Anksiozni poremećaji dječje i adolescentne dobi Flashcards
(40 cards)
1
Q
Kakvi su anksiozni poremećaji?
A
Psihički poremećaji u kojima je primarni simptom anksioznost manifestirana različitim kognitivnim, fiziološkim i bihevioralnim reakcijama.
2
Q
Što je anksioznost?
A
Anksioznost- stanje koje karakterizira osjećaj tjeskobe, nelagode, straha, uplašenosti, uznemirenosti, napetosti, a praćeno je tjelesnim simptomima poput ubrzanog rada srca, otežanog disanja, vrtoglavice i dr.
3
Q
Koje su vrste anksioznosti (4)?
A
- Normalna (fiziološka) i patološka
- Fiziološka- adaptivna funkcija, određen stupanj poželjan (motivacija)
- Patološka- strah bez prisustva vanjskog ugrožavajućeg objekta
- Strah- objekt poznat, opasnost dolazi izvana, kratko traje, akutna
- Patološka anksioznost- strah bez prisustva vanjskog ugrožavajućeg podražaja, objekt nepoznat, traje dugo, kronična
4
Q
Strah i anksioznost tijekom razvoja?
A
- Imaju kliničko značenje ako su razvojno neprimjereni
- Dio djetetova razvoja
- Novorođenčad- glasni zvukovi
- Dojenačko razdoblje- strah od imaginarnih bića i mraka
- 5-6. god- strah vezan uz fizičke događaje (ozljede, otmica), prirodne pojave (oluja)
- Školska djeca- uspjeh u školi, odbijanje od strane vršnjaka, zdravlje, bolest, bihevioralne kompetencije
- Adolescencija- socijalne situacije i kompetencije
- Mlađa djeca i djevojčice- veći broj strahova (starija djeca, dječaci)
5
Q
Kada je riječ o anksioznom poremećaju?
A
Kada strah i anksioznost značajno utječu na funkcioniranje djeteta, ometaju normalan psihosocijalni razvoj te dovode do teškoća u školskom, socijalnom i obiteljskom okruženju govori se o anksioznom poremećaju.
6
Q
Epidemiologija anksioznog poremećaja (prevalencija)?
A
- U dječjoj dobi i adolescenciji veća od bilo kojeg drugog mentalnog poremećaja
- 10-20%
- Zastupljeni u oba spola, češći kod djevojčica nakon 6. godine, odnos dječaci i djevojčice 2:1
- Mlađa djeca- češće separacijski anksiozni poremećaj (2-12%)
- 3-12%- generalizirani anksiozni poremećaj
- Socijalne fobije- 1%, specifične 3,3%
- Najrjeđe- opsesivno-kompulzivni poremećaj (0,7%)
7
Q
Genetski čimbenici anksioznog poremećaja (etiologija)?
A
- Nasljedna predispozicija anksioznom reagiranju u stresogenim životnim situacijama
- Posebno istraživan polimorfizam u promotorskoj regiji gena za serotoninski transporter (5HTT)
8
Q
Etiologija - neurotransmitorske teorije anksioznog poremećaja?
A
- Poremećene funkcije neurotransmitorskih (dopamin, noradrenalin, serotonin, gama-amino maslačka kiselina- GABA, glutamat, acetilkolin) i neuroendokrinih sustava (os hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda)
- Preosjetljivost i hiperaktivnost amigdale koja je povezana s aktivacijom osi hipotalamus-hipofiza-nadbubrežna žlijezda te uzrokuje porast razine hormona i pojavu tjelesnih simptoma anskioznosti
- Hiperaktivacija amigdale- smanjuje se uspješnim tretmanom KBT-a ili lijekovima
9
Q
Etiologija - psihoanalitičke teorije anksioznog poremećaja?
