10. Procjena rane komunikacije Flashcards
(42 cards)
Zašto je poznavanje principa i složenosti tipičnog komunikacijskog razvoja ključno i nužno za klinički rad?
Zbog procjene komunikacijskih obilježja odraslih i djece, kao i planiranje podrške.
Svaki stručnjak koji se susreće s djecom s razvojnim teškoćama prije svega mora razumjeti procese tipičnog razvoja, međusobnu isprepletenost razvoja sposobnosti u različitim razvojnim područjima, njihove vremenske odrednice i još važnije, individualne varijacije tipičnog razvoja.
Koja su četiri glavna načina prikupljanja informacija o komunikacijskim obilježjima djeteta?
- promatranje i analiza spontanog ponašanja djeteta:
zahtijeva visoku utreniranost promatrača, sposobnost istovremenog opažanja većeg broja različitih komunikacijskih ponašanja i njihovu klasifikaciju, a pri interpretaciji prikupljenih podataka važno je znati da na obilježja komunikacije u djece vrlo niske dobi mogu utjecati brojni faktori poput doba dana, samog okruženja i obilježja komunikacijskog partnera (poznata odrasla osoba, djetetov vršnjak, nepoznata osoba..)
*provedba strukturiranih zadataka u okviru
standardiziranih mjernih instrumenata:
zaključivanje o razvojnoj primjerenosti komunikacijskih obilježja je lakše uz mjerni instrument; sastoji se od niza zadataka kojima se dijete izlaže s ciljem poticanja određenih komunikacijskih ponašanja
*provedba polustrukturiranog intervjua s roditeljima:
temelji se na opažanjima roditelja
*analiza rezultata na ljestvicama koje popunjavaju
roditelji ili druge osobe koje dobro poznaju dijete:
roditelji samostalno popunjavaju standardizirane ljestvice najčešće dok ispitivač provodi zadatke s djetetom, dakle omogućava se maksimalno iskorištavanje vremena tijekom provdebe procjene
Je li procjena komunikacijskih obilježja ista kod djece različite dobi?
Ne, razlikuje se obzirom na različite razvojne razine u domeni komunikacije i u drugim razvojnim domenama.
U kojoj dobi se preporučuje potražiti stručnu pomoć i obaviti razvojnu procjenu djeteta?
Ako u dobi od 12 mjeseci nije uočena pojava brbljanja kod djeteta, ako dijete u toj dobi ne koristi geste, ako u dobi od 16 mjeseci dijete ne govori, odnosno ne proizvodi riječi sa značenjem, ako u dobi od dvije godine dijete spontano ne kombinira riječi i ako se u bilo kojoj dobi djeteta uoči regresija, odnosno gubitak ranije stečenih jezičnih ili komunikacijskih sposobnosti.
U ranijoj dobi, koja se odstupanja u komunikacijskom razvoju smatraju klinički značajnima?
Izostanak socijalnog osmijeha, teškoće u uspostavljanju i održavanju kontakta očima, *snižena odgovorljivost, smanjena usmjerenost na socijalnu okolinu (pokretači traženja stručne pomoći i povišenom razinom roditeljskog stresa), smanjeno privlačenje pažnje drugih osoba nesustavno odazivanje na ime, izostanak imitacijskih sposobnosti i dr.
Koji je prvi korak u procjeni rane komunikacije?
Utvrditi komunicira li dijete namjerno, odnosno usmjerava li ponašanje drugim osobama s ciljem slanja poruka.
Tri su važna kriterija koja se moraju zadovoljiti da bi se ponašanje smatralo namjernim komunikacijskim činom:
1. mora uključivati glasanje, gestu ili govor
2. mora biti usmjereno prema osobi
3. mora imati komunikacijsku funkciju
Velika većina komunikacijskih činova djeteta rane dobi zadovoljava sva tri kriterija, ali i u djece rane dobi važno je ne pretpostavljati da je neko ponašanje komunikacijsko, nego imati bihevioralne pokazatelje intencijske komunikacije.
TEK TADA MOŽEMO BITI SIGURNI DA PROCJENJUJEMO DJETETOVE KOMUNIKACIJSKE SPOSOBNOSTI, A NE SVOJE SPOSOBNOSTI IŠČITAVANJA SIGNALA.
Ako utvrdimo intencijska ponašanja kod djeteta, što je još bitno za znati vezano uz njih?
S kojom se učestalošću javljaju epizode namjerne komunikacije, kojim komunikacijskim sredstvima se dijete pritom služi i za koje funkcije.
Kako dobivamo podatke o učestalosti namjerne komunikacije?
Od roditelja, propitujući ih o tome kako dijete reagira u različitim životnim situacijama.
