrste oštećenja:
DIREKTNO OŠTEĆENJE STANICE: nastaje direktnom interakcijom zračenja i kritičkih meta u stanici, čestice visokog LET-a.

INDIREKTNO OŠTEĆENJE STANICA: fotoni predaju energiju nabijenim česticama u materiji (elektronima) koje zatim predaju energiju materiji .
Zračenje također i ionizira molekule vode. Proizvode se slobodni radikali (ion vode H2O+ i hidroksilni radikal OH-) koji su izuzetno reaktivni koji dalje oštećuju kritične mete. Visoko su reaktivni jer imaju nespareni valentni elektron. Nastaju česticama niskog LET-a.

Tipovi oštećenja:
Letalno-ireverzibilno, vodi u staničnu smrt
Subletalno-reverzibilno, može biti popravljeno
Potencijalno letalno-može se popraviti ako stanica ne krene u dijeljenje

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
24
Q

Interakcija materije i čestice

A

Ponašanje nabijenih čestica prilikom prolaska kroz materiju znatno se razlikuje u odnosu na ponašanje fotona u istim uvijetima.

Nabijene čestice imaju puno (10 na 4 do 5) putaVEĆA VJEROVATNOST INTERAKCIJE s atomima i molekulama kroz koji prolaze nego fotoni.
PRIJE NEGO U POTPUNOSTI IZGUBE SVOJU ENERGIJU STVARAJU NIZ EFEKATA, u prvom redu ELASTIČNE I NEELASTIČNE SUDARE/KOLIZIJE.

Čestice su elektroni, protoni, alfa čestice i teški ioni (stupaju u interakciju s materijim u procesu direktne ionizacije) i neutroni (neutroni kao čestice bez naboja stupaju u interakciju u procesu indirektne ionizacije, stvaranjem protona).

ELEKTRONI: ELASTIČNA KOLIZIJA-ne gubi se kinetička energija elektrona, mijenjaju pravac kretanja,izlomljene putanje kroz materiju

NEELASTIČNA KOLIZIJA-otklon od smjera uz gubitak energije
1. sa elektronima: EKSCITACIJA (elektron iz atoma prelazi na viši energetski nivo i emitira energiju u obliku topline), IONIZACIJA (ako je kinet.E upadnog elektrona dovoljno visoka, izbacuje elektron; na slobodno mjesto upada elektron sa više energetske razine- KARAKTERISTIČNO ZRAČENJE, čija E je jednaka razlici veznih energija ta dva elektrona)
2.sa jezgrom atoma: produkcija ZAKOČNOG ZRAČENJA (Brehmsenstrahlung).
Zračenje se reflektira u različitim smjerovima, veliki radap kod elektronskog zračenja.

ALFA ČESTICE (jezgre helija):
zbog velike mase se KREĆU SPORO, pravocrtno, te BRZO GUBE ENERGIJU kroz ekcitaciju i ionizaciju atoma. Gustoća ionizacije je velika a domet mali.

PROTONI I TEŠKI METALI: piše dolje

How well did you know this?
1
Not at all
2
3
4
5
Perfectly
25
Interakcija elektrona i materije- neelastična kolizija, ionizacija, ekscitacija, zakočno zračenje (Brehmsenstrahlung)
Kada ELEKTRON PUTUJE VELIKOM BRZIM UDARAJUĆI U METU VISOKOG ATOMSKOG BROJA Z, tada stupaju u interakciju s JEZGROM ili s DRUGIM ELEKTRONIMA i pri tome se oslobađa enegija elektromagentskog vala-FOTON! 1. Interakcija elektron-orbitalni elektron: -Ako je orbitalni elektron u vanjskoj ljusci, dolazni elektron mu predaje energiju. Ako mu preda dovoljno E da ga izbaci nastaje IONIZACIJA, ako vanjski elektron nema dovoljno E da ga izbaci, uzrokuje samo vibriranje elektrona- proces EKSCITACIJE. -Ako je orbitalni elektron u unutarnjij ljusci (K), tada ga vanjski elektron s dovoljnim E izbavi iz atoma a elektroni iz distalnijih orbitala (L,M,N..) popunjavaju prazninu u K ljusvi i pri tome se emitira foton odnosno KARAKTERISTIČNO ZRAČENJE. Zove se karakteristično jer karakterizira pojedine atome koji su izloženi ovom procesu). 2. Interakcija elektron-jezgra: putujeći elektron biva privučen snažnom nuklearnim silom jezgre atoma pored kojeg prolazi. Elektron pri tome mijenja smijeri gubi dio kinetičke energije. Ta izgubljena energija emitira se u obliku elektromagnetskog vala tj ZAKOČNOG ZRAČENJA, u obliku fotona. Jačina zakočnog zračenja ovisi o brzini/kinetičkoj energiji prolazećeg elektrona i o atomskom broju Z koji privlači elektron nuklearnim silom. Bremsstrahlung je KLJUČNI NAČIN DOBIVANJA X-ZRAKA U RADIOTERAPIJI! Brehmstrahlung je proces koji se javlja i u tkivu kod interakcije sekundarnih elektrona s elektronima susjednih atoma ali je u LJUDSKOM TIJLU JE ZANEMARIV (jer je elektron spor i jer Z tkiva u tijelu nije dovoljno velik). ili ovo... u nizu uzastopnih sudara elektron postepeno gubi energiju i pri svskom sudsru mijenja pravac kretanja. Kinetička energija i brzina elektrona pri svakom sudaru opada dok vjerovatnost interakcije raste s opadanjem brzine i doseže svoj maksimum kada se elektron potpuno zaustavi. 1.EKSCITACIJA-elektron preda energiju elektronu u atomu i izbavi ga u višu energetsku orbitalu. 2.IONIZACIJA-elektron preda energiju elektronu u atomu, izbija ga ostavljajuči pozitivno nabijeni ion. 3.Mijenja smijer, raspršuje se i izaziva ZAKOČNO ZRAČENJE. - te interakcije mogu biti ELASTIČNE - kada dolazni elektron mijenja smjer ali energija ostaje očuvana ili NEELASTIČNE - kada mijenja smijer i gubi dio svoje energije, i to: u koliziji s ELEKTRONOM atoma-izgubi wnergiju, izazia ekscitaciju i ionizaciju. ili u koliziji s JEZGROM atoma -promijeni smjer-rasap, "scattering", izaziva Bremstrahlung. BREMSHTRAHLUN - ZAKOČNO ZRAČENJE nastaje kada elektron velikom brzinom biva privučen jakom nuklearnom silom atoma kojem prilazi. Tada dolazni elektron MINJENA SMJER GIBANJA I GUBI DIO ENERGIJE u obliku zakočnog zračenja. Bremstrahlung je osnova proizvodnje X zraka u radioterapiji- ubrzani elektroni usmjereni su na metu visokog Z (velikog broja protona, jake nuklearne sile). Spektar X zračenja čine Brehmstrahlung 1 % i mali dio karakterističnog zračenja 0.001%! ---> Elektroni su LAGANI I RASPRŠUJU SE, zato je njihov DOMETK KRATAK, jer sve ionizacije ostvare pri ulasku u tkivo. Braggov vršak na njihovoj krivulji je tup.
26
Interakcija protona i teških metala i materije (Braggova krivulja)
PROTONI I TEŠKI METALI: NAstaju uciklotronima gdje formiraju snop i ubrzavaju se do energija od 60 do 250MeV, eV=jedinica za energiju ionizirajućeg zračenja. Protoni imaju veliku masu (2000x veću od el.) , pozitivno su nabijeni, PREDAJU VELIKU KOLIČINU ENERGIJE ATOMIMA MATERIJE. Putuju ravno (ne raspršuju se), putuju sporije od fotona i KONTINURANO USPORAVAJU. U interakciji s materijomprotoni imaju karakterističnu raspodjelu doze (Bragov vrh) što se u rth koristi za precizno zračenje pojedinih tumorskih lokalizacija. Protoni netom nakon ulaska u tkivo imaju najveću brzinu te ostvaruju namanji broj ionizacija tj. imaju NISKU ULAZNU DOZU, a tek PRI KRAJU dometa ZBOG NAGLOG USPORAVANJA PROTONA dolazi do POVEĆANJA GUSTOĆE IONIZACIJE i na kraju puta do NAGLOG PADA DOZE. Maksimalna gustoća ionizacije na kraju puta naziva se BRAGGOV VRŠAK. Takav princip deponiranja energije omogućuje VRLO PRECIZNO APLICIRANJE TERAPIJSKE DOZE ZRAČENJA u određenom području uz maksimalnu poštedu zdravog tkiva!
27
Kako nastaje zakočno a kako karakteristično zračenje?
zakočno zračenje nastaje u RTG cijevi tako da elektroni koji putuju između velike razlike potencijala i zbog toga imaju veliku E, udaraju u metu (anodu od volframa, u blizini atomske jezgre), skreću, usporavaju i uzrokuju ZAKOČNO ZRAČENJE (Bremsenstrahlung). A karakteristično zračenje nastaje kada je E upadnog elektrona dovoljno velika da izbaci elektron (ionizira atom) a na slobodno mjesto upada elektron sa više energetske razine. Prilikom tog prelaska emitira se E u obliku KARAKTERISTIČNOG ZRAČENJA. Energija karakt.zračenja jednaka je razlici veznih energija ta dva elektroba.
28
O čemu ovisi smjer emisije zakočnog zračenja?
Ovisi o SILI kojom ELEKTRIČNO POLJE JEZGRE djeluje na negativni elektron i tako uzrokuje njegovo skretanje i smanjenje njegove energije (uz emisiju fotona).
29
Pojmovi atenuacija zračenja, apsorpcija zračenja i rasap i o čemu ovise?