A
- Anksioznost pripada egu- signal koji upozorava na unutarnju opasnost koja dolazi iz intrapsihičkih sukoba između instinktivnih poriva ida (neurotska tjeskoba), zabrana superega (tjeskoba zbog savjesti) i zahtjeva vanjske okoline (tjeskoba pred realnom situacijom)
- Kada dolazi do prijetnje intrapsihičkoj ravnoteži, anksioznost djeluje kao signal egu (signalna anksioznost) da aktivira obrambene mehanizme-potiskivanje, projekcija i reaktivna formacija
- Ego- ovladavanje nadolazećih podražaja ili njihovo učinkovito rasterećenje
10
Q
Etiologija - bihevioralne teorije anksioznog poremećaja?
A
Teorije učenja- klasično uvjetovanje, operantno uvjetovanje i učenje modeliranjem:
- Klasično uvjetovanje- prilikom neugodnog, traumatskog iskustva dolazi do vezivanja straha i anksioznosti na prethodno neutralne stimulanse, neugodno iskustvo u jednoj situaciji=neugoda svaki puta u istoj situaciji (generalizacija)
- Operantno uvjetovanje- povezanost ponašanja i posljedica
- Modeliranje- učenje po modelu, promatranje i imitacija drugih osoba
11
Q
Etiologija - kognitivne teorije anksioznog poremećaja?
A
- Anksiozni poremećaji - negativne automatske misli, pogrešna bazična vjerovanja, kognitivne distorzije: stvaranje iskrivljene percepcije događaja, omogućuju nastanak psihičkog poremećaja
- Ellis ABC shema
- Anksiozni poremećaji dovode do promjena u procesiranju informacija na perceptivnoj (odabiru podražaje koji su prijetnja), interpretativnoj (nejasne podražaje tumače kao opasne) i razini pamćenja (pamćenje i lakše dosjećanje anksioznih situacija)
12
Q
Koji u faktori rizika za razvoj anksioznih poremećaja?
A
- Spol- ženski spol
- Edukacija- manja razina obrazovanja-viša razina anksioznosti
- Financijska situacija- manji prihodi- viša razina anksioznosti
- Dob- rano djetinjstvo-fobije, OKP, separacijska anksioznost, adolescencija-panični poremećaj
- Osobine ličnosti-stidljivost, teško nošenje s neizvjesnošću, stalna zabrinutost
- Obiteljska povijest i dinamika- genetika, modeliranje
- Roditeljska ponašanja- negativna afektivnost, odbacivanje, visoka razina kontrole, hiperprotekcije, izbjegavanje kao način rješavanja problema, nagrađivanje djetetova izbjegavajućeg ponašanja
- Socijalni faktori- ubrzan način života, smanjena društvenost, otuđenje od bliskih prijatelja
Iskustva u djetinjstvu- štetna iskustva (npr. gubitak roditelja, rastava, zlostavljanje…) - Traumatski događaji- okidači
- Zdravstveno stanje- ozbiljni kirurški zahvati
13
Q
Što je separacijski anksiozni poremećaj?
A
Razvojno neprimjerena i pretjerana anksioznost vezana uz odvajanje od kuće ili osoba za koje je dijete vezano.
14
Q
Koje je glavno obilježje separacijskog anksioznog poremećaja?
A
- Glavno obilježje- pretjerana briga oko gubitka ili trajnog odvajanja od osoba za koje je dijete vezano
- Ponavljajuća nelagoda i/ili ponavljajući tjelesni simptomi u situacijama kada se samo predviđa odvajanje- bol u trbuhu, glavobolja, povraćanje, palpitacije, vrtoglavica
- Mogu znatno utjecati na kvalitetu života djeteta
- Noćne more s temom separacije, odbijanje djeteta da spava samo, odbijanje odlaska u školu- smanjenje akademskog uspjega, socijalne i obiteljske aktivnosti, manjak samopouzdanja, poniženje
15
Q
Koji su kriteriji i kada se postavlja dijagnoza separacijskog anksioznog poremećaja?
