Fizika Flashcards
(100 cards)
Građa atoma-Bohrov model atoma, energija vezanja elektrona
Atomi ke građen od jezgre oko koje su orbitale u kojim se nalaze elktroni u elektr. omotaču. Jezgra se sastoji od protona i neutrona kiji su povezani nuklearnom silom. Neutroni neutraliziraju pozitivan naboj protona i njihov određeni broj je potreban da bi jezgra bila stabilna. Elektroni su u elektr. omotaču privučeni poz.nabojem jezgre.
Da bi se elektron izbacio iz orbitane/atoma potrebna je određena energija- ENERGIJA VEZE.
Dakle, energija veze nekog elektrona u atomu je ona energija koju treba dati elektronu da njegova potencijalna energija bude nula što znači da elektron može izaći iz orbite. To je ujedno i energija ionizacije. Elektron ima to veću energiju vezanja što je bliža njegova orbita jezgri, potencijalna energija je manja. Tako da se elektroni u vanjskim ljuskama mogu lako izbaciti (s nižim energijama). Najveća E je potrebna za izbacivanje elektorna iz K ljuske najbližoj jezgri (jer je taj elektron najviše privučen nuklearnom silom).
Bohr u svom modelu atoma opisuje elektrone koji kruže oko jezgre u orbitalama. Svaka orbitala ima svoju razinu energije.
Bohrovi postulati:
1. elektron kruži u točno određenim energetskim ljuskama oko jezgre tj. sa definiranim radijusom udaljenosti od jezgre
2. U orbiti je u stacionarnom stanju (ne emitira E).
3.Kod prijelaza iz jedne orbite u drugu elektron emitira E.
Bohrov model atoma danas se više ne koristi (osim za H) ali je važan za razumijevanje proces u atomu.
Danas se koristi apstraktni kvantno-mehanički model difuznog elektronskog oblaka u kojem je pozicija elektrona funkcija vjerovatnosti (opisana Shrodingerovom jednadžbom).
Energija vezanja elektrona:
najmanji mogući radijus, n=1 (broj staze) sadržava najmanju energiju E1= -13.6 eV (E ima neg.predznak jer je to E vezanja elektrona,znači potrebno je utrošiti E od 13.6 eV da bi se elektron oslobodio iz orbite). Tako onda energiiju iskazujemo obzirom na energiju u 1. Bohrovoj ljusci: E1= 0 a svaka slijedeća ljuska ima veću E.
Svaki n>1 predstavlja eksicitirano stanje. Vrijednost energije elektrona u svakoj Bohrovoj ljusci čini jednu energijsku razinu a skup svih energijskih razina čini energijski spektar toga atoma.
Maseni i atomski broj
Atomski broj Z označava broj peotona u jezgri, a odgovara broju elektrona u elektronskom omotaču. Broj protona definira atom/kemijski element. Promjenom broja protona mijenja se element/tvar. Broj neutroba u jezgri može biti različit.
Maseni broj čini broj protona i neutrona u jezgri. Čini glavninu mase atoma.
Koliki je naboj elektrona?
Elektron ima negativan električni naboj koji iznosi 1,6x 10na-19 C (Coulomb-jedinica električnog naboja)
Iz jednadžbe za kinetičku energiju elektrona dok prolazi razlikom potencijala od 1V.
Volt= mjerna jedinica SI sustava za električku razliku potencijala.
Ljepše rečeno: energija koju dobije elektron prilikom prolaska razlikom potencijala od 1 V.
1eV= 1V x 1.6x10na-19 C=1.6x10na-19 J (Joules=mjerna jedinica za energiju/rad)
Ekscitacija i ionizacija
Proces ekscitacije i ionizacije atoma nastaje kada orbitalni elektron primi određenu količinu E u različitim interakcijama.