Kratki uvod Kada foton nastane u linearnom alkceleratoru tada se on nalazi u usmjerenom protoku fotona- snopu zračenja. Protok fotona je broj fotona koji prolazi sferom, a energija protoka je ukupna energija koju nose svi fotoni u snopu. Energija protoka smanjuje se s prolaskom kroz materiju u procesu atenuacije. ATENUACIJA je smanjenje intenziteta snopa zračenja prolaskom kroz materiju, a događa se zbog 2 procesa: 1. APSORPCIJA- proces u kojem foton predaje svoju energiju materiji. 2. RASPRŠENJE- proces u kojemse foton sudara sa elektronom, mijenja smjer ali ne gubi energiju (elastična kolizija). Atenuacija je proporcionalna inicijalnoj energiji upadnog snopa i debljini materije kroz koju prolazi (veća energija-vipe atenuira, deblji sloj- više atenuira) Ili ovo... prolaskom EM valova kroz materiju događa se ATENUACIJA (smanjenje intenziteta) i to zbog APSORPCIJE (otpuštanja dijela energije u materiju) i RASAPA (dio valova promijeni smjer od upadnog). Intenzitet zračenja=Energija po jedinici površine u sekundi. I=Nxhf (broj fotona x njihova E)
30
Što je atenuacija zračenja, o čemu ovisi, što je HVL?
Atenuacija... Kvaliteta X zraka opisuje se peodornošću X zrake. Mjera prodornosti je HVL (half value layer) odnosno poludebljina apsorbera. To je ona debljina apsorbera na kojoj se intenzitet snopa smanji na polovicu. Što je veći HVL, zračenje je prodornije. Ili ovo.. Filterska polivrijednost (half value layer) se primjenjuje da bi se mogle uspoređivati rendgenske cijevi. Svala RTG cijev određene E morala bi imati istu filtersku poluvrijednost. To je ona debljina nekog materijala koja je potrebna da intenzitet zračenja smanji na polovicu. Ovisi o: 1. E zraka- što je veća E veća je filterska poluvrijednost. 2. O materijalu filtra - što je veća gustoća materijala potrebna je manja debljina (veći Z, manja debljina) 3. udaljenosti izvora od filtra- veća udaljenost, manja debljina. Klasični RTG aparati (50 do 180kV) imaju velike količine mekih zraka koje treba filtrima odstraniti. Za male E koriste sw filtri od aluminija (mali Z, male E vezanja) dovoljni za odstranjenje mekih zraka niskih E. Za veće E Rtg uređaja koriste se kombinirani filtri-troslojni od kositra, bakra i aluminija. (karakteristično zračenje kositra zaustavlja bakar a njegovo aluminij) Za filtraciju zraka visokih E koriste se filtri od olova i to različitih debljina (za E fotona >600kV)
31
Kako se definira kvaliteta zračenja a kako penetracija zračenja?
Kvaliteta X zraka opisuje se peodornošću X zrake. Mjera prodornosti je HVL (half value layer) odnosno poludebljina apsorbera. To je ona debljina apsorbera na kojoj se intenzitet snopa smanji na polovicu. Što je veći HVL, zračenje je prodornije.
32
Produkcija X zračenja-osnove rada Rtg cijevi.
Kako stvoriti fotone- X zrake? 1.generirati elektrone 2.ubrzati elektrone 3.usmjeriti elektrone na metu s visokim Z Osbovni dijelovi Rtg cijevi: 1. izvor elektrona 2. pozitivno nabijena meta s visokim Z (anoda) 3 vakuumska cijev (za neometan out ubrzanih elektrona) 4. izvor struje visokog napona 1.izvor elektrona Volframova navojnica-kroz nju prolazi struja visokog napona. Filamenti uzvojnice se zagriju i proizvodi se oblak elektrona oko uzvojnice. Tzv. termionska emisija. 2.meta Legure volframa- materijal visokog Z kako bi se moglo proizvesti zakočno zračenje. Mora imati visoko talište i dobro odvoditi toplinu da se ne pregrijava. 3. Vakuumska cijev 4. Izvor struje Proizvodi pozitivan napon na meti. Što je veća voltaža u primjenjenoj struju, veća je razlika u naponu između negativno nabijene uzvojnice koja stvara elektrone i pozitivne mete. Stoga je veća kinetička energija elektrona i proizvode se fotoni vipe energije. Ovisno o različitim naponima u sustavu proizvodnje, proizvode se X zrake različite energije zračenja. -
33
kontinuirani spektar (=spektar zakočnog Rtg zračenja) i karakteristični spektar (=linijski spektar) Rentgenskog zračenja
Zakočno zračenje spada u KONTINUIRANI SPEKTAR ZRAČENJA jer elektron postepeno gubi svoju energiju pri prolazu kroz jako električno polje jezgre na različitim udaljenostima od jezgre. Pri svakom skretanju gubi dio E pa kvanti emitiranog EM zračenja mogu imati bilo koju energiju. Zakočno zračenje se razlikuje od KARAKTERISTIČNOG ZRAČENJA, koje nastaje kada elektron izbacuje drugi elektron iz unutarnje ljuske atoma, a elektron iz više ljuske prelazi na nižu razinu energije, emitirajući foton. Tako nastale X zrakeimaju vrijednosti energija koje su karakteristične za pojedine atome i njihove orbite. Sve tako nastale X zrake čine KARAKTERISTIČNI ili LINIJSKI SPEKTAR emisijskog spektra atoma mete. Vjerovatnost sudara brzih elektrona s unutarnjim elektronima mete je vrlo mala pa je i intenzitet karakterističnih zraka nedostatan za praktičnu primjenu u medicini uz neodgovarajuću E. SPEKTAR X- (RTG) ZRAČENJA dominantno čini kontinuirani spektar tj zakočno zračenje, ali postoje mali pikovi energije u tom spektru koji su nastali karakterističnim zračenjem za element mete koji tvori zračenje. Oni stvaraju samo mali doprinos. Dakle, u procesu kočenja brzih elektrona na metama od teškog metala manje od 1% kinetičke E elektrona pretvori se u zakočno zračenje, a još daleko manje (oko 0.1%) u karakteristično zračenje. Ostatak 99% energije kočenja prelazi u toplinu i zagrijavanje mete.
34
kakvi se materijali koriste za metu u Rtg cijevi i zašto.
1. meta mora biti element visokog atomskog broja Z (teški metal) kako bi se moglo proizvesti zakočno zračenje s jakim električnim poljem jezgre. 2. Mora imati visoko talište radi izdržljivosti. 3. Mora biti dobar vodič topline radi brzog hlađenja. 4. Sve te zahtjeve zadovoljava volfram (Z 74), tališta 3710 C a 3. zahtjev zadovoljava tako da je meta ugrađena u bakrenu ploču.
35
Što je ekspozicija, SI jedinica za ekspoziciju.
Espozicija (ekspozicijska doza) je količina zračenja izmjerena u nekoj točki, po jedinici mase. To je količina naboja nastala ionizacijim u nekoj masi (tkiva,zraka...) koje je ozračeno. SI jedinica je C/kg
36
Što je apsorbirana doza, što je 1 Gy?
Apsorbirana doza je ENERGIJA IONIZIRAJUĆEG ZRAČENJA predana/pohranjena PO JEDINICI MASE (medija s kojim stupa u interakciju) SI jedinica apsorbirane doze je Gy (1Gy=100cGy) i označava APSORBIRANU ENERGIJU od 1J koju ionizirajuće zračenje preda materiji od 1 kg. ili kraće 1Gy je 1J energije pohranjene u masi od 1 kg. 1Gy=1J/kg stara jedinica je rad.
37
Što je ekvivalentna doza, što je 1 Sv?
Ekvivalentna doza (H) je umnožak apsorbirane doze i faktora kvalitete Q. Tj. Ekvivalentna doza predstavlja BIOLOŠKI UČINAK POJEDINIH VRSTA ZRAČENJA preko faktora kvalitete Q. faktor kvalitete Q, nekad označavan kao RBE-relativna biološka efikasnost zračenja, a predstavlja faktor učinka zračenja koja ovisi o vrsti zračenja. Q ima različite vrijednosti za različite vrste zračenja. Uzima u obzir razlike u ozračivanju tkiva ovisno o vrsti i energiji zračenja. Iznosi 1 za fotone (X i gama) i elektrone, za alfa čestice je 20. H=DxQ Jedinica za ekvivalentnu dozu je Sv (J/kg). Stara jed.rem.
38
Što je efektivna doza, jedinica.
Efektivna doza (E) se određuje množenjem ekvivalentne doze sa težinskim faktorom za pojedina tkiva (w). E=HxW Efektivna doza uračunava RAZLIKE U RADIOOSJETLJIVOSTI pojedinih tkiva i organa na ionizirajuće zračenje. Najosjetljivija su tkiva koja imaju brzu diobu stanica,visokoproliferna tkiva. Efektivna doza se izražava u Sv.
39
Što je BED?
Biološka efektivna doza je parametar koji se matematički izračunava a govori o radioosjetljivosti različitih tkiva (efektivna doza) i služi za usporedbu različitih shema frakcioniranja i njihovog potencijalnog učinka na rano i kasno odzivna tkiva. L-Q model izračunava BED: BED= ukupna doza * alfa/beta + nova doza po frakciji / alfa/beta + stara doza po frakciji Valjda...
40
O čemu ovisi Q (faktor kvalitete zračenja), RBE (koliki je za fotone a koliki za alfa čestice).
faktor kvalitete zračenja Q (nekad označavan kao RBE-relativna biološka efikasnost zračenja) predstavlja faktor učinka zračenja koja ovisi o vrsti zračenja. Q ima različite vrijednosti za različite vrste zračenja. Uzima u obzir razlike u ozračivanju tkiva ovisno o vrsti i energiji zračenja. Q iznosi 1 za fotone (X i gama) i elektrone, za alfa čestice je 20. Dakle Q ovisi o vrsti zračenja, LETu! zračenja, dozi, brizinu doze, frakcijama, vrsti tkiva koje je ozračeno.