A
- Smetnje moraju trajati najmanje 4 tjedna
- Moraju prouzročiti klinički značajne teškoće u školskom, socijalnom i obiteljskom funkcioniranju
- Najčešća dijagnoza nakon 6. godine
- DSM-V- da bi se zadovoljio dijagnostički kriterij više se ne navodi dob nastupanja uvjeta
16
Q
Što je socijalna fobija/socijalni anksiozni poremećaj?
A
- Neprimjereni strah od izloženosti promatranju i kritičkoj procjeni drugih u različitim socijalnim situacijama i očekivanje da će rezultat takve procjene za osobu biti negativan
- DSM-V- doživljavanje anksioznosti i u odnosu s vršnjacima, a ne samo s odraslima
- Strah od javnih nastupa, predavanja, izjava za TV, iznošenja osobnog mišljenja pred većim brojem ljudi, susreta sa značajnim osobama, pokazivanje znanja i vještina na ispitu, pričanje u razredu, druženja…
17
Q
Koja su dva tipa socijalnog straha?
A
Dva tipa socijalnog straha: strah od procjene drugih ljudi, anksioznost u socijalnim interakcijama.
18
Q
Kako se iskazuje socijalna anksioznost (dijete, adolescenti, mlađi)?
A
- Dijete koje je prisiljeno biti u socijalno-fobičnoj situaciji- jaki simptomi anksioznosti (crvenilo vrata i lica, mučnina, drhtanje, blokada govora)
- Iskazivanje- plakanje, bijes, povlačenje iz socijalnih situacija
- Adolescenti- antipacijska anksioznost
- Stariji adolescenti- poteškoće na radnom mjestu ili u emocionalnim vezama
- Mlađi- školska fobija, prekid školovanja
19
Q
Što je generalni anksiozni poremećaj?
A
- Prisutnost pretjerane anksioznosti i zabrinutosti koje su prisutne većinu dana tijekom šest mjeseci u vezi s raznim događajima
- Brige usmjerena na budućnost, nepoznate situacije, vlastite sposobnosti ili odobravanje drugih- osoba ne može kontrolirati tu brigu, postoje i u odsutnosti objektivnog razloga
- Postavljanje visokih ciljeva i standarda, samokritičnost, nepetost, neuspjeh dovodi do samoprijekora, katastrofiziranje, podcjenjivanje vlastite sposobnosti suočavanja, teško opuštanje, somatski simptomi (znojenje, tahikardija, napetost u mišićima, pobuđenost)
- Podmukao početak
20
Q
Kakva je dijagnoza generaliziranog anksioznog poremećaja?
A
- Dijagnoza- postojanje barem jednog pridruženog fiziološkog simptoma (glavobolja, bol u trbuhu, smetnje spavanja, bolovi u mišićima i ekstremitetima, osjećaj nemira, razdražljivost)
- Mogućnost komorbiditeta
21
Q
Što je specifična fobija, koji su simptomi i koliko traju?
A
- Značajan i trajan strah koji je pretjeran i nerazuman te uzrokuje prisutnost ili očekivanje specifičnog objekta ili situacije (letenje, visina, krv…)
- Fobični podražaji-anksiozni odgovor
- Napadaji bijesa, plakanje, ukočenost ili „priljepljenost” uz poznatu osobu, ubrzan rad srca, znojenje, hiperventilacija, bolovi u trbuhu
- Simptomi moraju trajati duže od 6 mjeseci i moraju ometati svakodnevno funkcioniranje
- Djeca ne prepoznaju strah kao pretjeran i nerazuman, dok su odrasli toga svjesni
22
Q
Što je panični poremećaj s agrofobijom ili bez nje (kakva su djeca i adolescenti)?
A
- Iskustvo neočekivanih paničnih napadaja praćenih stalnom zabrinutošću oko njihovih ponavljanja ili promjenom u ponašanju uzrokovanih napadima
Mlađa djeca- nelagoda, osjećaj da su bolesni bez specifičnih simptoma
Adolescenti- drhtanje, vrtoglavica, lupanje srca, osjećaj nedostatka zraka i znojenje, depersonalizacija
23
Q
Što je panični napadaj?