Ekscitacija je situacija u kojoj se elktron prebavuje u ljusku većeg enetrgetskog potencijala. To se događa kada upadna energija nije dovoljno velika da izbije elektron iz ljuske nego mu dajući svoju energiju omogućava prelazak u biši energ.nivo. (provjeri)
Ionizacija je situacija u kojoj elektron primi energiju veću od E vezanja u elektronskom omotaču te se elektron izbacuje iz ljuske atoma. Tada nastane poz.nabijena čestica- ion tj ionizirani atom nekog elementa koji sudjeluje u brojnim kemijskim reakcijama. Ionizacija je ključni proces u biološkim učincima zračenja.
Karakteristično zračenje
Situacija u kojoj orbitalni elektron prilikom prelaska iz više u nižu elektronski ljusku emitira energiju u vidu razlike energija između te dvije ljuske. Ta emisija energije tj zračenje naziva se karakteristično (fotonsko) zračenje
Što je energija i koje su vrste energija?
Energija je SPOSOBNOST VRŠENJA RADA.
Mjerna jedinic za energiju je JOULES tj. rad koji vrši sila od 1 N na putu od 1 m.
E=W=F•s (J)
Vrste energija: Kinetička en., potencijalna en., toplinska en., električna en.,kemijska ene.,nuklearna en.,energija zračenja.
Ukupna je energija u izolirnnom sustavu očuvana što znači da pri prijelazu iz jednog oblika u drugi (npr.prijelaz kinetičke en.u toplinu) ukupna energijska bilanca ostaje konstantna.
Što je 1 J?
Rad koji vrši sila od 1N na putu od 1m
Džul (znak J) je mjerna jedinica SI za rad (W), energiju (E) i toplinu (Q).
Što je električna energija?
Električna energija je gibanje električki nabijenih čestica u električbom polju.
Što je 1eV?
kinetička energija elektrona dok prolazi razlikom potencijala od 1V.
1eV iznosi 1.6x10na-19 J (JOULES)
(dakle, naboj elektrona puta 1 V= exV= 1.6x10-19Coulomba x 1 Volt, jedinica za eV je Joule (za energiju) jer je to energija koju taj elektron određenog naboja dobije kada prolazi razlikom potencijala od 1 V, dakle dobije energiju od 1.6 x10-19 Joulesa)
1 MeV= 1.6x10na -13 J
Ili druga definicija: 1eV je energija koju dobije elektron kada se ubrza u električnom polju u kojem vlada razlika potencijala od 1V (pod djelovanjem napona od 1 V).
U radioth. se koristimo fotonima energije reda veličine MeV (1x10na6 eV)
Elektromagnetsko zračenje?
*Zračenje je oblik energije koji se prenosi kroz prostor ili materiju.
EM zračenje prijenos energije gibanjem fotona u obliku valova koji se nalaze unutar oscilirajućih električnih i magnetskih polja koja putuju od izvora. Oscilirajuće električno polje stvara msgnetsko polje i obrnuto).
Elektromagnetski val proizvode akcelerirane nabijene čestice.
Pojam kvanta energije i pojam fotona?
Fotoni su kvanti energije elektromagnetskog zračenja koji putuju brzinom c.
Energija fotona E=h•ni
ni(frekvencija) =c/lambda (valna duljina) -uz istu brzinu veća energija kod manje valne dužine.
h (Plancova konst.): 6.62x10na-34 Js
Vrste elektromagnetskog zračenja-spektar?
Spektar čini paletu elektromagnetskih valova koji se razlikuju prema valnoj duljini i frekvenciji, te energiji koju prenose (u obliku fotona). Prema frekv.i valnoj duljini mogu se podlijeliti na nekoliko područja: radiovalovi,mikrovalovi,infracrveno zračenje,vidljiva svijetlost.ultraljubičasta svijetlost, rendgensko zračenje, gama zračenhe i kozmičko zračenje.
Kolike su valne dužine vidljivog spektra a kolike X zračenja?
valna duljina vidljive svijestlosti je u rasponu od 400 do 700nm.
A rentgenskog (X) zračenja od 0.001 do 10nm.
Zajedničke karakteristike elektromagnetskih valova.
5 karakteristika:
• svi putuju istom BRZINOM u zraku (3x10na8 m/s)
•prenose ENERGIJU U FOTONIMA ili kvantima (E=hxni=hxc/lambda)
•šire se PRAVOCRTNO u slobodnom prostoru
•prolaskom EM valova kroz materiju događa se ATENUACIJA (smanjenje intenziteta) i to zbog APSORPCIJE (otpuštanja dijela energije u materiju) i RASAPA (dio valova promijeni smjer od upanog)
•u slobodnom prostoru EM valovi slijede ZAKON OBRNUTOG KVADRATA (I=1/r2) koji glasi: intenzitet zračenja obrnuto je proporcionalan kvadratu njegove udaljenosti od izvora zračenja.
kojom brzinom se kreću elektromagnetski valovi?
brzinom svjetlost c=3•10na8 m/s
O čemu ovosi energija elektromagnetskog zračenja?
Energija je proporcionalna frekvenciji i obrnutoproporcionalna valnoj duljini.
E=hxni=hxc/lambda
Što je ionizacijsko zračenje i koje vrste ionizacijskog zračenja postoje?
IONIZIRAJUĆE ZRAČENJE je zračenje koje ima dovoljnu energiju da ionizira atom ili molekulu (1eV do nekoliko desetaka eV).
Svaki atom karakterizira ionizacijski potencijal tog atoma tj.minimalna energija potrebna za ionizaciju jednog atoma (od nekoliko eV za alkalne elememte do 24.5eV za Helij)
Vrste ionizacijskog zračenja:
DIREKTNO (nabijene čestice-elektroni,protoni,alfa čestice) INDIREKTNO (neutralne čestice-fotoni- X i gama, zatim neutroni).
Vrste oštećenja:
DIREKTNO OŠTEĆENJE STANICE: nastaje direktnom interakcijom zračenja i kritičkih meta u stanici, čestice visokog LET-a.
INDIREKTNO OŠTEĆENJE STANICA: fotoni predaju energiju nabijenim česticama u materiji (elektronima) koje zatim predaju energiju materiji preko elektrona (fotoel. ili Comptonovog) te dodatno zračenje interagira s ostalim molekulama u stanicama, uglavnom molekulama vode. Proizvode se slobodni radikali -nestabilne molekule koje nastaju u procesu oksidacije tj. izgube 1 elektron (ion vode H2O+ i hidroksilni radikal OH-) koji su izuzetno reaktivni koji dalje oštećuju kritične mete. Visoko su reaktivni jer imaju nespareni valentni elektron. Nastaju česticama niskog LET-a.
Interakcije fotona i materije-ovisnost o energiji zračenja i atomskom broju apsorbera
Pri prolazu kroz materiju foton se može
1. otkloniti od prvobitnog smjera bez gubitka energije (ELASTIČNO RASPRŠENJE).
2. otkloniti od smjera uz gubitak energije (NEELASTIČNO RASPRŠENJE) i to interagirajući s orbtalnim elektronom (EKSCITACIJA/IONIZACIJA- fotoelektričnki efekt, Comptonov efekt) ili interagirajući s jezgrom (PRODUKCIJA PARA)
DOGAĐAJI KOJI NASTAJU U INTERAKCIJI FOTONA S APSORBEROM/MATERIJOM:
- Ovisno o TIPU METE:
Foton može ući u interakciju ORBITALNIM ELEKTRONOM -nastaje FE efekt ili Comptonovo raspršenje ili s JEZGROM-nastaje fotodezintegracija ili produkcija para. - ovisno o TIPU DOGAĐAJA koji će se dogoditi prilikom interakcije:
kompletna APSOROCIJA fotona (otpuštanja dijela energije u materiju) i RASAPA (promjena smjera upadnog fotona).