41
Osnovne radijacijske veličine u dozimetriji ionizirajučeg zračenja
U cilju mjerenja doze ionizirajučeg zračenja i procjene njegovog učinka u interakciji s materijom koriste se slijedeće mjerne jedinice: 1.ekspozicijska doza (R): količina naboja po jedinici mase zraka. Riječ je o naboju koji nsdtaje prolaskom fotona kroz zrak. Jedinica C/kg. Stara jedinica je rendgen. 2.apsorbirana doza (D) J/kg=Gy 3. Ekvivalentna doza (H) Sv. Stara jed.rem. 4. Efektivna doza (E) Sv.
42
Što je specifična ionizacija, LET.
Specifična ionizacija je broj ionizacija po jedinici prijeđenog puta (LET-linear energy transfer). OVISI O VRSTI ZRAČENJA! Definicija: Prosječna energija zračenja predana materiji (tkivu) po jedinici prijeđenog puta. Ili... GUSTOĆA IONIZACIJE PO JEDINICI PRIJEĐENOG PUTA FOTONA ILI ČESTICE! Ili... Energija predana tkivu po jedinici puta, u keV/mikrometar -vrijedna je parametar za USPOREDBA RADIOBIOLOŠKOG UČINKA RAZLIČITIH VRSTA ZRAČENJA! -ZRAČENJE VISOKOG LETa označava veći broj interakcija/ionizacija po jedinici prijeđenog puta, znači da brže isporuče E na svom putu. Sposobnost OPORAVKA TKIVA kod visokog LETa je MANJA. Najveća je za alfa zračenje, manja za beta a najmanja za gama zračenje. Budući da alfa čestice imaju veći LET nego elektroni, njihova je prodornost u materiji mnogo manja od prodornosti elektrona istih energija (znači da alfa čestice brže isporuče energiju na svom putu stoga je prodornost puno manja.) Dakle, LET je obrnuto proporcionalan sa prodornosti zračenja u tkiva. Visoki LET imaju uglavnom ČESTIČNA ZRAČENJA i zračenje s visokim LETom stvara veći broj ionskih parova po jedinici puta što povećava šansu da se pogodi meta (DNK) što predstavlja dominantnu zastupljenost alfa ostećenja što se u alfa/beta modelu prikazuje kao oštar nagib linearnog dijela krivulje preživljenja. Ujedno je i povećana RBE/Q. -ZRAČENJE S NISKIM LETom pretežno stvara beta ostećenja + stvranjem slobodnih radikala. To su uglavnom X I GAMA ZRAKE (FOTONI). Kod povećane koncentracije kisika u stanici povećava se stvaranje slobodih radikalapod utjecajem zračenja tako da se na taj načim povećava efikasnost ionizacije zračenja s niskim LETom (tkiva pod utjecajem kisika postaju radioosjetljivija).
43
Razlika između 1Gy i 1Sv
Razlika između 1 Gy i 1 Sv je u tome što Gy mjeri apsorbiranu dozu zračenja, a Sv mjeri ekvivalentnu dozu zračenja. Apsorbirana doza zračenja je količina energije zračenja koja se prenosi na jedinicu mase materijala, dok je ekvivalentna doza zračenja količina apsorbirane doze koja se prilagodi faktorom kvaliteta zračenja. Faktor kvaliteta zračenja uzima u obzir biološki učinak različitih vrsta zračenja na živo tkivo. Na primjer, alfa zračenje ima veći faktor kvalitete od beta ili gama zračenja, jer je alfa zračenje više ionizirajuće i štetnije za stanice. Jedinica za Gy je joule po kilogramu, a jedinica za Sv je ista. Međutim, to ne znači da su Gy i Sv uvijek jednaki. Za zračenje koje ima faktor kvaliteta 1, kao što je gama zračenje, Gy i Sv su jednaki. Za zračenje koje ima faktor kvaliteta veći od 1, kao što je alfa zračenje, Sv je veći od Gy. Za zračenje koje ima faktor kvaliteta manji od 1, kao što je elektronsko zračenje, Sv je manji od Gy.
44
Što je radioaktivnost?
Radioaktivnost je POJAVA u kojoj se NESTABILNE ATOMSKE JEZGRE (tzv. radioaktivni nuklidi*) spontano raspadaju i pri tome emitiraju različite vrste zračenja, kao što su alfa, beta i gama zračenje. *Nuklidi=stabilne atomske jezdre Razlikuju se prema penetraciji: Alfa- nekoliko cm kroz zrak, zaustavlja ga list papira. Beta - oko 1m kroz zrak, penetracija kroz šaku ili aluminijsku foliju. Gama zrake su najprodornije zračenje, doseg u zraku mu može biti i do 100 m, ali većinu gama zračenja možemo zaustaviti olovnom preprekom debljine desetak centimetara. Radioaktivni raspad uzrokuje promjenu kemijskog elementa iz jednog u drugi, pri čemu se oslobađa energija i čestice. Radioaktivnost se može prirodno pojavljivati u nekim elementima, kao što su uran, radij, ili se može umjetno stvarati u laboratorijima ili nuklearnim reaktorima. Henry Becquerell 1896. otkrio da soli urana spontano emitiraju zračenje.
45
Što je zračenje?
Zračenje je oblik energije koji se prenosi kroz prostor ili materiju.
46
Prirodni izvori radioaktivnosti
većinu radioaktivnosti primamo inhalacijom radona (222R)-plin koji se oslobađa raspadom radija (226Ra) koji se nalazi u tlu. Radioaktivnost u hrani i vodi dolazi iz tla- polonij, radij... Kozmično zračenje (više u avionu) Srednja doza koju primimo iz prirodnih radioaktivnih izvora je 0.0003Sv (3mSv). Za razliku, jednokratna doza od 0.5Sv? ne uzrokuje skoro nikakve simptome. (2, 7 i 10 mSv su CT glave, toraksa, abdomena) Ugljik-14 nastaje u gornjoj atmosferi kozmičkim zračenjem i ulazi u živi svijet kroz fotosintezu i prehranu. Nakon smrti organizma, količina ugljik-14 u njegovom tijelu počinje opadati poznatom brzinom, što omogućuje procjenu vremena njegove smrti.
47
Što su radioizotopi?
Izotopi su ELEMENTI istog atomskog broja (isti broj protona) a različitog broja neutrona, stoga i različite mase. Radioizotopi su NESTABILNI IZOTOPI NEKOG ELEMENTA čije se atomske jezgre raspadaju odašiljući alfa-zračenje, beta-zračenje ili gama-zračenje. Radioizotopi mogu biti prirodni ili umjetni. Prirodni radioizotopi su oni koji se nalaze u prirodi, kao što su ugljik-14, kalij-40 ili uran-238. Umjetni radioizotopi su oni koji se dobivaju u nuklearnim reaktorima ili ubrzivačima čestica, kao što su jod-131, kobalt-60 ili tehnicij-99m2
48
Načini dobivanja radioaktivnog materijala
u nuklernim reaktorima i u prirodi...valjda
49
SI jedinica za radioaktivnost
Jedinica za mjerenje radioaktivnosti u SI sustavu je becquerel (Bq). Aktivnost radioaktivnog izvora od jednog becquerela odgovara JEDANOM RASPADU (dezintegraciji) atomske jezgre U SEKUNDI.
50
Vrste radioaktivnog raspada. Primjeri. Razlike u penetraciji zračenja.
α-raspad, β-raspad ili γ-raspad nazvane prema vrsti zraka koje napuštaju jezgru. To su mehanizmi kojima nestabilna jezgra postižu stabilniju konfiguraciju, tako što emitiraju odgovarajuću česticu ili foton i tako se oslobađa viška energije . Alfa raspad je proces u kojem nestabilna jezgra emitira alfa česticu, koja se sastoji od dva protona i dva neutrona. Emitiraju ih jezgre teških atoma rednog broja iznad 80. Primjer. Radium-226 podliježe alfa raspadu. Proces alfa raspada može se prikazati sljedećom formulom: 88 226​Ra→86 222​Rn+2 4​He Ova formula pokazuje da atom radija-226 raspada se u atom radona-222 i alfa česticu=POZITIVNA JEZGA ATOMA HELIJA. Ovaj proces je dio prirodnog radioaktivnog raspada. Beta raspad je proces u kojem nestabilna jezgra emitira β-ili beta + čestice tj. ELEKTRON ILI POZITRON Primjer. I-131 je radioaktivni izotop joda. I-131 je beta emitter, što znači da podliježe beta minus (β-) raspadu. Tijekom beta minus raspada, neutron u jezgri I-131 se raspada u proton, uz zračenje elektrona i antineutrina. Kao rezultat toga, I-131 se pretvara u izotop ksenona (Xe-131), koji je stabilan. Gama raspad je proces u kojem nestabilna jezgra emitira gama zračenje (fotone gama zraka) Co 60=Ni + e- + gama zraka Cs137, Ir192 Razlikuju se prema penetraciji: Alfa- nekoliko cm kroz zrak, zaustavlja ga list papira. Beta - oko 1m kroz zrak, penetracija kroz šaku ili aluminijsku foliju. Gama zrake - najprodornije, doseg u zraku im može biti i do 100 m, ali većinu gama zračenja možemo zaustaviti olovnom preprekom debljine desetak centimetara. dodatak Objašnjenje beta radioaktivnog raspada: Tijekom ovog procesa, atomska jezgra zrači elektron ili pozitron. Zanimljivo je da se tijekom beta raspada ne događa promjena atomske mase, već se samo atomski broj poveća ili smanji za jedan. To znači da se atomska jezgra pretvori u novi kemijski element, koji je sljedeći ili prethodni redni broj u periodnom sustavu elemenata. Postoje dva tipa beta raspada: Beta minus (β-) raspad: Nestabilne atomske JEZGRE KOJE IMAKU VIŠAK NEUTRONA mogu spontano ostvariti beta minus raspad, gdje se neutron raspada u proton, UZ ZRAČENJE ELEKTRONA i antineutrina. Beta plus (β+) raspad ili pozitronski raspad: Nestabilne atomske JEZGR KOJE IMAJU VIŠAK PROTONA mogu spontano ostvariti beta plus raspad, gdje se proton raspada u neutron, uz ZRAČENJE POZITRONA i neutrina. + Objašnjenje gama radioaktivnog raspada: Gama raspad je vrsta radioaktivnog raspada u kojem NESTABILNA ATOMSKA JEZGRA EMITIRA GAMA ZRAKE, odnosno visokoenergetske fotone, kako bi postigla stabilnije stanje. Zanimljivo je da se tijekom gama raspada ne događaju promjene u atomskom broju ili masenom broju atoma. To znači da se KEMIJSKI ELEMENT NE MIJENJA tijekom gama raspada. Gama zračenje nastaje kada su nukleoni (protoni i neutroni) unutar atomske jezgre u energetski POBUĐENOM STANJU. Kako bi se vratio u stabilnije, niže energetsko stanje, nukleon emitira gama kvant (foton gama zračenja).
