Antidijabetički lijekovi Flashcards
(39 cards)
Kako se dijeli dijabetes i koja su glavna obilježja pojedinih tipova?
Na tip 1 - inzulin ovisni, IDDM te tip 2 - NIDDM.
Tip 1:
Nastupa prije tridesete godine, bez prateće pretilosti. Učestalost pojavljivanja je 5-10% (od pojavljivanja dijabetesa). On je autoimuna/genetska bolest. Javlja se inzulitis, selektivni gubitak većine beta-stanica. Početak bolesti je nagli, endogeni inzulin u plazmi je krajnje nizak ili nemjerljiv. Prisutna je sklonost dijabetičkim komplikacijama te sklonost ketoacidozi čija kontorla zahtijeva davanje inzulina.
Tip 2:
Javlja se nakon tridesete godine, vrlo često uz prateću pretilost. Učestalost pojavljivanja je 90-95%. Uzrok može biti obiteljski/nasljedno. Otočići su manji, uredna izgleda, uz često taloženje amilina (amiloida). Bolest počinje postepeno. Endogeni inzulin u plazmi je varijabilan; nizak, uredan ili povišen, ovisno o stupnju rezistencije i defektu lučenja. Prisutna je sklonost dijabetičkim komplikacijama, ali ne i ketoacidozi čija kontrola zahtijeva davanje inzulina.
Koji su dijagnostički kriteriji dijabetesa?
Glukoza u krvi natašte >7 mmol/L, a 2 sata nakon uzimanja glukoze (OGTT) > 11,1 mmol/L.
Koji se lijekovi koriste u kontroli dijabetesa?
inzulin i analozi inzulina (s.c., i.m., i.v.)
oralni antidijabetici (p.o.)
Opiši prethodnike inzulina u organizmu, njihovu strukturu i kako dolazi do formiranja inzulina.
Preproinzulin je prethodnik inzulina koji se sastoji od 110 a.k. On je preprohormon koji proizvode beta-stanice gušterače. On se translocira kroz membranu hrapavog ER.
U tom procesu dolazi do odcjepljenja 24 aminokiseline koje predstavljaju signalni slijed s N-kraja B lanca.
Time nastaje proinzulin - 86 ak. U hrapavom ER-u se protein slaže i formiraju se disulfidne veze.
U idućem koraku dolazi do cijepanja 4 bazične aminokiseline i C peptida. Tom modifikacijom nastaje inzulin A i B lanac - 21 i 30 ak
Kako izgleda inzulin?
U kojim se formama može nalaziti, o čemu to ovisi?
Kako se koriste neaktivne forme inzulina?
Inzulin se sastoji od dva lanca: A i B koji su međusobno povezani dvjema disulfidnim vezama + treća koja se nalazi unutar A lanca.
Inzulin se može nalaziti u formi monomera, dimera i heksamera, monomer je aktivna forma. Formu određuje koncentracija inzulina, pH i prisutnost cinkovog iona.
Monomer je aktivna forma prisutna pri fiziološkoj koncentraciji inzulina (0,1 mikromol/L). Dimer je prisutan pri višim koncentracijama. Heksamer je prisutan u beta-stanicama, pri neutralnom pH i uz Zn2+ ione.
Dimer i heksamer se koriste kao depo inzulina.
Zbog čega se životinjski inzulin više ne koristi u terapiji?
Jer su s vremenom svi pacijenti razvili imunološku reakciju.
Kakvi humani inzulini postoje? Kako djeluju i za što se koriste?
Humani topivi inzulin kratkog djelovanja - počinje djelovati 30-60 min nakon injekcije, a daje se prije svakog obroka. On služi za postprandijalne potrebe za inzulinom.
Humani NPH (izofan) srednje dugoh djelovanja - inzulin je stabiliziran protaminom i postepeno se oslobađa. Počinje djelovati 1-2 sata nakon injekcije, a djeluje 16-20 sati. Služi za bazalne potrebe za inzulinom, dovoljna je 1-2 doze dnevno.
Predmiješani inzulin - fiksne kombinacije topivog i inzulina produljenog djelovanja koje omogućuju individualiziranu terapiju.
Opiši SAR analoga inzulina. Kako ih proizvodimo?
Kakve analoge inzulina imamo? Nabroji primjere.
Varijacije ili uklanjanje aminokiselina s B-lanca ne utječe na biološku aktivnost, ali utječe na brzinu stvaranja dimera, tako je moguće postići brži ili sporiji početak djelovanja.
Za proizvodnju se koristi rekombinantna DNA tehnologija uz izmjenjeni DNA predložak.
Postoje analozi kratkog djelovanja (lispro, aspart, glulizin),
analozi dugog djelovanja (glargin, detemir, degludek)
te predmiješani inzulinski analozi.