Parametar koji karakterizira penetraciju X i gama zraka kroz apsorbirajući medij naziva se linearnu koeficijent atenuacije.
PROCES ATENUACIJE je slabljenje intenziteta snopa prolaskom kroz materiju. Ovisi o broju upadajućih fotona na apsorber, linearnom koeficijentu atenuacije koji je ovisan o materiji (atomskom broju Z) i o debljini apsorbera.
Linearni koeficijent atenuacije ovisi o 1. Energiji fotona i 2. Atomskom broju Z.
Linerani koeficijent atenuacije se može opisati kao vjerovatnost po jedinici puta da će foton uči u interakcoju s apsorberom.
Fotoelektrični efekt
Je jedan od mogućih događaja u interakciji fotona i materije.
DOGAĐAJ koji nastaje kada upadni foton preda svu svoju energiju orbitalnim elektronu (to je elektron obično bliže jezgre, čvrsto vezan). ELEKTRON TADA BIVA IZAČEN iz orbitale a upadni FOTON NESTANE. Energija tog elektrona tada je jednaka E upadnog fotona umanjenog za E veze u elektronskom omotaču.
Smjer izbačenog elektrona ovisi o E upadnog fotona (za fotone niske E elektron izlazi pod velikim kutem a kod fotona visoke E više je pravocrtno).
ATOM s jedni elektronom manje POSTAJE ION i on teži vraćanju u stabilno stanje i to tako što će se praznina na mjestu izbačenog elektrona popuniti a elektronom iz više enrgetske razine. Prilikom toga povratka u stabilno stanje emitira se KARAKTERISTIČNO ZRAČENJE.
Nastaje kod malih energija ispod 30 keV-a.
Comptonov efekt
Jejedan odmogućih događaja u interakciji fotona i materije.
Događa se kada upadni fotonveće energije preda dio svoje energije orbitalnom elektronu (koji je obično slabo vezan, iz vanjskih orbitala), izbije ga dok se foton umanjenom energijom dalje rasijava pod određenim kutem.
Važna primjena komptonovog efekta je računanje debljine zaštitnih barijera- posebno rasijanih fotona iz pacijenta
Ovaj efekt dominira kod energija zračenja u rasponu od 30keV do 24 MeV.
To znači i da što je veća E upadnig fotona u odnosu na energiju veze smanjuje se vjerovatnost događaja fotoefekta a radte vjerovatnost za Compt.efekt.
Produkcija para
Je dogođaj koji nastaje kada je energija upadnog fotona znatno veća od 1.02 MeV-a. Tada može interagirati s materijom preko produkcije para. Tim procesom dolazi do interakcije fotona s elektromagnetskim poljem atomske jezgre te se foton TRANSFORMIRA u par elektron-pozitron (to je primjer nastanka materije iz energije). Dio E upadnog fotona od 1.02MeV UTROŠI SE NA STVARANJE MASE MIROVANJA PARA a ostatak na njihovu energiju gibanja. Pozitron će se vrlo brzo spojiti s nekim drugim elektronom te ćw OBJE ČESTICE NESTATI A NASTAT ĆE DVA FOTONA istih energija suprotnih smjerova. Taj proces se naziva anihilacija parova.
PET imaging se temelji na anihilaciji parova (radioaktivni atomproducir pozitrone koji reagiraju s elektronima u tijelu te se od svake produciraju po dvije gama zrake u tijelu)
Koja će od te tri interakcije fotona s materijom biti dominantna ovisi o energiji upadnog fotona i tomskom broju materije kroz koju zračenje prolazi.
Ovaj wfekt dominira kod energija viših od 24MeV
Koliki je približni atomski broj tkiva?
Meka tkiva u organizmu su sačinjena od lakih elemenata (H,O,C,N) a njihov atomski broj se kreće oko 7. Tako će i fotoni stupati u interakciju s molekulama mekih tkiva dominantno putem Komptonovog efekta.