51
Opća jednadžba radioaktivnog raspada, konstanta radioaktivnog raspada, poluvrijeme raspada (primjeri), krivulja radioaktivnog raspada.
Osnovna jednadžba radioaktivnog raspada: N=N0 x e-lambda t Broj jezgara koje su podlegle radioaktivnom raspadu jednak je umnošku broja jezgara na početku pomnoženim s bazom prirodnog logaritma koja je negativno potencirana konstantom nuklearnog raspada i vremenom. N=broj jezgara N0=broj jezgara na početku lambda=konstanta nuklearnog raspada t=vrijeme proteklo od početka raspada do trenutka od interesa e=baza prirodnog logaritma Vrijeme poluraspada T1/2 je vrijeme potrebno da se broj radioaktivnih jezgra raspadima smanji na polovicu prvotne vrijednosti: Co60 (5,2god.), Cs137 (30 god.), Ir192 (74 dana) - emitiraju gama zrake. Ra226 (1620 god.)- emitira alfa čestice I131 (8 dana)-emitira beta minus česticu tj elektron Ili ovako... Osnovna jednadžba radioaktivnog raspada opisuje zakon prema kojem se broj jezgri radioaktivnog izotopa koji se raspada u vremenu, mijenja. Zakon radioaktivnog raspada kaže da je broj jezgri radioaktivnog izotopa koji se raspada u vremenu proporcionalan ukupnom broju jezgri N, vremenu ∆t i konstanti raspada λ. Matematički, to se može izraziti kao: ∆N = -λ x N x ∆t Gdje: ∆N je promjena broja jezgri koje se raspada λ je konstanta raspada (ima karakterističnu vrijednost za svaki radionuklid) Daje vjerovatnost da će se bilo koji individualni atom raspasti u jedinici vremena. Predznak minus u jednadžbi znači da tijekom vremena broj radioaktivnih atoma opada. N je ukupan broj jezgri.
52
Zakonski dozvoljene doze zračenja
Propisane granice za izložene radnike su: - EFEKTIVNA DOZA izloženih radnika ne smije tijekom rada biti veća od 100 mSv u razdoblju od pet uzastopnih godina, uz uvjet da niti u jednog godini efektivna doza ne smije biti veća od 50 mSv. PROSJEČNO NE VIŠE OD 20mSv GODIŠNJE! Leća ne više od 150mSv godišnje. Dora praksa (ALARA)=0.1 do 0.2mSv/tjedno (5 odnosno 10 mSv godišnje). Propisane granice za opću populaciju/u prostorima ionizirajućeg zračenja (dakle isključujući medicinsku izoženosti i dozu iz prirodnih izvora zračenja): - Efektivna doza u jednoj godini ne smije biti veća od 1 mSv od izvora koji su uključeni u djelatnost s izvorima ionizirajućih zračenja=1/50=0.02mSv/tjedno. ALARA 0.01 mSv/tj. (0.5 mSv godišnje)
53
Biološki učinci zračenja
Učinci zračenja mogu biti: STOHASTIČKI (javljaju se u relativno kratkom vremenu nakon ozračivanja, postoji prag doze zračenja, nastaje smrt stanice zbog visokih doza zračenja, npr. radijacijska bolest, mučnina, crvenilo kože..) DETERMINISTIČKI (to su kasni učinci izlaganja zračenju, ne postoji prag doze kod koje se pojavljuju ali VJEROVATNOST raste s povećanjem primljene doze, npr. nastanak tumora, sterilnost..) Biološke posljedice mogu biti somatske ali i genetske. Faktori koji djeluju na radiosenzitivnost: 1.Fizikalni : LET, brzina doze, frakcioniranje. 2. kemijski: efekt kisika tj radioliza vode--->prolaskom zračenja kroz tkivo (građeno od molekula vode) nastaju slobodni radikali: hidroksilni radikal i radikal vodika (H+ i OH-). Slobodnim radikalima svojstvena je izrazita reaktivnost s okolnim molekulama. Osim slobodnih radikala nastalih iz vode,u stanici nastaju i solodni radikali kisika. Hipooksigenirana tkiva trebaji veću dozu zračenja od oksigeniranih za isti biološki učinak jer u hipoksiji se stvara manje kisikovih radikala.
54
Zaštita od zračenja
Zaštita od zračenja se ODNOSI NA: PROFESIONALNU IZLOŽENOST (radnici u zonama ionizirajućeg zračenja) MEDICINSKU IZLOŽENOST (pacijenti) i IZLOŽENOST OPĆE POPULACIJE (izloženost zračenja iz umjetnih izvora isključujući med. izloženost i prirodne izvore zračenja) Granice izlaganja su različite u pojedinim skupinama! NAČELA ZAŠTITE od zračenja temelje se na ALARA principu i predstavljaju PRINCIP DOBRE PRAKSE "As Low As Reasonably Acheavable", dakle SMANJITI IZLOŽENOST ZRAČENJU što je više moguće postići, u razumnim okvirima, imajući na umu UDALJENOST od izvora zračenja (znajući da brzina doze opada s kvaratom udaljenosti), VREMENU provedenom u blizini izvora (doza zračenja proporcionalna je vremenu) te korištenjem ZAŠTITNIH SREDSTAVA kojima se atenuira zračenje (olovna pregača npr.) Shodno pravilima i propisima radi se PRORAČUN DEBLJINE BARIJERA kako bi se postigla tražena atenuacija (PRIMARNA-zaštita od primarnog snopa; SEKUNDARNA- zaštita od raspršenog zračenja). Sekundarno zračenje je raspršeno zračenje koje prolazi kroz glavu uređaja, raspršeno zračenje od pacijenta, raspršeno zračenje od zidova prostorija- neutronski uhvat- neutroni ulaze u labirint, pa se posebna zaštita predviđa za vrata-olovo,čelik) Prostorija s terapijskim uređajima (bunker) je optimalno planirana (labirint, vrata, primarna (250cm betona) i sekundarna barijera (120cm))
55
Korištenje klinova u radioterapiji
Svrha klinova je MODIFICIRANJE POLJA ZRAČENJA. Manualni klinovi: mogu se ručno namještanti (od aluminija i čelika), stavljaju se ispred glave MLC. Danas se rijetko koriste. Danas, VIRTUALNO/DINAMIČKI KLINOVI- pomicanjem glave SEKUNDARNOG KOLIMATORA za vrijeme zračenja preoblikuje se fotonski snop. Klinovi POVEĆAVAJU SREDNU ENERGIJU SNOPA stoga %DD u polju s klinovima raste zbog toga što KLINOVI APSORBIRAJU FOTONE NISKIH ENERGIJA čime se SMANJUJE RASPRŠENJE ZRAČENJA.
56
Razlike između kilovoltažne i megavoltažne terapije
Razlika između kilovoltažne i megavoltažne terapije je U ENERGIJI ZRAČENJA koje se koristi. Kilovoltažna terapija koristi aparate koji proizvode X-zrake energije MANJE OD 500 kV. Ova vrsta terapije se koristi za tretman kožnih karcinoma i POVRŠINSKE TUMORE, jer ima SLABU PENETRACIJU u dublje slojeve tkiva. Kilovoltažna terapija se takođe naziva i ortovoltna terapija. Megavoltažna terapija koristi aparate koji proizvode zračenje energije VEĆE OD 1 MV. Optimalno između 3 i 15 MV Ova vrsta terapije se koristi za DUBLJE POLOŽENE TUMORE, jer ima VEĆU PENETRACIJU i manje oštećuje okolno zdravo tkivo. Megavoltažna terapija se takođe naziva i supervoltna ili ultravoltna terapija. Neki od primjera megavoltažnih aparata su Co-60 teleterapijska jedinica, linearni akceleratori i ciklotroni (protonska terapija).
57
Koliko ima CT mSv?
u prosjeku CT glave oko 2mSv, CT toraksa oko 7mSv a CT abdomena oko 10mSv. Ali ovisi i o opremi i peotokolima za snimanje. Prirodna izloženost zračenju je oko 3mSv godišnje.
58
U radioaktivnosti, što znači stabino a što nestabilno stanje u jezgri?
Stabilnost jezgre OVISI O BROJU PROTONA I NEUTRONA u njoj. Male stabilne jezgre imaju približno jednak broj protona i neutrona, a kod velikih jezgri broj neutrona raste brže od broja protona. Stabilno stanje u jezgri znači da jezgra NE EMITIRA RADIOAKTIVNO zračenje i ne mijenja se u drugu jezgru. Nestabilno stanje u jezgri znači da JEZGRA SPONTANO EMITIRA radioaktivno zračenje i pretvara se u drugu jezgru. Radioaktivni raspad je proces kojim nestabilne jezgre prelaze u stabilnije stanje.
59
Gamma Knife
Gamma knife je uređaj za radioterapiju za liječenje malih ciljnih volumena u mozgu. Uređaj isporučuje intenzivnu dozu zračenja na ciljano područje, štedeći okolno moždano tkivo. Temelji na principu stereotaktičke radiosurgije, koja koristi više snopova gama zračenja (200) koji se konvergiraju u tri dimenzije da precizno fokusiraju na ciljano područje. Gamma knife koristi kao izvor energije gama zračenje kobalta 60. U planiranu zračenja koristi se okvir za glavu sa trodimenzionalnim koordinatnim sustavom.