Opiši analoge inzulina kratkog djelovanja i njihove promjene u strukturi.
Promjene u strukturi sprječavaju nastanak dimera. Brže disociraju u monomere i imaju brži početak djelovanja. Daju se neposredno prije obroka. Djeluju kraće pa je manja opasnost od hipoglikemije.
Lispro na poziciji B28 umjesto prolina ima lizin, a na B29 umjesto lizina ima prolin (zamijenjeni su).
Aspart na B28 umjesto prolina ima aspartat.
Glulizin na B3 umjesto asparagina ima lizin, a na B29 umjesto lizina glutamat.
Opiši analoge inzulina dugog djelovanja i njihove promjene u strukturi.
Koriste se za bazalne potrebe za inzulinom, jednom do dva puta dnevno.
Imaju sporiju i značajno dulju apsorpciju uz manje vršne koncentracije.
Glargin ima modifikacije u A lancu (A21 asparagin zamijenjen lizinom) i B lancu (dodani B31 i B32 arginini) koje nakon s.c. primjene uzrokuju mikroprecipitacije iz kojih se inzulin polako otpušta. Djeluje 22+-4 sata.
Detemir je dobiven delecijom B30 treonina i N-acilacijom B29 lizina miristinskom kiselinom (C14). Acilacija masnom kiselinom povećava vezanje za proteine plazme što rezultira depoom, djeluje nešto kraće od glargina.
Degludek je analog ultradugog djelovanja. Nastao je delecijom B30 treonina i N-acilacijom lizina masnom kiselinom (16C) i uvođenjem L-gama-glutaminskog spacera. Stvara topljive multiheksamere na mjesu injektiranja koji se sporo otpuštaju. Djeluje 42 sata.
Kada se koriste oralni antidijabetici?
Oni su prva terapija u tipu 2 šećerne bolesti nakon što se ustanovi da se temeljnim liječenjem ne može postići ciljna glukoregulacija.
Ciljna glukoregulacija definirana je normoglikemijom i dujelom glikiranog hemoglobina manjim od 6,5%.
Mogu se primjenjivati kao monoterapija, u kombinaciji s drugim antidijabeticima i/ili inzulinom.
Kako dijelimo oralne antidijabetike?
Sekretagogi inzulina:
- sulfoniluree
-meglitinidi/glinidi
bigvanidi
tiazolidindioni/glitazoni (PPAR-gama agonisti)
inhibitori alfa-glukozidaze
mimetici inkretina (većinom parenteralno)
DPP4 inhibitori - gliptini
inhibitori SGLT2
Navedi sulfoniluree.
- generacija: tolbutamid, klorpropamid, tolazamid, acetoheksamid;
- generacija: glimepirid, gliklazid, glibenklamid, glikvidon, glipizid
Navedit meglitinide.
repaglinid, nateglinid
Navedi bigvanide.
fenformin, galegin, METFORMIN
Navedi tiazolidinone.
ciglitazon, troglitazon, roziglitazon, PIOGLITAZON
Navedi inhibitore alfa-glukozidaze.
akarboza, miglitol
navedi mimetike inkretina.
liksisenatid, liraglutid, dulaglutid, semaglutid
Navedi DPP4 inhibitore.
sitagliptin, vildagliptin, saksagliptin, linagliptin, alogliptin
Navedi inhibitore SGLT2.
dapagliflozin
kanagliflozin
empagliflozin
Kojom tehnikom su razvijene sulfoniluree kao antidijabetici?
Razvijene su iz sulfonamida selektivnim optimiranjem nuspojava, SOSA.
Kojim mehanizmom djeluju sulfoniluree? Koji je bio prvi, tj. spoj uzor za sljedeće?
One su sekretagogi inzulina, stimuliraju oslobađanje inzulina iz beta-stanica gušterače. Blokiraju ATP-ovisne kalijeve kanale na membrani beta-stanica. Vežu se na sulfonilurea receptor 1, SUR1, koji je dio tih kanala.
Izlazak kalija iz stanice je spriječen što dovodi do depolarizacije, a depolarizacija uzrokuje otvaranje kanala za kalcij. Kalcijevi ioni ulaze u stanicu, a pojačani influks kalcija u stanicu signal je koji potiče otpuštanje vezikula s inzulinom.
Prvi je bio karbutamid.
Koje nuspojave izazivaju sulfoniluree?
Uzrokuju hipoglikemiju jer potiču lučenje inzulina čak i kod niskih koncentracija glukoze. Također uzrokuju i osjet gladi što dovodi do porasta tjelesne mase.
Koji pacijenti koriste sulfoniluree?
Oni kod kojih još postoji mogućnost sekrecije inzulina, ali nije dovoljna kod povišenih koncentracija glukoze.