Proces ionizacije i oštećenja tkiva?
Procesi uključeni u nastanak biološkog oštećenja tkiva, DOGAĐAJU SE JEDAN ZA DRUGIM:
- Primarna interakcija FOTONA koja stvara sekundarne elektrone velike energije (FE, COMPTONOVO RASPRŠENJE)- dominantno Comptonov u mekim tkivima
- SEK. ELEKTRON s visokom energijom prolazeći kroz tkivo, izbija elektron molekuli vode tj ioniziraju ju i stvara slobodne radikalne vode (H2O+ i OH-)- nestabilne molekule koje dalje interagiraju s okolinom.
- SLOBODNI RADIKALI mogu oštetiti DNA razaranjem kemijskih veza i molekula.
Ili ovo…
Vrste oštećenja:
DIREKTNO OŠTEĆENJE STANICE: nastaje direktnom interakcijom zračenja i kritičkih meta u stanici, čestice visokog LET-a.
INDIREKTNO OŠTEĆENJE STANICA: fotoni predaju energiju nabijenim česticama u materiji (elektronima) koje zatim predaju energiju materiji .
Zračenje također i ionizira molekule vode. Proizvode se slobodni radikali (ion vode H2O+ i hidroksilni radikal OH-) koji su izuzetno reaktivni koji dalje oštećuju kritične mete. Visoko su reaktivni jer imaju nespareni valentni elektron. Nastaju česticama niskog LET-a.
Tipovi oštećenja:
Letalno-ireverzibilno, vodi u staničnu smrt
Subletalno-reverzibilno, može biti popravljeno
Potencijalno letalno-može se popraviti ako stanica ne krene u dijeljenje
Interakcija materije i čestice
Ponašanje nabijenih čestica prilikom prolaska kroz materiju znatno se razlikuje u odnosu na ponašanje fotona u istim uvijetima.
Nabijene čestice imaju puno (10 na 4 do 5) putaVEĆA VJEROVATNOST INTERAKCIJE s atomima i molekulama kroz koji prolaze nego fotoni.
PRIJE NEGO U POTPUNOSTI IZGUBE SVOJU ENERGIJU STVARAJU NIZ EFEKATA, u prvom redu ELASTIČNE I NEELASTIČNE SUDARE/KOLIZIJE.
Čestice su elektroni, protoni, alfa čestice i teški ioni (stupaju u interakciju s materijim u procesu direktne ionizacije) i neutroni (neutroni kao čestice bez naboja stupaju u interakciju u procesu indirektne ionizacije, stvaranjem protona).
ELEKTRONI: ELASTIČNA KOLIZIJA-ne gubi se kinetička energija elektrona, mijenjaju pravac kretanja,izlomljene putanje kroz materiju
NEELASTIČNA KOLIZIJA-otklon od smjera uz gubitak energije
1. sa elektronima: EKSCITACIJA (elektron iz atoma prelazi na viši energetski nivo i emitira energiju u obliku topline), IONIZACIJA (ako je kinet.E upadnog elektrona dovoljno visoka, izbacuje elektron; na slobodno mjesto upada elektron sa više energetske razine- KARAKTERISTIČNO ZRAČENJE, čija E je jednaka razlici veznih energija ta dva elektrona)
2.sa jezgrom atoma: produkcija ZAKOČNOG ZRAČENJA (Brehmsenstrahlung).
Zračenje se reflektira u različitim smjerovima, veliki radap kod elektronskog zračenja.
ALFA ČESTICE (jezgre helija):
zbog velike mase se KREĆU SPORO, pravocrtno, te BRZO GUBE ENERGIJU kroz ekcitaciju i ionizaciju atoma. Gustoća ionizacije je velika a domet mali.
PROTONI I TEŠKI METALI: piše dolje