Obligacije Flashcards
(108 cards)
Koja su načela zakona o obligacionim odnosima?
- Sloboda uređivanja obligacionih odnosa - Učesnici u prometu slobodno uređuju obligacione odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno
Ustavu, prinudnim propisima te moralu društva. - Ravnopravnost učesnika u obligacionom odnosu - Učesnici u obligacionom odnosu su ravnopravni.
- Načelo savjesnosti i poštenja - U zasnivanju obligacionih odnosa i ostvarivanju prava i obaveza iz tih odnosa učesnici su dužni
da se pridržavaju načela savjesnosti i poštenja. - Zabrana stvaranja i iskorišćivanja monopolskog položaja - U zasnivanju obligacionih odnosa učesnici ne mogu ustanovljavati prava i obaveze kojima se za
bilo koga od njih ili za drugog stvara ili iskorištava monopolski položaj. - Načelo jednake vrijednosti davanja
U zasnivanju dvostranih ugovora učesnici polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja.
6 Zabrana prouzrokovanja štete -Svako je dužan da se uzdrži od postupka kojim se može drugom prouzrokovati šteta. - Dužnosti ispunjenja obaveza - Učesnici u obligacionom odnosu dužni su da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.
- Ponašanje u izvršavanju obaveza i ostvarivanju prava - Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju svoje obaveze postupa sa pažnjom dobrog privrednika, odnosno pažnja dobrog domaćina.
Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da u izvršavanju obaveze iz svoje profesionalne
djelatnosti postupa s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog
stručnjaka).
Učesnik u obligacionom odnosu dužan je da se u ostvarivanju svog prava uzdrži od postupka
kojim bi se otežalo izvršenje obaveze drugog učesnika. - Rješavanje sporova na miran način - Učesnici u obligacionom odnosu nastojati će da sporove rješavaju usaglašavanjem,
posredovanjem ili na drugi miran način.
11.Primjena dobrih poslovnih običaja
Učesnici u obligacionim odnosima dužni su da u pravnom prometu postupaju u skladu sa
dobrim poslovnim običajima.
Postupanje u skladu sa statutima i drugim opštim aktima
(1) Društvena pravna lica i građanska pravna lica u zasnivanju obligacionog odnosa postupaju u
skladu sa svojim statutom i drugim opštim aktima.
(2) Ali, ugovor koji je zaključen ili druga pravna radnja koja je preduzeta, suprotno tim aktima,
ostaje na snazi, osim ako je za to druga strana znala ili morala znati ili ako je ovim zakonom
drukčije određeno.
Neformalnost ugovora?
Zaključenje ugovora ne podliježe nikakvoj formi, osim ako je zakonom drukčije određeno.
Raskidanje formalnih ugovora?
Formalni ugovori mogu biti raskinuti neformalnim sporazumom, izuzev ako je za određeni slučaj
zakonom predviđeno što drugo ili ako cilj zbog koga je propisana forma za zaključenje ugovora
zahtijeva da raskidanje ugovora bude obavljeno u istoj formi.
Ugovorena forma?
Ugovorne strane mogu se sporazumjeti da posebna forma bude uslov punovažnosti njihovog
ugovora.
(2) Ugovor za čije je zaključenje ugovorena posebna forma može biti raskinut, dopunjen ili na
drugi način izmijenjen i neformalnim sporazumom.
Sankcija nedostatka potrebne forme?
Ugovor koji nije zaključen u propisanoj formi nema pravno dejstvo ukoliko iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo. Ugovor koji nije zaključen u ugovorenoj formi nema pravno dejstvo ukoliko su stranke punovažnost ugovora uslovile posebnom formom.
Sastavljanje isprave kod ugovora?
Kad je za zaključenje ugovora potrebno sastaviti ispravu, ugovor je zaključen kad ispravu
potpišu sva lica koja se njim obavezuju.
(2) Ugovarač koji ne zna pisati staviće na ispravu rukoznak ovjeren od dva svjedoka ili od suda,
odnosno drugog organa.
(3) Za zaključenje dvostranog ugovora dovoljno je da obje strane potpišu jednu ispravu ili da
svaka od strana potpiše primjerak isprave namijenjen drugoj strani.
(4) Zahtjev pismene forme je ispunjen ako strane izmjenjuju pisma ili se sporazumiju
teleprinterom ili nekim drugim sredstvom koje omogućava da se sa izvjesnošću utvrde sadržina i davalac izjave.
