psihopatija Flashcards
(103 cards)
Klekli - karakteristike psihopatije (13)
- Površni šarm
- Odsustvo zabluda i iracionalnog mišljenja
- Odsustvo nervoze i neurotskih manifestacija
- Nepouzdanost, neiskrenost
- Nedostatak krivice i stida
- Antisocijalno ponašanje
- Nesposobnost učenja iz iskustva
- Egocentričnost i nesposobnost da se oseti ljubav
- Siromašnost u socijalnim relacijama
- Nedostatak uvida u sopstvena mentalna stanja i ponašanja
- Nepostojanje sklonosti ka suicidu
- Impersonalni i loše integrisano partnerski i seksualni odnosi
- Neuspeh u praćenju bilo kog životnog plana
Koje informacije dobijamo iz taksometrijskih istraživanja psihopatije? Koje su implikacije?
Potvrđena je kontinualna priroda psihopatije, dakle nije opravdano koristiti reč psihopatija.
Kako je Klekli došao do podataka i koji su problemi sa njegovim pristupom?
Opisi su nastali na osnovu studija slučaja, iz psihijatrijske prakse. Nedostatak empirijske operacionalizacije onemogućio je istraživanja koja su kvantitativna i koja koriste predikciju kao kriteijum validnosti.
Šta je sa Kleklijevim indikatorima uradio Hejr?
Psihometrizacijom Kleklijevih indikatora, napravio je prvi upitnik za procenu psihopatije. Prvobitnih 100 indikatora redukovano je na 22 izbacivanje redundantnih ajtema. Ta skala nazvana je PCL.
Koje izvore informacija koristi PCL skala? Koja su ograničenja tog pristupa?
Struktuirani intervju u individualnom kontaktu sa ispitanikom i uvid u objektivne podatke o životu i ponašanju ispitanika koje procenjivač dobija pregledom dostupnih dosijea.
Ovo znači da PCL može da se koristi samo u institucionalizovanim sentinzima.
Kako je nastala PCL-R skala?
Dve stavke su odstranjene iz skale, opisi ajtema i uputstva za skorovanje su dodatno precizirana i izmenjena je procedura obračunavanja nedostajućih podataka.
Ostale verzije PCL skale?
PCL:SV - kraća verzija
PCL:YV - za mlade
Unidimenzionalnost PCL-Ra
Ispitana je pomoću psihometrijskih procedura sakupljenih u modelu po imenu Teorija ajtemskog odgovora i pokazano je da je opravdano pretpostaviti unidimenzionalnost. Ovaj nalaz kasnije je potvrđen i drugim metodama, ali i dalje će biti doveden u pitanje. (Kuk i Miši)
Prve faktorske analize (Hejr)
Eksploratorne faktorske analize pokazale su da se indikatori grupišu u dva latentna faktora, zbog svoje širine nazvana Faktor 1 i Faktor 2. Prvi okuplja markere psihopatske ličnosti, onih karakteristika koje se smatraju suštinskim za psihopate: manipulativnost, prevrtljivost, emotivnu površnost, nedostatak krivice i empatije.
Drugi se odnosi na odlike životnog stila: impulsivnost, neodgovornost, parazitski životni stil i antisocijalno i kriminalno ponašanje.
Šta su pokazale analize koje su radili Kuk i Miši?
Pokazale su da se optimalnije opisivanje podataka postiže pomoću 3 faktora. Prvi opisuje manipulativne tendencije i iskorišćavanje drugih, drugi je baziran sa siromašnom i površnom emotivnom životu, a treći se odnosi na impulsivnost i nepromišljenost. Antisocijalno ponašanje prema ovom modelu nije deo konstrukta psihopatije.
Kako izgleda model psihopatije za koji se i danas zalaže Hejr?
Trofaktorskom modelu Kuka i Mišija, Hejr pridodaje 4. faktor - antisocijalno ponašanje. Model se, dakle, sastoji od faktora Interpersonalni stil, Afektivitet, Životni stil, Antisocijalnost.