60
Princip rada Cyber Knife-a
Sustav CyberKnife jedini je sustav za isporuku zračenja koji ima linearni akcelerator (linac) izravno montiran na robota za isporuku fotona. Robot se pomiče i savija oko pacijenta kako bi isporučio doze zračenja iz potencijalno tisuća jedinstvenih kutova snopa, značajno proširujući moguće položaje za koncentriranje zračenja na tumor dok se doza na okolno zdravo tkivo smanjuje na minimum. Ova robotska isporuka i vođenje slike u stvarnom vremenu postavili su standard za preciznost isporuke i omogućili stereotaktičku radiokirurgiju (SRS) i stereotaktičku terapiju zračenjem tijela (SBRT) za čitav niz vrsta tumora.
61
SRS, SBRT
SRS Stereotaktička radiokirurgija — nekirurški pristup terapiji zračenjem koji se koristi za liječenje funkcionalnih abnormalnosti i malih tumora u mozgu. Visoke doze, precizno ciljanog zračenja isporučuju se u manje tretmana nego konvencionalna radioterapija, obično samo 1 do 5 tretmana, što može pomoći u očuvanju zdravog tkiva. SBRT Stereotaktička terapija zračenjem tijela — pristup terapiji zračenjem koji isporučuje visoke doze zračenja do cilja unutar tijela, bilo u jednoj ili u najviše pet frakcija.
62
ICRU preporuke, propisane doze za ciljne volumene
ICRU preporuke su SMJERNICE koje je izdao MEĐUNARODNI ODBOR za radiološke jedinice i mjerenja (ICRU) za PROPISIVANJE DOZA I OZNAČAVANJE VOLUMENA u radioterapiji. ICRU preporuke imaju za CILJ STANDARDIZIRATI tehnike i postupke u različitim modalitetima zračenja, kao i POBOLJŠATI KVALITETU I SIGURNOST. ICRU je objavio nekoliko izvještaja koji se odnose na različite aspekte radioterapije, kao što su: ICRU izvještaj 50, Propisivanje, bilježenje i izvještavanje o terapiji fotonima: Ovaj izvještaj DEFINIRA RAZLIČITE VOLUMENE koji se moraju identificirati prije bilo koje radioterapije, kao što su GTV, CTV, PTV. Također daje preporuke za opisivanje varijacije doze u planiranom ciljnom volumenu i identificiranje područja visoke ili niske doze. Ovaj izvještaj se odnosi samo na VANJSKO ZRAČENJE FOTONIMA. ICRU izvještaj 58, Propisivanje, bilježenje i izvještavanje o brahiterapiji: Ovaj izvještaj daje smjernice za brahiterapiju- metoda liječenja koja koristi radioaktivne izvore koji se postavljaju u blizini ili unutar tumora. Ovaj izvještaj se odnosi na privremene i trajne implantate, kao i na različite vrste izvora i aplikatora. ICRU izvještaj 83, Propisivanje, bilježenje i izvještavanje o terapiji intenzitetom moduliranih fotona (IMRT): Ovaj izvještaj pruža informacije potrebne za standardizaciju tehnika i postupaka IMRT je napredna tehnika zračenja koja koristi računalno upravljane snopove zračenja koji se mogu prilagoditi obliku tumora. Cilj standardizacije u radioterapiji je poboljšati KVALITETU I SIGURNOST liječenja pacijenata s malignim tumorima, kao i omogućiti USPOREDBU I EVALUACIJU RAZLIČITIH METODA I PROTOKOLA. Propisane doze za ciljne volumene: U općem smislu, cilj je postići što veću dozu na ciljnom volumenu, a istovremeno smanjiti dozu na okolnim zdravim tkivima i kritičnim organima. Preporučuje se da se propisana doza postigne u najmanje 95% PTV-a, a da se ne prelazi 107% PTV-a. Također se preporučuje da se izbjegne prekomjerna doza u područjima izvan PTV-a, posebno u kritičnim organima. Za primjer, neke od tipičnih propisanih maksimalnih doza za različite vrste tumora su: Tumori glave i vrata: 60-70 Gy u 30-35 frakcija Tumori pluća: 60-66 Gy u 30-33 frakcije Tumori prostate: 74-80 Gy u 37-40 frakcija (standardno frx) Tumori dojke: 50 Gy u 25 frakcija, plus 10-16 Gy boost na tumoru (standardno frx) Tumori mozga: 54-60 Gy u 30-33 frakcije
63
Princip IMRT-a
IMRT je napredna tehnika radioterapije koja KORISTI INTENZITETNO MODULIRANE SNOPOVE ZRAČENJA u svrhu još većeg nivoa konformalnosti/preciznosti u odnosu na 3D-CRT. Intenzitetno modulirano znači da se intenzitet snopa/dozu modulira/oblikuje PREMA OBLIKU TUMORA, što dovodi do optimalne pokrivenosti ciljnog volumena, uz istovremenu poštedu okolnih zdravih organa i tkiva. IMRT ima mnoge PREDNOSTI u odnosu na konvencionalnu ili (3D-CRT), kao što su: >BOLJA KONFORMALNOST DOZE: IMRT može bolje prilagoditi dozu obliku i položaju tumora, čak i onih nepravilnijih ili konkavnih oblika. To OMOGUĆUJE POVEĆANJE DOZE na ciljnom volumenu. >MANJA TOKSIČNOST: IMRT može smanjiti dozu na okolnim zdravim organima i tkivima što POBOLJŠAVA KVALITETU ŽIVOTA, omogućava reiradijaciju. >VEĆA PRECIZNOST (uz sustav IGRT): IMRT može se PRILAGODITI POMICANJU ili deformaciji tumora tijekom liječenja, što smanjuje potrebu za velikim marginama sigurnosti oko ciljnog volumena. Specifičnost ove tehnike je što se isporučuje u više zračnih snopova, koji se mogu mijenjati u intenzitetu, obliku i smjeru. IMRT se obično kombinira s slikovno vođenom radioterapijom (IGRT), koja koristi napredne sustave za snimanje i praćenje položaja i pokreta tumora i okolnih struktura tijekom liječenja. IMRT se može primijeniti za liječenje različitih vrsta tumora, posebno onih koji se nalaze u blizini kritičnih organa ili koji imaju složene oblike. Neki od primjera su: Tumori glave i vrata: IMRT može poboljšati kontrolu tumora i smanjiti toksičnost na slinovnice, ždrijelo, grkljan, štitnjaču, oči i mozak4. Tumori prostate: IMRT može povećati dozu na prostati i smanjiti dozu na rektumu, mokraćnom mjehuru, zdjeličnim kostima i femoralnim glavicama. Tumori mozga: IMRT može poboljšati konformnost doze na tumoru i smanjiti dozu na optičkim živcima, hipofizi, hipotalamusu, moždanom deblu i moždanoj kori
64
Mehanizmi rezistencije citostatika
PRIMARNA/urođena: tumor već od početka ne reagira na citostatik. STEČENA: otpornost se razvije tijekom terapije. Promjene vezane za resistenciju citostatika mogu biti na staničnoj membrani, u citoplazmi i u jezgri. Membrana: 1. POVEĆANO IZBACIVANJE CITOSTATIKA IZ STANICE- istovremena otpornost na više citostatika- uloga P-glikoproteina- pumpe za izbacivanje određene vrste citostatika (istovremena otpornost i na antracikline, vinka alkaloide, taksane). 2. SMANJENI UNOS CITOSTATIKA. Citoplazma: POVEĆANA INAKTIVACIJA CITOSTATIKA-povećanje broja enzima koji razgrađuju lijek, brže se lijek razgrađuje Jezgra: 1. POVEĆANI POPRAVAK OŠTEĆENE DNK- porast enzima za popravak oštećene tumorske DNA. 2. MUTACIJE U RECEPTORIMA, ONKOGENIMA, TUMOR SUPRESOR GENIMA. Prevladavanje otpornosti na cistostatike: -kombiniranjem citostatika koji imaju različite mehanizme djelovanja -hipertermijom -blokiranjem G-glikoproteina
65
Kvaliteta X zraka, penetracija- kako se definiraju.
Kvaliteta X zraka= prodornost X zraka odnosno energija Xzraka koja je odrežena razlikom napona (V) između katode i anode. Što je veći napon veća je brzina u E elektrona i veća je E nastalih fotona pa je tako i prodornost X zraka veća. Kod megavoltažnih uređaja kvaliteta X zraka je veća te se mogu zračiti tumori na većoj dubini od kilovoltažne terapije.
66
Build-up fenomen
ili fenomen nadogradnje. Build- up fenomen javlja se kod MEGAVOLTAŽNE TERAPIJE gdje ionizacija nastupa ispod površine materije koja se zrači/tkiva. Kako se kod MeV-ažne terapije RADI O FOTONIMA (X ili gama zrake) VISOKE energije oni ulaze dublje u tkivo i tek tamo počinju izazivati ionizaciju. Kada foton dođe do atoma izbija elektron i predaje mu E, zatim se sudara (foton) s drugim elektronom drugog atoma i radi novu ionizaciju. Svi ti izbijeni ELEKTRONI SE SUDARAJU I NASTAJE LANČANA REAKCIJA KOJA JE SVE VEĆA PREMA DUBINI TKIVA. Kod Build-up fenomena maksimum ionizacija nalazi se na određenoj dubini pa NA POVRŠINI NEMAMO VISOKE DOZE!! --->Dubina na kojoj dolazi do maksimuma ionizacije ovisi isljučivo o E fotona. ---> što je E veća, površinska doza je manja a dubinska doza (DD) je veća te imamo maksimum ionizacije dublje u tkivu. Ovaj fenomen važan je u SKIN-SPARINGU! Kratka definicija: broj ionizacija povećava se s dubinom puta (samo kod fotona visoke energije- u MeV!)
