Povijest afazije Flashcards
(39 cards)
Što je afazija (Benson i Ardila, 1996)?
Afazija je gubitak ili poremećaj jezika uzrokovan ozljedom mozga
Razdoblja povijesti afazije (Ardila, 2014)?
- Pretklasično (do izvještaja Paul Broca 1861)
- Klasično (1861- 1945)
- Moderno (do 1970-ih)
- Suvremeno (od 1970-tih do danas)
4 osnovna pristupa afaziji?
- Lokalizacionizam
- Holizam
- Asocijacionizam
- Kognitivizam
Lokalizacionizam?
Različita područja mozga
odgovorna za različite
funkcije
Asocijacionizam?
Slično lokalizacionizmu;
afazija gubitak povezanosti
riječi s konceptom
Holizam?
Mozak nije podijeljen na
funkcionalna područja
već djeluje kao cjelina.
Kognitivizam?
Afazija je gubitak
intelektualnih sposobnosti
Pretklasično razdoblje (do 1861) – stari vijek
Jedan od najstarijih dokumenatau kojima se spominje veza između jezika i mozga je Papyrus Edwin Smitha porijeklom iz starog Egipta i datira otprilike 1700. pr. Kr. U papirusu je prikazana povijest bolesti 48 slučajeva raznih ozljeda i oboljenja, a 22. slučaj opisuje pacijenta koji uslijed raskola lubanje gubi sposobnost govora.
Kardiocentrični sustav - Stari Egipćani smatrali su da je srce, a ne mozak, izvor uma, svijesti, mudrosti i duše
* Platon (428. – 347. pr. Kr) – trodijelna duša (glava, srce, abdomen)
* Aristotel (384. – 322. pr. Kr.) – srce kao središte kognitivnih, perceptivnih i povezanih funkcija
Napušta se kardiocentrični sustav
* Herofil (335. – 280. pr. Kr.) – otac anatomije
* Ventrikularna teorija funkcioniranja mozga
–> Unutarnja čula koja predstavljaju dušu ili psihu prolaze iz triju ventrikula (komora ili ćelija) u mozgu
–> Govor u 3. ćeliji kao potkategorija pamćenja
Grčki liječnik Hipokrat (460. –
370. pr. Kr.) – opisao pacijenta koji je izgubio „pamćenje za slova/glasove” i primijetio da govorne poremećaje često prati paraliza dijela tijela koji je suprotan oštećenju u mozgu
* Stari Grci vjerovali su da je jezik dio općeg čovjekovog znanja i
pamćenja.
* Afazija – djelomičan gubitak pamćenja
Pretklasično razdoblje (do 1961)
Renesansa i 17. stoljeće
- Početak moderne znanosti i moderne medicine
- Po prvi puta su stvorene korelacije između jezičnih ili govornih poremećaja i konkretnih ozljeda evidentiranih na površini mozga
- Napušta se ventrikularna teorija funkcioniranja mozga
–> Anatomi: - Andreas Vesalius (1514. – 1564.) – pamćenje locirao u malom mozgu
- Thomas Willis (1621. – 1675.) – mentalni život ovisan je o korteksu, a duša je odvojena od mozga
–> Odvojenost duše i tijela (Cartesian dualism, Descartes, 1596.- 1650.)
–> Crkva zabranjuje anatomsko seciranje ljudskog tijela, ali nakon ideje o odvojenosti duše i tijela crkva ukida svoju zabranu
Pretklasično razdoblje (do 1961) – 18.stoljeće —> Johannes Jakob Wepfer - liječnik (1620. – 1695.)
- afazija je poremećaj pamćenja
- Opisao 13 slučajeva jezičnih poremećaja kao posljedica ozljede mozga koja su pripisana gubitku pamćenja
- Jedan od prvih liječnika koji je jezične poremećaje povezivao s oštećenjem lijeve hemisfere
Pretklasično razdoblje (do 1961) – 18.stoljeće —> Johann Gesner (1738. – 1801.)
- Funkcionalno obrazloženje afazije - jezični poremećaji su posljedica nemogućnosti povezivanja mentalnih slika, predodžbi ili apstraktnih ideja s odgovarajućim izrazom ili zvučnom slikom
- Teorija udruživanja (eng. Associationism) – više mentalne funkcije ovisne o udruživanju različitih područja u mozgu
Lokalizacionisti u Pretklasičnom razdoblju (18. st.)?
Gall i Bouillaud
Pretklasično razdoblje (do 1961) - 18.stoljeće
Franz Jozef Gall - liječnik (1764. – 1828.)
