Lijekovi Koji Utječu Na Zgrušavanje Krvi Flashcards
(72 cards)
Izgubile su se kartice s uvodnim dijelom <3
Okej… here i GO +__+
Što li je trombin?
To je serinska proteaza koja cijepa TOPLJIVI fibrinogen u NETOPLJIVI fibrin. Ovo je bitno jer se fibrinske molekule agregiraju tvoreći meki ugrušak, a potom se i umrežuju čineći tromb.
Prekursor mu je PROtrombin, iliti faktor IIa.
Što rade fibrinolitici..?
Razgrađuju molekule fibrina, odnosno cijepaju tromb.
Koji enzim razgrađuje tromb? je li upotrebljiv kao lijek?
Plazmin, nije upotrebljiv jer ga brzo inaktivira alfa-2 antiplazmin.
Nadopuni: svi su ________ trombolitici, ali nisu svi trombolitici ________ .
Fibrinolitici.
Što trombolitici čine? koji su trombolitici?
Proteaze su koje aktiviraju prekursor plazmina -> plazminogen.
tPA-> tkivni aktivator plazminogena,
Urokinaza
Streptokinaza
Koji je od ova tri enzima koji aktiviraju prekursor plazmina, najskuplji, koji se dobiva rekombinantom DNA tehnologijom, koji se izolira iz urina, a koji je bakterijskog porijekla te najupotrebljivaniji?
tPA se dobiva rekombinantnom tehnologijom DNA,
Urokinaza dobiva se iz urina te je najskuplja -> pri preosjetljivosti na streptokinazu, te
Streptokinaza je najupotrebljivanija i dobivena iz bakterijske kulture.
Koji je predstavnik antifibrinolitika? zašto se koriste?
Traneksamična kiselina koja je strukturni analog L-lizina.
Kod pojačanih krvarenja različitih uzroka.
Što razlikuje antikoagulanse od inhibitora agregacije trombocita?
Antikoagulansi sprječavaju nastanak tromba u venama, dok inhbitori agregacije trombocita djeluju u arterijskoj krvi.
Kada se koriste trombolitici, a kada antikoagulansi?
Trombolitici se koriste kada je tromb već nastao, dok kada želimo spriječiti nastanak tromba, upotrebljavamo antikoagulanse.
Antikoagulansi se koriste kod tromboza, embolija, infarkta miokarda, kod profilakse tromboembolije kod većih ozljeda i opeklina, kao profilaksa koagulacije kod hemodijalize, kod ugradnji stentova i ugradnji srčanih zalistaka.
Kako dijelimo antikoagulanse?
Na parenteralne od kojih su svi indirektni, i peroralne koji mogu biti direktni i indirektni.
Kako je heparin građen?
Od oko 45 monosaharidnih jedinica ( iduronska kiselina, 2-amino-2-deoksi glukoza ) ; oni imaju funkcionalne skupine poput sulfaminske, hidroksilne koja je esterificirana sumpornom kiselinom i karboksilna skupina.
Monosaharidne jedinice povezane su alfa (1->4) vezom.
Ako duljina lanca heparina varira, koji su dijelovi bitni za djelovanje?
Bitan je karakterističan pentasaharid u lancu.
Zašto je bitan taj karakteristični pentasaharid?
Jer se taj fragment veže na antitrombin; njegove pozitivno nabijene aminokiselinske ostatke ; arginin i lizin.
Kako se heparin primjenjuje?
Parenteralno.
Koristi se i lokalno u kremama za ublažavanje simptoma poput boli, oteklina i osjećaja težine u nogama.
( varikozne vene npr. )
Pojasni mehanističko djelovanje heparina.
Heparin primjenjen parenteralno, tvoren od više monosaharidnih jedinica, veže se na antitrombin ( kofaktor ) baš onim karakterističnim pentasaharidom čineći da antitrombin promijeni konformaciju radi koje on postaje brzi inhibitor trombina.
Koje faktore zgrušavanja krvi može faktor antitrombin inhibirati?
Više njih, no najosjetljiviji su trombin i faktor Xa.
Na koje aminokiselinske ostatke trombina se veže antitrombin?
Na pozitivno nabijene aminokiselinske ostatke, arginin i lizin.
Građa karakterističnog pentasaharida heparina zaslužnog za djelovanje.
Kakvom tvari to čini heparin?
N-sulfoglukozamin,
D-glukuronat-2-sulfat,
N-sulfoglukozamin-6-sulfat,
D-glukuronat
Jednom od najkiselijih tvari u prirodi!
Koji su razlozi brzog početka djelovanja heparina?
Parenteralna primjena i ciljanje više faktora koagulacije.
Koji su antagonisti heparina?
Protamin-sulfat i heksadimetrin-bromid.
Kakvu opasnost pruža primjena heparina?
Opasnost od trombocitopenije, farmakokinetika mu varira od osobe do osobe radi vezanja na razne proteine plazme.
Kako se dobivaju niskomolekularni heparini?
Iz heparina kemijskom/enzimskom depolimerizacijom, čišćenjem i prevođenjem u sol kalcija.
Način primjene niskomolekularnog heparina? njegove prednosti?
Parenteralno.
Prednosti LMWH su manji rizik od krvarenja, bolja bioraspoloživost <- veća selektivnost, duže t1/2, povoljnija farmakokinetika, smanjen rizik od nuspojava ( hemoragija i trombocitopenija ).