Osnove vojne toksikologije Flashcards
(11 cards)
Osnove vojne toksikologije
Vojna toksikologija bavi se svim oblicima istraživanja kemikalija prikladnih za primjenu u ratu, proizvodnjom bojnih otrova i njihovom primjenom, zaštitom vlastitih vojnika, liječenjem otrovanih osoba, uporabom različitih kemikalija za uništavanje ili onesposobljavanje neprijateljskih vojnika i civila te primjenom kemikalija za podizanje fizičke ili moralne sposobnosti vlastitih vojnika.
Kemikalije su se u vojnim sukobima koristile oduvijek. Počeci su bili namakanje vrhova strjelica otrovom, istjerivanje neprijatelja iz skloništa dimom i korištenje različitih diverzantskih sredstava za trovanje vode u bunarima i spremnicima. Procvat vojne toksikologije bio je u Prvom svjetskom ratu – karakteriziran je rovovskim načinom borbe u kojem konvencionalno oružje nema bitniji učinak. Počelo je primjenom plinova suzavca i kihavca, a prvi kemijski rat bio je 1915. kod Ypresa kada su Nijemci primijenili klor. Nakon toga se eksperimentiralo s fozgenom, klorpikrinom, cijanovodikom i arsinom, a do najvećeg broja pogibelji doveo je prvi plin plikavac nazvan iperitom. Nakon rata intenzivirana je sinteza novih otrova i antidota, zaštitnih sredstava, sredstava za detekciju, tehnika dekontaminacije i sanacije. Posebno područje interesa bili su psihički bojni otrovi i psihostimulansi.
Tehnologija izrade otrova sve je naprednija i skrivena je od šire i znanstvene javnosti. Nakon Baxterove nesreće s perfluoroizobutilenom i uređajima za dijalizu 2001. sumnja se da vojna industrija izrađuje otrove na temelju tog spoja jer iz njega pri visokim temperaturama nastaje fozgen (fluorofozgen).
Apsorpcija
Bojni se otrovi mogu apsorbirati kroz sva 3 puta apsorpcije, a apsorpcija zavisi o lipofilnosti otrova, koncentraciji otrova u zraku, vremenu izloženosti, te potrošnji kisika. Plinovi i aerosoli manji od 5 µm apsorbiraju se u alveolama, dok se oni veći zadržavaju duž dišnoga sustava. Kod kapljica prašine postoji opasnost od impakcije na sluznici nosa, apsorpcije na jeziku i usnoj šupljini, a mogu se i progutati i apsorbirati u crijevu. Apsorpcija preko kože ovisi o lipofilnosti otrova, dostupnosti, debljini i sastavu kože te ozljedama, prokrvljenosti, izloženoj površini, vremenu kontakta i temperaturi kože. Postoje i stožerni bojni otrovi koji se ne koriste u vojnim napadima nego samo služe privremenom onesposobljavanju ključnih ljudi u vojnom stožeru, a ne i usmrćivanju. To su npr. LSD i ostali psihogeni lijekovi koji će onesposobiti te ljude da donose odluke.
Podjela
Prema načinu djelovanja na ljudski organizam bojni se otrovi dijele na nagrizajuće (klor, fozgen, pikrinska kiselina), živčane (organofosfati su najučinkovitiji), plikavce (iperit, luizit), nadražljivce (suzavci i kihavci), druge stare otrove (trihoteceni, ricin, botulin, itd. – nikad im nije dokazana primjena), nepoznati (uopće nemamo pojma koje bi kemikalije to mogle biti).
