emocije i modeli zasnovani na afektivnoj neuronauci Flashcards
(17 cards)
sta su emocije?
-Emocije/ osećanja-uzbuđena stanja organizma izazvana spoljnim ili unutrašnjim doživljajima koja se manifestuju u obliku subjektivnog emocionalnog doživljaja, ponašanja i fizioloških promena u organizmu.
emocije i kognicije
-danas preovladaju kognitivne teorije emocija koje kazu da je kognitivno razumevanje konteksta presudno za emocije, tj da emocije funkcionisu uz pomoc kognicije
-medjutim ovo nije ispravan stav. strah je averzivna emocija koju u prisustvu stimulusa koji se procenjuje kao opasan regulise amigdala i hipotalamicka jedra. ona predstavlja pripremu za reakciju bori se/bezi. u zavisnosti od kognitivne procene izvora straha bice emitovana jedna od dve adaptativne reakcije. interesantno je da se organizam ukoci u prvim trenucima delovanja straha. moguce je da ova reakcija ima za cilj ometanje percepcije preteceg organizma (na primer predator) jer kod mnogih vrsta potrebno je da se vizuelni objekat krece da bi bio precizno opazen
univerzalne emocije
-Adaptacije su univerzalne za vrstu (uloga individualnih razlika je
mala).
-Zato su za psihologiju posebno važna ispitivanja emocija koje su
zajedničke za sve ljude (pokazuju kulturalnu invarijantnost).
-Ove emocije su dobri kandidati za status bazičnih emocija,
nesvodivih na neke druge, to su emocije koje poseduju specifične
neurofiziološke determinante, obrasce bihejvioralne ekspresije i
potpomažu adaptaciju ljudi.
-U toj tradiciji veoma su važna istraživanja koje je izvršio Ekman.
Njegovi nalazi pokazuju da postoji 6 univerzalnih emocija:
1.sreća,
2. tuga,
3. iznenađenje,
4. strah,
5.gađenje
6.bes
mozak i emocije
Tri faze u filogenetskom razvoju mozga:
1. “Mozak reptila” – olfaktostrijatum, korpus strijatum i globus palidus.
Dnevna rutinska ponašanja: prehrana, razmnožavanje, odbrana.
2. “Mozak sisara” – limbički sistem.
Emotivni odnos između mladunčeta imajke.
3. “Mozak kasnih sisara” – prefrontalni korteks ima ulogu da kontroliše i
inhibira ispoljavanje emocija kao i da uvede kognitivnu komponentu u
emocionalne procese (empatija,altruizam, anksioznost).
emocije su starije od (visih) kognicija
-Identifikacija objekta (dakle percepcija) u stanju je da generiše brz i automatski emotivni odgovor čija je funkcija generisanje brze reakcije (ponašanja):
čulo ->talamus -> amigdala -> direktan motorni odgovor.
• Međutim, postoji i sporiji put, koji zahteva više vremena za reagovanje, ali koji je u stanju da preciznije i validnijepercipira stimulus, tačnije odredi emocionalnu valencu i generiše adekvatniji odgovor:
čulo -> talamus -> senzorni korteks -> amigdala -> direktan motorni odgovor.
• Jasno je da je brzi put filogenetski stariji, odnosno da je uloga kognitivnih sistema u prvobitnim emocionalnim odgovorima bila vrlo niska.
nastanak afektivne neuronauke
Ranih sedamdesetih otkriven je mu opioidni receptor koji posreduje pri adikciji na narkotike i ostalim bolestima zavisnosti.
• Pokazalo se da isti neurotransmiteri učestvuju u formiranju socijalnih dijada (roditeljskih, prijateljskih i seksualnih: Panksepp,1981).
• Primer - seksualne veze i droga: 1. prijatna početna faza; 2.habituacija, odnosno potreba za sve većom stimulacijom; 3.formiranje jakog negativnog afekta ukoliko se osoba odvoji od objekta vezivanja (iritabilnost, nesanica, gubitak apetita, plač i osećanje izolovanosti i usamljenosti).
• Na taj način se zavisnost od droga objašnjava kao pokušaj jedinke da održi afektivnu homeostazu (zanimljivo, tretiranje opiodnih
receptora se pokazalo uspešno i kod osoba sa suicidalnim tendencijama kao i kod autizma).
sta su afektivna i senzorna osecanja? kako nastaju emocije? kako emocije funkcionisu kao adaptacije?
-Odvratnost predstavlja senzorno a ne afektivno osećanje: nastaje kao neprijatni doživljaj određenog stimulusa (olfaktornoog, gustativnog, vizuelnog).
