Poremećaji ophođenja Flashcards
(30 cards)
Što su poremećaji ophođenja i kako se ispoljava?
Prema važećim dijagnostičkim kriterijima (MKB-10 i DSM-V) poremećaj ophođenja obuhvaća opetovani i trajni model ponašanja kojem su povrijeđena temeljna prava drugih ili važnije društvene norme ili pravila primjerena dobi.
Ispoljava se postojanjem triju ili više navedenih kriterija tijekom zadnjih godinu dana, a smetnje ponašanja uzrokuju klinički značajno oštećenje socijalnog, akademskog ili radnog funkcioniranja.
Koji su dijagnostički kriteriji za poremećaj ophođenja (4)?
- agresija prema ljudima i životinjama - često tiraniziraju, prijete ili zastrašuju druge, često iniciraju tučnjave, upotreba oružja koja može uzrokovati ozbiljnu tjelesnu povredu (cigle, razbijene boce, noževi i slično), fizička okrutnost prema drugima, fizička okrutnost prema životinjama, krađa uz suočavanje s žrtvom (npr. napad i orobljavanje, iznuđivanje i slično), prisiljavanje na seksualnu aktivnost
- uništavanje imovine - podmetanje požara s namjerom uzrokovanja ozbiljne štete, namjerno uništavanje tuđe imovine (na druge načine)
- prijevara ili krađa - provala u tuđu kuću, zgradu ili automobil, često laganje kako bi se dobile različite usluge ili izbjegle obveze, krađa vrijednih stvari bez suočavanja s žrtvom (npr. krivotvorenje ili krađa u dućanima bez provale)
- ozbiljno narušavanje pravila - često prije dobi od 13 godina ostaje vani do kasno bez obzira na roditeljske zabrane, bježanje od kuće preko noći, često markiranje iz škole prije dobi od 13 godina
MKB-10 klasifikacija poremećaja ophođenja?
Poremećaj ophođenja podijeljen na podtipove:
- F91.0 poremećaj ponašanja u kontekstu obitelji
- F91.1 poremećaj ponašanja uzrokovan nepotpunom socijalizacijom
- F91.2 poremećaj socijaliziranog ponašanja
- F91.3 poremećaji protivljenja i prkošenja
Kako se definira nasilje?
Prema WHO nasilje se definira kao namjerna primjena fizičke sile ili moći nad samim sobom, drugom osobom, grupom ili zajednicom, a koja može rezultirati povrijeđivanjem, smrću, osjećajem uskraćenosti, psihičkim poremećajima ili smetnjama u razvoju.
Koje su podjele agresivnosti?
Postoje različite podjele agresivnosti- Buss klasificira agresivnost na sljedeći način: fizička, verbalna, izravna (direktna), neizravna (indirektna), aktivna, pasivna agresivnost, heteroagresivnost i autoagresivnost.
Kao poseban oblik navodi se relacijska agresivnost kojoj je svrha nanjeti štetu drugome putem uništavanja veza, prijateljstava, odnosno socijalnog statusa osobe- češće izražena kod djevojčica.
Kako teorije objašnjavaju agresivnost (4)?
Različite teorije kojima se nastoji objasniti nastanak agresivnosti- četiri glavne teorije:
- Freudova psihoanalitička teorija- objašnjava agresivnost kao biološki utemeljeni nagon, ako snaga agresivnog nagona postane prejaka dijete se može pokušavajući ju umanjiti koristiti različitim agresivnim postupcima koji ukljućuju izražavanje ljutnje na izravan ili neizravan način, preusmjeravanje neprihvatljivih nagona u društveno prihvatljive zamjene te oblike agresije koji se odvijaju u mašti
- Etološka teorija Konrada Lorenza- opisuje agresiju kao urođeni borbeni instinkt svojstven ljudima i životinjama, cilj mu je preživljavanje pojedinca i vrste na evolucijskoj razini, agresivni nagoni se nakupljaju dok ne dođe do njihova izbijanja zbog nekog određenog aktivirajućeg podražaja iz okoline
- Bihevioralne teorije- nekoliko različitih modela (teorija operantnog uvjetovanja, teorija učenja promatranjem) kojima je zajednička pretpostavka da se određeno ponašanje usvaja učenjem, odnosno da je učenje ono koje dovodi do razlike u patološkom, ali i normalnom ponašanju među ljudima
- Biološko fiziološke teorije- naglasak je na čimbenicima temperamenta (prkosni, ponašanje bez emocija, nizak stupanj izbjegavanjaštete), neurokognitivnim čimbenicima (visok stupanj impulzivnosti ili hiperaktivnosti, niža verbalna inteligencija) te odgojnimčimbenicima (krute i nedosljednje mjere discipliniranja, slab nadzor i upućivanje djece, psihopatologija roditelja) i čimbenicimaokruženja (utjecaj vršnjaka)
- Strukture mozga čija disfunkcija utječe na pojavu agresivnog ponašanja su amigdala i druge subkortikalne limbičke strukture,nukleus akumbens, prednji cingularni korteks i orbitofrontalni korteks
- Neurotransmiteri uključeni u agresivno ponašanje- dopamin, serotonin, norepinefrin, GABA te neki neuropeptidi
Kako se može liječiti agresivno ponašanje djece i adolescenata?
- Agresivno ponašanje kod djece i adolescenata može se liječiti biološkim i psihosocijalnim metodama, ovisno o tome radi li se samo o smetnji ili poremećaju ili o ponašanju koje je dio bolesti
- Od bioloških se metoda najčešće se upotrebavljavaju lijekovi, ovisno o indikaciji (npr. anksiolitici, antipsihotici)
- Antipsihotici, osim antipsihotičkog učinka, posjeduju i sedativni, anksiolitički, antidepresivni i antiagresivni učinak
- Ako je agresija okrenuta prema sebi često se koriste i antidepresivi i stabilizatori raspoloženja
- Od psiholoških metoda provode se različite vrste psihoterapija, a najčešće su KBT i psihoanalitički orijentirana psihoterapija
Autodestruktivno ponašanje među mladima (s čime su povezani, što je)?
- Svi stupnjevi agresivnosti (nisko, srednje, visoko), a koji su prisutni kod agresivnog oblika ponašanja povezani su s povećanim rizikom od autodestruktivnog ponašanja i suicidalnosti
- Autodestruktivno ponašanje svojevoljno je ozljeđivanje vlastitog tijela bez trenutačne suicidalne namjere
- Ako je učestalo može ukazivati i na povišeni rizik od samoubojstva
Koje su vrste autodestruktivnog ponašanja?
- Samoozljeđivanje
- Samootrovanje (alkoholom, lijekovima ili kombinacijom)
- Poremećaji prehrane (anoreksija, bulimija nervoza)
- Zlouporaba psihostimulirajućih sredstava
- Sucidalna promišljanja ili pokušaji suicida
Što je samoozljeđivanje?
Čin agresije prema sebi i nanošenje fizičke ozljede samome sebi.
Koji su neki od oblika samoozljeđivanja?
Neki od oblika samoozljeđivanja su: rezanje po sebi (korištenje žileta, noža, skalpela ili nekog drugog oštrog predmeta s namjerom da se nanese bol), udaranje tijela s nekim težim predmetom ili nabijanje na šiljate predmete, paljenje tijela cigaretom, svijećom ili šibicama, namjerno lomljenje kostiju ili ostavljanje masnica po tijelu.
Koji su rizični čimbenici za autodestruktivna ponašanja?
Rizični čimbenici za autodestruktivno ponašanje- zanemarivanje i zlostavljanje u ranom djetinjstvu, seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, psihičko i fizičko zlostavljanje unutar primarne obitelji, narušeni odnosi s roditeljima i drugim članovima unutar obitelji, rano iskustvo traume i odvajanje od roditelja, smještaj u drugu obitelj, u ustanovu, dom, nerazumijevanje okoline i vršnjaka, loši socioekonomski uvjeti i slično.
Što istraživanja o prevalenciji kažu o samoozljeđivanju?
- Istraživanje na adolescentima u Finskoj pokazalo je da je prevalencija samoozljeđivanja među adolescentima u dobi od 13 do 18 godina bila 11,5%, a ostalih oblika autodestruktivnih ponašanja 10,2%
- Adolescentice prema nekim istraživanjima imaju 3 do 7 puta veću stopu ponavljanih epizoda autodestruktivnog ponašanja u odnosu na adolescente
- Pozitivna korelacija između autodestruktivnih ponašanja iz ranije anamneze i širokog spekta psihijatrijskih simptoma u kasnijoj dobi kao što su nisko samopoštovanje, zlouporaba droga, depresije, anksiozni
- poremećaji i impulzivno ponašanje
Što je vršnjačko nasilje?
Postoje različite definicije vršnjačkog nasilja kojima je zajedničko da je dijete zlostavljano kad je učestalo i trajno izloženo negativnim postupcima od strane jednog ili više djece.
Kakva je prevalencija vršnjačkog nasilja (+ profesori, dob)?