Kad je izvršen ugovor kome nedostaje forma?
Ugovor za čije se zaključenje zahtjeva pismena forma smatra se punovažnim iako nije zaključen
u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cjelini ili u pretežnom dijelu, obaveze koje iz njega
nastaju, osim ako iz cilja zbog koga je forma propisana očigledno ne proizilazi što drugo.
Kapara?
U trenutku zaključenja ugovora jedna strana dala drugoj izvjestan iznos novca ili
izvjesnu količinu drugih zamjenljivih stvari kao znak da je ugovor zaključen (kapara), ugovor se
smatra zaključenim kad je kapara data, ako nije što drugo ugovoreno.
(2) U slučaju ispunjenja ugovora, kapara se mora vratiti ili uračunati u ispunjenje obaveze.
(3) Ako što drugo nije ugovoreno, strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora
ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem udvojene kapare.
Kapara kod neizvršenja ugovora?
Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svom izboru tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, i tražiti naknadu štete, a kaparu
uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom.
(Ako je za neizvršenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može,
po svom izboru, tražiti izvršenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje
kapare, ili tražiti vraćanje udvojene kapare.
Sud može na zahtjev zainteresovane strane smanjiti pretjerano veliku kaparu.
Odustanica?
Sporazumom ugovornih strana može se ovlastiti jedna ili svaka strana da odustane od ugovora davanjem odustanice.
Kad strana u čiju je korist ugovorena odustanica izjavi drugoj strani da će dati odustanicu, ona više ne može zahtijevati izvršenje ugovora.
Strana ovlaštena da odustane dužna je dati odustanicu istovremeno sa izjavom o odustajanju.
Ako ugovarači nisu odredili rok do koga ovlašćena strana može odustati od ugovora, ona to može učiniti sve dok ne protekne rok određen za ispunjenje njene obaveze.
Ovo pravo odustajanja od ugovora prestaje i kad strana u čiju je korist ugovoreno počne ispunjavati svoje obaveze iz tog ugovora ili primati ispunjenje od druge strane.
Kapara kao odustanica?
Kad je uz kaparu ugovoreno pravo da se odustane od ugovora, onda se kapara smatra kao
odustanica i svaka strana može odustati od ugovora.
(2) U ovom slučaju, ako odustane strana koja je dala kaparu, ona gubi, a ako odustane strana
koja je kaparu primila, ona je udvojeno vraća.
Zastupanje?
Ugovor kao i drugi pravni posao može se preduzeti i preko zastupnika. Ovlaštenje za zastupanje zasniva se na zakonu, statutu ili drugom opštem aktu, aktu nadležnog organa ili na izjavi volje zastupanog (punomoć).
Zastupnik ne može prenijeti svoja ovlaštenja na drugog, izuzev kad mu je to dozvoljeno
zakonom ili ugovorom. Izuzetno, on to može učiniti ako je spriječen okolnostima da posao lično obavi, a interesi
zastupanog zahtijevaju neodložno preduzimanje pravnog posla. Kad zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obavezi samo ukoliko odobri prekoračenje. Ako zastupani ne odobri ugovor u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste
razmotri i ocijeni, smatrat će se da je odobrenje odbijeno. Ako druga strana nije znala niti morala znati za prekoračenje ovlašćenja, može odmah po saznanju za prekoračenje, ne čekajući da se zastupani o ugovoru izjasni da se ne smatra
ugovorom vezana. Ako zastupanik odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je
druga strana pretrpjela, ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja.
Ugovor koji neko lice zaključi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegovog ovlaštenja obavezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.
Strana sa kojom je ugovor zaključen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u
primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava. Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni zaključen.
Punomoć je ovlaštenje za zastupanje koje vlastodavac pravnim poslom daje punomoćniku. Punomoćnik može biti i pravno lice.
Forma propisana zakonom za neki ugovor ili koji drugi pravni posao važi i za punomoćje za zaključenje tog ugovora, odnosno za preduzimanje tog posla. Punomoćnik može preduzimati samo one pravne poslove za čije je preduzimanje ovlašćen. Vlastodavac može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoćje, čak i ako se ugovorom
odrekao tog prava. Opozivanje i sužavanje svakog punomoćja može se učiniti izjavom bez posebne forme.
Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica kao punomoćnika, ako zakonom nije drukčije
određeno. Punomoćje prestaje smrću punomoćnika. Punomoćje prestaje prestankom pravnog lica, odnosno smrću lica koje ga je dalo, osim ako se započeti posao ne može prekinuti bez štete po pravne sljedbenike ili ako punomoćje važi i za
slučaj smrti davaoca, bilo po njegovoj volji, bilo s obzirom na prirodu posla.
Ko može dati poslovnu punomoć i koja njegova sadržina?
Poslovno punomoćje može dati, u granicama zakona, ustanova, odnosno drugo pravno lice, i njime ovlastiti punomoćnika da zaključuje ugovore i obavlja ostale poslove koji su uobičajeni u vršenju njihove poslovne djelatnosti. Poslovni punomoćnik ne može otuđiti ili opteretiti nepokretnosti, preuzeti mjenične obaveze ili obaveze jamstva, uzeti zajam i voditi spor, ako nije dobio posebno punomoćje za svaki takav posao. Poslovno punomoćje može biti ograničeno na određenu vrstu poslova, ili na određene poslove, ali ova ograničenja imaju dejstvo prema trećem samo ako je za njih znao ili morao znati.
Kada je ugovor ništav?
Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima te
moralu društva, ništavan je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili
ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ako je zaključenje određenog ugovora zabranjeno samo jednoj strani, ugovor će ostati na
snazi ako u zakonu nije što drugo predviđeno za određeni slučaj, a strana koja je povrijedila
zakonsku zabranu snosiće odgovarajuće posljedice.
Koje su posljedice ništavnih ugovora?
U slučaju ništavosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je da vrati drugoj sve ono što je
primila po osnovu takvog ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se priroda onog što je ispunjeno
protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ukoliko zakon što drugo ne određuje. Ali, ako je ugovor ništav, zbog toga što je po svojem sadržaju ili cilju protivan Ustavu
Republike Bosne i Hercegovine, prinudnim propisima ili moralu društva, sud može odbiti, u cjelini ili djelimično, zahtjev nesavjesne strane za vraćanje onog što je drugoj strani dala, a može i
odlučiti da druga strana ono što je primila po osnovi zabranjenog ugovora preda opštini na čijoj teritoriji ona ima sjedište, odnosno, prebivalište ili boravište. Prilikom odlučivanja sud će voditi računa o savjesnosti jedne, odnosno, obiju strana, o značaju društvenih interesa koji se ugrožavaju, kao i o moralnim shvatanjima društva.
Šta je to djelomična ništavost ugovora?
Ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora, ako on može opstati
bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uslov ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je
ugovor zaključen.
Objasnite konverziju ništavog ugovora?
Kad ništav ugovor ispunjava uslove za punovažnost nekog drugog ugovora, onda će među ugovaračima važiti taj drugi ugovor, ako bi to bilo u saglasnosti sa ciljem koji su ugovarači imali u vidu kad su ugovor zaključili, i ako se može uzeti da bi oni zaključili taj ugovor da su znali za ništavost svog ugovora.
Naknadni nestanak uzroka ništavosti?
Ništav ugovor ne postaje punovažan kad zabrana ili koji drugi uzrok ništavosti naknadno nestane. Ali, ako je zabrana bila manjeg značaja, a ugovor je izvršen, ništavost se ne može isticati.
Odgovornost lica krivog za ništavost ugovora?
Ugovarač koji je kriv za zaključenje ništavog ugovora, odgovoran je svome saugovaraču za štetu koju trpi zbog ništavosti ugovora, ako ovaj nije znao ili, prema okolnostima, nije morao znati za
postojanje uzroka ništavosti.
Isticanje ništavosti?
Ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svako zainteresovano lice. Pravo da zahtijeva utvrđenje ništavosti ima i javni tužilac.
Neograničeno isticanje ništavosti?
Pravo na isticanje ništavosti ne gasi se.
Kad je ugovor rušljiv?
Ugovor je rušljiv kad ga je zaključila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovom zaključenju bilo mana u pogledu volje strana, kao i kad je to ovim zakonom ili posebnim
propisom određeno.
Osnove odgovornosti za štetu?
Ko drugome prouzrokuje štetu dužan je naknaditi je, ukoliko ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potiče povećana opasnost štete za okolinu, odgovara se bez obzira na krivicu.
Šta je to šteta?
Šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta).