Toksinologija - mikotoksini Flashcards
(6 cards)
Mikotoksini
Mikotoksini su proizvodi plijesni. Plijesni ili njihovi produkti imaju korisne učinke kao lijekovi (npr. penicilin, ciklosporini) ili u proizvodnji hrane (produkti plemenitih plijesni koriste se u proizvodnji suhomesnatih proizvoda, sireva, vina i piva), ali mogu imati i štetne učinke na ljudski organizam i uzrokovati bolesti koje se skupnim imenom nazivaju mikotoksikoze.
Analiza dopuštenih koncentracija mikotoksina (i bilo kojih drugih toksina i kontaminanata) provodi se u skladu s odgovarajućim smjernicama koristeći određenu analitičku tehniku koja je njima propisana te se u skladu s time određuju najveće dopuštene razine pojedine tvari u hrani da bi taj proizvod mogao nositi oznaku zdravstveno ispravnog (ili neispravnog). Općeniti je trend da se dopuštene koncentracije pojedinih „dvojbenih“ kemikalija tijekom vremena snizuju.
Aflatoksini
Aflatoksini su se prvi put pojavili kao bolest X-bolest purana, za koju se kasnije utvrdilo da je uzrokovana produktima plijesni Aspergilus flavusa i A. parasiticusa.
Aflatoksini B1 i B2 su proizvodi plijesni Aspergillus flavus i Aspergillus parasiticus koje se razvijaju na raznim plodovima s visokim sadržajem ulja (npr. orasi, bademi, pistacije, kikiriki, kopar) i žitaricama (npr. kukuruz). Aflatoksin G1 i G2 proizvodi A. parasiticus. Aflatoksinima (Aspergilusu) pogoduju visoka temperatura i niska relativna vlažnost zraka, stabilan je u neutralnom, a raspada se u vrlo kiselom ili lužnatom mediju. Najtoksičnijim aflatoksinom smatra se aflatoksin B1. Na modelu životinja pokazano je da se on dobro apsorbira iz probavnog sustava. Biotransformira se oksidacijom putem mikrosomalnih oksidaza pri čemu nastaju neki izrazito kancerogeni i genotoksični metaboliti. Metabolizmom preko citokroma nastaje i manje karcinogeni i genotoksični metabolit aflatoksin M1. Dakle, metabolizmom CYP enzimima mogu nastati i izrazito toksični i manje toksični metaboliti. Karcinogeno djelovanje temelji se na inhibiciji sinteze proteina, transkripcije DNA, metabolizma RNA, sinteze lipida i metabolizma mitohondrija. Na njegovo djelovanje je najosjetljivija jetra i kroničnim unosom dovodi do hepatocelularnog karcinoma. Kod niskih doza i akutnih trovanja simptomi su nespecifični i javljaju se mučnina, glavobolja, povraćanje, melena (crna stolica) i krvarenje iz GIT-a, a kod težih slučajeva i hemoragije i ikterus.
Fusarium
Fusarium toksini su skupina mikotoksina koje proizvodi plijesan roda Fusarium. To su različiti toksini – fumonizini, trihoteceni (deoksinivalenon), zearalenoni. Trihoteceni i zearalenoni su stabilni pri višim temperaturama, tj. otporni na kuhanje (a i fumonizini i aflatoksini imaju nelošu termalnu stabilnost). Fumonizini uzrokuju oštećenje živčanog sustava u konja i tumor u glodavaca.
Trihoteceni za razliku od aflatoksina uspijevaju u hladnom i vlažnom podneblju (sjever Europe) i vole žitarice (naseljavaju se na kukuruzu i pšenici). Smatra se da su korišteni kao bojni otrov od strane Sovjeta u Laosu i Afganistanu („žuta kiša“). Toksični mehanizam odnosi se na inhibiciju sinteze proteina, pokazano sprječavaju proliferaciju hepatocita u kulturi i djeluju teratogeno (pokazano na životinjskom modelu). Apsorbiraju se kroz sva tri puta (probavni trakt, koža i pluća), vjerojatno imaju velik Vd i eliminiraju se bubregom. Ne postoje podaci o tehnikama vantjelesne eliminacije ili protuotrovu. Simptomatologija sliči radijacijskoj bolesti (bolest koja se javlja nakon ozračenja tj. izlaganja radijacijskom zračenju) i dijeli se u 4 faze – u prvoj (3-4 dana) se javljaju osjećaj pečenja kože, opća slabost, glavobolja, nesvjestica, mučnina i dijareja, abdominalna bol, tahikardija i cijanoza. U drugoj (2-4 tjedna) nastupaju leukopenija, agranulocitoza, trombocitopenija, anemija i vertigo. U trećoj teži bolesnici umiru, a javljaju se nekrotične lezije kože i mukoze, limfadenopatija, hemoragije, progresivne hematološke abnormalnosti i sepsa. Četvrta faza je faza ozdravljenja, ali bolesnici su izrazito imunokompromitirani i uglavnom dolazi do pojave sekundarnih infekcija i smrti.
Ohratoksini
Ohratoksin proizvodi plijesan Aspergillus ochraceus. Uzrok je balkanske endemske nefropatije. Po tom je poznato mjesto Kobaši u Slavoniji. Apsorbira se iz probavnog sustava i izlučuje mokraćom. Kod kroničnog unosa genotoksičan je i djeluje inhibicijom sinteze proteina. Povezuje se i s tumorima urinarnog trakta.
U skupinu ohratoksina spadaju i neki drugi toksini, npr. patulin.
Zearalenon
Zearalenon proizvode neke Fusarium vrste, a raste na kukuruzu. Kao i trihoteceni, otporan je na kuhanje. On je nesteroidni analog estrogena pa je zato toksičan za reproduktivni sustav i to pogotovo u žena, ali i u muškaraca.
Bakterijski otrovi
Enterotoksini su otrovi koji izazivaju uglavnom GI simptome, a povezani su s E.coli, V. cholerae, Salmonella sp., Shigella sp., S. aureus, B. cereus, C. perfringens i dugim bakterijama. Najpoznatiji je otrov E. coli koji uzrokuje tzv. bolesti putovanja. Sastoji se od termolabilnog i termostabilnog otrova - termolabilni raspada grijanjem pola sata na 60°C, a termostabilni se inaktivira polusatnim zagrijavanjem na 125°C.
Hemolitičke otrove stvaraju V. parahaemoliticus, Aeromonas hydrophilia, C. perfrigens, B. cereus i neke bakterije iz rodova Streptococcus i Staphylococcus. Najpoznatiji je otrov hemolizin iz V. parahaemoliticus, termostabilni protein sa značajnom hemolitičkom i općenito citotoksičnom aktivnošću.
Neurotoksine proizvode C. botulinum, C. tetani i Shigella dysentheriae, a vežu se na presinaptičke membrane u perifernom živčanom sustavu i inhibiraju otpuštanje acetilkolina iz živčanih završetaka što rezultira mišićnom paralizom i smrću uslijed prestanka disanja ili srčanog aresta.