Nervni bojni otrovi
Nervni bojni otrovi dijele se na trilone (sarin, soman, tabun) i V-otrove (VX, VG, VS, VM – novi bojni otrovi). To su tekućine bez mirisa, boje i okusa koje dovode do smrti uslijed ireverzibilne inhibicije acetilkolinesteraze. Tim otrovima dolazi do fosforilacije serinskog ostatka acetilkolinesteraze. Kada se oni vežu, može doći do hidrolize te veze, regeneracije uz pomoć oksima, te „starenja“ enzima koji podrazumijeva hidrolizu druge esterske veze u organofosfornom spoju (ne one kojom je organofosforov spoj vezan za enzimski serin). Ako dođe do „starenja“ veza organofosfornog spoja i enzima postaje ireverzibilna. Organofosorovi spojevi najučinkovitije se apsorbiraju plućima, a mogu se apsorbirati i svim drugim putevima, raspodjeljuju se cijelim organizmom i akumuliraju u plućima te eliminiraju intenzivnom biotransformacijom. Ne mogu se ubrzano eliminirati nego se moraju koristiti antidoti. Izvještaja o trovanju drugim putevima osim plućima nema. Blago otrovanje praćeno je sekrecijom iz sluznica, pritiskom u prsištu, miozom, glavoboljom, itd., srednje teška su pojačani simptomi blagih (bronhokonstrikcija, snažna ekskrecija iz svih mukoza, otežano disanje uz kašalj, grčevi u probavnom traktu, konvulzije i lokalni tremor, nekontrolirano mokrenje i defekacija), dok teška otrovanja prati muskularna paraliza, snažno središnje djelovanje na resporatorni sustav i brza smrt. Za liječenje se koriste atropin i reaktivatori acetilkolinesteraze (oksimi, npr. pralidoksim), najčešće u obliku autoinjektora koji sadrže oba navedena antidota, a potrebna je čim brža dekontaminacija (raspadaju se pod utjecajem jakih alkalnih ili kloriranih spojeva – za dekontaminaciju idealna kombinacija vode i natrij-hipokloritnog izbjeljivača). Po potrebi daju se i antikonvulzivi (piridoksim, karbamati i diazepam). Reaktivatori acetilkolinesteraze (oksim) nisu učinkoviti ukoliko dođe do starenja enzima. Kad dođe do starenja taj je enzim propao i treba se sintetizirati novi. Sarin se dobro otapa i stabilan je u vodi i može ga se zato koristiti i u terorističke svrhe.
Zagušljivci
Zagušljivci su fozgen i difozgen. Snažno iritiraju sluznice, a kod visokih doza dovode do edema pluća i smrti.
Krvni otrovi
Kao krvni otrovi se koriste cijanovodik, cijanidi i stabilniji klorcijan. Cijanidi uzrokuju nemir, ubrzano disanje, vrtoglavicu i nesvjestica te glavobolju. Teška otrovanja vode u brzi kolaps i smrt. Protuotrovi su nitriti – amilnitrit koji se inhalira odmah na mjestu događaja, ako otrovana osoba preživi primjenjuje se Na-nitrit i Na-sulfat intravenski, dodaju se i rodanaza i Na-tiosulfat, a može i vitamin B12 jer on može stvarati cijanokobalamin sa cijanidima.
Psihokemijski otrovi
Od psihokemijskih otrova koriste se LSD i BZ (kinuklidinil benzilat). Privremeno onesposobljavaju protivnika pa se stoga najčešće koriste prilikom napada na stožere protivničke vojske.
Nadražljivci
Nadražljivci obuhvaćaju kihavce (iritiraju sluznice dišnih puteva i izazivaju bol i pritisak u prsima koji tjeraju na jak kašalj) i suzavce (iritiraju primarno sluznicu oka, primjer kloracetofenon – CS). Apsorbiraju se preko svih sluznica i u visokim dozama mogu uzrokovati edem pluća. Dileme su oko toga jesu li policijski ili bojni otrovi jer ih koristi i policija kad je potrebno npr. rastjerati demonstrante. Neki ljudi su tolerantni na djelovanje ovih otrova. Simptomi se javljaju odmah po izlaganju, a iz organizma se izlučuju ekstremno brzo i izloženost tim otrovima teško je dokazati analitičkim metodama. Simptomi izlaganja suzavcu su iritacija nosa, očiju, usta, ždrijela, jaki nadražaj na kašalj, iritacija kože i povraćanje kod gutanja sline te izazivaju jaku paniku jer ljudi misle da su od njih oslijepili. Otrovana osoba ne smije u ambulantu ili kola hitne pomoći dok se nije dekontaminirala (pravilo kod otrovanja općenito).
Prirodni otrovi
Od prirodnih otrova postojale su indikacije o primjeni botulinum toksina i trihotecena (incidenti u Laosu i Afganistanu – „žuta kiša“).
Uništavanje okoliša
Neki bojni otrovi koriste se za uništavanje poljoprivrednih površina i šuma, npr. Agent Orange, defolijant kojim su izravno uništene biljke ili neki otrovi za sterilizaciju tla koji uništavaju bakterijsku floru o kojoj ovisi plodnost.
Psihostimulansi
Od psihostimulansa u vojne se svrhe koriste alkohol, amfetamini i triptaminski derivati (primarno psilocin i psilocibin). Uloga im je povećavanje budnosti, agresivnosti i podložnosti sugestiji, a i smanjivanje straha od ranjavanja. Nepoželjne nuspojave su halucinacije, mučnina i vrtoglavica te izazivanje ovisnosti (nije vojni interes).