67
Megavoltažno zračenje
Megavoltažno zračenje je zračenje energijama većim od 1 MV. Proizvode ga linerani akceleratori, kobalt uređaji. Prednosti megavoltažne u odnosu na kilovoltažnu terapiju je: 1. zaštita kože (Build- up fenomen) 2. Bolji postotak DD (može zračiti tumore dublje položene u tijelu) 3. Bolje ograničenje polja zračenja prema okolnom zdravom tkivu (zbog manje raspršenog zračenja).
68
Braggov fenomen
BRAGGOV FENOMEN nastaje kod čestičnog zračenja tj. zračenja visokih energija. Označava broj ionizacija elektorna po jedinici puta. Nastaje zbog toga jer čestice na početku svoga puta imaju najveću brzinu (A BROJ IONIZACIJA OBRNUTO JE PROPORCIONALAN BRZINI ČESTICE) i izazivaju manje ionizacija. S daljnjim putovanje kroz materiju smanjuje im se brzina a raste broj ionizacija koji je najveći na kraju puta nabijene čestice te E nabijene čestice naglo pada!Nabijene čestice imaju KONAČAN PUT i uzrokuju ionizaciju direktno, dok se fotoni gase postupno (eksponencijalno) i uzrokuju ionizaciju indirektno preko elektrona (fotoel. ili Comptonovog). BRAGGOVA KRIVULJA pokazuje postepenu i na kraju konačnu gustoću ionizacije te pokazuje da nabijene čestice imaju definitivnu duljinu puta. Dakle, na početku krivulje čestica je brza pa ne stigne ionizirati tolike atome a kada na kraju svog puta deponitra maksimum svoje energije, E nabijene čestice naglo pada.
69
Postotne dubinske doze
Dubinska doza (DD) je doza zračenja na točno određenoj točki dubine tijela (nas zanima doza tamo gdje je tumor tj koliki je postotak apsorbirane doze na određenoj dubini u odnosu na ekspozicijsku dozu). Dubinska doza: zbroj apsorbiranih doza primarnog i sekundarnog zračenja u pojedinim slojevima tkiva). Izražava se kao POSTOTAK APSORBIRANE DOZE U ODNOSU NA EKSPOZICIJSKU DOZU*. *ekspozicijska (površinska) doza označava 100% dozu koja se izračunava na površini tijela (površinska doza, ulazna). %DD u nekoj točki tijela OVISI O: 1. Energiji- što je veća energija veća je i dubinska doza. 2. Veličini polja- što je veće polje veća je i % dubinska doza (razlog leži u tome što je %DD zbroj primarnog i sekundarnog zračenja) . 3. Obliku polja- homogenost zračenja u pravilnom kvadratnom polju je idealna jer su sve točke zračenja jednako udaljene.
70
Izodozne krivulje
Koriste se u planiranju optimalne radioterapije a predstavljaju DISTRIBUCIJU DOZE ZRAČENJA u razini ciljnog volumena. IZODOZNE LINIJE- linije koje povezuju točke iste dostotne dubinske doze (apsorbirana ista doza zračenja) IZODOZNE KRIVULJE predstavljaju 2D GRAFIČKIM PRIKAZOM DISTRIBUCIJE DOZE ZRAČENJA CILJNOG VOLUMENA I OAR. Znači, na kojoj dubini medija je apsorbirana koja postotna dubinska doza (na kojoj dubini je apsorbirano 70,80,90 a na kojoj 100% apsorbirane doze). Primjena suvremenih softverskih dozimetrijskih sistema omogućava volumni (3D) prikaz distribucije doze u mediju. U kliničkoj praksi rutinski se prakticira analiza VOLUMNI PRIKAZ DISTRIBUCIJE DOZE U RAZINI CILJNOG VOLUMENA (tumora) = 3D IZODOZNE POVRŠINE. Izodozne krivulje se razlikuju ovisno o ENERGIJI i VRSTI ZRAČENJA. Visoke energije imaju pravocrtne linije dok niske energije imaju široke krivulje. Kod Rtg zračenja izodoze su široke i guste jer imaju puno sekundarnog zračenja.
71
Afterloading tehnika u brahiterapiji
Tehnika naknadnog punjenja aplikatora sa udaljenosti. Tom tehnikom omogućeno je znatno preciznije izvođenje brahiterapijske aplikacije uz potpunu zaštitu osoblja. Tehnika se temelji na preciznom pozicioniranju praznog aplikatora na željeno mjestu uz tumor nakon čega se izvodi imaging procedura za planiranje brahiterapije. na osnovu kojeg se definira ciljni volumen i rizični organi. Doza zračenja se definira na određenoj udaljenosti od izvora zračenja a volumni proračun distribucije doze izvodi se pomoću kompjuterskog sistema za planiranje brt. Zatim se IZVOR ZRAČENJA TRANSPORTIRA iz kontejnera brahiterapijskog uređaja u aplikator putem šupljih vodića automatizirano, daljinskim upravljanjem iz komandne sobe koja se nalazi u odvojenoj prostoriji.
72
Brahiterapija- načini provođenja, klinička primjena, radioaktivni izvor, što je "inverse squere law"
Brahiterapija (unutarnje zračenje) je radioterapijska tehnika u kojoj se izvor zračenja postavlja u tumor ili njegovu neposrednu blizinu. Predstavlja invazivniji radioterapijski modalitet u odnosu na vanjsko zračenje pri čemu su ispunjana sva tri osnovna principa radioterapije: 1. preciznim pozicioniranjem izvora u neposrednu blizinu tumora moguće je APLICIRATI VISOKU DOZU zračenja na ciljni volumen. 2. zbog STRMOG PADA GRADIJENTA DOZE, koji je u funkciji udaljenosti od izvora zračenja (KVADRATNI ZAKON), zdravo tkivo u neposrednoj blizini ciljnog volumena znatno je manje ozračeno od tumora. 3. Volumna doza (doza aplicirana na odgovarajući volumen tkiv) znatno je manja od volumne doze vanjskog zračenja pa je i oštećenje okolnog tkiva manje. 1. Prema načinu provođenja/apliciranja dijelimo je na: INTERSTICIJSKU (direktno u tkivo) ili KONTAKTNU (neposredno uz tkivo) 2. Prema mjestu postavljanja izvora: INTRAKAVITARNA (u tjelesne šupljine-vagina,cerviks,uterus), INTRALUMINALNA (u tjelesne lumene-jednjak,dušnik), INTERSTICIJSKA (u tkivo-prostata). 3. Prema brzini doze: LDR- brzina do 2Gy/h MDR-brzina 2-12Gy/h HDR-iznad 12 Gy/h PDR (pulse dose rate)-kratki pulsevi zračenja 4.Prema trajanju zračenja: PRIVREMENA-izvor se uklanja nakon ispostave doze TRAJNA-implantacija kratkoživučih izvora (jod-125) koji ostane u tkivu. Najčeće korišteni izvori: Cezij 137 (30g)- MDR (KZT), Iridij 192 (74 dana)-HDR (PETROVA), jod 125-u obliku radiakt. zrnaca-LDR (60dana), Co 60 (5,2 god) Klinička primjena: ginekološki tumori, prostata, tumori glave i vrata, jednjak, oko, pluća, dojka. Koriste se samostalno ili u kombinaciji s EBRT. Zakon obrnutnog kvadrata: jačina doze je obrnuto proporcionalna kvadratu udaljenosti od izvora (I=1/r2)
73
Ciljni volumeni (GTV, CTV, PTV) i "nesigurnosti " u radioterapiji
Raličiti ciljni volumeni koji se koriste za definiranje kontura (delineaciju) anatomskih struktura u cilju izrade RT plana. Delineacija RT struktura izvodi se u skladu s osnovnim pravilima, definiranim međunarodnim preporukama ICRU. Uzimajući u obzir kliničke karakteristike i lokalizaciju tumora kao i stadija bolesti, na osnovu navedenih preporuka koristi se nekoliko kliničkih vodiča za standardizaciju izvođenja delineacije RT struktura: GTV (gross tumor volume): obuhvaća vidljvi dio tumora čiji se obli, veličina i lokalizacija određuju na osnovu klin.-dg. procedura, po potrebi fuziji imaginga. Može bit GTV tumor, GTV node. Sadržava najveću koncentraciju malignih stanica. CTV (Clinical target volume): obuhvaća ZONU SUBKLINIČKOG (MIKROSKOPSKOG) ŠIRENJA MALIGNIH STANICA oko kliničkog/makroskopski vidljivog dijela tumora, CTVt, čije se postojanje ne može registrirati pomoću klasičnih kliničko-dg- imaginga. U pravilu koncentracija malignih stanica opada od ruba vidljivog dijela tumora ka periferiji. Isto vrijedi za CTVn. PTV (Planning target volume): odnosi se na marginu oko CTVa koja svojom širinom pokriva varijacije položaja CTV-a zbog VARIJACIJA U PRECIZNOSTI POZICIONIRANJA pacijenta u terapijskom položaju. Varijacijama u veličini, obliku i POLOŽAJU ORGANA koji u sebi sadrži CTV ili je s njim u bliskom kontaktu npr. PROMJENE VOLUMENA rektuma, mjehura. I uključuje FIZIOLOŠKE POMAKE ORGANA npr. pluća, srce. Ovako definiran PTV (sa CTV i GTV u sebi) odgovara definitivnom ciljnom volumenu (volumen mete) za koji se propisuje terpaijska doza i na osnovu čijih se karakteristika planira optimalna geometrija RT snopa/polja.
