9.pred Flashcards
metode za anlizu polimorfizma
RFLP, VNTR, fAFLP, RAPD, SSCP, sekvencioniranje, DNA čipovi, FISH, DGGE, analiza heterodupleksa
rDNA broj kopija kod eukariota i prokariota
nalazi se u genomima svih organizama
prokarioti-jedna ili više kopija (sedam kod e.coli)
eukarioti- više stotina uzastopno ponovljenih kopija
robosomi broj kod e.coli i eukariotska stanica
e.coli 20 000
eukariotska 10 na 6
broj transkripta kod prokariota i eukariota
prokarioti-jedan transkript
eukarioti-dva transkripta; RNA-polimeraza I i RNA-polimeraza III
transkrpti se procesiraju
rDNA
sadrži varijabilne (ETR i ITS) i konzervirane regije
analizom varijabilnih regija možemo razlikovati filogenetski bliže organizme
analizom konzerviranih regija možemo razlikovati filogenetski udaljenije organizme
ponovljene sekvence-podjela i zašto ih analiziramo
podjela:
-razbacane ili disperzne sekvence
-uzastopno ponovljene sekvence: direktna ponavljanja, obrnuta ponavljanja, sa ili bez spacera - odjeljujuća sekvencija
analiziramo lokus kod dva organizma i zaključimo da nemaju isti broj ponavljanja ili možda drukčiju orijentaciju ili neku mutaciju pa znamo da su različiti
koje mutacije možemo detektirati pomoću rflpa
točkaste mutacije (insercija, delecija, supstitucija)
velike insercije i delecije
inverzija i translokacija
zbog mutacija može doći do nastanka ili gubitka restrikcijskog mjesta, tako da se ovom metodom detektiraju mutacije u restrikcijskom mjestu
rflp-puni naziv i ukratko postupak
polimorfizam veličine restrikcijskih fragmenata
1.priprema DNA - izolacija ili umnažanje PCRom
2.restrikcija i ef. ovisno o veličini fragmenata odaberemo nosač
3.hibridizacija sa sondom koja može biti specifični gen, sekvenca ili rDNA (ribotyping)
RAPD-puni naziv, zašto koristimo
analiza slučajnim umnažanjem polimorfne DNA
koristimo za uspoređivanje sojeva, uzoraka
brza, jeftina metoda, problem je interlaboratorijska reproducibilnost
VNTR-puni naziv i zašto se koristi, navedi primjer sa slajda
polimorfizam broja uzastopno ponovljenih fragmenata
koristi se da vidimo razliku između dvije jedinke iste vrste jer analiziramo lokuse koji sadrže ponovljene skevence koju su nestabilne, tj. lako se mijenjaju
primjer lokusa D1S, čovjek ima dva ovakva lokusa
primeri za VNTR
4 primera
32-TAG-A
32-TAG-T
TAG
32D
VNTR postupak
1.sinteza DNA u dvije otopine (obje epice sadrže DNA kalup, DNA polimerazu, pufer za polimerazu, dNTPovi, u prvu epicu ide primer za A, a u drugu primer za T), KALUP DENATURIRAMO
2.dodamo početnicu koja se komplementarno spaja sa D1S8
3.dodamo početnicu koja je komplementarna lokusu D1S8 i početnicu TAG-NAPRAVIMO PCR
4. ef i kao standard koristimo DNA koja je takva da određeni band odgovara broju ponavljanja
jel moguće kod VNTRa da se primer za T komplementarno spoji sa A sekvencom
da on se zapravo komplementarno spari na puno mjestqa jer su A i T sekvence praktički iste, samo se razlikuju u jednom nukleotidu na 3’-kraju, to nam ipak ne stvara problem jer ako koristimo DNA-polimerazu koja nema 3’-5’-lektorirajuću aktivnost onda neće doći do sinteze pošto taj nukleotid na 3’-kraju neće se komplementarno spariti
zašto dolazi do pojava genetičkih bolesti kada su roditelji u srodstvu?
