Trauma u dječjoj dobi Flashcards
(19 cards)
Definicija traumatskih događaja?
- Traumatski događaji u djetinjstvu smatraju se oni koji svojim intenzitetom, prijetnjom koju predstavljaju za dijete ili nekog drugog, svojom neobičnom prirodom i iznednadnošću premašuju djetetovo uobičajno iskustvo i obrambene mehanizme ostavljajući dijete privremeno potpuno bespomoćnim
- Traumatski događaji koji su neposredno doživljeni uključuju razne oblike nasilja, otmice, prirodne katastrofe, terorističke napade, ratna iskustva, teške automobilske nesreće, dijagnosticiranu za život opasnu bolest
- Osim neposredne izloženosti traumatski događaji uključuju i svjedočenje tragičnim okolnostima i zbivanjima, promatranje teškog ranjavanja ili nasilne smrti druge osobe zbog napada, nesreće, rata, katastrofe i slično
- Traumatski događaji su također i događaji koji su preživjeli nama bliske osobe, a zahvaljujući kojima pojedinac saznaje o nasilju, teškoj nesreći, teškoj ozljedi člana obitelji, bliskog prijatelja ili teške bolesti vlastitog djeteta
- Traumatsko iskustvo može utjecati na sva područja života: mišljenje, osjećaje, pamćenje, tjelesno zdravlje, socijalne odnose
Reakcije na traumatski događaj?
- S obzirom na vrijeme pojavljivanja, reakcije na traumatski događaj mogu biti neposredne (javljaju se odmah nakon traumatskog iskustva ili još za vrijeme trajanja traumatskog iskustva), a usmjerene su na uklanjanje ili ublažavanje utjecaja traumatskog iskustva
- Osim neposrednih reakcija, traumatski događaj može izazvati i dugoročne teške posljedice na planu tjelesnog i mentalnog zdravlja koje najčešće ne nestaju same od sebe, već predstavljaju trajan izvor patnje i dovode do ozbiljnih teškoća u psihosocijalnom funkcioniranju
Kako će dijete reagirati na traumatski događaj osim prirodom i dimenzijom traumatskog događaja dijelom određeno je (3)?
Kako će dijete reagirati na traumatski događaj osim prirodom i dimenzijom traumatskog događaja dijelom određeno je:
- individualnim osobinama djeteta
- obitelji
- socijalnog okruženja
Individualne osobine djeteta koje bi mogle utjecati na konačni ishod reagiranja na traumatske događaje su (6)?
Individualne osobine djeteta koje bi mogle utjecati na konačni ishod reagiranja na traumatske događaje su:
- dob
- spol
- temperament
- inteligencija
- razvojne socijalne i kognitivne vještine
- ranija psihoterapija
Što ima glavni utjecaj na sposobnost kasnije adaptacije?
- Razvojni stupanj na kojem dijete doživljava traumatsko iskustvo ima glavni učinak na sposobnost kasnije adaptacije
- Trauma u ranoj dobi ometa osnovne biološke procese što dovodi do teškoća u regulaciji osjećaja, destruktivnog ponašanja prema sebi i drugima, teškoća u učenju, somatizacije, negativne slike o sebi i drugima
- Izloženost traumatskom iskustvu dovodi i do poremećaja u funkcioniranju hormonalnih sustava, osobito hipotalamičkog područja koje ima ključnu ulogu u stresnim situacijama
Najčešće reakcije djece predškolske dobi?
- separacijska anksioznost
- regresija na ranije razvojne faze (noćno mokrenje, smetnje govora, sisanje palca…)
- smetnje spavanja (noćne more i strahovi)
Reakcije djece u dobi od 6 do 12 godina?
- Koriste širi repertoar kognitivnih, emocionalnih odgovora kao i modela ponašanja kod suočavanja s traumatskim iskustvima i mogu jasnije razumjeti značenje onoga što im se događa.
Najčešće reakcije u toj dobi su:
- teškoće koncentracije i slabiji uspjeh u školi
- psihosomatski simptomi (glavobolje, vrtoglavice, bolovi u stomaku)
- poremećaji u ponašanju (djeca postaju ili agresivnija, grublja ili pasivnija, gube interes za igru, ne izražavaju emocije, odvajaju se od vršnjaka)
Reakcije adolescenata na traumu?
- Adolescenti koji imaju sposobnost shvaćanja dalekosežnih posljedica traumatskog događaja mogu postati depresivni, pesimistični uz umanjena očekivanja od budućnosti
- Ponekad se može javiti autodestruktivno ili antisocijalno ponašanje (drogiranje, krađa)
Roditeljski odgovor na traumatske događaje?
- Važan posrednik u reakciji djece na traumatska iskustva.
- Pynoos navodi 4 osobine roditelja koje su značajno povezane s perzistencijom simptoma kod djece
1. ranija psihopatologija
2. pretjerana ovisnost o djeci
3. preveliko zaštićivanje djece
4. zabranjivanje privremeno regresivnog ponašanja ili otvorenog izražavanja traumatskih iskustava - Garmezy ističe važnost percepcije obiteljske podrške koja uključuje kohezivnost, bliskost, slogu i emocionalne veze unutar obitelji koje smanjuju utjecaj traumatskih događaja omogućujući nepatološku prilagodbu.