Roditeljski opisi ponašanja djeteta pružaju relativno jasan uvid o tome iščitava li okolina djetetovo spontano nekomunikacijsko ponašanje ili dijete aktivno usmjerava svoje ponašanje prema roditeljima i tako komunicira svoje želje i potrebe, komentira događaje i dijeli iskustva.
Uputno je da stručnjak tijekom cjelokupnog postupka procjene promatra spontano ponašanje djeteta kako bi vidio na koji način dijete spontano komunicira s roditeljima. Ako ne uoči obilježja namjerne komunikacije u spontanom ponašanju djeteta, važno je da ih pokuša izazvati u ispitnoj situaciji, pri čemu je poželjno da se koriste i prirodne situacije koje nastaju u interakciji s djetetom. T/N?
Točno.
Koji su najpoznatiji instrumenti za procjenu ranog komunikacijskog razvoja?
CSBS: Communication and Symbolic Behaviour Scales,
ESCS: Early Social Communication Scales
ADOS-2: Autism Diagnostic Observation Scale-2 (Opservacijski protokol za dijagnostiku autizma).
Što zaključujemo ako dijete ne pokazuje znakove namjerne komunikacije?
Da su njegove komunikacijske sposobnosti, bez obzira na kronološku dob djeteta, niže od djeteta dobi 9 mjeseci. Svi postupci usmjereni prema djetetu trebali bi biti prilagođeni njegovoj komunikacijskoj dobi, biti jednaki kao da komuniciramo s dojenčadi.
Djeca koja ne komuniciraju namjerno ne mogu razviti funkcionalnu uporabu jezika i zato je nužno prvenstveno poticati komunikacijske sposobnosti, a ne govor.
U procjeni sveukupnih komunikacijskih obilježja djeteta važno je istovremeno opažati i koliko je dijete odgovorljivo, kao i u kojoj mjeri samostalno započinje interakciju ili komunikaciju. T/N?
Točno.
Što je bitno kod procjene komunikacijskih sredstava?
Ako dijete komunicira namjerno, važno je utvrditi na koje načine to čini; uočiti u kojoj mjeri dijete spontano kombinira sredstva (jer je to prirodna sklonost djece tipičnog razvoja).
Posebnu važnost u ranom razdoblju valja usmjeriti na geste koje dijete koristi, budući da su geste dominantno komunikacijsko sredstvo u djece koja ne govore, a ostaju dominantnim sredstvom i dugo nakon pojave prve riječi.
Naročito je važna gesta pokazivanja, kao rano predsimboličko distalno komunikacijsko sredstvo koje uključuje i razvijene vještine združene pažnje.
Sve analize trebale bi se odnositi na djetetovu spontanu komunikaciju, nakon zamjećivanja svih sredstava koje dijete koristi trebalo bi se analizirati koliko su one razvojno složene (kontaktna/distalna, predsimbolička/simbolička), ali i utvrditi djetetovo dominantno komunikacijsko sredstvo.
Dakle, na koja obilježja je važno usmjeriti pozornost u procjeni komunikacijskih sredstava djeteta?
Na broj različitih komunikacijskih sredstava koje dijete spontano upotrebljava u komunikaciji, na učestalost spontanog kombiniranja komunikacijskih sredstava, na učestalost uporabe distalnih komunikacijskih sredstava i učestalost uporabe simboličkih komunikacijskih sredstava.
Pri proučavanju komunikacijskih funkcija za potrebe kliničke procjene, što je važno utvrditi?
Koliki je raspon različitih komunikacijskih funkcija? komunicira li dijete samo za uski raspon funkcija (odbijanje/zahtijevanje predmeta) ili za širi (dobno primjeren) raspon.
U kojoj mjeri dijete komunicira za deklarativne funkcije, odnosno funkcije socijalnog dijeljenja?
Kako bi se jasnije razlučilo radi li se o imperativnoj ili deklarativnoj funkciji, reakcija odrasle osobe uvijek se treba sastojati od dva koraka:
1. osoba odgovara na bilo koje komunikacijsko
ponašanje djeteta komentarom ili imenovanjem
predmeta
2. ako dijete nastavlja s ponašanjem, odrasla osoba
mu daje igračku, a ako dijete prestane s
djelovanjem nakon prvog koraka, komunikacijska
funkcija je vrlo vjerojatno deklarativna
Koja još obilježja trebaju biti analizirana tijekom procjene rane komunikacije?