A
Panični napadaji- spontano, bez podražaja iz okoline kratkotrajno razdoblje intenzivnog straha ili nelagode koji karakterizira prisutnost najmanje 4 somatskih i/ili kognitivnih anksioznih simptoma
24
Q
Što je agrofobija?
A
- Agorafobija- izbjegavanje mjesta ili situacijama u kojima je nije nemogući ili otežavajući ili je pomoć teže dostupna (gužve, restorani, male prostorije, liftovi, biti sam u kući…)
- Djeca mogu podnositi takve situacije uz prisutnost sigurne osobe
25
Što je opsesivno-kompulzivni poremećaj?
Intenzivna anksioznost, ponavljajuće opsesije i/ili kompulzije.
26
Što su opsesije?
Opsesije- ponavljajuće, neugodne ili neprikladne misli ili ideje koje osoba doživljava kao nametnute.
27
Što su kompulzije?
Kompulzije- ponavljajuće radnje ili psihičke aktivnosti koje se osoba osjeća prisiljeno raditi kao odovor na opsesije ili da rigidno zadovolji pravila s ciljem smanjenja psihičke napetosti.
Mogu biti jednostavne ili složene.
28
OKP prema DSM-5, simptomi, problemi, početak?
- DSM-5- djeca ne moraju opsesije i kompulzije prepoznati kao iracionalne
- Najčešće opažaju roditelji
- Pretjerana usporenost u higijeni, dodirivanje ili slaganje vlastitih stvari, tapkanje i dodirivanje hrane prije jela, hodanje naprijed nazad kroz vrata kroz određeni broj puta
- Dovode do problema u socijalnom funkcioniranju, druženju s vršnjacima i pohađanju nastave
- Početak između 10. i 12. godine, ali može i prije 7. godine, kod dječaka ranije nego kod djevojčica
29
Što je selektivni mutizam, kada se dijagnosticira, počinje, simptomi, trajanje?
- Poremećaj koji se prvi puta dijagnosticira u dojenačkoj dobi, djetinjstvu ili adolescenciji, djeca odbijaju govoriti u specifičnim situacijama uz zadržanu sposobnost govorenja u drugim okolnostima npr. mogu pričati kod kuće
- Početak najčešće između 4-8. godine, češći kod djevojčica nego kod dječaka
- Djeca razumiju što im se govori, ali odbijaju govoriti (vrtić, škola ili situacije u kojima se osjećaju uplašeno)
- Simptomi trebaju trajati najmanje mjesec dana (isključen prvi mjesec u školi)
30
Što je posttraumatski stresni poremećaj, razvijanje, promjene?
- Psihički poremećaj koji može nastati nakon izloženosti ili svjedočenju životno ugrožavajućim iskustvima
- Intenzivan strah, osjećaj užasa i bespomoćnosti zbog izloženosti intenzivnoj traumi
- Razvijanje ovisi o jačini i dužini izloženosti djeteta traumatskom događaju
- Značajne promjene u ponašanju, pretjerana sramežljivost i odsutnost, pretjerane emocionalne reakcije, pobuđenost, opsesivne misli o traumatskom događaju, izbjegavanje situacija koje podsjećaju na traumatski događaj
31
Kakvo je liječenje anksioznih poremećaja kod blažih simptoma?
- Blaži simptomi- psihoedukacija i suportivna psihoterapija
- Mlađe dijete- terapija igrom
- Psihoterapija ako su simptomi umjereno izraženi i ometaju normalno funkcioniranje djeteta
- Najviše dokaza o učinkovitosti KBT (akutna faza, dugotrajno liječenje)
32
Kakvo je liječenje anksioznih poremećaja kod težih simptoma?
- Teški simptomi- psihofarmakološka terapija (ako simptomi onemogućavaju funkcioniranje ili uključivanje u psihoterapiju, kod djelomičnog odgovora na psihoterapiju)
33
Kakvo je liječenje terapijom anksioznih poremećaja (učinkoviti terapijski postupak, odabir pristupa)?
- Učinkoviti terapijski postupak-kontrola anksioznosti, eliminacija modela fobičnog izbjegavanja, povećanje socijalne i profesionalne učinkovitosti, porast kvalitete života, tretman komorbiditetnih poremećaja
- Odabir psihoterapijskog pristupa- prema kliničkoj slici, ličnosti djeteta/adolescenta, specifičnosti razvojne dobi, tipu problema, načinu komunikacija
- Najvažnije pridobiti povjerenje i motivirati dijete i obitelj za sudjelovanje
34
Tko upućuje dijete na psihoterapiju?
- Djeca rijetko samostalno traže psihoterapijski pristup
- Često upućeni od strane roditelja, učitelja, liječnika
- Često potrebno raditi na promjeni prezahtjevne okoline
35
Kakav je multimodalni pristup?
Multimodalni pristup- smjernice za djecu i roditelje, psihoterapija, farmakoterapija i obiteljske intervencije.
36
Kombinacija fakmakoterapije i psihoterapije?
- Ponekad neophodna uz psihoterapiju
- Kombinacija psihoterapije i farmakoterapije potrebna kod djece s umjerenom do jakom anksioznošću, kada se liječi komorbiditetni poremećaj ili kad postoji djelomičan odgovor na samu psihoterapiju
- Potrebno poznavati biološke specifičnosti djece
37
Koji su korišteni psihofarmaci u liječenju anksioznih poremećaja?
- Selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SIPPS)- prva linija terapije
- Istraživanja dokazuju da je za postizanje potpune i stabilne remisije najučinkovitija kombinacija SIPPS-a i KBT-a
- Benzodiazepini- nisu učinkoviti u liječenju, ali se u praksi kratkotrajno koriste u kombinaciji sa SIPPS-om kada je potrebna brza reakcija teških simptoma
38
Kognitivno-bihevioralna terapija (učinkovitost, temelj, cilj, usmjereno na)?
- Pokazala se učinkovitom
- Temelj kognitivnih pristupa- disfunkcionalni i iskrivljeni načini mišljenja uzrokuju ili povećavaju disfunkcionalne emocije i ponašanja
- Cilj- promjena ponašanja
- Usmjereni na podučavanje novim obrascima ponašanja i stavovima kod djece koja koriste nezrele i neučinkovite obrasce
39
Koje su tri temeljen skupine metoda KBT-a?
- Tri temeljne skupine metoda: terapija rješavanja problema, terapije temeljene na kognitivnoj restrukturaciji i terapija suočavanja
1. Kognitivno restrukturiranje- davanje uputa samome sebi, važnost unutarnjeg monologa, potkrepljuje sustavno opažanje, dovodi do promjene ometajućih misli
2. Terapija rješavanja problema- više potencijalnih rješenja za neprimjerene obrasce
3. Terapija suočavanja- imaginarno i stvarno izlaganje s postupnim suočavanjem s izazovnim situacijama
- Edukacija i uključivanje roditelja (aktivno sudjelovanje u planiranju i provođenju terapijskog tretmana) od ključne važnosti
40
Koja je uloga roditelja u KBT-u?
- Pomažu u provođenju i uvježbavanju terapijskog procesa i učenju novih vještina te njihovo aktivnosti provođenje u djetetovoj svakodnevici
- Potkrepljivanje pozitivnih obrazaca ponašanja kod djeteta
- Praćenje terapijskog tretmana, aktivno sudjelovanje s terapeutom
- Potrebno poticati i roditelje da rade na vlastitoj samokontroli ljutnje i anksioznosti i na kognitivnoh restrukturaciji negativnih automatskih misli