- Nepatološki oblici reagiranja na traumatske doživljaje uključuju uspješno suočavanje s traumom što može podići opću razinu motivacije i samopouzdanja, smanjiti strahove te pomoći u afektivnom i socijalnom sazrijevanju
Socijalni kontekst traume?
- Osim uloge koju karakteristike djeteta i obitelji imaju u oblikovanju djetetove reakcije na traumatske događaje socijalni je kontekst specifičnih traumatskih događaja također važan medijator u mogućim posljedicama na dijete.
- Ayalon identificira tri varijable u zajednici koje mogu posredovati dječjim i obiteljskim odgovorima na traumatske situacije
- Povijesne i kulturalne karakteristike zajednice kao i njeno prethodno iskustvo s takvim traumama
- Karakteristike zajednice kao što su vodstvo, kohezija zajednice i komunikacije unutar zajednice
- Planiranje mogućih odgovora na traumatske situacije
Osobitosti zajedničke najvećem broju trauma u djetinjstvu su (4)?
Osobitosti zajedničke najvećem broju trauma u djetinjstvu su:
- vizualizirana ili na druge načine ponavljano doživljena sjećanja
- ponavljanja ponašanja
- specifični strahovi vezani za traumu
- promjenjeni stavovi o ljudima, životu i budućnosti
Podjela traume (vrsta 1 i vrsta 2)?
- L.C. Terr dijeli traumu u djetinjstvu na dvije temeljne vrtse: vrsta 1 i vrsta 2
Vrsta 1 traume obično je uzrokovana jednom naglom i neočekivanom izloženošću jakom stresoru. Karakterizira je:
- puno i detaljno urezano sjećanje na traumatski događaj
- predkazanje, slutnje
- iskrivljena doživljavanja (vizualne halucinacije i poremećaj u vremenu)
Vrsta 2 traume naziva se i „složena trauma” pri čemu je dijete izloženo višestrukim traumatskih događajima, a učinci ovakvog izlaganja mogu imati dugoročne posljedice.
Gdje se najčešće javljaju traume vrste 1 i 2?
- Vrstu 1 traume najčešće susrećemo u djece koja su bila izložena napadu snajperiste, otmici ili su bila prisutna ubojstvu roditelja
- Vrsta 2 traume najčešće se javlja u djece koja su bila izložena višestrukom seksualnom ili fizičkom zlostavljanju ili u djece koja su bila žrtve prirodnih katastrofa ili ratnih stradanja
Složena trauma (vrsta 2)?
- Nakon iskustva složene traume kod djeteta dolazi do promjena u ponašanju i korištenja specifičnih mehanizama obrane u danim okolnostima: negiranje, disocijacija i identifikacija sa zlostavljačem kao načina preživljavanja traumatskih okolnosti
- Dugoročno dolazi do promjena u razvoju ličnosti i prilagodbi
- Cokk i sur. (2003) definiraju 7 područja razvoja na koje složena trauma djeluje: razvoj privrženosti, biološki razvoj, regulacija emocija, disocijacija, kontrola ponašanja, spoznajni razvoj i slika o sebi
PTSP u dječjoj dobi?
- Izloženost stresoru (intenzivan, iznenadan događaj koji nadmašuje sposobnosti djeteta za sučeljavanje sa sjećanjima i osjećajima koje takav događaj izaziva)
- Način na koji dijete interpretira neki stresni događaj također određuje u kolikoj mjeri će se on doživjeti kao traumatičan
- Stalno proživljavanje traumatskog iskustva (nametajuće slike, zvukovi, mirisi ili osjećaji koji su usko povezani sa traumatskim događajem)
- Traumatski snovi – uključuju ponavljanje raznih aspekata traumatskog iskustva, razmišljanje o drugim životno opasnim situacijama
- Traumatska igra – ponavljanje igre u kojoj se izražavaju sadržaji i elementi traume
- Ponovno iskazivanje nekog oblika ponašanja koje se javilo za vrijeme traumatskog doživljaja
- Trajno izbjegavanje podražaja koji podsjećaju na traumu ili obamrlost u reaktivnosti na okolna zbivanja
- Djeca koja su preživjela traumatska iskustva mogu pokazivati smanjen interes za važne aktivnosti, snižen raspon emocionalnog doživljavanja, povećan broj pritužbi na somatske simptome
- Kod male djece može doći do regresije na ranije razvojne faze (enureza, enkompreza i sl.)
Trajni simptomi povišenog uzbuđenja organizma (4)?
Trajni simptomi povišenog uzbuđenja organizma:
- razdražljivost
- smetnje koncentracije
- poremećaj spavanja
- teškoće kontroliranja agresije
Komorbiditet?
- veliki depresivni poremećaj (41%)
- socijalna fobija (33%)
- specifične fobije (29%)
- alkoholizam (46%)
- narkomanija (25%)
Instrumenti za postavljanje dijagnoze?
- Strukturirani intervjui koji uključuju i elemente PTSP-a
- PTSP- specifični intervjui
- Pynoos-Nader Version of Stress-Reaction Index
- Clinician-Administred PTSD Scale-Child and Adolescent Version (CAPS-C)
- Child PTSD Symptom Scale (CPSS)
Terapijske intervencije?
- Kognitivno - bihevioralna terapija
- Farmakoterapija
- Obiteljska terapija