- Mentalni organi – dijelovi mozga u kojima je lokalizirana urođena mentalna funkcija
- Frenologija – teorija osobnosti
- unutarnji oblik lubanje određen je vanjskim oblikom mozga
- Npr. Osobe s jače razvijenim jezičnim vještinama, boljom pismenošću i verbalnim pamćenjem imat će „izbuljene oči” kao posljedicu povećanja područja frontalnog režnja iza očiju
- Lokalizacijski pristup - jezična djelatnost se nalazi u frontalnom režnju, odmah iz očiju
Pretklasično razdoblje (do 1961) – 18.stoljeće
Jean-Baptiste Bouillaud - kardiolog (1796. – 1881.)
- Izgovorni poremećaji vs. poremećaji pamćenja riječi
- Branio Gallov lokalizacijski pristup – govorni poremećaji u relaciji s oštećenjima u frontalnom režnju
Pretklasično razdoblje (do 1961) – 18.stoljeće
Pierre Flourens (1794. – 1867.)
Protiv lokalizacijskog pristupa – korteks nije podijeljen u funkcionalna područja već su funkcije zastupljene u cijelom mozgu
Nabroji lokalizacioniste u Klasičnom razdoblju
Ernest Auburtin, Paul Broca, Joseph Jules Dejarine, Korbinian Brodmann
Ernest Auburtin (1825-1893; Bouillaudinov sin)
Lokalizacija govora u frontalnom režnju
Paul Broca - kirurg i antropolog (1824-1880)
*1861. na susretu Antropološkog društva u Parizu prvi puta predstavio pacijenta Laborgne (Tan Tan) koji je imao gubitak govora uz očuvane sposobnosti razumijevanja kao posljedicu masivne frontalne ozljede centrirane oko treće frontalne vijuge
* Nazvao je taj poremećaj „aphemia” (bez govora) (danas se odnosi na govornu apraksiju)
* To je bio dokaz lokalizacijskog pristupa Bouillauda, Galla i Auburtina
* 1865. – teorija lateralizacije jezika
–> („We speak with the left hemisphere!”) „govorimo s lijevom hemisferom”
–> desnostrana kompenzacija
–> afemija se može rehabilitirati prema principima usvajanja jezika kod djece
–> reorganizacija mozga
–> „Afemija je povezana s lezijom treće frontalne vijuge u lijevoj hemisferi” (Mark Dax – govorio o dominaciji lijeve hemisfere za jezik 25 godina prije Broca, ali nije nikada objavio)
Joseph Jules Dejerine (1849 – 1917)
- Razvio ideju o jezičnim područjima u mozgu
- Jezik je povezan s aktivnošću u Perisilvijanovom području lijeve hemisfere oko Silvijeve pukotine
Korbinian Brodmann (1868-1918)
Stvorio mapu površine mozga razdijelivši mozak na područja u skladu s njegovom staničnom strukturom i funkcijama
Broca 44 i 45, Wernicke 22
Kognitivisti u Klasičnom razdoblju?
Armand Trousseau i John Hughlings Jackson
Armand Trousseau - liječnik (1801-1867)
- godine uvodi novi naziv „aphasia” (bez jezika)
- Istaknuo da termin afazija, zbog grčkog značenja „bez jezika” prikladniji nego afemija, grčkog značenja „bez govora”
- Odbacuje čistu jezično povezanu perspektivu afazije
- Vjerovao je da je afazija kognitivni poremećaj koji utječe na intelektualno funkcioniranje
- Afazija nije samo gubitak artikuliranog govora već je i posrijedi amnezija za riječi
- Afazija uzrokuje „redukciju misli i misaonih procesa”
John Hughlings Jackson - neurolog (1835. – 1911.)
- dijeli govor na emocionalni (automatski) i intelektualni (voljni)
- smatra da je afazijom najviše pogođen intelektualni govor, odnosno viša razina govora, a manje emocionalni govor, odnosno niža razina govora
- Podijelio je afazije prema kliničkim tipovima u dvije osnovne skupine:
1. Oni koji potpuno gube sposobnost govora ili im ostaju
jedna do dvije riječi
2. Oni koji imaju mnogo riječi, ali ih obično pogrešno rabe
Asocijacionističke sheme
- Potvrđene su pretpostavke o lokalizaciji moždanih aktivnosti
- Slijede nastojanja da se odrede i razgraniče mjesta pojedinih cerebralnih funkcija i same funkcije
- Javlja se težnja o podjeli cerebralne aktivnosti u niz specifičnih centara, od kojih svaki upravlja određenim aktivnostima i percepcijom
- PROBLEM: nedostaju znanja o strukturnim vezama
- RJEŠENJE: Meynertova teorija