• Afektivna osećanja su socijalne prirode. U pitanju su složeni sistemi koji interreaguju sa kognicijom i generišu anticipatorna ponašanja kroz instinkte.
• Kako nastaju osećanja? Ona predstavljaju doživljaj neurotransmiterskih i hormonskih reakcija na visceralne promene u organizmu.
• Kako funkcionišu emocije kao adaptacije?
1. One anticipiraju važne adaptivne zadatke (primer: neosetljivost na bol smanjuje životni vek jedinki);
2. one potpomažu individualno (ontogenetsko) učenje tako što učestvuju u procesi-ma učenja putem uslovljavanja
o emocionalnim sistemima
- Supkortikalne mreže i niži moždani regioni imaju evolucionu prednost u kreiranju bazičnih emocija. Učenje i više moždane funkcije spadaju u sekundarne i tercijarne procese (anoetički, noetički i autonoetički procesi redom).
- Oni su uglavnom homologni i hemija im je slična kod svih sisara.
- Ovi moždani sistemi generišu instinktivna ponašanja koja su tesno povezana sa tim sirovim, primalnim afektima koja ih prate.
- Njihova integrisanost se vidi u činjenici da je uz pomoć lokalne moždane stimulacije (DBS – deep brain stimulation) moguće izazvati koherentne, specifične emocionalne reakcije.
- One ostaju relativno intaktne kod životinja čiji je neokorteks hirurški uklonjen tokom ranog razvoja.
sedam srznih afektivnih sistema
Sedam sržnih afektivnih sistema je identifikovano kroz neurofiziološka istraživanja (lokalizovana električna stimulacija mozga).
• Prva četri su najstarija i prisutna su kod svih kičmenjaka, ne samokod sisara: STRAH (FEAR), BES (RAGE ili ANGER), POTRAGA (SEEKING) i POŽUDA (LUST) (uvek se pišu velikim slovima).
• To su sistemi koji generišu anksioznost, ljutnju, želju i seksualna (erotična) osećanja kod sisara.
• Sa ekspanzijom limbičkih centara kod sisara formiraju se sistemi za BRIGU (CARE), PANIKU (PANIC/GRIEF ili SADNESS) i IGRU (PLAY).
• Oni generišu negovanje, separacioni distres i uživanje u socijalnoj interakciji.
skale licnosti zasnovane na adektivnoj neuronauci - anps
-Skala IGRA – sklonost društvenim igrama uz fizički kontakt, koje uključuju smeh i humor, kao i sklonost zabavi.
• Skala POTRAGA – anticipacija novih pozitivnih iskustava uključujući radoznalost, sklonost rešavanju problema i opšta sklonost da se istražuje.
• Skala BRIGA – sklonost da se brine o drugima, sklonost da se bude sa malom decom i životinjama, kao i osetljivost prema životinjama i ljudima koji su u nevolji.
• Skala STRAH – anksioznost, briga, problemi sa donošenjem odluka, ruminiranje, osećanje napetosti i gubitak sna.
• Skala GNEV – „kratak fitilj“, sklonost da se bude lako iziritiran i frustriran, verbalna i fizička ekspresija besa.
• Skala TUGA –stres prilikom razdvajanja od bliskih osoba, osećanje usamljenosti, razmišljanje o voljenim osobama kojih više nema, plakanje.
• SEKSUALNA ŽELJA ne postoji u upitniku (međutim, socioseksualnost je poznata kao stabilna dimenzija individualnih razlika
bazicni emocionalni sistemi
-Bazični emocionalni sistemi imaju snažnu genetičku osnovu. Ona se potvrđuje time da su smešteni u istim regionima mozga kod svih sisara (iako postoje određene razlike u njihovom funkcionisanju kod različitih vrsta).
• Oni učestvuju u generisanu filogenetski novijih emocija u kojima kognicija ima važnu ulogu (primer: PANIKA učestvuje u generisanju tuge, usamljenosti i žaljenja za izgubljenom bliskom osobom).
• Sa druge strane oni mogu generisati još složenija ponašanja (bavljenje umetnošću, potrebu za pripadanjem većoj socijalnoj grupi pa čak i religioznoj zajednici).
neuralne osnove emocija - strah i bes
-strah: centralna amigdala, ventrolateralni hipotalamus, periakveduktalna siva masa
-bes: eksitacija medijalnog i ventrolateralnog hipotalamusa
emocije se cesto javljaju sukcesivno, jedna za drugom
-Frustraciona hipoteza: kada sistem POTRAGE proceni da postoji značajna verovatnoća da posle akcije usledi nagrada, a ona ipak izostane, generiše se BES.