Usmjerenost na socijalnu okolinu, monitoriranje socijalne okoline, kontakt očima, socijalni osmijeh, interaktivnost, dijeljenje uživanja, odazivanje na ime, socijalno zaključivanje, vještine združene pažnje, imitacija, intonacija glasanja ili govora, stereotipnost jezične proizvodnje, sustavnost odgovaranja na verbalne naloge.
Što je karakteristično za djecu s komunikacijskim odstupanjima pri kliničkoj procjeni razvoja komunikacije?
Oskudan kontakt očima koji često uopće nije funkcionalan, kašnjenje u jezično-govornom razvoju ili pak specifična odstupanja u obrascu usvajanja jezika i govora; povišena razina eholalije i snižena fleksibilnost jezične proizvodnje, neuobičajena intonacija; naglašena melodijska crta, jednostrana interakcija; druge osobe moraju prilagoditi vlastito ponašanje da bi uspješno održavali komunikaciju.
Je li teža procjena komunikacijskih sposobnosti u djece koja ne govore ili su niske jezične proizvodnje od analize istih sposobnosti kod djece koja komuniciraju dominantno govorom?
Ne, potonje je složenije i teže jer ispitivač mora istovremeno promatrati, bilježiti i kodirati dvadesetak različitih spontanih komunikacijskih ponašanja uz desetak nekomunikacijskih tijekom 45-minutne polustrukturirane interakcije s djetetom.
Koja je jedna od najčešćih i najvećih pogrešaka u procjeni komunikacijskih obilježja?
Zadržati iste kriterije i očekivanja opisana u procjeni komunikacijskih obilježja djece rane dobi i onda kada se procjenjuju obilježja razvojno naprednije djece.
Čega moramo posebice biti svjesni tijekom procjene komunikacijskih obilježja djeteta?
Da je razvoj obilježja verbalne i neverbalne komunikacije, kao i pragmatike sustavan i dinamičan proces te da moramo propitivati uvijek ona ponašanja koja odgovaraju upravo dobi i/ili obilježjima općeg kognitivnog statusa djeteta.
Procjena komunikacije u verbalnog djeteta izuzetno je složena jer uključuje procjenu fleksibilnosti i primjerenosti različitih oblika ponašanja koje je izuzetno teško ostvariti i procijeniti u kliničkim uvjetima.
Zato je cilj mnogih sustava procjene i ljestvica za procjenu komunikacije uspostaviti što prirodniju interakciju kako bi se maksimalno moglo procijeniti spontano komunikacijsko ponašanje djeteta, a u isto vrijeme situacija ipak mora biti u određenoj mjeri standardizirana da omogućava dobivanje usporedivih rezultata.
Procjena svih komunikacijskih obilježja (postavljanje pitanja, izmjena uloga tijekom razgovora, traženje informacija, informiranje, rasuđivanje..) nikako ne smije biti crno-bijela, već mora obuhvaćati:
složenu analizu učestalosti, kvalitete i socijalne primjerenosti/uobičajenosti pojedinih komunikacijskih ponašanja djeteta.
Nužno je sustavno preispitivati funkcionalnost i kvalitetu djetetovih komunikacijskih ponašanja te posebno obratiti pažnju na to jesu li neka ponašanja socijalno neuobičajena. T/N?
Točno.
Pri proučavanju konverzacijskih sposobnosti djece s jezičnim teškoćama ustanovilo se da se neka djece ističu po učestalijoj pojavi neprikladnih elemenata u razgovoru. Koji su neki od njih?
Narušavanje strukture izmjena u razgovoru (neodgovaranje na započeti razgovor ili nastavak iznošenja vlastitog tijeka misli bez obzira na komentare i pitanja druge osobe), teškoće u uporabi konteksta u razumijevanju tuđih iskaza (dijete može dobro razumjeti značenje riječi u pitanju ili komentaru, ali ne shvatiti namjeru druge osobe jer ne uzima u obzir jezični, okolinski ili socijalni kontekst), davanje premalo informacija, davanje previše informacija, neuobičajen ili socijalno neprimjeren sadržaj i stil (neuobičajenost same poruke, naglo mijenjanje teme razgovora bez najave, ponavljanje upamćenih rečenica, postavljati neuobičajena pitanja, davanje socijalno neprimjerenih komentara).
Posebno valja obratiti pozornost na to u kolikoj mjeri dijete spontano pridonosi komunikaciji i održava razgovor te koliko je komunikacija sveukupno uzajamna. T/N?
Točno.
U koje četiri kategorije se mogu svrstati mjerni instrumenti za procjenu pragmatičkih sposobnosti djece mlađe od sedam godina?
- testovi za procjenu pragmatike
- ljestvice ili profili
- sustavi za kodiranje spontanih interakcija
- procjena razumijevanja pragmatike jezika