74
Konformalna radioterapija, opis
Terminom konformalna radioterapija opisuju se TEHNIKA ZRAČENJA čijom se primjenom dobiva VOLUMNA DISTRIBUCIJA DOZE ZRAČENJA KOJA JE PRILAGOĐENA OBLIKU CILJNOG VOLUMENA što bi trebalo omogućiti PRECIZNO APLICIRANJE terapijske doze na tumor uz MAKSIMALNU POŠTEDU okolnog zdravog tkiva. Zračenje standardnom 3D-CRT tehnikom provodi se na suvremenim linearnim akceleratorima koji su opremljeni MLC sistemom za modeliranje geometrije zračnog snopa/polja. Ovo omogućava precizno apliciranje propisane doze na ciljni volumen uz bolju poštedu OAR, pri čemu se preciznost zračenja verificira izvođenjem procedure slikovno vođene radioterapije (IGRT) Razlika u odnosu na 2D konvencionalnu radioterapiju je u preciznosti planiranja i provedbe rth tretmana. 2D tehnika osim tumora obuhvaća i relativno velik volumen OAR dok se planiranjem standardne konformalne radioterapije (3D-CRT) oblik rth polja i distribucija doze modeliraju prema obliku ciljnog volumena. Možemo reći i da 3D-CRT označava geometrijsko prilagođavanje (konformiranje) oblika RT polja prema nepravilnom obliku tumora uz homogenu distribuciju doze (unutar intervala tolerancije koji kaže da 95% dozom mora biti obuhvaćeno namanje 95% ciljnog volumena a vrijednost maksimalne doze ne smije prelaziti 107%).
75
Što je tehnika SIB
SIB (Simultani integrirani boost) je tehnika zračenja u kojoj se na više ciljnih volumena (2,3) ISTOVREMENO alicira RAZLIČITA doza PO FRAKCIJI te je i ukupna doza na te različite ciljne volumene različita. Npr. provođenje istovremenog zračenja maksroskopski uvećanog LČ i profilaktičkog zračenja LČ pod rizikom od mikroskopske bolesti
76
VMAT tehnika zračenja
Posebnost ove tehnike je štose u isto vrijeme generira snop zračenja, pomiće gentrij kružno oko izocentra a MLC se prilagožavaju obliku. Sven to u isto vrijeme! Zato kraće traje zračenje. volumetrijski modulirana lučna terapija (Volumetric Modulated Arc Therapy) . Napredna je tehnika radioterapije. Izvodi se ISTOVREMENOM ROTACIJOM GENTRIJA linaca OKO IZOCENTRA (tj. ciljnog volumena) i DINAMIČNOM IMRT tj. kontinuiranim pomicanjem lamela MLC-a u isto vrijeme u koje rotirajući izvor generira snop zračenja. Ova tehnika omogućuje visok nivo konformalnosti isporuke propisane doze zračenja koja se postiže primjenom jednim ili više kružnih RT snopa (punom rotacijom gentrija linaca ili više rotacija) Kod izvođenja VMAT tehnike pozicija MLC-a, brzina doze i brzina rotacije gentrija mijenjaju je istovremenom tijekom iwsporuke zračenja unutar jedne rotacije. To omogućava visoki nivo konformalnosti, smanjuje broj MU i smanjuje vrijeme zračenja po frakciji pa se time i smanjuje utjecaj pomicanja pacijenta tijekom zračenja. S druge strane povećava se volumen zdravog tkiva na koji je aplicirana niska doza zračenja što treba uzeti u obzir pri porcjeni rizika od nastanka sekundarnih tumora. Ukratko VMAT prodrazumijeva istovremeno pomicanje pozicija lamela MLCa i brzine doze u svakoj kontrolnoj točki. VMAT proizvođača Varian kosriti termin RapidArc. brzina doze: količina energije ionizirajućeg zračenja koju pacijent prima u jedinici vremena. Ako dvije jedinke apsorbiraju istu dozu zračenja, ali u različitom vremenu, dakle s različitom brzinom apsorbirane doze, posljedice će biti različite. Primjer usporedbe s intoksikacijom alkohola.
77
Što je DVH?
Dozno-volumni histogram. Predstavlja vrlo informativan prikaz VOLUMNE DISTRIBUCIJE DOZA u svakoj 3D definiranoj strukturi bilo da je riječ o ciljnom volumenu ili OAR. DVH može biti u obliku grafikona ili tabelarnog prikaza statističkih podataka koji prikazuju odnos volumena 3D definirane strukture na osi y i doze zračenja na taj volumen na osi x.
78
Čemu služi EPID?
EPID (Electronic portal imaging device). Predstavlja megavoltažni IMAGING SISTEM ZA PROCJENU PRECIZNOSTI ZRAČENJA kojima su opremljeni suvremeni linearni akceleratori. Kada se pacijent postavi u terapijski položaj, najprije se ozrači preko set up polja zračnim snopom koji prolazi kroz tijelo na detektor EPID sistema i stvori tzv digitalnu portalnu grafiju koja na osnovi prikaza međusobnog položaja koštanih struktura i geometrije zračnog polja dokumentira terapijski i realnu geometriju. Preciznost zračenja se procjenjuje usporedbom terapijske i realne geometrije zračenja. U slučaju neslaganja ove dvije geometrije, terapijska geometrija se usklađuje s realnom geometrijom plana zračenja pomicanjem pacijent- stola za proračunatu vrijednsot po osi x,y,z.
79
Princip IGRT
Image guided radiotherapy ili slokovno vođena radioterapija. Predstavlja METODE KONTROLE POLOŽAJA CILJNOG VOLUMENA I PRECIZNOSTI ZRAČENJA. Sastavni je dio suvremenih radioterpaijskih uređaja koji omogućava da se tijekom zračenja, primjenom odgovarajućih imaging metoda, lokalizacija ciljnog volumena precizno procjeni i po potrebi korigira u skladu s planiranom geometrijom zračenja, što omogućava maksimalnu preciznost provođenja radioterpaije. Danas se u kliničkoj praksi koriste različite imaging metode kako bi se tijekom izvođenja visokopreciznih tehnika zračenja , u skladu s geometrijom plana zračenja, kontrolirala geometrija pacijenta i geometrija zračenja. Tu spada sustav EPID, fiducijalni markeri, CBCT...
80
Čemu služi CBCT?
Cone beam CT je CT imaging za KONTROLU PRECIZNOSTI GEOMETRIJE ZRAČENJA u sklopu IGRT-a. CT omogućava istovremeni prikaz koštanih i mekotkivnih struktura. CBCT imaging kojim se PROCIJENJUJE TERAPIJSKI POLOŽAJ PACIJENTA, LOKALIZACIJA CILJNOG VOLUMENA I OAR, izvodi se neposredno prije zračenja sa pacijentom na stolu koji je u terpaijskom položaju . Rekonstruirani CT presjeci u tri ravnine softverski se preklapaju i uspoređuju s referentnim CT presejcima koji su korišteni za planiranje zračenja. U slučaju neslaganja lokalizacije ciljnog volumena na CBCTu i CT presjecimaRT plana, pomicanjem postoja (pacijen-stol) po osi x,y,z vrši se korekcija položaja.
81
Što je sinhronizirana terapija i princip.
TZV. Respiratory gated radiotherapy, predstavlja MOGUĆNOST SINKRONIZIRANJA ZRAČENJA S FIZIOLOŠKIM POKRETIMA ORGANA tj. pomicanjem ciljnog volumena i ozračivanjem "pokretnog tumora" samo u fazi kada se nalazi unutar geometrije snopa zračenja. Markeri koji emitiraju IC zračenje fiksiraju je na površinu tijela te prćenjem promjene položaja IC markacija pomoću stereoskopske IC kamere koja je instalirana u radnom okruženju aparata, moguća je precizna procjena pomicanja pacijenta i veličine geometrijske greške nastale zbog fizioloških pokreta.
82
Bolusi kod planiranja RT
Bolusi su fleksibilni tkivni pokrivači od posebnih materijala. Koriste se za POSTIZANJE VEĆE POVRŠINSKE DOZE (kako bi se površinska doza povećala na 90 do 100%) ili za poravnavanje neravnina na tijelu. Treba paziti na susjedna tkiva i organe jer je raspršeno zračenje veće (npr. nos zbog očiju)
83
Karakteristike maligne stanice (Hallmarks of cancer)
-nekontrolirani rast i proliferacija -gubitak kontrole staničnog ciklusa -gubitak stanične diferencijacije -gubitak kontorlirane stanične smrti,apoptoze -sposobnost neoangiogeneze -sposobnost invazije i metastaziranja -izbjegavanje imunološkog odgovora
84
Princip rada linearnog akceleratora
je uređaj za provođenje vansjkog zračenja koji funkcionira PO PRINCIPU UBRZANJA ELEKTRONA. U sudaru brzih elektrona sa metom emitira se X zračenje visoke energije (4 do 25 MV) čija je energija proporcionalna ubrzanju elektorna. Ako maknemu metu iz putanje ubrzanih lektrona onda se oni kao čestilno zračenje elektornima (E 4 do 25MeV) usmjeravaju direktno na površinu tijela. Glavni dijelov: 1. GENTRI (stativ) s GLAVOM APARATA: je pokretni dio linaca koji se rotira oko izocentra. U gentriju je sustav za nastajanje i ubrzavanje elektrona a u glavi aparata su komponente za kolimaciju i isporuku snopa. Osnovni dijelovi stativa i glave: -Elektronski top: IZVOR ELEKTRONA- elektroni nastaju zagrijavanjem katode (uzvojnica od volfram) te elektroni odlaze u valovod. Temperatura zagrijavanja uzvojnice određuje broj otpuštenih elektrona -Akceleratorksu cijev/valovod: vakumska CIJEV U KOJOJ SE UBRZAVAJU ELEKTRONI prema meti a sastoji se od mngobrojnih bakrenih šupljina koji omogućuju elektronima putovanje kroz valovod i fokusiranje snopa do promjer od 1 mm. -MAgnetron ili klistron: GENERATOR pulsnih RF MIKROVALOVA čija je funkcija akceleriranje elektrona do brzine bliske brzini svjetlosti. Magnetron kontrolira snagu i frekvenciju radiofrekventnih mikrovalova što u konačnici određuje energiju proizvedenih fotona/X zraka (u rasponu megavoltažnih energija) - Na kraju valovoda nalazi se OTKLONSKI MAGNET- SAVIJA ELEKTRONSKI SNOP PREMA METI -Terapijska glava= Kada uski snop elektrona udari metu od volframa tada se energija elektrona konvertira u energiju fotona tj . Rentgneske zrake. Fotoni se konvergentno šire iz mete (u obliku konusa) stoga je potreban SUSTAV KOLIMATORA koji će ga preoblikovati u izlazni terapijski snop. Primarni kolimator apsorbira raspršeno zračenje i određuje đirinu radioth. polja. Duljina izlaznog snopa do izocentra je 45cm. Dodatni dijelovi su FILTER ZA IZRAVNAVANJE SNOPA kako bi doza bila uniformna/homogena jer apsorbira više zračenja iz sradišta nego sa strane. Fotoni prolaze kroz NADZORNU IONIZACIJSKU KOMORU u svrhu mjerenja doze zračenja koja će biti predana pacijentu. Pimarna komorica mjeri dozu zračenja i zaustavlja snop kada se dostavi zadana energija zračenja. Sekundarna ionizacjska komora će zaustaviti snop ako primarna zakaže. Sekundarni kolimator na kraju oblikuje snop prema radioterapijskom planu sa multi lief kolimatorom, velikog broja malih listić od volframa koji se pokreću neovisno jedan o drugome i mogu kreirati različite kompleksne oblike prema prethodno zadanom radioterapijskom planu. -Terapijski stol- od karbonskih vlakana kako bi se smanjila tenuacija i raspršenje snopa. Kontrola linaca. jedan kompjutersnki sistem kontrolira i linak i MLCsustavi omogućuje sinkronizaciju dostave doze i poziciju MLC-a te omogućava kompleksnu dostavu rt snopa kao što su intenzitetno modulirana radioterapija i volumno modulirana lučna terapija
85
Što je radioterapija, Vrste radioterapija.