• Takođe, sistem POTRAGE se može aktivirati nakon STRAHa: recimo kada treba da nađemo zaklon od opasnosti
• Međutim za pronalaženje partnera za sparivanje (POŽUDA) I generalno učestovanje u socijalnim interakcijama (IGRA) je potrebno da se prvo uključi POTRAGA
• Panksep je zato smatrao da Potraga može biti i primarni sistem jer je na neki način povezana sa svim ostalim emocijama
potraga: uloga u ucenju i memoriji
- James Olds je proveo 15 godina nastojeći da precizno identifikuje način na koji mozak konstruše fundamentalni oblik znanja – znanje da će uslediti nagrada
-Snimani su akcioni potencijali neurona u lateralnom hipotalamičkom putu i drugim delovima mozga dok su pacovi učili putem jednostavnog klasičnog uslovljavanja - REZULTATI:
▪ Iako u prvih 20 proba pacovi nisu ispoljavali bihejvioralne znakove učenja, neuralni znaci učenja postojali su u LH i drugim anatomski povezanim delovima
▪ Neuroni unutar LH su prvi odgovarali na emitovanje signala kod dobro utreniranih životinja – reagovali su u roku od 20 hiljaditih delova sekunde nakon signala - ZAKLJUČAK: LH tj. POTRAGA je jedan od delova mozga koji prvi nauči apetitivni zadatak, a kod dobro utreniranih životinja, među prvima je koji ispolji učenje
▪ Zaista, sposobnost životinje da ispolji anticipatorno uzbuđenje ozbiljno je narušena
nakon ozleđivanja LH
potraga: cudna emocija
• Pobuđenost POTRAGE kod čoveka najbolje opisuju osećanja kao što su “intenzivno interesovanje”, “angažovana radoznalost” i “nestrpljivo iščekivanje”
*Da li je opravdano smatrati ih emocijom?
• Afektivno izražavanje interesovanja kod dece je jasno i očigledno, međutim kod odraslih ne uočavamo intenzivno izražavanje ovih stanja
– Ljudi kod kojih je vršena stimulacija LH-a ne saopštavaju o jednostvanim senzornim zadovoljstvima, već o osećanjima okrepljenosti i osnaženosti
• Ovo je u suprotnosti sa stimulacijom septalnog dela, koja evocira osećanja seksualnog zadovoljstva
– Neke psihoaktivne supstance (kokain i amfetamini) kao i neki lekovi za Parkinsonovu bolest (L-DOPA), koji podstiču aktivnost dopaminergičkog sistema, dovode do energiziranog psihičkog stanja i angažovanosti
• Prekomerna upotreba L-DOPA može dovesti do psihomotorne agitacije i shizoferenih simptoma, dok kokain može izazvati psihotične epizode
potraga i sizofrenija
-Neki psihobiolozi veruju da se tip 1 tj. paranoidna shizofrenija može objasniti aktivacijom lateralnog hipotalamičkog puta
• Postoji opšte slaganje da paranoidnu shizofreniju karakteriše preterana aktivnost dopaminergičkog sistema (DA)
– Povećan broj DA receptora (D2) i ponekad povišen nivo DA u amigdali leve hemisfere
– Svi antipsihotici smanjuju delovanje DA na D2 receptore, ALI istovremno smanjuju i aktivnost u okviru sistema POTRAGE
– Suprotno tome, lekovi koji pogoršavaju simptome shizofrenije pojačavaju sistem POTRAGE
• Npr. psihostimulansi ako se ponovljeno daju dovode do simptoma paranoidne shizofrenije koji se ne razlikuju od spontano nastale PSch
– Stres je čest precipitirajući faktor shizofrenije, a mezolimbički DA sistem je izrazito osetljiv na stres
• Izraženije tragalačko ponašanje u toku stresa kako bi se istražili izvori za ublažavanje stresne situacije ima adaptivnu funkciju
potraga i sumanuta ponasanja kod zivotinja
Pobuđenosti sistema POTRAGE dovodi do spontanog konstruisanja kauzalnih veza na osnovu opažanja korelacija
➢ “Sujeverna” ponašanja
• Obrasci ponašanja koja je Skiner zapazio kod golubova koji su bili na režimu fiksiranih intervala
• Ova ponašanja su objašnjena “slučajnim potkrepljenjem” – kada životinja dobijanje potkrepljenja asocira sa nekim slučajnim ponašanjem koje je izvršila (a koje zapravo nije bilo značajno za dobijanje nagrade).
• Uzrok je u prekomernoj pobuđenosti sistema POTRAGE
• Intrinzička tendencija ka selektivnom traganju za dokazima koji će potvrditi naše hipoteze je izgleda prirodna funkcija i kod čoveka i kod životinja (confirmation bias)
• Prekomerna aktivnost Potrage kao osnov teorija zavera?