jer je veća mogućnost do isplovljavanja recesivnih alela
fAFLP-puni naziv, zašto koristimo
polimorfizam duljine umnoženih fluorescentnih fragmenata
enzimi su EcoRI i MseI
koristimo za usporedbu odnosno identifikaciju nekih nepoznatih izolata, bakterija ili kvasaca
postoji software koji međusobno uspoređuje signale i kaže koji je postotak sličnosti
fAFLP postupak
1.izoliramo DNA
2.cjelokupna DNA sa pocijepa sa dva restrikcijska enzima EcoRI (6pb) i MseI (4pb)- ostavljaju 5’-ljepljive krajeve
3.dodajemo adaptore, adaptor i za sekvencu koja je nastala cijepanjem sa E i za onu koja je nastala cijepanjem sa M
-adaptor ima istureni kraj koji se komplementarno spari sa isturenim krajem koji je nastao kao posljedica cijepanja restrikcijskim enzimom
4.PCR sa preselektivnom početnicom, ona je u potpunosti komplementarna sa adaptorom samo još sadrži jedan nukleotid na 3’-kraju jer se on spaja sa ostatkom restrikcijskog mjesta
5.PCR sa selektivnim početnicama nakon što smo umnožili 1/16 fragmenata
6.ef u denaturirajućim uvjetima, poliakrilamidni gel
7.detekcija autoradiografijom ili fluorescencijom (kapilarna ef)
koja je vjerojatnost da će preselektivni primer služiti kao primer za sintezu DNA u PCRu? kod AFLPa
u pravilu 25% ako je jednak udio GC/AT pb, ako je taj primer komplementaran sa tim jednu dodatnim nukleotidom s ostatkom fragmenta koji umnažamo
zašto se samo umnažaju M-E fragmenti kod AFLPa?
zato što prije dodavanja početnica trebamo denaturirati fragment sa adaptorima kao što se inače radi kod PCRa i ako imamo fragmente M-M i E-E koji imaju iste adaptore na krajevima doći će do intralančanog sparivanja i preselektivne početnice se neće moći spojiti
na temelju sličnosti odnosno razlika možemo raditi filogenetsku analizu
što su to selektivne početnice kod AFLPa?
na njih dodajemo još dva nukleotida na 3’-kraju, vjerojatno su to dva ista nukleotida jer je vjerojatnost umnažanja sada 1/16*1/16
ovaj primer je obilježen
koliko ćemo fragmenata umnožiti na kraju AFLP metode?
1 od 4096 fragmenata kada uzmemo u obzir sve vjerojatnosti i od umnažanja sa preselektivnim i od umnažanja sa selektivnim početnicama
kakva se elektroforeza provodi kod AFLPa?
u denaturirajućim uvjetima u poliakrilamidnom gelu
SSCP-puni naziv, princip metode
analiza polimorfizma konformacije jednolančane DNA
elektroforeza ssDNA u nedenaturirajućim uvjetima, DNA iste duljine, ali različitog redoslijeda nukleotida stvara različite sekundarne strukture koje utječu na brzinu migracije
SSCP-postupak
1.priprema DNA:
-pomoću PCRa uz prisutnosz radioaktivnih nukleotida, nakon toga umnoženu DNA denaturiramo (zagrijavanje na 95 i naglo hlađenje u ledu)
-pomoću asimetričnog PCRa gdje koristimo dvije početnice s time da je jedna u suvišku tako da nakon što se potroši početnica koja je u manjem broju dolazi do sinteze samo jednog lanca
2.elektroforeza u poliakrilamidnom gelu pri NEdenaturirajućim uvjetima
3.detekcija autoradiografijom ili fluorescencijom- nije potrebno ako imamo jako puno DNA pa ju možemo vidjeti bez obilježavanja
zašto koristimo SSCP?
šta je sa standardom i što nam omogućuje ili ne?
-koristi se za detekciju mutacije, ali ne možemo ovom metodom odrediti o kojoj se mutaciji radi, iz rezultata možemo vidjeti za koliko se nukleotida razlikuju dva uzoraka, IMAMO I KONTROLU
-iz standarda ne možemo zaključiti točnu veličinu fragmenata jer radimo ef u nedenaturirajućim uvjetima pa je migracija na temelju razlike u konformaciji