Indikatori Interpersonalnog stila (4)
Površni šarm, grandiozan doživljaj sopstvene vrednosti, patološko laganje, manipulativnost
Indikatori Afektiviteta (4)
Odsustvo krivice, površne emocije, odsustvo empatije, neprihvatanje odgovornosti
Indikatori Životnog stila (5)
Potreba za stimulacijom, parazitski životni stil, odsustvo dugoročnih životnih ciljeva, impulsivnost, neodgovornost
Indikatori Antisocijalnosti (5)
Loša kontrola ponašanja, rani ponašajni problemi, maloletnička delikvencija, opoziv uslovnog otpusta i bekstva iz institucija, raznovrsnost kriminalnih aktivnosti
Ajtemi koji ne pripadaju nijednom od faktora PCL-Ra
Promiskuitetno seksualno ponašanje i brojne kratkoročne veze
Direktna i indirektna agresivnost
Direktne forme agresivnosti zasnivaju se na neposrednoj produkciji agresivnog ponašanja prema nekom objektu i često podrazumevaju fizičku agresivnost. Indirektna agresivnost zasniva se na posrednom, zaobilaznom napadu na neku osobu, koja se može ispoljavati kao ogovaranje, širenje glasina, izdvajanje objekta agresivnosti iz socijalne grupe, emocionalna manipulacija, itd.
Direktna i indirektna agresivnost i psihopatija
Empirijski podaci pokazuju da su psihopatske crte povezane sa obe forme agresivnosti i to: Faktor 1 sa isključivanjem i izolacijom žrtve iz socijalne interakcije i sa upotrebom malicioznog humora, a Faktor 2 sa fizičkom i verbalnom direktnom agresivnošću.
Reaktivna i proaktivna agresivnost
Reaktivnu agresivnost odlikuje spontano emitovanje agresivnog ponašanja, vođeno intenzivnim emocijama i najčešće se javlja kao odgovor na neku opaženu pretnju. Nasuprot tome, proaktivna agresija je zasnovana na planiranju, dakle promišljena je a ne impulsivna, uloga emocija je minimalna i predstavlja instrumentalno ponašanje: njen cilj nije odbrana već povreda drugog.
Psihopatija i proaktivna agresivnost (PCL-R)
Postoji eksplicitno preklapanje između psihopatije i proaktivne agresivnosti. Ova povezanost je posebno izražena kada je u pitanju Faktor 1, a u nekim istraživanjima se povezanost sa Faktorom 2 ni ne dobija.
Psihopatija i proaktivna agresivnost (model deriviran iz Petofaktorskog modela)
Najveća je povezanost sa indikatorima manipulativnost, samocentriranost, emocionalna neosetljivost i interpersonalna hladnoća.
Psihopatija i reaktivna agresivnost
Iznenađujući su nalazi koji govore o povezanosti psihopatije i reaktivne agresivnosti, a pogotovo oni u kojima je dobijena povezanost samo sa prvim faktorom. Nalazi koji su mnogo više u skladu sa teorijskim koncepcijama psihopatije su upravo suprotni: oni govore da je prvi faktor negativno povezan sa reaktivnom agresivnošću. Povezanost između drugog faktora psihopatije i reaktivne agresivnosti se čini plauzibilnom (i dosledna je) jer je impulsivnost, odnosno nepromišljenost, jedna od crta koja doprinosi konstituisanju drugog faktora a takođe učestvuje i u produkciji reaktivne agresovnosti.
Implikacije povezanosti psihopatije i agresivnosti
Činjenica da dva faktora psihopatije generišu dva supstancijalno različita oblika agresivnosti implicira pitanje da li onda oni predstavljaju subordinirajuće crte jednog istovetnog konstrukta ili su u pitanju dva suštinski različita ali korelirajuća psihološka entiteta, o čemu je raspravljano i ranije. Odnosno: da li jedna ista osoba može biti hladna, proračunata i promišljena (prvi faktor) i impulsivna, neodgovorna i sklona traženju uzbuđenja (drugi faktor)?
Hipoteza ugroženog egotizma i hipoteza izostalog potkrepljenja
Hipoteza ugroženog egotizma
Hipoteza “ugroženog egotizma” otvara mogućnost da osobe sa psihopatskom strukturom mogu da kontrolišu, odlažu i planiraju ispoljavanje agresivnosti (proaktivna agresivnost) sve dok se ne pojavi specifična vrsta pretnje, a to je stimulus koji je usmeren na njihov ego, odnosno koji na neki način dovodi u pitanje njihove kompetence. U toj situaciji osoba gubi
kontrolu nad ponašanjem i emituje impulsivnu i nepromišljenu (reaktivnu) agresivnost.
Pokazalo se da hipoteza važi za osobe sa visokim narcizmom, ali ne i za one sa visokom psihopatijom.