Primjena ionizirajućeg zračenja u terapijske svrhe. Prema mjestu izvora dijele se na: UNUTARNJE ZRAČENJE: brahiterapija radioaktivni nuklidi u nuklearnoj medicini VANJSKO ZRAČENJE: teleradioterapija terapijski RTG za kožne lezije
86
IORT
Intraoperativna radioterapija Zračenje elektronima na intraoperativno polje, na ležište tumora
87
U kojim fazama staničnog ciklusa su stanice radiosenzitivne
U G2 fazi (eventualno popravak DNA, 2-4h) i M fazi (fazi mitoze tj dijeljenja stanice, manje od 1h). A radiorezistentna je S faza (siteza DNA,6-8h) i G0 fazi (faza mirovanja).
88
6R u radioterapiji
5R predstavlja osnovni postulat radioterapijskog režima ispostave doze putem frakcioniranja. Odnose se na karakteristike i tumorskih stanica i stanica normalnog tkiva. Objašnjava nam kako tumorske i normalne stanice na biološkoj razini reagiraju na zračenje! RADIOSENZITIVNOST: stanice sisavaca osjetljive su na zračenje, i tumorske i normalne. REPARACIJA: stanice mogu popraviti štetu izazvanu zračenjem. REPOPULACIJA: tijekom zračenja stanice stvaraju nove stanice kao odgovor na zračenje nadomještajući one koje su uništene zračenjem. REDISTRIBUCIJA: stanice koje prežive jer se nalaze u radiorezistentnoj fazi staničnog ciklusa, promjenom faze staničnog ciklusa tijekom vremena, postaju radioosjetljive te bivaju uništene narednom frakcijom. REOKSIGENACIJA: Stanice u unutrašnjosti tumora su hipoksične te time i radiorezistentne. Smanjenem tumorske mase, te unutarnje stanice bivaju oksigenirane i samim tim radioosjetljive. To je jedini R svojstven samo tumorskim stanicama. Konvencionalno frakcioniranje objašnjeno je time da isporuka doze kroz više frakcija umogućava normalnom tkivu popravak subletalnih oštećenja kao i repopulaciju normalnih tkiva. To je bolje izraženo kod kasno odzivnih tkiva. **Frakcioniranjem uspostavljamo ravnotežu djelovanja na tumorske i na normalne stanice. ** Male doze zračenja prvenstveno štite kasno odzivna tkiva. REAKTIVACIJA- aktivacija imunosnog sustava
89
Protoni u radioterapiji
Protoni su pozitivno nabijene čestice, 2000x većemase od mase elektrona. Proizvode se u ciklotronima. Protoni su čestice zračenja visoke energije. Ono po ćemu su karakteristični je NJIHOVA RASPODJELA DOZE jer se kod njih doza povećava s dubinom prodiranja u tkivo te ima nagli skok (Braggov vršak) u blizini završetka dosega čestice. Tehnikom "slaganja" Braggovih vršaka mogu se dobiti snopovi različite energije i dosega te pokriti određeni volument tkiva na određenoj dubini i određenom dozom.
90
Terapijski omjer
Princip radioterapije, a to je aplicirati maksimalnu moguću visoku dozu na tumor uz maksimalnu poštedu okolnog tkiva, možemo islustrirati na osnovi dvije sigmoidne krivulje. Jedna prikazuje tumorsku kontrolu a druga vjerovatnost nastanka komplikacija normalnog tkiva. Razmak između te dvije krivuje je terpaijski omjer ili širina. Što su krivulje više razmaknute tj. što je terapijska širina veća veća je mogućnost kontrole tumora bez izazivanja značajnih nuspojava na normalnim tkivima. Ako je terapisjka širina mala onda imamo problem u kojem se moramo odlučiti hoćemo li poštediti okolna tkiva na račun kontrole tumora ili ćemo povećati kontrolu tumora na račun tkiva. Optimalan izbog doze i tehnike zračenja djeluju na terapijsku širinu. Danas se veća terapijska širina postiže sa sve suvremenijim uređajima i frakcioniranjem. (ovo je moj doživlja terapijske širine, ne znam jel točno)
91
nesigurnost u radiotrapiji, što bi trebalo obuhvatiti (quallity assurance)
su sve one procedure kojima se osigurava konzistencija/dosljednost primljene doze na ciljni volumen, sigurnost u primjeni te doze ( i na ciljni volumen i na kolno tkivo) , misnimalno izlaganje na profesinalne radnike.
92
Tomoterapija
Suvremena metoda radioterapije. Ovaj uređaj je kombinacija IMRT-a i vrlo preciznog CT-a kojim se prije svake terpaije potvrđuje oblik i pozicija tumora. Ovaj pristup koristi tehniku poznatu kao ‘snop olovke’ (pencil beam) za izvođenje precizne radioterapije. Koristi se za tumore locirane u rizičnim područjima zbog visoke preciznosti i maksimalne poštede OAR. Drug prednost je brzina rada uređaja. Modulira veliki broj kutova u kontinuitetu. Osigurava konformalno i homogeno zračenje u opsegu od 360 stupnjeva oko pacijenta.
93
Hipofrakcioniranje
Režim frakcioniranja koji koristi više doze po frakciji (>2 Gy). Ukupan broj frakcija se smanjuje i ukupna doza je manja. Samo zračenje traje kraće. Koristi se kod tumora niskog alfa/beta omjera jer na njih bolje djeluje viša doza po frakciji. Da bi se smanjio rizik od kasnih nuspojava kod kasno odzivnih tkiva, ukupna doza je manja. Još se često koriste u palijaciji jer kasne nuspojave nisu zabrinjavajuće a dokazano je da je kontrola simptoma ista kao u konvencionalnom frakcioniranju.
94
Hiperfrakcioniranje
Koristi se u svrhu aplikacije ukupne više doze kako bi se ostvarila bolja tumorska kontrola a bez povećanja rizika od kasnih nuspojava (jer je mala doza po frakciji na što se štede kasno odzivna tkiva). Ali očekuje se više akutnih nuspojava. Najčesše je pojedinačna doza oko 1.5 Gy koja se daje 2x dnevno u min. 6h razmacima.
95
Akcelerirano frakcioniranje
Odnosi se na apliciranje 2 frakcije dnevno kroz manje dana. Ukupna doza je u konačnici manja. Cilj je smanjiti vrijeme zračenja bez utjecaja na kasne nuspojave ali je značajna akutna toksičnost. Primjer: APBI (akcelerirana parcijalna iradijacija dojke)- intersticijska BRT implantatom 30Gy/7x/4 dana (2xdnevno)
96
Dose limits
Kralježnična moždina <45Gy Parotida >26Gy Srce MD <26Gy jednjak MD <34Gy Brahijalni pleksus <60Gy pluća MD <20Gy crijeva <54 maks bubreg <18Gy Jetra <25Gy Želdac <45Gy, maks <54 Gy Kod zračenja rektuma: Femur <50Gy Crijeva: doza od 45Gy ne smije biti na više od 20cm3 volumena crijeva (V45Gy <20cm3) a maks doza 35Gy mora biti na manje od 150cm3 (V35Gy <150cm3) Mjehur: V40Gy <40%
97
Što je terapijski indeks/omjer? Čime se povećava terapijski omjer?
98
Što je p53 i koja mu je uloga?
Gen p53 je tumorski supresorski gen koji kodira proteine koji inhibiraju razvoj i rast tumora. Ima ključnu ulogu u sprečavanju zloćudne transformacije Kao transkripcijski faktor ima ulogu u kontroli staničnog ciklusa i staničnom odgovoru na oštećenja DNA. Inaktivacija gena p53 smatra se jedinstvenim genetičkim događajem u nastanku raka. Li Fraumenijev sindrom- mutacija gena TP53.
99
Kako djeluju PARP inhibitori
PARP inhibitori su lijekovi koji blokiraju enzime poznate kao PARP (poli-ADP-riboza polimeraza) koji igraju ključnu ulogu u popravku DNA. Koriste se kod prisutne BRCA mutacije jer su BRCA geni također geni za popravak oštećene DNA i ukoliko tumorska stanica ne može iskorisititi taj mehanizam za popravak, glavni mehaniza popravka postaje upravo putem PARP enzima. Koriste se u liječenju ca dojke, jajnika, gušterače, prostate. Olaparib, talazoparib, niraparib, veliparib.
100
Minimalna energija potrebna za izbacivanje 1 elektrona? Ili kolika je energija minimalno potrebna za ionizirajuće zračenje?
1eV (1.6x10na-19 J)