- Učestalost varira i kreće se u rasponu od 8 do 54%
- Švedska i Wales imaju najnižu (3%), a Danska najvišu učestalost počinitelja nasilja (20%)
- Prema izvješću UNICEF-a 27% djece u hrvatskim školama izloženo je nasilju vršnjaka, a izvješće Ureda pravobraniteljice za djecu (2009) navodi podatak o 30,38% prijava o nasilju među djecom i to u dobi između 13 i 14 godina
- Čak 70% profesora i nastavnika ne obazire se i ne poduzima ništa na nasilnička ponašanja i zaštrašivanja u školi
- Najčešća dob javljanja obično je između 4. i 8. razreda osnovne škole
Koji u oblici vršnjačkog nasilja (5)?
- Fizičko nasilje- oblik fizičkog nasilja čija je posljedica ozljeda
- Emocionalno ili psihičko nasilje- uzastopne verbalne i emocionalne prijetnje, omalovažanje, ismijavanje, ignoriranje i dr.
- Sekusalno nasilje-seksualno uznemiravanje- nazivanje riječima sa seksualnim aluzijama, određene fizičke aktivnosti u prilog seksualnim aktivnostima, prisiljavanje na dodir ili spolni odnos
- Ekonomsko nasilje- otuđivanje novaca ili iznuđivanje novca kroz ucjene i prijetnje
- Kulturno nasilje- vrijeđanje na rasnoj, spolnoj ili religijskoj pripadnosti
Koji su čimbenici rizika za pojavnost vršnjačkog nasilja (5)?
- Odgojni pristup roditelja - pretjerana strogost i kažnjavanje pojačavaju agresiju kod djece još u ranom djetinjstvu, pretjerano popustiljivi roditelji također mogu pozitivno utjecati na agresivna ponašanja i nasilje kod djece
- Struktura obitelji - obitelji u kojima je narušena povezanost i unutar koje nedostaje podrška među članovima obitelji, slaba komunikacija među roditeljima, izostanak obiteljske podrške, neizražavanje emocija
- Odrastanje izvan primarne obitelji - odrastanje unutar udomiteljskih obitelji, domova ili ostalih institucija može biti okidač za određene oblike vršnjačkog nasilja
- Utjecaj društva, prijatelja i poznanika - želja da se dobije potvrda ili odobravanje vršnjaka
- Utjecaj medija - najviše popularnih društvenih mreža, mreže postaju sve češće sredstvo kojima se vrši nasilje nad vršnjacima- cyber bullying
Koje su posljedice vršnjačkog nasilja?
- Istraživanja su pokazala određene posljedice kod djece koja trpe vršnjačko nasilje
- 20% izostaje iz škole, 29% ima poteškoće koncentracije, 22% osjeća simptome fizičke bolesti, 20% ima problem sa spavanjem, češće su skloni pokušajima samoubojstva, pretjeranoj upotrebi alkohola ili psihoaktivnih tvari, smanjenog su samopouzdanja i često se sami osjećaji sami krivim za zlostavljanje
- Kod mlađe djece mogu se javiti noćna mokrenja, tikovi, glavobolje, slabiji uspjeh u školi
Istraživanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba (2003.god.) o školskom nasilju?
- 25 osnovnih škola- 4-8 razred u 13 gradova Hrvatske
- 27% ispitanih učenika doživljava barem jedan od oblika nasilja u školi skoro svakodnevno
- 19% djece su pasivne žtrve (samo doživljavaju nasilje)
- 8% djece su “provokativne žrtve” (doživljavaju nasilje ali ga i čine)
- 8% djece svakodnevno su nasilna prema drugoj djeci a sama ne doživljavaju nasilje
Od koga djeca doživljavaju nasilje?
- 37% dijete iz istog razreda
- 16% dijete iz višeg razreda
- 11% dijete iste generacije, ali iz drugog razreda
- 3% dijete iz nižeg razreda
Raširenost doživljenog nasilja ovisno o školskom uspjehu?
Nedovoljan 54% Dovoljan 50% Dobar 41% Vrlo dobar 34% Odličan 29%
Raširenost počinjenog nasilja ovisno o školskom uspjehu?
Nedovoljan 42% Dovoljan 41% Dobar 31% Vrlo dobar 27% Odličan 21%
Kome se djeca najčešće obraćaju za pomoć nakon doživljenog verbalnog nasilja?
Roditelji 48% Prijatelji 40% Nitko 19% Brat ili sestra 18% Nastavnici 16%
Kome se djeca najčešće obraćaju za pomoć nakon doživljenog tjelesnog nasilja?
Prijateljima 32% Nitkome 32% Roditeljima 30% Nastavnicima 23% Bratu ili sestri 13%
